Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • Goran

    Kaže pohotna ravnateljica mladom, od askeze ispaćenom kapelanu dok ovaj grozničavo lomi prste i krajem rukava svoje svećeničke halje briše ledene graške znoja što mu probijaju čelo :

    "A velečasni, zašto ste tako blijedi?"

    "Jao, ne pitajte. Imao sam sinoć mračnu viziju!"

    "Pa kakvu zaboga?" upita usplahireno goropadnica.

    "Večeras ću plesati sa starim vragom na mjesečini!"

    He,he,he.
    Pogodio si, jedna definira prostor, druga vrijeme. Nema bolje definicije.

    Pozdrav!

    avatar

    15.10.2008. (23:18)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Ima profesora koji svoj posao rade zato jer još nisu izgubili nadu u svoj utjecaj na djecu, a ima i učenika koji se s nostalgijom sjećaju nekih profesora koji su širili toplinu i optimizam (čak u vremenima kada je tako nešto bilo stvarno teško zamislivo). Ima i roditelja koji vjeruju da još uvijek postoje profesori koji nisu fakultet završili zbog titule već želje da prenesu svoje znanje na djecu i koji će dati sve od sebe da ih podupru u njihovim nastojanjima... Kao u biblijskoj priči o Sodomi i Gomori - ako postoji barem jedan pravednik, spasit ću grad (ili tako nekako? :)). Moja sestra je među takvim profesorima, moja sjećanja sadrže puno dragih osoba koje su stajale za katedrom i naučile me životne vrijednosti (a ne samo nastavno gradivo), a osobno se nadam da ću biti roditelj kakve sam opisala.

    PS. Tvoj komentar na postu od carevne, odnosno citat iz pjesme "Dobro jutro" me je pogodio ravno u srce budeći neke davne uspomene... :)

    Pozdrav ti šaljem i ne gubi nadu. "Ostani profesor do kraja" ;)

    avatar

    16.10.2008. (04:58)    -   -   -   -  

  • Sam' što nije

    Heh, sve si dobro rekao, ali mislim da si itekako svjestan da postoji i druga strana medalje, upravo ova o kojoj govori bivša apstinentica. Ne budi negativan, inače nećeš izdržati dugo. MiB

    avatar

    16.10.2008. (14:13)    -   -   -   -  

  • Kućanica u Japanu

    Ovaj blog zaista potice na razmisljanje o toliko toga. Steta sto je stanje u Hrvatskoj tako lose. I u prosvjeti, takodjer. Radila sam neko vrijeme u privatnim skolama, i to mi je ostalo u lijepoj uspomeni. Bilo je to u Zagrebu sredinom devedesetih. Zar se toliko toga promijenilo nagore? I kad pises o jadikovkama, zgrazanju i mrzovolji, gotovo da se osjecam krivom sto sam otisla u zemlju gdje se takve emocije ne pokazuju otvoreno, jer na temelju toga mozes cak biti drustveno izopcen. Dan pocinje puno bolje kad si podalje od ljudi koji su ujutro kivni na sebe, a popodne na cijeli svijet. Cak i kad je lose, Japanac ce se nasmijati i reci da se mora potruditi da bude bolje. I rijetko kad ce osudjivati druge. S druge strane, mi smo svjetski prvaci u zalu i jadikovanju, pa se ne moramo ni cuditi sto nam tako ide, zar ne?
    Pozdrav ti saljem

    avatar

    16.10.2008. (15:49)    -   -   -   -  

  • Smijeh je tražila...

