Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • missillusion

    Vjerojatno ovo zadnje pitanje ima dva odgovora, jednako potkrijepljena pa se neću ovaj put upuštati u kontru, samo ću reći da je rezignacija moćna beštija....

    avatar

    11.10.2008. (16:34)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    kome libido nije prvi umro u logoru smrti? ako i nije tako, greška je bila pružiti im najbolje moguće uvjete. tko bi se uzbudio u tako očito namještenoj situaciji?

    avatar

    11.10.2008. (17:04)    -   -   -   -  

  • crkotica

    Mislim da - da. U krajnjoj liniji, vidim to svud oko sebe, doduše u manje ekstremnom obliku od konc. logora. U svakom slučaju, jako zanimljivo...

    avatar

    11.10.2008. (17:05)    -   -   -   -  

  • crkotica

    podsjetilo me zapravo na Frankla i logoterapiju...

    avatar

    11.10.2008. (17:12)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    Grozno. A grozno je to sto se ovo granici sa zbiljom.
    Nacisticki logor - vrhunac znanstvene civilizacije i religiozne privrzenosti prirodnim znanostima.
    Samo fakat ne razmem kak ovo moze na Frankla podsjecat, kada je Frankl prorok zivota, a ova prica ima kontraefekt, barem kod mene.

    avatar

    11.10.2008. (18:30)    -   -   -   -  

  • halter skelter

    Na određenoj točci nesreće ne može se ostvariti prokreacija. Priroda je šparna, organizam u životnoj ugrozi ne može rasipati resurse na prokreaciju, niti će stvarati potomstvo koje ne može održati. Neke životinjske vrste mogu izazvati pobačaj (čak i selektivni, tj. zadržati recimo samo muške plodove) ukoliko se promijene izvanjski uvjeti, a neke se odaberu ne pariti ukoliko im okolni uvjeti ne odgovaraju. Pa i životinje u zološkom, kad ih uspiju oploditi to je svjetski događaj. Doslovno. Koliko ste puta pročitali naslov, recimo, "Tigrica u splitskom zološkom vrtu okotila mlade". To se u Splitu stvarno dogodilo. Ali onda su se sjetili da tigriće posude za Aidu, pa kad su ih vratili majka ih je odbacila, jer su im na Peristilu sjebali miris. Kasnije je otac tigar silovao svoju kći koja je bila premlada pa je od te zatočeničke penetracije ostala paralizirana. Kasnije je splitski zološki posve propao.

    Ovo drugo, ljubav, može se ostvariti i u smrtnom času.

    avatar

    11.10.2008. (18:37)    -   -   -   -  

  • crkotica

    bila je to samo asocijacija, pero

    avatar

    11.10.2008. (18:58)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Pero, nije Crkotica daleko: Frankl je kazao da je nenormalno ponašanje u nenormalnim uvijetima normalno.
    Eto.
    Uvijek ja priteknem djevi u nevolji. Pa baš sam vitez!
    (Doduše, da se to i ovako kazati: Asocira na Frankla, ali ne i logoterapiju.)

    avatar

    11.10.2008. (19:02)    -   -   -   -  

  • crkotica

    Nemanja, hvala! LIJEPO si to rekao. Ja se duboko ispričavam na brzopletosti.

    avatar

    11.10.2008. (20:29)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..naravno da ne moze, zato se o tome tako ekstenzivno pishe, ti bokca.

    avatar

    11.10.2008. (21:20)    -   -   -   -  

  • fortunaefilio

    Eros i Tanatos su nedvojbeno braca. U doba kad je padalo s neba na sve strane i nisi znao hoces li ostati ziv i docekati sutrasnji dan, nikad se u zivotu nisam vise smijao, zajebavao i sevio... grehota je kazati, ali za nas koji smo ostali zivi i zdravi i nismo nikoga izgubili, rat je bio jedno od najintenzivnijih zivotnih razdoblja,. Pod uvijetom da smo iz njega izasli bez ozbiljnijih posljedica... Najebali su oni koji nisu prosli tako lako... No, to je u svemu tome ukljucivalo i SLOBODNU VOLJU! Ovi ljudi ju nisu imali. Ni pande se ne razmnozavaju u zarobljenistvu koliko god im bambusa nabavis...

    avatar

    11.10.2008. (21:45)    -   -   -   -  

  • lolina

    tako otprilike izgledaju parovi uključeni u program potpomognute oplodnje

    avatar

    12.10.2008. (02:27)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    Franklov princip o nenormalnom ponasanju se primarno odnosi na prezivljvanje.
    Frankl bi ovom paru rekao da nek se seve do besvjesti, samo nek ostanu zivi.
    Oni su radije (relativno kazano) odabrali smrt ispred zivota, a Frankl uvijek daje zivotu prednost, ispred svega.

