Znanost je odavno već "operirana" od etike pa tako da malo koristi od nje takve..
14.10.2008. (15:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sush
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU Ulica grada Vukovara 84 Ured predsjednika suda Broj: 9 Su-2137/08 Zagreb, 9. rujna 2008. godine Gospođa Natalija Kovačević Ilica 11 10000 Zagreb Poštovana, Ured predsjednika suda primio je 9. srpnja 2008. godine Vašu zamolbu za pronalaskom spisa Ps-984/04. Provjerom u Ps pisarnici utvrđeno je da je tužba tužiteljice Natalije Kovačević i tuženika Mikačić Novak Marije i Vukorepa Ivane, radi utvrđenja ništavosti darovnog ugovora, zaprimljena na Ps upisnik 5. listopada 2004. godine i zavedena pod rednim brojem Ps-984/04. Zbog nastupanja posljedica mirovanja postupka, rješenjem od 6. svibnja 2005. godine utvrđeno je da se tužba smatra povučenom, koje je rješenje postalo pravomoćno 30. svibnja 2005. godine. Nakon pravomoćnosti rješenja suda od 6. svibnja 2005. godine, predmetni je spis adaktiran i dostavljen u arhivu suda 24. travnja 2007. godine. Pregledom arhive predmetni spis nije pronađen.
vlaštenju predsjednika Suda Ivanišević, tajnik suda ——* '"-"J^t". S'f^-'C DNA: 1. Podnositelju zahtjeva 2. Spis
15.10.2008. (18:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sush
ŠTO SU POSLJEDICE RAZMAHANOG UREDBOVANJA VLADE ČIME SE ZAOBILAZI SABOR PITAMO DR. SANJU BARIĆ, DOCENTICU I NOSITELJICU KATEDRE ZA USTAVNO PRAVO PRAVNOG FAKULTETA U RIJECI Vlada postaje zakonodavac Premošćuje se demokratska parlamentarna procedura gdje parlamentarna manjina barem može reći što misli, ukazati na problem, ne sastaju se odbori gdje sudjeluju i stručnjaci
Piše Neven ŠANTIĆ Drastično je reći da je riječ permanentnom izvanrednom stanju, bolje bi bilo reći da je riječ o abdikaciji parlamenta – Sanja BarićSvake godine, redovito na jesen, hrvatska Vlada upućuje Saboru prijedlog zakona kojim se od istog tog parlamenta traži da na vladu prenosi mogućnost donošenja zakonskih uredbi, kako bi se, što bi trebala biti bit tog zakona, izbjegao zakonodavni vakum te omogućilo nesmetano funkcioniranje države u vrijeme dok parlament ne zasjeda. Naravno, čim se Sabor ponovno okupi trebao bi verificirati vladinu uredbu. Tako to po prilici funkcionira ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim parlamentarnim demokracijama. Potrebe za hitnim političkim odlučivanjem sve je više, vrijeme je skupocjeno, malo tko si smije dopustiti zadršku u djelovanju čekajući redovitu parlamentarnu proceduru. Takozvani delegirajući zakoni, dakle, politička su stvarnost. No, i put u pakao zna biti popločan dobrim namjerama. Prečesto i neselektivno korištenje ovog instituta može dovesti u opasnost funkcioniranje političkog sustava. Valja podsjetiti da je za demokraciju izuzetno važan odnos različitih grana vlasti. Kada govorimo o političkim institucijama, parlament, vlada i predsjednik države, čak i u parlamentarnim demokracijama gdje su mu ovlasti uglavnom protokolarne, međusobnom ravnotežom i provjerama praktički kontroliraju jedni druge, kako se ne bi dogodila apsolutna dominacija samo jedne grane vlasti. Zbog svoje dnevne operativnosti, svakako da su najviše na udaru vlade, pa parlamenti nemaju samo funkciju predstavničkog tijela i zakonodavca već i glavnog kontrolora koji bi trebao obuzdavati moć izvršne vlasti.
