Dejan je odličan:" ...da je kritika političke elite u socijalističkim zemljama u biti neprijateljska propaganda, jer (čak i ako nije izrečena, tj. ako je samo implicitna) pogoduje glavnom protivniku, tj. liberalnoj demokraciji." Ovaj stav pokazuje koliko se u Hrvatskoj emancipacijom iz Jugoslavije malo toga promijenilo: političkoj eliti ove zemlje, najkraće kazano, liberalna demokracija i dalje je glavni i najveći neprijatelj. Jer, crveni i crni znaju jedni s drugima: imaju revolucionarnu inspiraciju i totalitarnu svijest i praksu, podudaraju se gotovo u svemu, i jedino što ih osporava, svijet je liberalne demokracije. Stoga današnjem establishmentu nije problem Thompson nego, recimo, Banac. Nije problem fašizam, jer on legitimira neophodnost narodne fronte, nego je problem ona ideologije iz čije perspektive i narodna fronta i fašizam izgledaju jednako totalitarno. U svakom slučaju, i zbog ovog detalja, jako vrijedna polemika.
13.10.2008. (03:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Revolucionarna inspiracija i totalitarna svijest i praksa" ne moraju imati nikakve veze s kritikom Banca - dapače, nisu nikakav preduvjet za ikakvu bitnu kritiku. Polazište bitne kritike nužno je ljubav: bez tog izvora, kritika je ništa doli kužan vjetar, prost prdac, kihanje alergičnoga. Banac je pogrešan u samoj osnovi svoga djelovanja: on predstavlja instituciju, on je statični potporanj sistema, dvoranin; njegovo djelovanje je utoliko službovanje, ono je službeno, posredovano, mehaničko: to nije ljubav, tu nema ljubavi, pa bile riječi i uzbrane iz usahlih vrtova takozvanog humanizma. Humanizam: to je neuspješni pokušaj pripitomljavanja komadića prirode. Vrtlari humanizma nisu negoli potkresivači; ljubav je plod nedirnute prirode.
13.10.2008. (12:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herzog, Jatogen: Vrag me tjera da alegoriziram teze umjesto da ostanem u carstvu apstraktne misli, ah...Banac je tu ilustracija liberalno-demokratske pozicije. Ništa više. Jasno da kritika Bančeve navike da samome sebi iznajmljuje stan kao ured nije revolucionarni voluntarizam. Ali, recimo to još jednom, bez Thompsona i Banca. Hrvatska je nažalost XX. stoljeće provela uglavnom robujući najvećim totalitarnim zlima koja su, što je zanimljivije, ovdje uhvatila korijena, nisu eksportna zla: Mađari su komunizam uvezli, primjerice, i s Rusima otišao je i komunizam, no hrvatski je komunizam autohton, izvoran, i nitko ga nije uvozio, dapače u Jugoslaviji se uspio othrvati čak i Staljinu; tako je i s Pavelićem i ustašama: ne samo da su bili fašisti, nego su, po stupanju na vlast, svirepošću zaprepastili čak i naciste. U Hrvatskoj su nacizam/fašizam i komunizam totalitarne ideologije koje su harale cijelo prošlim stoljećem kao autohtono hrvatsko zlo. Ta zla ostavila su velik rep, i to što je Hrvatsko nominalna liberalno-demokratska zemlja, počinje i završava s tom nominalnošću: ona to, i zbog građanske kulture koja manjka, naprosto nije, baš kao što to nije zbog recidiva tih totalitarizama. SDP i HDZ, unatoč velikom trudu i unatoč svoj dobrohotnosti i pameti, jednostavno nisu svjesne do koje su mjere uronjene u ovu ostavštinu: kao što je ovdje već tisuću puta kazano, stoga jer u bitnom između tih dvaju interesnih grupacija razlike nema, ona se projecira u prošlost, kao razlika ustaša i partizana, i stoga i dan danas Hrvatska tavori u predodženom svijetu WWII, fašizma i komunizma, crvenih i crnih, s onu stranu svake liberalno-demokratske pozicije. Eto, to je to. Je l' sad jasno, prijatelju? P.S. Da bude jasno i putniku namjerniku, o liberalnoj demokraciji ne govorim kao o vladavini koja nužno slijedi ideologiju liberalizma, nego je to jednostavno takva demokracija koja ustavno jamči zaštitu individualnih prava od moći države.
13.10.2008. (15:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja, ne znam zašto ste me adresirali: to o čemu vi govorite rečeno je već bezbroj puta i slabo me zanima - mene zanima stanje onkraj svih pozicija (pa tako i onih, vama tako važnih, građanskih za koje je ionako posvuda već kasno i čije postojanje u Hrvatskoj ne bi promijenilo ništa): ja govorim o suštoj nelegitimnosti i kontraproduktivnosti svih društvenih sistema (jučer, danas, sutra, svejedno) u odnosu na samu ljudsku bit, gdje pojmovi kakvi su "alegorija" i "apstraktna misao" nemaju što tražiti. Ja znam da je zabavno čačkati po dreku, ali valja nam početi govoriti "istinu i samo istinu", dakle ono neposredovano, dakle ono što nema apsolutno nikakve veze sa društvenim sistemima koje valja jednostavno odbaciti jer se bave podrezivanjem čovjeka, jer ga reduciraju na druga, na građanina, na radnika, na slugu. Utoliko su analize koprcanja čovječanstva u mrežama svih društvenih sistema u koje su se splele ništa doli pokušaj rasplitanja čvorova dok ih se pritom samo još dodatno zapliće. Dosta je bilo fabriciranog "kolektivnog nesvjesnog" i njegove nasilne implantacije u pojedinca: valja nam plivati izvan mreža, rasparati ih vlastitom suštinom: društveni sistemi nužno moraju prestati postojati: valja odbaciti proizvoljne, dogovorene, fabricirane vrijednosti; valja prestati rješavati probleme sistema dizajnirane upravo tako da njihovo rješenje proizvede nove probleme. Vrijeme je da svim međuljudskim odnosima počne upravljati čista, neposredovana svijest.
13.10.2008. (16:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Now only an expert can deal with a problem. Cos half of the problem is seeing the problem. And only an expert can deal with the problem. Only an expert can deal with the problem.
So if there's no expert dealing with a problem, then really it's actually twice the problem. Cos only an expert can deal with the problem. Only an expert can deal with the problem.
Now in America, we like solutions. We like solutions to problems. And there's so many companies that offer solutions. Companies with names like: The Pet Solution, The Hair Solution, The Debt Solution, The World Solution, The Sushi Solution.
The debt solution... Now, only an expert can see there's a problem. And these companies are experts ready to solve these problems. Cos only an expert can deal with the problem. Only an expert can deal with the problem.
Now, let's say you're invited to be on Oprah, and you don't have a problem, but you wanna go on the show, and so you need a problem. And so you invent a problem. But if you're not an expert in problems, you're probably not going to make up a very plausible problem. And so you're probably gonna get nailed. You're gonna get exposed, you're gonna have to bow down and apologise and beg for the public's forgiveness. Because only an expert can see there's a problem. And only an expert can deal with a problem. Only an expert can deal with a problem.
And on these shows that try to solve your problems, the big question's always: how can I get control. How can I take control. But, don't forget, this is a question for the regular viewer, the person who is barely getting by. The person who is watching shows about people with problems, the person who is one of the 60 percent of the US population 1.3 weeks away, 1.3 paychecks away from homelessness. In other words... a person with problems.
So when experts say let's get to the root of the problem, let's take control of the problem, cos if you take control of the problem, you can solve the problem. Often this doesn't work at all because the situation is completely out of control.
Cos only an expert can deal with the problem. And only an expert can deal with the problem. And only an expert can deal with the problem.
So, who are these experts? Now, experts are usually self-appointed people or elected officials or people skilled in sales techniques, trained or self-taught to focus on things that might be identified as problems. But the expert is someone who studies the problem and tries to solve the problem. The expert is someone who carries malpractice insurance. Because often the solution becomes... the problem.
And only an expert can deal with the problem. And only an expert can deal with the problem. Only an expert can deal with the problem.
Now sometimes experts look for weapons. And sometimes experts look everywhere for weapons. And sometimes when they don't find any weapons, sometimes other experts say: if you haven't found any weapons, it doesn't mean there are no weapons. And other experts looking for weapons find things like cleaning fluids and refrigerator rods and small magnets. And they say: these may look like common objects to you, but in our opinion, they could be weapons. Or they could be used to make weapons. Or they could be used to ship weapons. Or to store weapons. Cos only an expert can see they might be weapons. And only an expert can deal with weapons. And only an expert can deal with problems.
Cos only an expert can deal with the problem. And only an expert can deal with the problem. Only an expert can deal with the problem.
You know, and sometimes, if it's really really really really really hot, and it's July in January, and there's no more snow, and huge waves are wiping out cities, and hurricanes are everywhere, and everyone knows it's a problem. But if some of the experts say it's no problem, and if other experts claim it's no problem or explain why it's no problem, then it's simply not a problem.
But, when an expert says it's a problem and makes a movie about the problem and wins an Oscar about the problem then all the other experts have to agree that it is, most likely, a problem.
Cos only an expert can deal with the problem. And only an expert can deal with the problem. Only an expert can deal with the problem.
And even though a country can invade another country, and flatten it, and ruin it, and create havoc and civil war and refugees in that country, and if the experts say it's not a problem and if everyone agrees that they're experts and good at solving problems, then invading these countries is simply -- not -- a problem.
And if a country tortures people, and holds citizens without cause or trial, and sets up military tribunals, this is also not a problem. Unless there's an expert who says it is the beginning... of a problem.
13.10.2008. (16:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Milan Kundera mi je uvijek bio u najmanju ruku sumnjiv: odbojne su mi bile njegove knjige, nešto je ljigavo sluzilo kroz njegove rečenice, nešto patvoreno, lažno. Evo se nedavno našao u situaciji da opovrgava optužbu da je 1950. jednoga od svojih sunarodnjaka izdao komunističkoj policiji Čehoslovačke.
13.10.2008. (21:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivo: Wikipedia veli da je iste te 1950. godine Kundera bio izbačen iz komunističke partije zbog "anti-partijskog djelovanja"... Možda je cinkanje bilo očajnički pokušaj da iznova zadobije povjerenje partije.
13.10.2008. (22:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedno pitanje za Nemanju: Zašto zamjeraš Žižeku pristajanje uz komunizam više nego Hajdiju uz nacizam?
Za doktora Jatogena: Vidim da ste se zahuktali pa da malo odmorimo i proćaskamo? Volite li životinje? Imate li kakvog kućnog ljubimca? Ja imam nekoliko mačaka.