    Ne, nisi preoštar, samo imaš dovoljno svijesti i hrabrosti govoriti ono što većina zna, ali to potiskuje, negira, iz raznoraznih, najčešće komformističkih razloga...Slijede onaj stari naputak "Ne talasaj", a ja volim talasat, i obožavam ljude koji talasaju, i zato volim i tebe :)

    avatar

    16.10.2008. (16:31)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    bivša apstinentica: hvala na komentaru! Da, dugo me držala ta ideja o "jednom pravedniku"... Ipak, nekako posustajem u posljednje vrijeme.

    samostonije: da, postoji druga strana medalje. Djeca su zapravo dragi mladi ljudi, pomalo dezorijentirani, i treba im blagi, visokomotivirani dobrohotni profesor koji će im otkrivati tajne života. Hvala na savjetu, ali tema ovog bloga je to da je nešto trulo u prosvjetnom sustavu. Želim sve ono o čemu se šuti ili priča tek sporadično itd. iznijeti na svjetlo dana.

    Kucanica u Japanu: drago mi je da si se javila iz Zemlje Izlazećeg Sunca. Ha, čuj, pišem onako kako je, ne bih rekao da pretjerujem, iako je naravno svaki doživljaj subjektivan i svaki opis stilizacija. Što se tiče pokazivanja emocija, ja bih se u Japanu sjajno snašao, a ovdje se osjećam katkad kao – Japanac. Pozdrav i tebi. Svratit ću čim stignem :)

    Smijeh: ah, ti me jedina uistinu razumiješ ;)

    avatar

    16.10.2008. (20:43)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    hehe ja bih rado navratila u taj noćni klub :)) ''Veliki odmor'' doista zvuči obećavajuće :))
    joooooj u osnovnoj školi sam imala najluđeg ravnatelja ikad, kasnije se promijenio, osnovna škola nekad Nikola Luketić Kozarčanin, je dobila novo ime Medvedgrad :)) Iz hehhehe sasvim nerazumljivih razloga?! :))) srećom naš ravnatelj, nizak, proćelav i debeljuškast nije dugo bio na svojoj poziciji, ali nikad neću zaboravit, kako nam je u drugom razredu ( bili smo nemirni )
    uletio i udario remenom o stol, svi smo sjeli, kad je on počeo urlati, ( mene je fakat bilo strah )
    i nakon tog upada, neko vrijeme ( dva tjedna otprilike, možda više, manje ) je vladao mir...savršena tišina, al onda smo opet mi po starom :))
    pozdrav :))

    avatar

    16.10.2008. (21:40)    -   -   -   -  

  • tičerica

    a ti zbilja peh imaš sa školama i njihovim voditeljima! evo, kod mene: dvije škole, dva ravnatelja - u jednoj je ravnatelj nasmješeni stariji gospodin koji nas sve veselo pozdravlja, a kako i ne bi kad mu pedagoginja vodi školu. (a gospođa me nešto počela simpatizirati u zadnje vrijeme, valjda kad je shvatila da za ozbiljno mislim ostati tamo, a ne kao četiri kolegice prije mene (u pola godine!) koje su sve otišle brže nego što su došle.) u drugoj školi je ravnatelj isto iznimno pristupačan čovjek, koji svako malo organizira nešto za svoju "najbolju zbornicu" - kolači, ručak, druženja... i to zbilja potiče ugodnu, gotovo obiteljsku atmosferu u zbornici. prijateljica radi u školi u kojoj su s ravnateljem svi na "ti", doslovno, i kod kojeg spajalicu jednu ne moraš donositi u školu, sve potrebno za nastavu dobiju 24 sata nakon što zatraže... (a ne kao ja u velikoj školi - moram donositi vlastiti papir za kopiranje na odsluženoj kopirki koja jednom iskopira a dva puta pojede papir...)