Ustav je jasan
Živimo li u doba vladinih uredebi mimo parlamentarne procedure, te što to može značiti za demokraciju, pokušali smo saznati od docentice i nositeljice katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci dr. Sanje Barić, koja je i doktorirala s temom “Zakonodavna delegacija u suvremenim europskim parlamentarnim državama” gdje su u prvom planu uredbe i odnos parlamenata i vlada Za političare izgleda postalo samorazumljivo često donošenje Vladinih uredbi sa zakonskom snagom? – Činjenica je da u parlamentarnim demokracijama vlade donese najveći broj propisa. Ta delegacija iznimno raste u državama koje uđu u EU zbog primjene brojnih propisa, pa parlamenti jako puno toga prenose na vlade. Međutim, radi se o praksi koja se u drugim državama istražuje, o kojoj se raspravlja i koja apsolutno nije shvaćena kao nešto samo po sebi razumljivo bez dodatnih određenja, kritika i promjena u razmišljanju, posebno kada je riječ o parlamentima. Osim toga, u našoj praksi se govori o uredbama sa zakonskom snagom iako je riječ, što piše i u Ustavu, o uredbama na temelju zakonske ovlasti. Naime, Ustav propisuje samo za jednu vrstu uredbi zakonsku snagu, a to su uredbe iz nužde, u izvanrednim okolnostima. No, to je najmanji od svih problema.
20.10.2008. (01:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sush
Sabor ne provjerava
Koji su još? – Koliko god Ustav jasno kaže koje materije se ne bi smjele prenijeti Vladi, primjerice ljudska prava, ona u svojim uredbama učestalo regulira takve materije. Od Zakona o strancima do Zakona o trgovinama, gdje se regulira pravo na poduzetničku djelatnost kao ljudsko pravo, uopće nije jasno kada vlada regulira ljudska prava. Drugi je problem što ti delegirajući zakoni, za razliku od situacije u drugim državama, ne donose nikakve posebne smjernice kakvu bi svrhu te uredbe trebale ispuniti. Problem je i što Vlada donosi Saboru uredbe na potvrdu, ali Sabor nema nikakve mehanizam, ni prethodne ni nadzorne kontrole. U drugim državama daje se suglasnost ili mišljenje, kontrolira, predlažu izmjene. Sabor u pravilu to ne radi. Prima na znanje i ide dalje. Poseban je pak problem u hrvatskoj praksi što Vlada odmah iza sjednice Sabora, na kojoj je određeni zakon bio raspravljan i usvojen ide ga mijenjati svojim uredbama, pa se stječe dojam da Vlada koristi razdoblje kada Sabor ne zasjeda da provede što želi. Naravno, problem je i u prebenevolentnom stajalištu Ustavnog suda, koji je u svoj odluci iz početka devedesetih rekao da bi se na Vladu mogla prenijeti i pitanja osim onih koja su izrijekom navedena u Ustavu.
Ustavni sud ne reagira
Davno su prošle dev Petsto uredbi od 1991.
U hrvatskoj praksi malo tko može obuzdati Ivu Sanadera. Neprikosnoveni je vođa HDZ-a i kao takav kontrolira ne samo parlamentarnu većinu već i vladu u cjelosti, pa se čini da ga nema tko spriječiti u naumu da predlaže vladine uredbe i pobrine se za njihovo donošenje. Doduše, to nije njegov izum. Njima su se služile sve vlade nakon donošenja Ustava u prosincu 1990. godine, pa je od 1991. godine do danas donešeno preko 500 vladinih uredbi na temelju zakona, ali je uočljivo da njihov broj ne samo da ne jenjava nego su sve učestalije. Sjetimo se samo nedavne uredbe kojom je korigiran Zakon o trgovini, a moguće aktiviranje tog mehanizma vlada je najavila i u slučaju neke nove financijske krize da bi se spriječio eventulani krah bankarskog sustava.
MATERIJE KOJE SE PREMA USTAVU NE MOGU PRENIJETI VLADI
• zakoni o nacionalnim manjinama • ljudska prava i slobode • izborni sustav • ustrojstvo i djelokrug rada državne uprave • ustrojstvo i djelokrug rada lokalne i područne (regionalne) samouprave.