13.10.2008. (23:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovdje je imperativ primitivno (nad)vladati državom ,imovinom i građanima ,umjesto da se vlada za državu i građane.Zašto?Zato što smo seljaci,a seljaku je sužen obzor pa ne može imati ideju za politiku vlastite vizije.Umjesto nje koriste-kradu tuđu ,sada viziju eu.Tada će nam oni reći... Ne može se od plemenskog do plemenitog društva preko noći.
14.10.2008. (00:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Doktor Jatogen je u svojoj hladnoj, cool fazi: umjesto prava kao temeljnog odnosa među ljudima, on, na tragu dragog Isusa Krista predlaže ljubav; svijest, koja počiva na sposobnosti da sebe shvatimo kao drugog, dakle ono što je posredovanje kat egzohen, on doživljava kao nešto neposredovano; konačno, onu divnu mantru koja oslikava neurozu suvremene narcističke kulture: PC IS A SOLUTION WITHOUT A PROBLEM, što je opis histerične situacije, kako već u pogovoru Patološkom narcisu tumači Slavoj Ž., div iz Ljubljane, dottore nalazi u ovoj perifrastičnoj pjesmici:...Because often the solution becomes... the problem., veli Lorena, a dottore dodaje: "valja prestati rješavati probleme sistema dizajnirane upravo tako da njihovo rješenje proizvede nove probleme." Nažalost, eto, vidimo dottore, ništa nova pod suncem nebeskim, ništa nova niste kazali: malo Ivana i caritasa, malo freakovštine, malo passe uvida u bit građanskoga društva, i to je sve. A propos potonjeg, znate li da već srpski pogovor Jekyllu i Hydeu (edicija Rad), govori o toj društvenoj proizvodnji palijativivnih rješenja problema koje kreira samo društvo - ono ih kreira da bismo se upravo istom tom društvu obratili za pomoć, da bi nas, jasno je, kontroliralo. Zanimljivo, par redaka dolje Žarko Puhovski govori: "Utoliko je stari, posve prozaični Karl Marx bio – neovisno o proteku vremena – bliži istini; radi se o krizi koja nastaje pokušajem da se iz krize iziđe bez promjene sustava." U čemu je rješenje? Ha, ha, ha, svisnut ćete od muke! Prije par mjeseci objavio sam esej vama predragog Slavoja Žižeka u kojem doslovno kaže:"...sve završava kobno kada postaje svjestan da su ti transgresijski snovi dio iste opresivne stvarnosti od koje je pokušao pobjeći. Drugim riječima, Hamilton-Wilson plača gorke posljedice činjenice da negacija njegove prošlosti nije bila dovoljno radikalna: njegova je revolucija zakazala u revolucioniranju njegovih vlastitih početnih pretpostavki. Kao što je to Herbert Marcuse rekao šezdesetih prošloga stoljeća u jednoj predivnoj cirkularnoj formuli, sloboda (od ideoloških prisila, od prevladavajućeg načina sanjanja) jest stanje oslobođenja, tj. ako samo promijenimo stvarnost kako bismo ostvarili naše snove, a ne kako bi se promijenili i sami ti snovi, prije ili kasnije ćemo nazadovati u staru realnost." Doktor je zaista cool, zaista se još nije zagrijao. Zato toliko turira, zato se pregrijava: sad ispada da mu je i Kundera bio nekako nejasno sumnjiv, i to svo ovo vrijeme! Hm...Dottore, ima li itko osim vas nesumnjiv? Što naime ako Kundera nije denuncijant? Ja, dottore, iz dubine duše cijenim vaš neskriven prezir spram tih gadova: nacista, ubojica, denuncijanta, zatornika svih vrsta...jedino me ponekad brine, zaista to govorim iskreno i u najboljoj namjeri, vaša sumnjičavost spram ljudi. Zašto vi u načelu čovjeku ne vjerujete? Mislim, ja imam obratan problem: ja ne vjerujem ljudskom rodu, držim da je prirodna aberacija. Vi pak ne vjerujete Miroslavu, ovom, ovdje, konkretnom Kunderi. Prvi je stav moguće stav umornog čovjeka, dekadenta; vaš je stav u biti stav revolucionara: vi biste se lako mogli naći upravo u ulozi u kojoj se nikako ne biste mogli prepoznati - dok se na jednom kraju užasavate svega što ništi ljudskost i čovjeka, na drugoj ste antropološki pesimist, gotovo pa i mizantrop, koji bi s lugerom za pasom iskakao iz željeznica i dinamitirao naftna polja Bakua. Čovjek je čudesno biće, dobri moj i dragi, sve draži prijatelju Jatogen.
14.10.2008. (01:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prijatelju, prvo sam htio izreci svoj dojam o doktoru Jatogenu. Prvo mi se njegovi uvidi i tvrdnje ucine uvjerljivima, a onda kad diskurs dobije normativni karakter malo se izgubim. Na primjer: "Dosta je bilo fabriciranog "kolektivnog nesvjesnog" i njegove nasilne implantacije u pojedinca: valja nam plivati izvan mreža, rasparati ih vlastitom suštinom: društveni sistemi nužno moraju prestati postojati: valja odbaciti proizvoljne, dogovorene, fabricirane vrijednosti; valja prestati rješavati probleme sistema dizajnirane upravo tako da njihovo rješenje proizvede nove probleme. Vrijeme je da svim međuljudskim odnosima počne upravljati čista, neposredovana svijest." Sklon sam distancirati se od ovog naputka, za svaki slucaj. A sto se tvog objasnjenja tice, zanima me zasto si bas Banca izabrao da bude "ilustracija liberalno-demokratske pozicije". Koliko ja o njemu znam, on je povjesnicar Balkana. U nas je popularan po tome sto je snazno kritizirao Tita zbog klanja na Bleiburgu i kasnijeg jedopartijstva. To ga medjutim ne kvalificira za ulogu koju si mu namijenio kao ni hvalospijevi Ivana Zvonimira Cicka. Meni se cak cini da je Banac monopolizira bez ikakve osnove, ali ne bih imao nista protiv da me i ti i on demantirate. Usput, spomenut cu da su Huntington i Fukuyama pocetkom devedesetih diskusiju o nezaustavljivom sirenju liberalne demokrtacije podigli na razinu popularnog fenomena. Kako medjutim niswu bili u stanju pojam liberalne demokracije jasno definirati Huntington je normativnu poziciju zamijenio Sukobom civilizacija, a Fukuyama serijom debelih knjiga o tome koliko je tesko razumjeti svijet. Bilo bi zgodno vidjeti sta banac misli o tome sta je liberalna demokracija.
14.10.2008. (01:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aurelija: Hajdeger niti jedne jedine rečenice nije posvetio opravdanju nacističke ideologije. Žižek od staljinizma čini posljednju apologiju humanizma: staljinizam je spasio čovječnost čovjeka! Evo primjera: "Što više čitam o staljinizmu, to me više fascinira. Zato sam tako nepoverljiv kad se totalitarizam koristi kao izraz uopšte. Skloni smo da mislimo o nacizmu i staljinizmu zajedno - jedan se odnosio na rasu, drugi na klasnog neprijatelja. Ali, oni nisu isti. Mislim da je nacizam bio gori. Staljinizam se, upravo u srži, video kao deo tradicije Prosvetiteljstva. U svakom gulagu, svi zatvorenici su morali da potpišu telegram sa najboljim željama Staljinu za rođendan. Možete li zamisliti stražare kako okupljaju sve Jevreje u Auschwitzu i primoravaju da potpišu telegram za Hitlera? Šta su dakle ovi telegrami predstavljali? Staljinisti su mogli smatrati da je neko kontrarevolucionarno govno, ali verovali su da je dalje sposoban da ima uvide u svevažeću logiku. Oni su iznuđivali priznanja, pod uslovom da kontrarevolucionari mogu uvideti svoju krivicu. W: Bili su užasna družina, ali su pretpostavljali da je osoba napravila intelektualni izbor. S: U nacizmu postoji izvesno ontološko zatvaranje, naturalizacija krivice, što je mnogo više zastrašujuće. Jevreji nisu bili krivi zbog onoga što su činili, već zbog onoga što su bili. Jevreji nisu morali da priznaju - dovoljan zločin je bio to što su Jevreji." Jebi ga! Kad krenu argumenti tipa: iz Kolime se na minus 40 moglo, i trebalo, slati rođendanske čestitke Staljinu - BTW, imamo nedavno otkriće da su to činili diljem Reicha i Hitlerovi fanovi - onda ja nekako nemam volje više slušati argumente u ovako ekstremnim uvjetima.
No, da ne bi ostalo mjesta sumnji: pitanje ti je nepošteno! Sugerira da ja nekome praštam nacizam, dok drugome ne komunizam! Ne praštam ja Heideggeru niti jedne jedine sekunde marširanja u onoj smiješnoj rektorskoj odorici u povorci nacističkih kretena, ali, to nije u pitanju! U pitanju je sljedeće: Sein und Zeit nikada ni od koga neće napraviti nacista; Žižek je uspio barem jednog pametnog zagrebačkog dečka, Srećka Horvata, pretvoriti u kretena koji se autostilizira kao revnosni čitatelj Lenjinova opusa 2008. godine po Kristu! Kad netko u današnjem Zagrebu nema ni trideset, pa suvišni šeširić iz prethodne faze odbaci u ime zrelijeg atributa: sabranih dijela V.I.Lenjina u pozadinskom polumraku portretne fotografije, onda je onaj tko je izazvao ovako ozbiljan duševni poremećaj itekako odgovoran, to tim više jer je Srećko Horvat bio dečko koji obećava. Žižek, drugim riječima, riskira da bude ozbiljno shvaćen! Opasnost sa Žižekom nije u tome da ga ne razumiju, već da ga shvate doslovno! Još i gore: sve mi se više čini da se njega jedino tako i može shvatiti: ne shvatite li ga tako, nestaje Verfremdungseffekt, a s njim i sva ta čarolija koja od Schellinga stvara dijalektičkog materijalista. Konačno, da i o tome nešto kažem: Žižek veli "But ultimately if I am to choose just one thinker, it's Hegel. He's the one for me. And here I'm totally and unabashedly naive. He may be a white, dead, man or whatever the wrong positions are today, but that's where I stand." Hegel nas uči da je filozofija za zdravi razum "izokrenuti svijet": pojava je zbiljska samo kada odgovara svome pojmu, kada je onakva kakva treba biti; Žižek je doslovno shvatio ovaj mundus inversus, čineći, mislim, magistralnu grešku - filozofiji pristupa s pozicija kritike ideologije, pri čemu poistovjećuje lažnu svijest i "izokrenuti svijet": umjesto s filozofijskih pozicija, on nastupa 'zdravorazumski', misleći da je istina nekog filozofema u njegovoj inverziji, izokretanju. Odatle ti svi pogledi iskosa i paralekse, koliko god se kasnije sofisticirano obrazlagali. Žižek je metodološki u biti trivijalan marksist: za njega je filozofija samo ideologija. Nimalo čudno da se onda u preobrtanju svijeta filozofije Kant ukazuje kao filozof Partikulariteta onog Općeg, Hegel Rascjepa & Manjka, a Staljin je radikalni Humanist: očito, sve je tu (na)opako. Doduše, dijalektika je vražja stvar:"Poput Derride, i Žižek vidi u Hegelu, ispod manifestnog filozofskog diskursa totalnosti, identiteta i apsoluta, najvećeg mislioca diferencije i manjka. To znači da je kod Hegela iz današnje perspektive privlačno samo središe njegove filozofije totaliteta: istina jest cjelina. No, ta je cjelina samo povijesna a put iskustva ničim nije zajamčen. Otud, pojam u apsolutnom znanju nije cio, on ne obuhvaća ono realno, nego samo simbolički intendira cjelinu. Razmak između realnog i simboličke cjeline, koja je uvijek povijesna, jest mjesto subjekta, ili točnije, polje procesa subjektivacije. Drugim riječima, i to je odlučujuće za Žižekov lakanovski pogled na Hegela, procjep u cjelini može ispunjavati samo ona njezina instanca koja je mjesto i razlog nedovršivosti cjeline – rascijepljeni subjekt.