    avatar

    16.10.2008. (21:53)    -   -   -   -  

  • catwalk

    Mogu ja malo predavati? :)) Razumijem tvoje probleme, barem načelno. Ali nekoliko stvari. Koliko god da si oštar, prividno, u biti si pristao na to sve. To se implicitno provlači. Tebi je ravnatelj koji pozdravlja zaposlenike na hodniku čudo? Ne, ravnatelj koji ne pozdravlja zaposlenike je čudo. To je stav, tako bi trebalo (hm, trebalo, malo dociranja, da) razmišljati. Ravnatelj koji ne poznaje ili ne pre-poznaje svoje profesore, ili ih ignorira?! Ma na**jem ga takvog, on ne radi dobro svoj posao. Što se nemoguće djece tiče, i roditelja, za mene je profesorski posao, pa i ravnateljski, posao s vizijom. Ako nemaš viziju, ili ideju, ili je ne znaš prenijeti na djecu, i općenito druge, ne prosvjećuješ, eventualno ravnaš gradivom poput namrgođenog ravnatelja koji ne pozdravlja. Dobra volja, dobra ideja i dobra metoda mogu posramiti najneugodnijeg ravnatelja, izbaciti iz takta najnametljivijeg kolegu pijuna i pokrenuti najbeznadnijeg učenika. Mislim tako. Nemoj se ljutiti na moj nastup, uživaj. :)

    avatar

    17.10.2008. (00:30)    -   -   -   -  

  • Klasika

    Kada ćeš nam odati tajnu kako usprkos lošem ravnatelju, psovkama pokraj prozora i drugim lošim uvjetima ostaješ nepokolebljivi Gospon Profesor?

    avatar

    17.10.2008. (11:39)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    meni je bila interesantna.. ta srednja..ondašnji cezakum..pa se raspravljalo, pa se preispitivalo uređenje, država, društvo, moral, pa se fiozofiralo..i sve tako nešto, ali naravno samo sa pojedinim profesori(ca)ma na satu pa i nakon sata uz kavu..

    avatar

    17.10.2008. (14:18)    -   -   -   -  

  • Kazimir

    Ne očekuješ valjda da sve sustave od školskog, sudskog, preko prometnog do raspodjele državnog proračuna uredi netko drugi e da bi tek onda pomaknuo svoju pozadinu? Čak ni u Švicarskoj nije sve savršeno. Možda je sada na tebe došao red da podmetneš leđa, da povedeš zbunjene kolege - a ti ne bi. Dobra vijest je da ne moraš goloruk jurišati na policijski kordon.

    Koliko često pregovarate o smanjenju buke sa rukovodstvom susjedne tvornice? Koliko često pišete dopise gradskoj upravi o tome? Nije da su činovnici poletni u ispunjavanju tuđih želja ali kad nekoliko puta urudžbiraju sličan dopis, a ništa ne naprave, počnu se brinuti da će te dopise neki drugi činovnik iskoristiti protiv njih. S koliko ste se pravnika savjetovali o mogućim potezima oko smjene ravnatelja? Makar sa sindikalnim, on je besplatan? Jeste li pribilježili (mjesto, datum, svjedoci) sve ravnateljeve ozbiljnije greške? Koliko ste dopisa napisali na gradsko, županijsko poglavarstvo? Koliko dopisa na Ministarstvo, Predsjednika, HHO? Zbornica je puna pametnih, obrazovanih ljudi i teško mi je vjerovati da se sami ne možete dosjetiti načina kako da se riješite parazita.

    Što možeš izgubiti osim svojih okova? ;-)

    avatar

    17.10.2008. (15:15)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    tičerica: nastavnike engleskoga tretira se kao dragocjena bića iz sasvim prozaičnih razloga; kao što rekoh SVI koji su mogli – naročito profesori stranih jezika – otišli su iz prosvjete, pa ste deficitarni. Da, očito sam imao peh.

    catwalk: ne znam jesi li ikad radila u školi. A pogotovo nisi radila u ovakvim školama u kakvim sam ja radio. NISI svjesna kakve tu patologije ima. To o čemu ti pričaš je idealizam; kad bi morala godinama raditi u provincijskoj sredini u kojoj je na upravljačkom mjestu sociopat/kinja koji/koja se manipulacijama, lažima i beskrupuloznošću dokopao/la tog mjesta, vjeruj mi, shvatila bi koliko se teorija razlikuje od prakse (preživljavanja).

    Klasika: iz egzistencijalnih razloga.