PET PROBLEMA S UREDBAMA HRVATSKE VLADE
• 1. Vlada u svojim uredbama učestalo regulira materije koje joj se ne bi smjele prenositi, poput ljudskih prava i sličnog • 2. Delegirajući zakoni donose nikakve posebne smjernice o tome kakvu bi svrhu te uredbe trebale ispuniti • 3. Sabor nema nikakve mehanizme nadzora nad tim uredbama • 4. Vlada odmah iza sjednica Sabora ide mijenjati tek raspravljen i izglasan zakon • 5. Prebenevolentno stajalište Ustavnog suda na preširoko tumačenje vladinih ovlasti da donosi uredbe edesete. Nema pomaka? – Ustavni sud ni sada ne reagira, a mogao bi, na preširoko tumačenje vladinih ovlasti da donosi uredbe. Inače, osobno smatram jako problematičnim jedan drugi stav Ustavnog suda. Postoje dvije ustavne odredbe. Jedna govori o spomenutoj zakonodavnoj delegaciji, a druga o organskim zakonima koji se moraju donositi apsolutnom većinom glasova zastupnika. Ustavni je sud u posljednjih nekoliko godina u šest ili sedam navrata odlučivao o tome što jest a što nije organski zakon. I rekao da su, što se tiče ljudskih prava, organski zakoni samo oni koji se tiču političkih i osobnih prava. Znači, sva druga ljudska prava koja ne spadaju pod to, svi zakoni koji dotiču socijalna ili kulturna prava ne trebaju biti organski zakoni. Tako je Ustavni sud utvrdio da organski zakoni nisu Obiteljski zakon, Zakon o radu, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. A to su sve zakoni koji reguliraju i te kako važna ljudska prava, pa ako Ustavni sud kaže to nisu organski zakoni, možemo doći do zaključka da bi Vladi bilo moguće, bez ikakve posebne delegacije, jednog dana uredbama mijenjati i njih.
Abdikacija parlamenta
Koje su moguće političke posljedice takvog pristupa? – Osnovan posljedica je da Vlada doista postaje i zakonodavac. Dakle, ne samo da parlamentarna većina podržava svoju vladu, nego doslovno na sjednicama koje mogu biti otvorene ali i zatvorene, i na kojima nema predstavnika opozicije, Vlada de facto postaje zakonodavac. Premošćuje se demokratska parlamentarna procedura gdje parlamentarna manjina barem može reći što misli, ukazati na problem, ne sastaju se odbori gdje sudjeluju i stručnjaci. Drugim riječima, stranke i njihovi zastupnici derogiraju parlament i njegovu funkciju? – Točno. Predaju potpunu vlast izbornom pobjedniku i vladi koju je formirao, mnogo veću nego što mu ustavom pripada. Možemo li onda govoriti o nekoj vrsti permanentnog izvanrednog stanja? – Ne bih to nazvala tako drastično. Bilo bi bolje reći da je riječ o abdikaciji parlamenta.
20.10.2008. (01:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viva
Znanost je odavno već "operirana" od etike pa tako da malo koristi od nje takve..
14.10.2008. (15:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sush
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Ured predsjednika suda
Broj: 9 Su-2137/08
Zagreb, 9. rujna 2008. godine
Gospođa
Natalija Kovačević
Ilica 11
10000 Zagreb
Poštovana,
Ured predsjednika suda primio je 9. srpnja 2008. godine Vašu zamolbu za pronalaskom spisa Ps-984/04.
Provjerom u Ps pisarnici utvrđeno je da je tužba tužiteljice Natalije Kovačević i tuženika Mikačić Novak Marije i Vukorepa Ivane, radi utvrđenja ništavosti darovnog ugovora, zaprimljena na Ps upisnik 5. listopada 2004. godine i zavedena pod rednim brojem Ps-984/04.
Zbog nastupanja posljedica mirovanja postupka, rješenjem od 6. svibnja 2005. godine utvrđeno je da se tužba smatra povučenom, koje je rješenje postalo pravomoćno 30. svibnja 2005. godine.
Nakon pravomoćnosti rješenja suda od 6. svibnja 2005. godine, predmetni je spis adaktiran i dostavljen u arhivu suda 24. travnja 2007. godine.
Pregledom arhive predmetni spis nije pronađen.
vlaštenju predsjednika Suda Ivanišević, tajnik suda
——* '"-"J^t". S'f^-'C
DNA:
1. Podnositelju zahtjeva
2. Spis
15.10.2008. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sush
ŠTO SU POSLJEDICE RAZMAHANOG UREDBOVANJA VLADE ČIME SE ZAOBILAZI SABOR PITAMO DR. SANJU BARIĆ, DOCENTICU I NOSITELJICU KATEDRE ZA USTAVNO PRAVO PRAVNOG FAKULTETA U RIJECI
Vlada postaje zakonodavac
Premošćuje se demokratska parlamentarna procedura gdje parlamentarna manjina barem može reći što misli, ukazati na problem, ne sastaju se odbori gdje sudjeluju i stručnjaci
Piše Neven ŠANTIĆ
Drastično je reći da je riječ permanentnom izvanrednom stanju, bolje bi bilo reći da je riječ o abdikaciji parlamenta – Sanja BarićSvake godine, redovito na jesen, hrvatska Vlada upućuje Saboru prijedlog zakona kojim se od istog tog parlamenta traži da na vladu prenosi mogućnost donošenja zakonskih uredbi, kako bi se, što bi trebala biti bit tog zakona, izbjegao zakonodavni vakum te omogućilo nesmetano funkcioniranje države u vrijeme dok parlament ne zasjeda. Naravno, čim se Sabor ponovno okupi trebao bi verificirati vladinu uredbu. Tako to po prilici funkcionira ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim parlamentarnim demokracijama. Potrebe za hitnim političkim odlučivanjem sve je više, vrijeme je skupocjeno, malo tko si smije dopustiti zadršku u djelovanju čekajući redovitu parlamentarnu proceduru. Takozvani delegirajući zakoni, dakle, politička su stvarnost.