14.10.2008. (02:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tu napuklinu u pojmu apsoluta ne može ispuniti nikakva intervencija iznutra a da univerzalizacija partikularnog ne odvede u totalitarizam sistema. Političko-teorijski rečeno: antagonizme građanskog društva ne može ukinuti nijedna partikularna instanca društva, bilo proletarijat bilo neoliberalna tehnokracija današnjice, niti pak na to mjesto objedinitelja može stupiti sama država kao opća forma. U tom smislu Hegel bi za Žižeka bio prvi i najznačajniji postmarksist današnjice.", interpretira Borislav Mikulić. Kratki odgovor: Heidegger nije zarazan - on od čitatelja neće napraviti nacija; Žižek jest: on će od Horvata napraviti Ždanova! Ja znam da će vas začuditi moj odnos spram Žižeka, ali, kao što vidite, on nije jednoznačan: Žižek je briljantan tip, pametan kit, vjerojatno i velik mislilac, ali ne i netko čije bih stavove ja bezostatno dijelio. To ti je kao da gledaš tekmu Barcelona - Chelsky, pa iako je Chelsky velik tim, sjajnih igrača, odlične igre, nemreš se poistovjetiti s takvom ideologijom. Radije onda navijam za Ajax i njihovu nogomentu školu, koja posljednjih godina ne vodi u finale Lige prvaka, ali nebrojene klince čini normalnim dečkima. Teška je to zadaća, u današnjim uvjetima sačuvati ljudskost unatoč neljudskom tržištu; možda je samo Vaseljena tome dorasla.
14.10.2008. (02:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivo je i sljedeće: u tekstu Borisa Budena koji sam donio prije dvadesetak dana, Rađanje novog suverena, Buden veli: "Ti se događaji u načelu objašnjavaju kao privremena regresija u prirodno stanje, što odgovara i dalje važećem Hobsovom mitu o preddruštvenom stanju, takozvanom bellum omnium contra omnes; ukratko, oni su još uvek u skladu s hobsovskom teorijom društvenog ugovora, ili, da se u našem kontekstu jasnije izrazimo, s logikom suvereniteta: ukida se društveni ugovor utemeljen na komunističkoj vlasti, s komunističkom partijom kao suverenom. Rušenje tog poretka prouzrokovalo je građanski rat koji je trajao sve dok nije sklopljen novi društveni ugovor, a novi suveren - nacija u liku svojih demokratski izabranih predstavnika - tada preuzima odgovornost i iznova uspostavlja poredak koji donosi sigurnost." U gornjem tekstu, koji je sve teže naći na netu, Budan pak kaže: "Naime, druga, komunistička Jugoslavija nije stvorena na liberalnodemokratskom konceptu narodne suverenosti. Njezin se narod, koji je bez sumnje postojao, konstituirao iz jednog bitno drukčijeg demokratskog načela - onog revolucionarnog." te "I još nešto. Taj novi jugoslavenski narod ne gradi svoje političke institucije iz logike suverenosti (nasljeđujući je od monarha, odnosno od jugoslavenskog nacionalizma takozvane prve Jugoslavije), nego upravo kroz radikalnu negaciju tog koncepta, naime, iz revolucionarnodemokratske ideje savjeta. Druga Jugoslavija ne uspostavlja se kao nacionalna država, nego kao republika savjeta." Dakle, prošle godine ipak se došlo do saznanja da je KP suveren, a društveni ugovor je utemeljen na komunističkoj vlasti, što znači da komunistička Jugoslavija ipak nije stvorena iz bitno drukčijeg demokratskog načela - onog revolucionarnog. Netko je Budena u međuvremenu dakle obavijestio da najvjerojatnije nema nekog bitno drukčijeg demokratskog načela od liberalnodemokratskog koncepta narodne suverenosti, a ako ga ima, onda to načelo nije demokratsko, nadasve ne ako je uspostavljeno revolucionarno. Izgleda da je novi jugoslavenski narod ipak gradio svoje političke institucije iz logike suverenosti, kako pokazuje ovaj recentni Budenov tekst, ne negirajući, nadasve ne radikalno taj koncept ničime, pa ni revolucionarnodemokratskom idejom savjeta. Možda se onda i Druga Jugoslavija uspostavlja kao nacionalna država, a ne kao republika savjeta, no o tome ipak ništa ne ćemo saznati u ovom za sada zadnjem tekstu. I još jedna bratska: negdje sam pročitao da Giorgio Agamben tvrdi da je izvanredno stanje u srži koncepta suvereniteta, a ne "rule of law" kako tvrde pobornici koncepta liberalne demokracije. Čudno je da Buden u svojoj analizi s jedne strane tako divno alibira Franju Tuđmana i nastanak hrvatske države u činu naoružanja koje je s onu stranu ilegalne i legalne trgovine oružjem (trebalo bi zapravo o tome obavijestiti i Zagija), a s druge tako olako poistovjećuje načelo vladavine zakona, koje pretpostavlja da nitko nije iznad zakona, i načelo suvereniteta zasnovano na mogućnosti da, proglašenjem izvanrednog stanja, suveren upravo tim aktom izdizanja iznad zakona bude suveren. S tim u vezi, jedan citat Davora Rodina: "Ako međutim politika nije odnos prijatelj - dušmanin, nego otkrivanje propuštenih prilika miroljubivog rješavanja političkih problema u demokraciji koja je ograničena jedino ljudskim pravima, tada možemo s izvjesnim nadama računati da ćemo izbjeći katastrofu postojećega političkog insceniranja nove Europe. Uzrečicom: “Đavo je izvanustavni suveren” mislio je Balzac u svoje vrijeme na slobodu koju nije moguće ustavno obuzdati. Isto je mislila i Janice Joplin kad je slobodu izjednačila sa situacijom u kojoj nemamo što izgubiti. Neraspoloživost slobodnoga političkog djelovanja i samosvojnost političke inovacije razumijemo danas drugačije: Politička inovacija ne potječe iz ekonomije, prava i ustava, ona nije svediva niti izvediva iz prošlosti niti iz budućnosti, riječ je o autohtonoj političkoj odluci na temelju jednako izvornoga političkog razlikovanja u polju propuštenih prilika političkog djelovanja." Agamben u jednom intervjuu veli: "Jedan od rezultata moga istraživanja izvanrednog stanja bila je upravo ideja dvostruke strukture zapadnog pravno političkog poretka, koji se zasniva na normativnom i pravnom elementu u užem smislu, te na anomičkom i izvanpravnom elementu." Možda će ovaj citat pomoći Borisu da pomiri rule of law i izvanredno stanje.
14.10.2008. (06:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja, odgovorit ću na vaše pitanje "što ako Kundera nije denuncijant": meni je, znate, zapravo svejedno, jer ne volim njegove knjige. Kada bih saznao da je, recimo, Ivšić denuncijant, ne bi mi bilo svejedno, jer njegove knjige volim. Kao što znate, ja, za razliku od vas, držim da su autor i njegovo djelo apsolutno nerazdvojivi. Odgovorit ću i na pitanje "ima li još tko osim vas nesumnjiv": kao prvo, tko kaže da sam ja samome sebi, a još manje drugima, nesumnjiv? Kao drugo, da li je uopće moguće biti čovjek, a biti nesumnjiv i ne sumnjati? Što se lugera tiče: to što ste mi ga prišili, makar i u šali, smatram uvredom. Stoga si ga fino nabijte.
14.10.2008. (08:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No, dobro: zapravo mi nije svejedno: bilo bi lijepo da Kundera nije cinkaroš, nego samo bezveznjak kakav već jest; bilo bi još ljepše da uopće nisam saznao za taj slučaj, jer ovako pomalo likujem, a to nije lijepo. Što se tiče Nemanjine opaske o tome da nisam rekao ništa novo - smiješna opaska, nasmijala me, nasmijao sam se kroz nos. No, u to vrijeme...
14.10.2008. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odgovorio bih, naposljetku, i na ovo vaše pitanje, Nemanja: "Zašto vi u načelu čovjeku ne vjerujete?" Stvar je jednostavna: ja u načelu vjerujem čovjeku, ali ne bilo kakvom čovjeku, ne odprirođenom čovjeku, ne čovjeku koji ne zna voljeti, ne slugi sistema, ne JAVNOM AGENTU kakav je Kundera. Toliko od mene za danas.
14.10.2008. (12:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ha, ha, ha, dobro, dobro, nije luger, glock, recimo, to je in. No da, zaista niste kazali ali baš ništa novo tom opaskom da valja "rješavati probleme sistema dizajnirane upravo tako da njihovo rješenje proizvede nove probleme." CItati do tog citata zorno to ilustriraju. Ne treba se ljutiti na tu opasku, dottore, teško je biti originalan, biti izvoran. Vidite, čak i Kundera, ne ovaj realan, koji je možda bio denuncijant, nego vaš Kundera, kakvim ga opisujete: igleda nam kao Kafkin lik! Vi ga zapravo amnestirate, dragi Jatogen. Jatogen, što to znači da su autor i njegovo djelo apsolutno nerazdvojivi? Nisam znao da ste vi takav moralist. K tome, što ćemo s cijelim nizom autora, poput VIllona? Možda svi oni trebaju, kao on, zbog užeta od jednog hvata znati koliko tur im teži? Andrew, Banac je nesumnjivo na liberanodemokratskim pozicijama, i otuda većina njegovih sadašnjih problema.