    Kazimir: :)))))))) Oprosti što se smijem, ali zvučiš mi tako... civilnodruštveno naivno. Ma ok, razumijem ja jako dobro o čemu govoriš, ali toliko je tu nijansi i okolnosti kojih se nisam dotakao... Mislim, ne znam koliko si ti takvih društvenih angažmana koje mi predlažeš poduzeo, gdje radiš i gdje živiš. Ne znam u kakvom se društvu krećeš, koliko vas ima i slično... Jesi li možda nekad radio u kakvoj zabiti u kojoj se svi manje više znaju dva tri koljena unatrag, gdje su veze tajanstveno isprepletene u nerazmrsiv čvor mutnih interesa? Došao si sa strane, iz grada, kao mladi idealist pun znanja i želje da nešto dobro napraviš, sa Zarezom ispod ruke, i ušao u ured ravnateljice gdje je na zidu plakat s Mirkom Norcem u alkarskoj uniformi – Heroj, a ne zločinac. Ma, kao i drugi osviješteni ljudi i aktivisti koji mi se ovdje javljaju, i tebi ću reći isto: NISI svjestan koliko je tu stvari u pitanju. Ali, pisat ću o tome nablogu pa možemo nastaviti dijalog. I da, nisam nezahvalan niti se ljutim, dapače, bit ću sretan ako se nešto pokrene (i) ovim blogom. :)

    avatar

    17.10.2008. (21:09)    -   -   -   -  

  • Goran

    S nestrpljenjem sam čekao da vidim kakav će biti tvoj odgovor na Kazimirov post.
    Vidim, talasa se, talasa. ;)

    Baš sam čekao kada ćeš spomenuti nepotizam. Znam čovjeka koji mi jada kako je prosvjeta užas, a istovremeno je zaposlio kćer, sina i ženu u školi. SVE kao tehničko osoblje.

    Obiteljski biznis. He, he, he.... I zamisli situaciju, podnosiš pritužbu protiv čovjeka njegovoj ženi, koju ovjerava njegova kćer, a glavni svjedok je njegov sin. ;)

    avatar

    17.10.2008. (21:39)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Goran: pa da, ima i toga, dakako. Ipak, ja sam više ciljao na nešto drugo, nadam se da ću to obrazložiti u sljedećim postovima. Pa, je li ti moj odgovor (u biti, tek skica) Kazimiru smislen?

    avatar

    17.10.2008. (22:19)    -   -   -   -  

  • Goran

    Pa dakako da ima smisla. Podsjeća me na onu konstataciju da je život umijeće mogućeg, ako razumiješ što želim kazati.

    Ali moram reći da mi sviđa i Kazimirov stav, jer i sam razmišljam na sličan način. U skladu s onom izrekom G.B. Shawa što su je popularizirala braća Kennedy : " Neki ljudi vide stvari kakve jesu i pitaju: Zašto? Neki ljudi vide stvari kakve žele da budi i pitaju: Zašto ne?"

    Ehem, dakle kada bi bilo moguće eklektički kombinirati najbolje iz Kazimirovog ambicioznog pokliča i tvoje trezvene analize stvarnosti ! U svakom slučaju, mislim da smo na tragu nečega... ;)

    avatar

    17.10.2008. (22:29)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Goran: umijeće mogućeg prikladna je sintagma. Jer, jedno je aktivistička retorika, a drugo nečija individualna psihološka konstitucija, egzistencijalna situacija, objektivne okolnosti i tome slično.

    I ja sam imao 25 godina i kleo se u ovo i ono, naročito u situacijama kad sam bio okružen s prijateljima koji dijele moje stavove.

    Petnaestak godina kasnije postalo mi je jasnije gdje živim (u zemlji u kojoj je oko 7% visokoobrazovanih, od kojih su neki studirali promet). Lako je biti general PRIJE bitke.