No, i put u pakao zna biti popločan dobrim namjerama. Prečesto i neselektivno korištenje ovog instituta može dovesti u opasnost funkcioniranje političkog sustava. Valja podsjetiti da je za demokraciju izuzetno važan odnos različitih grana vlasti. Kada govorimo o političkim institucijama, parlament, vlada i predsjednik države, čak i u parlamentarnim demokracijama gdje su mu ovlasti uglavnom protokolarne, međusobnom ravnotežom i provjerama praktički kontroliraju jedni druge, kako se ne bi dogodila apsolutna dominacija samo jedne grane vlasti. Zbog svoje dnevne operativnosti, svakako da su najviše na udaru vlade, pa parlamenti nemaju samo funkciju predstavničkog tijela i zakonodavca već i glavnog kontrolora koji bi trebao obuzdavati moć izvršne vlasti.
Ustav je jasan
Živimo li u doba vladinih uredebi mimo parlamentarne procedure, te što to može značiti za demokraciju, pokušali smo saznati od docentice i nositeljice katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci dr. Sanje Barić, koja je i doktorirala s temom “Zakonodavna delegacija u suvremenim europskim parlamentarnim državama” gdje su u prvom planu uredbe i odnos parlamenata i vlada
Za političare izgleda postalo samorazumljivo često donošenje Vladinih uredbi sa zakonskom snagom?
– Činjenica je da u parlamentarnim demokracijama vlade donese najveći broj propisa. Ta delegacija iznimno raste u državama koje uđu u EU zbog primjene brojnih propisa, pa parlamenti jako puno toga prenose na vlade. Međutim, radi se o praksi koja se u drugim državama istražuje, o kojoj se raspravlja i koja apsolutno nije shvaćena kao nešto samo po sebi razumljivo bez dodatnih određenja, kritika i promjena u razmišljanju, posebno kada je riječ o parlamentima. Osim toga, u našoj praksi se govori o uredbama sa zakonskom snagom iako je riječ, što piše i u Ustavu, o uredbama na temelju zakonske ovlasti. Naime, Ustav propisuje samo za jednu vrstu uredbi zakonsku snagu, a to su uredbe iz nužde, u izvanrednim okolnostima. No, to je najmanji od svih problema.
20.10.2008. (01:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sush
Sabor ne provjerava
Koji su još?
– Koliko god Ustav jasno kaže koje materije se ne bi smjele prenijeti Vladi, primjerice ljudska prava, ona u svojim uredbama učestalo regulira takve materije. Od Zakona o strancima do Zakona o trgovinama, gdje se regulira pravo na poduzetničku djelatnost kao ljudsko pravo, uopće nije jasno kada vlada regulira ljudska prava. Drugi je problem što ti delegirajući zakoni, za razliku od situacije u drugim državama, ne donose nikakve posebne smjernice kakvu bi svrhu te uredbe trebale ispuniti. Problem je i što Vlada donosi Saboru uredbe na potvrdu, ali Sabor nema nikakve mehanizam, ni prethodne ni nadzorne kontrole. U drugim državama daje se suglasnost ili mišljenje, kontrolira, predlažu izmjene. Sabor u pravilu to ne radi. Prima na znanje i ide dalje. Poseban je pak problem u hrvatskoj praksi što Vlada odmah iza sjednice Sabora, na kojoj je određeni zakon bio raspravljan i usvojen ide ga mijenjati svojim uredbama, pa se stječe dojam da Vlada koristi razdoblje kada Sabor ne zasjeda da provede što želi. Naravno, problem je i u prebenevolentnom stajalištu Ustavnog suda, koji je u svoj odluci iz početka devedesetih rekao da bi se na Vladu mogla prenijeti i pitanja osim onih koja su izrijekom navedena u Ustavu.