14.10.2008. (13:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa ja se ne ljutim na tu opasku - ja joj se smijem, i to kroz nos Jer originalan nisam ni pokušao biti: u pitanju je puka, jednostavna činjenica na koju je dobro ovdje-ondje podsjetiti, i to što izravnijim, manje ušminkanim i proračunatim jezikom negoli je to, recimo, Žižekov, ili - dozvolit ćete - vaš. Što se Kundere tiče: ja ga ne opisujem, ja ga tek spominjem. A to da su autor i njegovo djelo apsolutno nerazdvojivi znači da je djelo nekog autora djelo upravo tog autora i da taj autor snosi svu odgovornost za to djelo. Nego, dajte sada vi meni odgovorite na par pitanja: 1. Što znači biti moralist? 2. Tko je moralist?
14.10.2008. (13:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dottore, odgovorit ću skupno: Evo, ovaj vaš stav o odgovornosti autora za djelo... Je li Marx odgovoran za marksizam? Je li tekst Kapitala odgovoran za kontekst Gulaga? Je li Apostol odgovoran za Inkviziciju? Jesu li Goethe ili Jesenjin odgovorni za val suicida? Je li Peirre Menard odgovoran zbog postupaka Don Quixotea ili za Danielewskog?
Što bi to zapravo značilo da je autor odgovoran za svoje djelo? Pa vi ste kao Đorđe Balašević: Za sve je kriv Toma Sojer, takve knjige ne bi smele da postoje. Za što je kriv Toma Sojer? Kakve knjige ne bi smele da postoje? Za što su knjige krive? Ili polako nadolazimo na onu da je čitatelj izvor teksta: možda je čitanje teksta za sve krivo, ili barem za pokušaj da Balašević Dunavom dospije do Crnog mora, da ne velim za Revoluciju? Možda se tekst zaista uspostavlja tek u čitanju? Možda je odgovornost i na vama, Jatogen, kao čitatelju, a ne samo na autoru, ako je ikakva na autoru i ako autor u konačnici niste vi, kao čitatelj. Možda Luther ima pravo kad kaže da i Vrag može citirati Sveto pismo za svoje potrebe. Jer, kaže Luther i dalje: I ti i ja čitamo Bibliju cijeli dan, no gdje ja čitam bijelo, ti čitaš crno.
Ili, ako tako tome i jest da knjige ubijaju, to jest da ostavljaju traga - da se dodaknem i drugog, komplementarnog toposa - nije li onda sve u svemu moguće zaključiti: za sve smo si sami krivi! Jer, ako knjige zaist ostavljaju trag, a u krajnjem slučaju tekst se uspostavlja čitanjem, za sve smo si doista krivi mi sami, a ne autor, koji bi trebao imati nekakvu moralnu odgovornost, što li, za uporabu svoga djela!?
14.10.2008. (18:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da je apsolutno pretjerano ovo o Srećku Horvatu, mislim reći da je S.Žižek prouzročio tom dečku duševni poremećaj je stvarno previše. Tuđa ideologija, tuđi stav je po novom duševni poremećaj? Zanimljivo. Koliko sam upoznata sa radom tog dečka, uopće mi se ne čini kao neki zaluđenik koji hoda okolo zatupljujući ljude Lenjinom, to je glupost, da je bar više takvih ljudi od pazi: 25 godina! koji nisu žrtve kapitalizma, pa čak i ako se slikao s Lenjinovim opusom, mislim da je nadasve inteligentan i da dobro zna o čemu govori i piše, a to što je ljevičar , to je valjda ta mana zbog koje ga se može nazvati ludim. Istina, ludost je biti imalo socijalno osjetljiv danas kad se možemo u dvadesetima tako provoditi da nam mozak stane, naslikavati s kapitalističkim simbolima, biti žrtve te mašinerije koja po mom osobnom mišljenju više kosi ljude, pogotovo mladež nego što je to komunizam i fašizam zajedno činio. Meni je kapitalizam također totalitarni režim. Mislim da svakodnevno upropaštava milijune ljudi, da će njegove žrtve biti nebrojene dok se blazirani intelektualci naganjaju oko Staljina, Hitlera i Tita. Što bi jedan pametni mladić danas trebao raditi? Kojoj ideologiji pripadati? O djevojkama i ženama neću govoriti jer smo se što se toga tiče u ovoj državi vratili u ono doba prije komunizma, jer kakav god bio komunizam strašan ipak je bilo neke ravnopravnosti spolova, što je danas apsolutno nemoguće....šminkati se, ganjati mafijaše , studirati iz hobija i stažirati u tatinom uredu i onda završiti kao hodakova kći to je ono što bi svaka pametna mlada djevojka trebala raditi danas u RH, eto ja sam recimo isto poremećena jer to ne činim, jbga, znam, jedino ostaje pitanje: Što je pametan dečko poput Srećka trebao učiniti da ne razvije duševni poremećaj?
14.10.2008. (23:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuj, ako se misliš sa mnom svađati, preklinjem te pročitaj što sam rekao. Ako tu i tamo nešto ne razumiješ, jer to je vrlo lako moguće, onda pitaj, a ne dociraj. Dakle: Srećka Horvata ja sam ovdje objavljivao i hvalio i hrabrio još dok si ti učila slovo M. Dakle, nedavno. Nije uopće sporno da je Srećko pametan mlad čovjek, no, sporno je ta njegova autostilizacija. Evo što o autostilizaciji veli moja profesorica, divna Nadežda Čačinović-Puhovski: "Osobne primjedbe, komentiranje nečijeg izgleda i odjeće dugo se, i s pravom, osuđivalo kao znak krajnje neodgojenosti. Uostalom, to se moglo naučiti i iz »Alise u zemlji čuda«. Danas, u vrijeme kada je autostilizacija nadomjestak za istinsku raznovrsnost, možda je neuljudno ignorirati tuđi napor. Brkovi Hansa Flickenschielda, koji je nedavno u ime Međunarodnog monetarnog fonda ocjenjivao koliko je Hrvatska poslušna, toliko su upadljivi da dopuštaju komentar, kao i koloristička shema koju smo vidjeli: bež odijelo s tamnoplavom košuljom, bijeli okovratnik, šarena kravata, a kosa malo duža; brkovi, dugi, viseći, jednostavno su teatralni. Gospodin Flickenschield tako daje pomalo ekscentrično, neozbiljno lice doktrini koja se u velikim omjerima utjelovila u likovima kojima također nije nedostajala doza komičnosti: u Reaganu i gospođi, sada barunici Thatcher." Dakle, Srećko mi je bio sumnjiv već s tom fotkom u šeširiću: kazano strogo lacanovski, taj je šešir bio višak koji je odavao manjak: višak označitelja kao manjak značaja, suvišak na glavi kao manjak u glavi. Šešir je nestao, ali, u pozadini su se pojavila sabrana djela V.I.Lenjina! Nemam ja problema s tim da ih Sreki čita, neka čita, bolje i to nego da s onim šeširićem na glavi ide okolo i plaši djecu esejima o Cvjetnom trgu, ali imam problema s tim da se slika s Lenjinovim opusom u backgroundu: tu ti Opus dođe kao Šeširić, opet isti kurac, poza, možda mladalačka, ali ružna poza, gaf koji odaje posvemašnju nezrelost. A onda, kad shvatiš da je Horvat već 25, a da je sasvim nezreo, onda se zabezekneš: pa on je nedovoljno inteligentan za dvadesetpetogodišnjaka, a ne da je pametniji od svoje generacije! Jer, prosječno pametan dečko neće imati potrebe za ovakvom autostilizacijom: Lenjin kao šeširić! Prosječan će dečko te dobi zapravo imati minimalnu potrebu za bilo kakvom egzibicijom te vrste, samo ako redovno kara. TIme se puno toga rješava: i Lenjin i Žižek dođu na svoje mjesto. Pogotovo ovaj posljednji: on je svemu kriv! Da njega nije slušao, Horvat nikada ne bi posegnuo za Lenjinom. Odbacio bi šeširić, i vidio bi da iako tu više nečeg nema, ništa ne nedostaje! To je obrat od početne situacije u kojoj nešto fali kad ga nema (šeširić), ali pretiče kad je tu. Za osvještenje ove opisane pozicije ipak treba više od povlačenja u učenje, učenje, učenje. Sljedeća će faza ionako biti staljinistička. Sljede brkovi. I toga se bojim, i zbog toga sam sve ovo i kazao. Inače, Srećko Horvat je pametan momak kojega ću uvijek braniti. Ovdje mu sasvim privatno, inter nos, govorim za njegovo dobro, da bi bio bolji no što jest, jer on to može biti. Sama činjenica da sam zainteresiran za njegovo dobro govori da mi je simpatičan. Stoga, ne brani ga od Nemanje, nesretnice! I, drugi put pitaj, ne podučavaj! Da si na početku postavila ovo pametno pitanje: Što učiniti da ne razvije duševan poremećaj?, odmah bi ti odgovorio i sve bi bilo cool. Ovako, moram ti odgovoriti tek na kraju: trebao bi biti duhovitiji! Duhovitost krijepi dušu! Uostalom, ni tebi ne bi bilo zgorega opustiti se, jer onda ne bi bila u prisili imati o svemu svoje mišljenje, čak i kad o tome o čemu moraš imati mišljenje nemaš nikakvog pojma, kao što je slučaj Hodak. Vidiš da se ovdje suzdržavam bilo kakvog komentara toga slučaja, pa te molim da u najmanju ruku poštuješ tu moju volju, a ne da nakon svega daješ svoju interpretaciju i viziju Ivanina života, iako tu djevojku, siguran sam, nikada nisi upoznala. Otkud ti ovaj stereotip i čemu uopće ta potreba da se vrijeđa pokojne? I još nešto: kapitalizam nije režim nego ekonomski sustav.
15.10.2008. (06:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Dejan je odličan:" ...da je kritika političke elite u socijalističkim zemljama u biti neprijateljska propaganda, jer (čak i ako nije izrečena, tj. ako je samo implicitna) pogoduje glavnom protivniku, tj. liberalnoj demokraciji."
Ovaj stav pokazuje koliko se u Hrvatskoj emancipacijom iz Jugoslavije malo toga promijenilo: političkoj eliti ove zemlje, najkraće kazano, liberalna demokracija i dalje je glavni i najveći neprijatelj.