    avatar

    12.10.2008. (17:05)    -   -   -   -  

  • Catma

    Pero, sorry, pričaš gluposti. Ili nisi Frankla čitao pažljivo.U svojoj knjizi ` Zašto se niste ubili` opisuje izlazak iz konclogora i povratak u život kao polaganu i postupnu `dekompresiju`. Čak i u početku, u normalnim i sigurnim uvjetima vlastitog doma i susreta s bližnjima sve što podsjeća na logor proizvodi PTSP i povratak na bazično funkcioniranje : mod preživljavanja.
    Iz ovog `opita` vrlo je jasno da je i premnogo toga podsjećalo na logor, da ne govorim o tome da bi svaka normalna osoba posumnjala u neku vrstu zamke...

    avatar

    12.10.2008. (18:33)    -   -   -   -  

  • Catma

    ...iz čega se možda može zaključiti da preživljavanje i život nisu jedno te isto, a da Eros pripada potonjem

    avatar

    12.10.2008. (18:37)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Pero,

    Preliminarna opaska: Zapravo, nemam toliko za odgovoriti Peri, koliko koristim prigodu da inauguriram novi princip odgovaranja: ponekad imam više odgovora, od kojih se neki isključuju, pa ću od danas tako odgovarati, što je, ako pažljivo promislite rečenicu koju upravo čitatate, kao da se u razgovor umiješao neki složeniji sugovornik, netko tko govori, oprostite ali, s više razine svijesti, otamo gdje se suprotnosti nadopunjuju. Dakle:

    1. Pero, tužit ću te Velečasnom, pa...
    2. Nema za to potrebe, Catma te je sredila.

    avatar

    12.10.2008. (19:59)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    Ja sam citao Bog kojega nismo svjesni/Bog podsvijesti od Frankla, a kad sam citao, kopao sam po netu o biografskoj gradji. Tip je u Theresienstadt imao ilegalnu psihoterapijsku praksu i drzao ljude zivima. Jeb'ga, ak je glupost pomisliti da bi Frankl preporucio ovom paru da se sexom spase od smrti, okej, ja cu rado ostat pri svojoj gluposti.

    avatar

    12.10.2008. (20:22)    -   -   -   -  

  • crkotica

    ovaj par, koliko sam ja shvatila, bio je osuđen na smrt, ševio se, začeo ili ne.

    avatar

    12.10.2008. (20:27)    -   -   -   -  

  • crkotica

    amo sad o nečem drugom

    avatar

    12.10.2008. (20:28)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Zašto uopće čitati ovaj tekst? Preletio sam ga pogledom: znam o njemu dovoljno da mogu donijeti odluku da ga neću čitati. Smatrao bih se huljom da to učinim. Taj tekst ne zaslužuje prijevod, ne zaslužuje publiku. Ne zaslužuje čak ni da ga se uništi. Ne zaslužuje ništa, odnosno zaslužuje ništa. Nepodnošljiv je, upravo zato što je podnošljiv. Gospodine Kopiću, vi koji ste preveli taj tekst, vi koji ste ga više puta pročitali: ništa vam ne vjerujem.

    avatar

    12.10.2008. (22:31)    -   -   -   -  

  • missillusion

    doktore, tako bi mogli reći za svaki tekst hehe: "znam o njemu dovoljno da mogu donijeti odluku da ga neću čitati"...ja bi prije to rekla za komentare, no....neću..

    avatar

    12.10.2008. (22:42)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Gospođice, vaš način procjenjivanja i donošenja odluka je vaš problem - tu vam ne mogu pomoći.

    avatar

    12.10.2008. (22:59)    -   -   -   -  

  • missillusion

    znam i zahvalna sam na tome, ne bi vjerovali koliko ih misli da je tuđi način procjenjivanja njihov posao i misija...vi ste jedan tolerantan gospodin...mada kužiiim što ste htjeli reći no pustimo to....može i gore