Ustavni sud ne reagira
Davno su prošle dev
Petsto uredbi od 1991.
U hrvatskoj praksi malo tko može obuzdati Ivu Sanadera. Neprikosnoveni je vođa HDZ-a i kao takav kontrolira ne samo parlamentarnu većinu već i vladu u cjelosti, pa se čini da ga nema tko spriječiti u naumu da predlaže vladine uredbe i pobrine se za njihovo donošenje. Doduše, to nije njegov izum. Njima su se služile sve vlade nakon donošenja Ustava u prosincu 1990. godine, pa je od 1991. godine do danas donešeno preko 500 vladinih uredbi na temelju zakona, ali je uočljivo da njihov broj ne samo da ne jenjava nego su sve učestalije. Sjetimo se samo nedavne uredbe kojom je korigiran Zakon o trgovini, a moguće aktiviranje tog mehanizma vlada je najavila i u slučaju neke nove financijske krize da bi se spriječio eventulani krah bankarskog sustava.
MATERIJE KOJE SE PREMA USTAVU NE MOGU PRENIJETI VLADI
• zakoni o nacionalnim manjinama
• ljudska prava i slobode
• izborni sustav
• ustrojstvo i djelokrug rada državne uprave
• ustrojstvo i djelokrug rada lokalne i područne (regionalne) samouprave.
PET PROBLEMA S UREDBAMA HRVATSKE VLADE
• 1. Vlada u svojim uredbama učestalo regulira materije koje joj se ne bi smjele prenositi, poput ljudskih prava i sličnog
• 2. Delegirajući zakoni donose nikakve posebne smjernice o tome kakvu bi svrhu te uredbe trebale ispuniti
• 3. Sabor nema nikakve mehanizme nadzora nad tim uredbama
• 4. Vlada odmah iza sjednica Sabora ide mijenjati tek raspravljen i izglasan zakon
• 5. Prebenevolentno stajalište Ustavnog suda na preširoko tumačenje vladinih ovlasti da donosi uredbe
edesete. Nema pomaka?
– Ustavni sud ni sada ne reagira, a mogao bi, na preširoko tumačenje vladinih ovlasti da donosi uredbe. Inače, osobno smatram jako problematičnim jedan drugi stav Ustavnog suda. Postoje dvije ustavne odredbe. Jedna govori o spomenutoj zakonodavnoj delegaciji, a druga o organskim zakonima koji se moraju donositi apsolutnom većinom glasova zastupnika. Ustavni je sud u posljednjih nekoliko godina u šest ili sedam navrata odlučivao o tome što jest a što nije organski zakon. I rekao da su, što se tiče ljudskih prava, organski zakoni samo oni koji se tiču političkih i osobnih prava. Znači, sva druga ljudska prava koja ne spadaju pod to, svi zakoni koji dotiču socijalna ili kulturna prava ne trebaju biti organski zakoni. Tako je Ustavni sud utvrdio da organski zakoni nisu Obiteljski zakon, Zakon o radu, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. A to su sve zakoni koji reguliraju i te kako važna ljudska prava, pa ako Ustavni sud kaže to nisu organski zakoni, možemo doći do zaključka da bi Vladi bilo moguće, bez ikakve posebne delegacije, jednog dana uredbama mijenjati i njih.
Abdikacija parlamenta
Koje su moguće političke posljedice takvog pristupa?
– Osnovan posljedica je da Vlada doista postaje i zakonodavac. Dakle, ne samo da parlamentarna većina podržava svoju vladu, nego doslovno na sjednicama koje mogu biti otvorene ali i zatvorene, i na kojima nema predstavnika opozicije, Vlada de facto postaje zakonodavac. Premošćuje se demokratska parlamentarna procedura gdje parlamentarna manjina barem može reći što misli, ukazati na problem, ne sastaju se odbori gdje sudjeluju i stručnjaci.
Drugim riječima, stranke i njihovi zastupnici derogiraju parlament i njegovu funkciju?
– Točno. Predaju potpunu vlast izbornom pobjedniku i vladi koju je formirao, mnogo veću nego što mu ustavom pripada.
Možemo li onda govoriti o nekoj vrsti permanentnog izvanrednog stanja?
– Ne bih to nazvala tako drastično. Bilo bi bolje reći da je riječ o abdikaciji parlamenta.
20.10.2008. (01:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...