    Dolaze svih ovih godina povremeno mladi diplomanti, gledam ih kako se isprva čudom čude, nešto kao komentiraju, a onda ih ravnatelj brutalno psihološki nokautira pa ne mogu doći k sebi... I vrlo brzo se konformiraju, tj. počnu grintati zajedno s ostalima. Em smo Horvati.

    avatar

    17.10.2008. (22:42)    -   -   -   -  

  • Goran

    Slažem se. Postoji čitav niz varijabli koje se međusobno isprepliću, počev od osobnih, preko obiteljskih, egzistencijalnih, širih društvenih itd.
    Zato se masa koja je sposobna napraviti promjenu zove kritična masa. Mislim da 7 % bilo čega nije "kritična masa". Naročito ako se 6 od tih 7 % osjeća sasvim ugodno najprije u svojoj koži, a zatim i u koži fotelje koju grije.

    Brutalni psihološki knock-out ? To je neki eufemizam za psihologiju čopora, krda? ;)

    avatar

    17.10.2008. (22:59)    -   -   -   -  

  • Sanjar

    Vidim da se zahuktava situacija na ovom blogu, što je jako dobro...
    Mislim da je Goran na dobrom tragu; ako iskombiniramo najbolje od Kazimira i gospona profesora, dobit ćemo potrebni kvalitet...
    Glede kritične mase, mislim da bi već i 7% bilo dovoljno za inicijalni pokret... to se, naravno, ne odnosi na suhoparnu statističku činjenicu o 7% visokoobrazovanih. Osobno poznajem više tzv. visokoobrazovanih ljudi koji ni po čemu ne zaslužuju taj epitet, osim po svojoj formalnoj kvalifikaciji.
    Mislim da bi nam bilo potrebno 7% ljudi čija je najizrazitija karakteristika jedan imanentni idealizam... ostale karakteristike mogu se kombinirati prema sklonostima, psihološkoj konstituciji... važno je i iskustvo, široka kultura, intelektualna radoznalost, želja za promjenom, lucidna analitičnost, sposobnost suosjećanja, pragmatična poduzetnost... te osobine je teško naći u jednom čovjeku, ali zato se ljudi i povezuju, zar ne?
    Idealisti svih merdijana, ne dajte se !

    avatar

    18.10.2008. (13:11)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Goran: Da, postoji mnogo razina. Revolucionarna rješenja nisu se pokazala najučinkovitijima. Prije svega bih želio pridonijeti produbljivanju spoznaje o kompleksnosti situacije u kojoj se nalazimo, a po mom mišljenju problemi u prosvjeti (da se zadržim samo na tome) dobrim dijelom proizlaze iz područja koje se mahom zanemaruje (ponajviše jer ljudi koji o tome raspravljaju jednostavno nisu stručni), a to je ljudska psihologija. Kako imam određenu razinu uvida u to područje, polako ću uvoditi taj aspekt.

    Inače, da, 7% možda nije kritična masa, ali može biti onaj "evanđeoski kvasac" za preobrazbu društva ;), o čemu govori i Sanjar.

    Sanjar: ovome se nema što dodati. Siguran sam da postoji dostatan broj kvalitetnih ljudi koji promišljaju stanje; potrebno je naći neku poveznicu (poput Platforme i sl.) koja će sve nas, zaklete individualiste, povezati u kvalitetno zajedništvo.

    avatar

    18.10.2008. (14:18)    -   -   -   -  

  • Smijeh je tražila...

    Ovdje se zahuktava, vidim ja. Nisam iz struke, pa se ne mogu argumentirano uključivati u raspravu, ali sam mama jednog srednjoškolca, pa ću tu i tamo ulijetati sa nekim blesavim komentarom, tek toliko da ne postanete previše ozbiljni :)))

    avatar

    18.10.2008. (15:41)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Smijeh: ma, ti si ko miris mora i Mediterana... Čuj, kao što sam u ovom novom postu napisao, valja se suočiti s nekim činjenicama, netko i to mora, što ćeš... Ali, dakako, bit će i veselih postova :)

    avatar

    18.10.2008. (15:54)    -   -   -   -  

  • ludlud

    Lako je biti general PRIJE bitke.

    Ova ti je jakaaa! :)))))))))))))))))))))

    avatar

    18.10.2008. (20:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...