Jer, crveni i crni znaju jedni s drugima: imaju revolucionarnu inspiraciju i totalitarnu svijest i praksu, podudaraju se gotovo u svemu, i jedino što ih osporava, svijet je liberalne demokracije.
Stoga današnjem establishmentu nije problem Thompson nego, recimo, Banac.
Nije problem fašizam, jer on legitimira neophodnost narodne fronte, nego je problem ona ideologije iz čije perspektive i narodna fronta i fašizam izgledaju jednako totalitarno.
U svakom slučaju, i zbog ovog detalja, jako vrijedna polemika.
13.10.2008. (03:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herzog
Nisam siguran da sam razumio: Znaci li to da onaj koji kritizira banca ima "revolucionarnu inspiraciju i totalitarnu svijest i praksu"?
13.10.2008. (06:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xiola bleu
u finiksu: posirana jaja sa hash browns. pa ti ostani ziv!
13.10.2008. (08:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
"Revolucionarna inspiracija i totalitarna svijest i praksa" ne moraju imati nikakve veze s kritikom Banca - dapače, nisu nikakav preduvjet za ikakvu bitnu kritiku. Polazište bitne kritike nužno je ljubav: bez tog izvora, kritika je ništa doli kužan vjetar, prost prdac, kihanje alergičnoga.
Banac je pogrešan u samoj osnovi svoga djelovanja: on predstavlja instituciju, on je statični potporanj sistema, dvoranin; njegovo djelovanje je utoliko službovanje, ono je službeno, posredovano, mehaničko: to nije ljubav, tu nema ljubavi, pa bile riječi i uzbrane iz usahlih vrtova takozvanog humanizma. Humanizam: to je neuspješni pokušaj pripitomljavanja komadića prirode. Vrtlari humanizma nisu negoli potkresivači; ljubav je plod nedirnute prirode.
13.10.2008. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Xioala, sjajno to izgleda.
Herzog, Jatogen: Vrag me tjera da alegoriziram teze umjesto da ostanem u carstvu apstraktne misli, ah...Banac je tu ilustracija liberalno-demokratske pozicije. Ništa više. Jasno da kritika Bančeve navike da samome sebi iznajmljuje stan kao ured nije revolucionarni voluntarizam.
Ali, recimo to još jednom, bez Thompsona i Banca. Hrvatska je nažalost XX. stoljeće provela uglavnom robujući najvećim totalitarnim zlima koja su, što je zanimljivije, ovdje uhvatila korijena, nisu eksportna zla: Mađari su komunizam uvezli, primjerice, i s Rusima otišao je i komunizam, no hrvatski je komunizam autohton, izvoran, i nitko ga nije uvozio, dapače u Jugoslaviji se uspio othrvati čak i Staljinu; tako je i s Pavelićem i ustašama: ne samo da su bili fašisti, nego su, po stupanju na vlast, svirepošću zaprepastili čak i naciste.
U Hrvatskoj su nacizam/fašizam i komunizam totalitarne ideologije koje su harale cijelo prošlim stoljećem kao autohtono hrvatsko zlo.
Ta zla ostavila su velik rep, i to što je Hrvatsko nominalna liberalno-demokratska zemlja, počinje i završava s tom nominalnošću: ona to, i zbog građanske kulture koja manjka, naprosto nije, baš kao što to nije zbog recidiva tih totalitarizama.
SDP i HDZ, unatoč velikom trudu i unatoč svoj dobrohotnosti i pameti, jednostavno nisu svjesne do koje su mjere uronjene u ovu ostavštinu: kao što je ovdje već tisuću puta kazano, stoga jer u bitnom između tih dvaju interesnih grupacija razlike nema, ona se projecira u prošlost, kao razlika ustaša i partizana, i stoga i dan danas Hrvatska tavori u predodženom svijetu WWII, fašizma i komunizma, crvenih i crnih, s onu stranu svake liberalno-demokratske pozicije.
Eto, to je to. Je l' sad jasno, prijatelju?
P.S.
Da bude jasno i putniku namjerniku, o liberalnoj demokraciji ne govorim kao o vladavini koja nužno slijedi ideologiju liberalizma, nego je to jednostavno takva demokracija koja ustavno jamči zaštitu individualnih prava od moći države.
13.10.2008. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Nemanja, ne znam zašto ste me adresirali: to o čemu vi govorite rečeno je već bezbroj puta i slabo me zanima - mene zanima stanje onkraj svih pozicija (pa tako i onih, vama tako važnih, građanskih za koje je ionako posvuda već kasno i čije postojanje u Hrvatskoj ne bi promijenilo ništa): ja govorim o suštoj nelegitimnosti i kontraproduktivnosti svih društvenih sistema (jučer, danas, sutra, svejedno) u odnosu na samu ljudsku bit, gdje pojmovi kakvi su "alegorija" i "apstraktna misao" nemaju što tražiti. Ja znam da je zabavno čačkati po dreku, ali valja nam početi govoriti "istinu i samo istinu", dakle ono neposredovano, dakle ono što nema apsolutno nikakve veze sa društvenim sistemima koje valja jednostavno odbaciti jer se bave podrezivanjem čovjeka, jer ga reduciraju na druga, na građanina, na radnika, na slugu. Utoliko su analize koprcanja čovječanstva u mrežama svih društvenih sistema u koje su se splele ništa doli pokušaj rasplitanja čvorova dok ih se pritom samo još dodatno zapliće. Dosta je bilo fabriciranog "kolektivnog nesvjesnog" i njegove nasilne implantacije u pojedinca: valja nam plivati izvan mreža, rasparati ih vlastitom suštinom: društveni sistemi nužno moraju prestati postojati: valja odbaciti proizvoljne, dogovorene, fabricirane vrijednosti; valja prestati rješavati probleme sistema dizajnirane upravo tako da njihovo rješenje proizvede nove probleme. Vrijeme je da svim međuljudskim odnosima počne upravljati čista, neposredovana svijest.
13.10.2008. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
ONLY AN EXPERT
Laurie Anderson
Now only an expert can deal with a problem.
Cos half of the problem is seeing the problem.
And only an expert can deal with the problem.
Only an expert can deal with the problem.
So if there's no expert dealing with a problem,
then really it's actually twice the problem.
Cos only an expert can deal with the problem.
Only an expert can deal with the problem.
Now in America, we like solutions. We like solutions to problems. And there's so many companies that offer solutions. Companies with names like: The Pet Solution, The Hair Solution, The Debt Solution, The World Solution, The Sushi Solution.
The debt solution... Now, only an expert can see there's a problem.
And these companies are experts ready to solve these problems.
Cos only an expert can deal with the problem.
Only an expert can deal with the problem.
Now, let's say you're invited to be on Oprah, and you don't have a problem, but you wanna go on the show, and so you need a problem. And so you invent a problem. But if you're not an expert in problems, you're probably not going to make up a very plausible problem. And so you're probably gonna get nailed. You're gonna get exposed, you're gonna have to bow down and apologise and beg for the public's forgiveness. Because only an expert can see there's a problem. And only an expert can deal with a problem. Only an expert can deal with a problem.
And on these shows that try to solve your problems, the big question's always: how can I get control. How can I take control. But, don't forget, this is a question for the regular viewer, the person who is barely getting by. The person who is watching shows about people with problems, the person who is one of the 60 percent of the US population 1.3 weeks away, 1.3 paychecks away from homelessness. In other words... a person with problems.
So when experts say let's get to the root of the problem, let's take control of the problem, cos if you take control of the problem, you can solve the problem. Often this doesn't work at all because the situation is completely out of control.
Cos only an expert can deal with the problem.
And only an expert can deal with the problem.
And only an expert can deal with the problem.
So, who are these experts? Now, experts are usually self-appointed people or elected officials or people skilled in sales techniques, trained or self-taught to focus on things that might be identified as problems. But the expert is someone who studies the problem and tries to solve the problem. The expert is someone who carries malpractice insurance. Because often the solution becomes... the problem.
And only an expert can deal with the problem.
And only an expert can deal with the problem.
Only an expert can deal with the problem.
Now sometimes experts look for weapons. And sometimes experts look everywhere for weapons. And sometimes when they don't find any weapons, sometimes other experts say: if you haven't found any weapons, it doesn't mean there are no weapons. And other experts looking for weapons find things like cleaning fluids and refrigerator rods and small magnets. And they say: these may look like common objects to you, but in our opinion, they could be weapons. Or they could be used to make weapons. Or they could be used to ship weapons. Or to store weapons. Cos only an expert can see they might be weapons. And only an expert can deal with weapons. And only an expert can deal with problems.
Cos only an expert can deal with the problem.
And only an expert can deal with the problem.
Only an expert can deal with the problem.
You know, and sometimes, if it's really really really really really hot, and it's July in January, and there's no more snow, and huge waves are wiping out cities, and hurricanes are everywhere, and everyone knows it's a problem. But if some of the experts say it's no problem, and if other experts claim it's no problem or explain why it's no problem, then it's simply not a problem.
But, when an expert says it's a problem and makes a movie about the problem and wins an Oscar about the problem then all the other experts have to agree that it is, most likely, a problem.
Cos only an expert can deal with the problem.
And only an expert can deal with the problem.
Only an expert can deal with the problem.
And even though a country can invade another country, and flatten it, and ruin it, and create havoc and civil war and refugees in that country, and if the experts say it's not a problem and if everyone agrees that they're experts and good at solving problems, then invading these countries is simply -- not -- a problem.
And if a country tortures people, and holds citizens without cause or trial, and sets up military tribunals, this is also not a problem. Unless there's an expert who says it is the beginning... of a problem.
13.10.2008. (16:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Milan Kundera mi je uvijek bio u najmanju ruku sumnjiv: odbojne su mi bile njegove knjige, nešto je ljigavo sluzilo kroz njegove rečenice, nešto patvoreno, lažno.
Evo se nedavno našao u situaciji da opovrgava optužbu da je 1950. jednoga od svojih sunarodnjaka izdao komunističkoj policiji Čehoslovačke.
13.10.2008. (21:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Zanimljivo: Wikipedia veli da je iste te 1950. godine Kundera bio izbačen iz komunističke partije zbog "anti-partijskog djelovanja"... Možda je cinkanje bilo očajnički pokušaj da iznova zadobije povjerenje partije.
13.10.2008. (22:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aurelia
Jedno pitanje za Nemanju: Zašto zamjeraš Žižeku pristajanje uz komunizam više nego Hajdiju uz nacizam?
Za doktora Jatogena: Vidim da ste se zahuktali pa da malo odmorimo i proćaskamo? Volite li životinje? Imate li kakvog kućnog ljubimca? Ja imam nekoliko mačaka.