    avatar

    12.10.2008. (23:04)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dottore, dugo sam razmišljao o vašoj opasci. Isprva mi se činila do te mjere zaokuženom, nepropusnom, cjelovitom, da joj se ništa ne može ni dodati ni oduzeti: čovjek bi, pomislio sam, samo ako nije tvrdokoran, morao zauzeti vaš stav.
    Onda, opet, sjetio sam se opaske koju je napisao Davor ispod posta o Hamvasu:
    "Ako je Heidegger u pravu, pa je stanovito raspoloženje arche filosofije, tad je Hamvasa sasvim legitimno smatrati filosofom. Tu riječ ''raspoloženje'' Heidegger uvodi kao ''odvažan prijevod'' grčke riječi pathos - patetika, dakle, nije nužno antifilosofska, dapače (naime, kad je od bogova ;) ). Ako Hamvas uspijeva u dušama drugih, pa čak i poneke sobarice ili gimnazijskog profesora fizike, začeti takvo raspoloženje - go Bela! Doista, svatko ima svoju ulogu u svijetu. Barem ja mogu reći: da nije bilo Hamvasa nikad ne bih pročitao Hegelov predgovor Fenomenologiji duha."
    U analogiji, mogli bismo kazati da vaš stav ipak ima pukotinu: riječ je o vašoj osobnoj impresiji da je riječ o nepodnošljivom tekstu, koji je to upravo zato jer je podnošljiv; hoćete kazati, nepodnošljiv je jer čini podnošljivim nešto što je nepodnošljivo, užas konc-logora: holokaust! U toj impresiji, svakako krivoj jer je temeljena na letimičnom uvidu u tekst, krije se krupan previd.
    Dakle, vi kažete da je tekst nepodnošljiv baš stoga jer je podnošljiv, sasvim nepravedno i nepotrebno pripisavši tekstu nekakav apologetski smisao: ovaj je tekst sve samo ne apologija nacističkog horrora holokausta zasnovana na estetiziranju zla, činjenju neprihvatljivog (holokaust) prihvatljivim (estetski ili čak etički podatnim materijalom promišljanja). Baš suprotno, riječ je o tome da ovaj tekst više i bolje no tisuće drugih stranica svjedoči sav užas holokausta, nacizma, zvjerske ideologije krvi, tla i rase. Ono na što ste se naježili autentični je užas koji ovaj tekst posreduje, ali užas nacističke idologije, a ne užas njenog zatomljenja ili nedajbože humaniziranja; ovdje nacizam pokazuje svoje istinski neljudsko lice, a ne da bi bio posredovan kao nacizam s ljudskim licem.
    BTW, evo što je Marija ponukalo da nam pošalje ovaj tekst:
    "Posebice mi je drago da si se sjetio Anice Savic-Rebac, moje velike intelektualne ikone, „Milice“ iz knjige Rebecce West. „Milica“ je u to vrijeme zivjela u Skopju, sa svojim muzem, Muslimanom Hasanom Rebcem. Oboje socijalisti i republikanci, morali su zivjeti u provinciji zbog svojih politickih stavova, nepopularnih kod vlasti u Beogradu. Anica je zbog svog braka izgubila drustveni polozaj u rodnom Novom Sadu i u Beogradu. Rebecca je u njoj prepoznala i nasla svojega ucitelja. Opisuje je u knjizi toplo, kao bice koje podjednako dobro procjenjuje filozofske misli i zenske klobuke, dok istodobno famozno kuha slatko i posluzuje goste svojega muza, lokalne hodze i imame. Egotizam i karijerizam danasnjih knjizevnih i intelektualnih „zvijezda i zvjezdica“ koje najradije pisu i govore o sebi do iznemoglosti, baca posebnu nostalgicnu svjetlost na to uspjesno i stvaralacko druzenje dviju zena.
    Citao sam njihovu korespondenciju. Posljednje sacuvano pismo je Anicin opis uzasnih ratnih godina, kada su njezinom muzu stalno prijetili cetnici, tako da su oboje morali prijeci u ilegalu. U inspiraciji pobjede Anica je konacno dobila mjesto na sveucilistu u Beogradu. No, nakon iznenadne smrti njezina muza, izvrsila je samoubojstvo… Prijevod price (fiktivnog razgovora, no supstanca je zasnovana na dobro dokumentiranoj praksi) Alexandera Klugea, koju ti saljem, za ovaj vikend, neka bude posvecen Anicinoj sjeni."
    Dottore, dakle, što vam je tu prihvatljivo?
    Očito, ideologija ne. Užas koji ovaj tekst evocira, svakako ne. Što je to što vam se tu učinilo prihvatljivim, pravo je pitanje?
    Za tu impresiju ne možete kriviti sam tekst: on ni na koji način nikome od nas ne sugerira ono što vi implicirate - prihvatljivost nacizma. Dapače, mislim da je takva vaša opaska neoprezna i ishitrena. I što bi onda tu bilo neprihvatljivo? Razmišljati o bilo čemu usred toga užasa, u tom kontekstu?
    Ali, dottore Jatogen, pa u tome je cijelo pitanje, i ovog teksta i razgovora o Franklu: kako ostati čovjekom u paklu nacističkog logora, kako živjeti nakon iskustva radikalnog zla? To pitanje na različite se način provlači kroz diskusije već neko vrijeme, ovim povodom tematiziraju ga i Catma i Pero, Frankl je o tome pisao izrijekom, i ja zaista mislim da ste vi u nesporazumu s tekstom i njegovom intencijom.
    Ali, i prije i pored toga, sve kad bi bilo riječi samo o vašoj impresiji: vi savjetujete upravo ono što većina Židova vidi kao izravnu prijetnju razumijevanju holokausta! Vi sasvjetujete - ništa! Čak ni uništenje teksta, ne čak ni zaborav - naprosto ništa.
    A potrebno je učiniti upravo obratno, ono što je tekst učinio vama: šokirati vas tim užasom, užasom na koji su mnogi neosjetljivi, užasom koji, priznat ćete i sami, tolika djela posvećena istoj ovoj temi ne uspjevaju evocirati.

    avatar

    13.10.2008. (02:54)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    moguci podsticaj u promishljanju da li nesreca ukida mogucnost ljubavi naci u filmu Il Portiere di notte, liliane Cavani
    sa d.bogardom i charlote rampling

    avatar

    13.10.2008. (04:53)    -   -   -   -  

učitavam...