13.10.2008. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Zahuktao? Nisam se ni zagrijao.
Što se ćaskanja tiče, moram vas razočarati: za takvo što sam gotovo potpuno nesposoban.
Only an Expert
14.10.2008. (00:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
Ovdje je imperativ primitivno (nad)vladati državom ,imovinom i građanima ,umjesto da se vlada za državu i građane.Zašto?Zato što smo seljaci,a seljaku je sužen obzor pa ne može imati ideju za politiku vlastite vizije.Umjesto nje koriste-kradu tuđu ,sada viziju eu.Tada će nam oni reći...
Ne može se od plemenskog do plemenitog društva preko noći.
14.10.2008. (00:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Doktor Jatogen je u svojoj hladnoj, cool fazi: umjesto prava kao temeljnog odnosa među ljudima, on, na tragu dragog Isusa Krista predlaže ljubav; svijest, koja počiva na sposobnosti da sebe shvatimo kao drugog, dakle ono što je posredovanje kat egzohen, on doživljava kao nešto neposredovano; konačno, onu divnu mantru koja oslikava neurozu suvremene narcističke kulture: PC IS A SOLUTION WITHOUT A PROBLEM, što je opis histerične situacije, kako već u pogovoru Patološkom narcisu tumači Slavoj Ž., div iz Ljubljane, dottore nalazi u ovoj perifrastičnoj pjesmici:...Because often the solution becomes... the problem., veli Lorena, a dottore dodaje: "valja prestati rješavati probleme sistema dizajnirane upravo tako da njihovo rješenje proizvede nove probleme." Nažalost, eto, vidimo dottore, ništa nova pod suncem nebeskim, ništa nova niste kazali: malo Ivana i caritasa, malo freakovštine, malo passe uvida u bit građanskoga društva, i to je sve. A propos potonjeg, znate li da već srpski pogovor Jekyllu i Hydeu (edicija Rad), govori o toj društvenoj proizvodnji palijativivnih rješenja problema koje kreira samo društvo - ono ih kreira da bismo se upravo istom tom društvu obratili za pomoć, da bi nas, jasno je, kontroliralo. Zanimljivo, par redaka dolje Žarko Puhovski govori: "Utoliko je stari, posve prozaični Karl Marx bio – neovisno o proteku vremena – bliži istini; radi se o krizi koja nastaje pokušajem da se iz krize iziđe bez promjene sustava." U čemu je rješenje? Ha, ha, ha, svisnut ćete od muke! Prije par mjeseci objavio sam esej vama predragog Slavoja Žižeka u kojem doslovno kaže:"...sve završava kobno kada postaje svjestan da su ti transgresijski snovi dio iste opresivne stvarnosti od koje je pokušao pobjeći. Drugim riječima, Hamilton-Wilson plača gorke posljedice činjenice da negacija njegove prošlosti nije bila dovoljno radikalna: njegova je revolucija zakazala u revolucioniranju njegovih vlastitih početnih pretpostavki. Kao što je to Herbert Marcuse rekao šezdesetih prošloga stoljeća u jednoj predivnoj cirkularnoj formuli, sloboda (od ideoloških prisila, od prevladavajućeg načina sanjanja) jest stanje oslobođenja, tj. ako samo promijenimo stvarnost kako bismo ostvarili naše snove, a ne kako bi se promijenili i sami ti snovi, prije ili kasnije ćemo nazadovati u staru realnost."
Doktor je zaista cool, zaista se još nije zagrijao.
Zato toliko turira, zato se pregrijava: sad ispada da mu je i Kundera bio nekako nejasno sumnjiv, i to svo ovo vrijeme! Hm...Dottore, ima li itko osim vas nesumnjiv?
Što naime ako Kundera nije denuncijant?
Ja, dottore, iz dubine duše cijenim vaš neskriven prezir spram tih gadova: nacista, ubojica, denuncijanta, zatornika svih vrsta...jedino me ponekad brine, zaista to govorim iskreno i u najboljoj namjeri, vaša sumnjičavost spram ljudi. Zašto vi u načelu čovjeku ne vjerujete? Mislim, ja imam obratan problem: ja ne vjerujem ljudskom rodu, držim da je prirodna aberacija. Vi pak ne vjerujete Miroslavu, ovom, ovdje, konkretnom Kunderi. Prvi je stav moguće stav umornog čovjeka, dekadenta; vaš je stav u biti stav revolucionara: vi biste se lako mogli naći upravo u ulozi u kojoj se nikako ne biste mogli prepoznati - dok se na jednom kraju užasavate svega što ništi ljudskost i čovjeka, na drugoj ste antropološki pesimist, gotovo pa i mizantrop, koji bi s lugerom za pasom iskakao iz željeznica i dinamitirao naftna polja Bakua. Čovjek je čudesno biće, dobri moj i dragi, sve draži prijatelju Jatogen.
14.10.2008. (01:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herzog
Prijatelju,
prvo sam htio izreci svoj dojam o doktoru Jatogenu. Prvo mi se njegovi uvidi i tvrdnje ucine uvjerljivima, a onda kad diskurs dobije normativni karakter malo se izgubim. Na primjer: "Dosta je bilo fabriciranog "kolektivnog nesvjesnog" i njegove nasilne implantacije u pojedinca: valja nam plivati izvan mreža, rasparati ih vlastitom suštinom: društveni sistemi nužno moraju prestati postojati: valja odbaciti proizvoljne, dogovorene, fabricirane vrijednosti; valja prestati rješavati probleme sistema dizajnirane upravo tako da njihovo rješenje proizvede nove probleme. Vrijeme je da svim međuljudskim odnosima počne upravljati čista, neposredovana svijest." Sklon sam distancirati se od ovog naputka, za svaki slucaj.
A sto se tvog objasnjenja tice, zanima me zasto si bas Banca izabrao da bude "ilustracija liberalno-demokratske pozicije". Koliko ja o njemu znam, on je povjesnicar Balkana. U nas je popularan po tome sto je snazno kritizirao Tita zbog klanja na Bleiburgu i kasnijeg jedopartijstva. To ga medjutim ne kvalificira za ulogu koju si mu namijenio kao ni hvalospijevi Ivana Zvonimira Cicka. Meni se cak cini da je Banac monopolizira bez ikakve osnove, ali ne bih imao nista protiv da me i ti i on demantirate. Usput, spomenut cu da su Huntington i Fukuyama pocetkom devedesetih diskusiju o nezaustavljivom sirenju liberalne demokrtacije podigli na razinu popularnog fenomena. Kako medjutim niswu bili u stanju pojam liberalne demokracije jasno definirati Huntington je normativnu poziciju zamijenio Sukobom civilizacija, a Fukuyama serijom debelih knjiga o tome koliko je tesko razumjeti svijet. Bilo bi zgodno vidjeti sta banac misli o tome sta je liberalna demokracija.
14.10.2008. (01:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Aurelija: Hajdeger niti jedne jedine rečenice nije posvetio opravdanju nacističke ideologije. Žižek od staljinizma čini posljednju apologiju humanizma: staljinizam je spasio čovječnost čovjeka! Evo primjera:
"Što više čitam o staljinizmu, to me više fascinira. Zato sam tako nepoverljiv kad se totalitarizam koristi kao izraz uopšte. Skloni smo da mislimo o nacizmu i staljinizmu zajedno - jedan se odnosio na rasu, drugi na klasnog neprijatelja. Ali, oni nisu isti. Mislim da je nacizam bio gori. Staljinizam se, upravo u srži, video kao deo tradicije Prosvetiteljstva. U svakom gulagu, svi zatvorenici su morali da potpišu telegram sa najboljim željama Staljinu za rođendan. Možete li zamisliti stražare kako okupljaju sve Jevreje u Auschwitzu i primoravaju da potpišu telegram za Hitlera? Šta su dakle ovi telegrami predstavljali? Staljinisti su mogli smatrati da je neko kontrarevolucionarno govno, ali verovali su da je dalje sposoban da ima uvide u svevažeću logiku. Oni su iznuđivali priznanja, pod uslovom da kontrarevolucionari mogu uvideti svoju krivicu.
W: Bili su užasna družina, ali su pretpostavljali da je osoba napravila intelektualni izbor.
S: U nacizmu postoji izvesno ontološko zatvaranje, naturalizacija krivice, što je mnogo više zastrašujuće. Jevreji nisu bili krivi zbog onoga što su činili, već zbog onoga što su bili. Jevreji nisu morali da priznaju - dovoljan zločin je bio to što su Jevreji."
Jebi ga! Kad krenu argumenti tipa: iz Kolime se na minus 40 moglo, i trebalo, slati rođendanske čestitke Staljinu - BTW, imamo nedavno otkriće da su to činili diljem Reicha i Hitlerovi fanovi - onda ja nekako nemam volje više slušati argumente u ovako ekstremnim uvjetima.
No, da ne bi ostalo mjesta sumnji: pitanje ti je nepošteno! Sugerira da ja nekome praštam nacizam, dok drugome ne komunizam!
Ne praštam ja Heideggeru niti jedne jedine sekunde marširanja u onoj smiješnoj rektorskoj odorici u povorci nacističkih kretena, ali, to nije u pitanju!
U pitanju je sljedeće: Sein und Zeit nikada ni od koga neće napraviti nacista; Žižek je uspio barem jednog pametnog zagrebačkog dečka, Srećka Horvata, pretvoriti u kretena koji se autostilizira kao revnosni čitatelj Lenjinova opusa 2008. godine po Kristu! Kad netko u današnjem Zagrebu nema ni trideset, pa suvišni šeširić iz prethodne faze odbaci u ime zrelijeg atributa: sabranih dijela V.I.Lenjina u pozadinskom polumraku portretne fotografije, onda je onaj tko je izazvao ovako ozbiljan duševni poremećaj itekako odgovoran, to tim više jer je Srećko Horvat bio dečko koji obećava.
Žižek, drugim riječima, riskira da bude ozbiljno shvaćen! Opasnost sa Žižekom nije u tome da ga ne razumiju, već da ga shvate doslovno! Još i gore: sve mi se više čini da se njega jedino tako i može shvatiti: ne shvatite li ga tako, nestaje Verfremdungseffekt, a s njim i sva ta čarolija koja od Schellinga stvara dijalektičkog materijalista.
Konačno, da i o tome nešto kažem: Žižek veli "But ultimately if I am to choose just one thinker, it's Hegel. He's the one for me. And here I'm totally and unabashedly naive. He may be a white, dead, man or whatever the wrong positions are today, but that's where I stand."
Hegel nas uči da je filozofija za zdravi razum "izokrenuti svijet": pojava je zbiljska samo kada odgovara svome pojmu, kada je onakva kakva treba biti; Žižek je doslovno shvatio ovaj mundus inversus, čineći, mislim, magistralnu grešku - filozofiji pristupa s pozicija kritike ideologije, pri čemu poistovjećuje lažnu svijest i "izokrenuti svijet": umjesto s filozofijskih pozicija, on nastupa 'zdravorazumski', misleći da je istina nekog filozofema u njegovoj inverziji, izokretanju. Odatle ti svi pogledi iskosa i paralekse, koliko god se kasnije sofisticirano obrazlagali. Žižek je metodološki u biti trivijalan marksist: za njega je filozofija samo ideologija.
Nimalo čudno da se onda u preobrtanju svijeta filozofije Kant ukazuje kao filozof Partikulariteta onog Općeg, Hegel Rascjepa & Manjka, a Staljin je radikalni Humanist: očito, sve je tu (na)opako. Doduše, dijalektika je vražja stvar:"Poput Derride, i Žižek vidi u Hegelu, ispod manifestnog filozofskog diskursa totalnosti, identiteta i apsoluta, najvećeg mislioca diferencije i manjka. To znači da je kod Hegela iz današnje perspektive privlačno samo središe njegove filozofije totaliteta: istina jest cjelina. No, ta je cjelina samo povijesna a put iskustva ničim nije zajamčen. Otud, pojam u apsolutnom znanju nije cio, on ne obuhvaća ono realno, nego samo simbolički intendira cjelinu. Razmak između realnog i simboličke cjeline, koja je uvijek povijesna, jest mjesto subjekta, ili točnije, polje procesa subjektivacije. Drugim riječima, i to je odlučujuće za Žižekov lakanovski pogled na Hegela, procjep u cjelini može ispunjavati samo ona njezina instanca koja je mjesto i razlog nedovršivosti cjeline – rascijepljeni subjekt.
14.10.2008. (02:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Tu napuklinu u pojmu apsoluta ne može ispuniti nikakva intervencija iznutra a da univerzalizacija partikularnog ne odvede u totalitarizam sistema. Političko-teorijski rečeno: antagonizme građanskog društva ne može ukinuti nijedna partikularna instanca društva, bilo proletarijat bilo neoliberalna tehnokracija današnjice, niti pak na to mjesto objedinitelja može stupiti sama država kao opća forma. U tom smislu Hegel bi za Žižeka bio prvi i najznačajniji postmarksist današnjice.", interpretira Borislav Mikulić.
Kratki odgovor: Heidegger nije zarazan - on od čitatelja neće napraviti nacija; Žižek jest: on će od Horvata napraviti Ždanova!
Ja znam da će vas začuditi moj odnos spram Žižeka, ali, kao što vidite, on nije jednoznačan: Žižek je briljantan tip, pametan kit, vjerojatno i velik mislilac, ali ne i netko čije bih stavove ja bezostatno dijelio.
To ti je kao da gledaš tekmu Barcelona - Chelsky, pa iako je Chelsky velik tim, sjajnih igrača, odlične igre, nemreš se poistovjetiti s takvom ideologijom. Radije onda navijam za Ajax i njihovu nogomentu školu, koja posljednjih godina ne vodi u finale Lige prvaka, ali nebrojene klince čini normalnim dečkima.
Teška je to zadaća, u današnjim uvjetima sačuvati ljudskost unatoč neljudskom tržištu; možda je samo Vaseljena tome dorasla.
14.10.2008. (02:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Zanimljivo je i sljedeće: u tekstu Borisa Budena koji sam donio prije dvadesetak dana, Rađanje novog suverena, Buden veli:
"Ti se događaji u načelu objašnjavaju kao privremena regresija u prirodno stanje, što odgovara i dalje važećem Hobsovom mitu o preddruštvenom stanju, takozvanom bellum omnium contra omnes; ukratko, oni su još uvek u skladu s hobsovskom teorijom društvenog ugovora, ili, da se u našem kontekstu jasnije izrazimo, s logikom suvereniteta: ukida se društveni ugovor utemeljen na komunističkoj vlasti, s komunističkom partijom kao suverenom. Rušenje tog poretka prouzrokovalo je građanski rat koji je trajao sve dok nije sklopljen novi društveni ugovor, a novi suveren - nacija u liku svojih demokratski izabranih predstavnika - tada preuzima odgovornost i iznova uspostavlja poredak koji donosi sigurnost."
U gornjem tekstu, koji je sve teže naći na netu, Budan pak kaže:
"Naime, druga, komunistička Jugoslavija nije stvorena na liberalnodemokratskom konceptu narodne suverenosti. Njezin se narod, koji je bez sumnje postojao, konstituirao iz jednog bitno drukčijeg demokratskog načela - onog revolucionarnog."
te
"I još nešto. Taj novi jugoslavenski narod ne gradi svoje političke institucije iz logike suverenosti (nasljeđujući je od monarha, odnosno od jugoslavenskog nacionalizma takozvane prve Jugoslavije), nego upravo kroz radikalnu negaciju tog koncepta, naime, iz revolucionarnodemokratske ideje savjeta. Druga Jugoslavija ne uspostavlja se kao nacionalna država, nego kao republika savjeta."
Dakle, prošle godine ipak se došlo do saznanja da je KP suveren, a društveni ugovor je utemeljen na komunističkoj vlasti, što znači da komunistička Jugoslavija ipak nije stvorena iz bitno drukčijeg demokratskog načela - onog revolucionarnog.
Netko je Budena u međuvremenu dakle obavijestio da najvjerojatnije nema nekog bitno drukčijeg demokratskog načela od liberalnodemokratskog koncepta narodne suverenosti, a ako ga ima, onda to načelo nije demokratsko, nadasve ne ako je uspostavljeno revolucionarno. Izgleda da je novi jugoslavenski narod ipak gradio svoje političke institucije iz logike suverenosti, kako pokazuje ovaj recentni Budenov tekst, ne negirajući, nadasve ne radikalno taj koncept ničime, pa ni revolucionarnodemokratskom idejom savjeta. Možda se onda i Druga Jugoslavija uspostavlja kao nacionalna država, a ne kao republika savjeta, no o tome ipak ništa ne ćemo saznati u ovom za sada zadnjem tekstu.
I još jedna bratska: negdje sam pročitao da Giorgio Agamben tvrdi da je izvanredno stanje u srži koncepta suvereniteta, a ne "rule of law" kako tvrde pobornici koncepta liberalne demokracije. Čudno je da Buden u svojoj analizi s jedne strane tako divno alibira Franju Tuđmana i nastanak hrvatske države u činu naoružanja koje je s onu stranu ilegalne i legalne trgovine oružjem (trebalo bi zapravo o tome obavijestiti i Zagija), a s druge tako olako poistovjećuje načelo vladavine zakona, koje pretpostavlja da nitko nije iznad zakona, i načelo suvereniteta zasnovano na mogućnosti da, proglašenjem izvanrednog stanja, suveren upravo tim aktom izdizanja iznad zakona bude suveren.
S tim u vezi, jedan citat Davora Rodina: "Ako međutim politika nije odnos prijatelj - dušmanin, nego otkrivanje propuštenih prilika miroljubivog rješavanja političkih problema u demokraciji koja je ograničena jedino ljudskim pravima, tada možemo s izvjesnim nadama računati da ćemo izbjeći katastrofu postojećega političkog insceniranja nove Europe. Uzrečicom: “Đavo je izvanustavni suveren” mislio je Balzac u svoje vrijeme na slobodu koju nije moguće ustavno obuzdati. Isto je mislila i Janice Joplin kad je slobodu izjednačila sa situacijom u kojoj nemamo što izgubiti. Neraspoloživost slobodnoga političkog djelovanja i samosvojnost političke inovacije razumijemo danas drugačije: Politička inovacija ne potječe iz ekonomije, prava i ustava, ona nije svediva niti izvediva iz prošlosti niti iz budućnosti, riječ je o autohtonoj političkoj odluci na temelju jednako izvornoga političkog razlikovanja u polju propuštenih prilika političkog djelovanja."
Agamben u jednom intervjuu veli:
"Jedan od rezultata moga istraživanja izvanrednog stanja bila je upravo ideja dvostruke strukture zapadnog pravno političkog poretka, koji se zasniva na normativnom i pravnom elementu u užem smislu, te na anomičkom i izvanpravnom elementu." Možda će ovaj citat pomoći Borisu da pomiri rule of law i izvanredno stanje.
14.10.2008. (06:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Nemanja, odgovorit ću na vaše pitanje "što ako Kundera nije denuncijant": meni je, znate, zapravo svejedno, jer ne volim njegove knjige. Kada bih saznao da je, recimo, Ivšić denuncijant, ne bi mi bilo svejedno, jer njegove knjige volim. Kao što znate, ja, za razliku od vas, držim da su autor i njegovo djelo apsolutno nerazdvojivi.
Odgovorit ću i na pitanje "ima li još tko osim vas nesumnjiv": kao prvo, tko kaže da sam ja samome sebi, a još manje drugima, nesumnjiv? Kao drugo, da li je uopće moguće biti čovjek, a biti nesumnjiv i ne sumnjati?
Što se lugera tiče: to što ste mi ga prišili, makar i u šali, smatram uvredom. Stoga si ga fino nabijte.
14.10.2008. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
No, dobro: zapravo mi nije svejedno: bilo bi lijepo da Kundera nije cinkaroš, nego samo bezveznjak kakav već jest; bilo bi još ljepše da uopće nisam saznao za taj slučaj, jer ovako pomalo likujem, a to nije lijepo.
Što se tiče Nemanjine opaske o tome da nisam rekao ništa novo - smiješna opaska, nasmijala me, nasmijao sam se kroz nos.
No, u to vrijeme...
14.10.2008. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Odgovorio bih, naposljetku, i na ovo vaše pitanje, Nemanja: "Zašto vi u načelu čovjeku ne vjerujete?"
Stvar je jednostavna: ja u načelu vjerujem čovjeku, ali ne bilo kakvom čovjeku, ne odprirođenom čovjeku, ne čovjeku koji ne zna voljeti, ne slugi sistema, ne JAVNOM AGENTU kakav je Kundera. Toliko od mene za danas.
14.10.2008. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ha, ha, ha, dobro, dobro, nije luger, glock, recimo, to je in.
No da, zaista niste kazali ali baš ništa novo tom opaskom da valja "rješavati probleme sistema dizajnirane upravo tako da njihovo rješenje proizvede nove probleme." CItati do tog citata zorno to ilustriraju. Ne treba se ljutiti na tu opasku, dottore, teško je biti originalan, biti izvoran.
Vidite, čak i Kundera, ne ovaj realan, koji je možda bio denuncijant, nego vaš Kundera, kakvim ga opisujete: igleda nam kao Kafkin lik! Vi ga zapravo amnestirate, dragi Jatogen.
Jatogen, što to znači da su autor i njegovo djelo apsolutno nerazdvojivi? Nisam znao da ste vi takav moralist. K tome, što ćemo s cijelim nizom autora, poput VIllona? Možda svi oni trebaju, kao on, zbog užeta od jednog hvata znati koliko tur im teži?
Andrew, Banac je nesumnjivo na liberanodemokratskim pozicijama, i otuda većina njegovih sadašnjih problema.
14.10.2008. (13:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Pa ja se ne ljutim na tu opasku - ja joj se smijem, i to kroz nos Jer originalan nisam ni pokušao biti: u pitanju je puka, jednostavna činjenica na koju je dobro ovdje-ondje podsjetiti, i to što izravnijim, manje ušminkanim i proračunatim jezikom negoli je to, recimo, Žižekov, ili - dozvolit ćete - vaš.
Što se Kundere tiče: ja ga ne opisujem, ja ga tek spominjem.
A to da su autor i njegovo djelo apsolutno nerazdvojivi znači da je djelo nekog autora djelo upravo tog autora i da taj autor snosi svu odgovornost za to djelo.
Nego, dajte sada vi meni odgovorite na par pitanja:
1. Što znači biti moralist?
2. Tko je moralist?
14.10.2008. (13:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Dottore, odgovorit ću skupno:
Evo, ovaj vaš stav o odgovornosti autora za djelo...
Je li Marx odgovoran za marksizam? Je li tekst Kapitala odgovoran za kontekst Gulaga?
Je li Apostol odgovoran za Inkviziciju?
Jesu li Goethe ili Jesenjin odgovorni za val suicida?
Je li Peirre Menard odgovoran zbog postupaka Don Quixotea ili za Danielewskog?
Što bi to zapravo značilo da je autor odgovoran za svoje djelo? Pa vi ste kao Đorđe Balašević: Za sve je kriv Toma Sojer, takve knjige ne bi smele da postoje.
Za što je kriv Toma Sojer?
Kakve knjige ne bi smele da postoje?
Za što su knjige krive?
Ili polako nadolazimo na onu da je čitatelj izvor teksta: možda je čitanje teksta za sve krivo, ili barem za pokušaj da Balašević Dunavom dospije do Crnog mora, da ne velim za Revoluciju?
Možda se tekst zaista uspostavlja tek u čitanju?
Možda je odgovornost i na vama, Jatogen, kao čitatelju, a ne samo na autoru, ako je ikakva na autoru i ako autor u konačnici niste vi, kao čitatelj.
Možda Luther ima pravo kad kaže da i Vrag može citirati Sveto pismo za svoje potrebe. Jer, kaže Luther i dalje: I ti i ja čitamo Bibliju cijeli dan, no gdje ja čitam bijelo, ti čitaš crno.
Ili, ako tako tome i jest da knjige ubijaju, to jest da ostavljaju traga - da se dodaknem i drugog, komplementarnog toposa - nije li onda sve u svemu moguće zaključiti: za sve smo si sami krivi! Jer, ako knjige zaist ostavljaju trag, a u krajnjem slučaju tekst se uspostavlja čitanjem, za sve smo si doista krivi mi sami, a ne autor, koji bi trebao imati nekakvu moralnu odgovornost, što li, za uporabu svoga djela!?
14.10.2008. (18:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
Mislim da je apsolutno pretjerano ovo o Srećku Horvatu, mislim reći da je S.Žižek prouzročio tom dečku duševni poremećaj je stvarno previše. Tuđa ideologija, tuđi stav je po novom duševni poremećaj? Zanimljivo. Koliko sam upoznata sa radom tog dečka, uopće mi se ne čini kao neki zaluđenik koji hoda okolo zatupljujući ljude Lenjinom, to je glupost, da je bar više takvih ljudi od pazi: 25 godina! koji nisu žrtve kapitalizma, pa čak i ako se slikao s Lenjinovim opusom, mislim da je nadasve inteligentan i da dobro zna o čemu govori i piše, a to što je ljevičar , to je valjda ta mana zbog koje ga se može nazvati ludim. Istina, ludost je biti imalo socijalno osjetljiv danas kad se možemo u dvadesetima tako provoditi da nam mozak stane, naslikavati s kapitalističkim simbolima, biti žrtve te mašinerije koja po mom osobnom mišljenju više kosi ljude, pogotovo mladež nego što je to komunizam i fašizam zajedno činio. Meni je kapitalizam također totalitarni režim. Mislim da svakodnevno upropaštava milijune ljudi, da će njegove žrtve biti nebrojene dok se blazirani intelektualci naganjaju oko Staljina, Hitlera i Tita. Što bi jedan pametni mladić danas trebao raditi? Kojoj ideologiji pripadati? O djevojkama i ženama neću govoriti jer smo se što se toga tiče u ovoj državi vratili u ono doba prije komunizma, jer kakav god bio komunizam strašan ipak je bilo neke ravnopravnosti spolova, što je danas apsolutno nemoguće....šminkati se, ganjati mafijaše , studirati iz hobija i stažirati u tatinom uredu i onda završiti kao hodakova kći to je ono što bi svaka pametna mlada djevojka trebala raditi danas u RH, eto ja sam recimo isto poremećena jer to ne činim, jbga, znam, jedino ostaje pitanje: Što je pametan dečko poput Srećka trebao učiniti da ne razvije duševni poremećaj?
14.10.2008. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Čuj, ako se misliš sa mnom svađati, preklinjem te pročitaj što sam rekao. Ako tu i tamo nešto ne razumiješ, jer to je vrlo lako moguće, onda pitaj, a ne dociraj.
Dakle: Srećka Horvata ja sam ovdje objavljivao i hvalio i hrabrio još dok si ti učila slovo M. Dakle, nedavno. Nije uopće sporno da je Srećko pametan mlad čovjek, no, sporno je ta njegova autostilizacija.
Evo što o autostilizaciji veli moja profesorica, divna Nadežda Čačinović-Puhovski:
"Osobne primjedbe, komentiranje nečijeg izgleda i odjeće dugo se, i s pravom, osuđivalo kao znak krajnje neodgojenosti. Uostalom, to se moglo naučiti i iz »Alise u zemlji čuda«. Danas, u vrijeme kada je autostilizacija nadomjestak za istinsku raznovrsnost, možda je neuljudno ignorirati tuđi napor.
Brkovi Hansa Flickenschielda, koji je nedavno u ime Međunarodnog monetarnog fonda ocjenjivao koliko je Hrvatska poslušna, toliko su upadljivi da dopuštaju komentar, kao i koloristička shema koju smo vidjeli: bež odijelo s tamnoplavom košuljom, bijeli okovratnik, šarena kravata, a kosa malo duža; brkovi, dugi, viseći, jednostavno su teatralni.
Gospodin Flickenschield tako daje pomalo ekscentrično, neozbiljno lice doktrini koja se u velikim omjerima utjelovila u likovima kojima također nije nedostajala doza komičnosti: u Reaganu i gospođi, sada barunici Thatcher."
Dakle, Srećko mi je bio sumnjiv već s tom fotkom u šeširiću: kazano strogo lacanovski, taj je šešir bio višak koji je odavao manjak: višak označitelja kao manjak značaja, suvišak na glavi kao manjak u glavi.
Šešir je nestao, ali, u pozadini su se pojavila sabrana djela V.I.Lenjina!
Nemam ja problema s tim da ih Sreki čita, neka čita, bolje i to nego da s onim šeširićem na glavi ide okolo i plaši djecu esejima o Cvjetnom trgu, ali imam problema s tim da se slika s Lenjinovim opusom u backgroundu: tu ti Opus dođe kao Šeširić, opet isti kurac, poza, možda mladalačka, ali ružna poza, gaf koji odaje posvemašnju nezrelost. A onda, kad shvatiš da je Horvat već 25, a da je sasvim nezreo, onda se zabezekneš: pa on je nedovoljno inteligentan za dvadesetpetogodišnjaka, a ne da je pametniji od svoje generacije! Jer, prosječno pametan dečko neće imati potrebe za ovakvom autostilizacijom: Lenjin kao šeširić! Prosječan će dečko te dobi zapravo imati minimalnu potrebu za bilo kakvom egzibicijom te vrste, samo ako redovno kara. TIme se puno toga rješava: i Lenjin i Žižek dođu na svoje mjesto.
Pogotovo ovaj posljednji: on je svemu kriv! Da njega nije slušao, Horvat nikada ne bi posegnuo za Lenjinom. Odbacio bi šeširić, i vidio bi da iako tu više nečeg nema, ništa ne nedostaje! To je obrat od početne situacije u kojoj nešto fali kad ga nema (šeširić), ali pretiče kad je tu.
Za osvještenje ove opisane pozicije ipak treba više od povlačenja u učenje, učenje, učenje. Sljedeća će faza ionako biti staljinistička. Sljede brkovi.
I toga se bojim, i zbog toga sam sve ovo i kazao.
Inače, Srećko Horvat je pametan momak kojega ću uvijek braniti.
Ovdje mu sasvim privatno, inter nos, govorim za njegovo dobro, da bi bio bolji no što jest, jer on to može biti.
Sama činjenica da sam zainteresiran za njegovo dobro govori da mi je simpatičan.
Stoga, ne brani ga od Nemanje, nesretnice!
I, drugi put pitaj, ne podučavaj! Da si na početku postavila ovo pametno pitanje: Što učiniti da ne razvije duševan poremećaj?, odmah bi ti odgovorio i sve bi bilo cool. Ovako, moram ti odgovoriti tek na kraju: trebao bi biti duhovitiji! Duhovitost krijepi dušu!
Uostalom, ni tebi ne bi bilo zgorega opustiti se, jer onda ne bi bila u prisili imati o svemu svoje mišljenje, čak i kad o tome o čemu moraš imati mišljenje nemaš nikakvog pojma, kao što je slučaj Hodak. Vidiš da se ovdje suzdržavam bilo kakvog komentara toga slučaja, pa te molim da u najmanju ruku poštuješ tu moju volju, a ne da nakon svega daješ svoju interpretaciju i viziju Ivanina života, iako tu djevojku, siguran sam, nikada nisi upoznala. Otkud ti ovaj stereotip i čemu uopće ta potreba da se vrijeđa pokojne?
I još nešto: kapitalizam nije režim nego ekonomski sustav.
15.10.2008. (06:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...