Nisi na dnu Vesna, nisi plutaš zajedno sa mnom i dalje. Plutamo kao utopljenici koji malo malo gutaju vodu, ali i dalje mašu rukama i nastoje isplivati.
11.10.2008. (18:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam Marija, ne znam. Ima dana, trenutaka kad je teže od teškoga, kad ne vidim slamku i ne želim je niti vidjeti. Jer slamka bi trebala značiti spas a u čemu je moj?
11.10.2008. (18:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vesna,drži se... vidim tvoju bol, no ipak drži se, ja ne znam zašto je tako sve kako je.. vjerujem da nije trebalo tako biti, no ipak jest... jedino znam da ti mogu reći, tu sam, dođem, vidim, pomislim na tebe, preteško mi bude, odem i ne javim se, ali tu sam, šaljem ti veliki zagrljaj.Drži se, mila.
11.10.2008. (21:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja Tina uči zemljopis za ispit. Trenutno uče o malom bijelom patuljku, o crnoj rupi, o zvijezdama i svemiru.......tako smo svi troje počeli o tome pričati.....kako je sve to interesantno...i zapravo puno toga je matematički i dokazano.....a da ne pričamo i teleskopski i satelitski.....a opet ti ništa zapravo nije jasno......što je vrijeme, što je prostor........pričali smo o putovanju u svemir, kako bi bilo da odeš na neko odredište i do njega ti treba 20 godina putovanja, pa još 20 natrag na zemlju........a ovdje bi navodno prošlo dvjestotinjak godina.........kako to.....kaže Tina, tako bi došla u budućnost.....a Silvio kaže...nama bi više odgovaralo da se možemo vratiti u prošlost.....
15.10.2008. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam svojedobno bila pravi fan serijala o Zvjezdanim stazama i serijama slične tematike jer me oduvijek, od nježne dobi djetinjstva magnetski privlačio Svemir i (sve njegove tajne. Sjećam se, vrlo svježe, trenutka kada sam s (pok.) tatom, svojim dragim Joškom, bila na nekadašnjoj verandi kuće u Dubravi i gledajući zadivljeno zvijezde, želeći znati mogu li se one spustiti do nas. Imala sam tada možda 5 ili nešto manje godine, ne sjećam se dobro tog podatka. A on bi mi strpljivo poušavao, mojim rječnikom i mojim poimanjem, objasniti postojanje i značenje zvijezda i planeta kao što je Zemlja. Ono što me fasciniralo bio je pojam : bezvremenskog i beskrajnog. Puno sam puta poslije razmišljala o našim granicama i početku kao i kraju tj. omeđenosti. Nema odgovora jer nema znanja, nema ni otkrića, barem ne za ove generacije. Znamo samo to da smo mi, ljudi, postavili vremenske granice dok za prostorne još uvijek ne znamo. I to me onda "drži" u nekoj vrsti nade, naša neukost i možda, možda nešto drugo a što meni u ovom slučaju omogućava ( omogućit će) susret, na bilo kojoj razini, nadam se ipak svjesnoj, s Unom. U takvim se serijalima po prvi puta čulo nešto o kvantnoj fizici, potprostorima, vraćanju u prošlost, a susretali smo i naznake budućnosti: da je ona već prošlost, da se sve što živimo već dogodilo, projekcijama nas samih u Svemiru... i td. itd. To me drži.
16.10.2008. (16:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah te zvijezde, negdje i moja sja, samo što ne vidim koja....
16.10.2008. (17:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
O mile moje,najdraže... Samo da vam se nakratko javim da sam mislima uz vas iako sam potpuno slomljena. I mene je svemir fascinirao,taj njegov beskraj mi je bio nezamisliv a kao još malo dite sam maštala o tim putovanjima u budučnost,željela znati kakva će mi biti dječica,kakav muž,sve sam željela znati i sa takvim nestrpljenjem čekala što mi život donosi...Dao mi je sve pa sve i uzeo... I sada se pitam,ajme,da sam u toj mladosti i sanjarenju jednom,ali samo JEDNOM znala što mi život nosi dali bih se odlučila na obitelj,makar zbog tih par godina sreće... I pitam se, i stalno mislim a niti sama više ništa neznam...
Ostaju samo pitanja...
Ne želim tu po blogovima biti,pa vam idem sad svima tipkati mailove...Jednostavnije je,lakše mi se otvoriti...
19.10.2008. (15:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
Draga Vesna, sve to i u meni budi nadu...otvara neslućene mogućnosti susreta...nekako ponese...ko zna, možda... Razmišljam kako je čovječanstvu i prije , toliko toga bilo nepojmljivo.Nekad su telefon,radio-valovi, avion ...bili znanstvena fantastika dok znanost nije izbrisala granice.Kamo sreće da su to već znanstvene činjenice!
20.10.2008. (00:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ titanik2- Drago mi je da si me prepoznala odnosno da si prepoznala poruku u mojem komentaru svima nama. Užasan gubitak me tjera na svakodnevno (ili svakonoćno) razmišljanje o bilo kakvom susretu s mojim djetetom. Pročitali smo da ljudi upotrebljavaju (koriste) svoj mozak u mizernom postotku koji će se vjerojatno povećati ako cijelu civilizaciju ne unište prirodne katastrofe ili djela ljudskih "ruku" da ne kažem djela: ratovi, uništenje prirode i dr. Do kakvih će se saznanja doći to je još uvijek nepoznanica, ali počela sam sve više vjerovati (možda zato jer nemam drugog izlaza) da bi bio posve besmislen ustroj Svemira ako smo na toj i takvoj razini poput mrava ili biljaka. Pojam svijesti me intrigira i daje mi nade. Možda lažne, a možda......
20.10.2008. (16:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptir
nešto mora postojati poslje smrti čitajući knjigu u zagrljaju svjetlosti nekako se prisiljavam vjerovati
21.10.2008. (09:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
Nadamo se sve...čitamo,tražimo,hvatamo se za to "nešto" u moru mogućnosti i informacija.I nismo ništa bliže odgovoru.Može biti,a ne mora...stvarnost ili fantazija...na trenutke se i ponadam...kažu da je to "nešto"(koje negdje duboko u nama tinja )iskra praprasvijesti našeg postojanja, našeš pravog doma....možda se i zato ne mirimo da je ovo sve...dižem se...zanesem se...pa shrvana padam...ljutim se na sebe,na svijet...naše ograničeno znanje...prokletu sudbinu...i onda ponovo,ispočetka... Na kraju,s koje god strane gledali, dođemo na onu "ista meta,isto odstojanje."
22.10.2008. (13:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ leptir: Koja je to knjiga? Mislim, tko je autor, je li naš ili nije? O čemu se radi? Tražim neprestano takve knjige, jer nema svjedoka (barem ne u mojoj blizini) koji bi mi posvjedočio da je svojim osjetilima zabilježio bilo što takvoga, no ima nas različitih: neki s jače izraženom intuicijom, neki bez nje, netko tko je ne prepoznaje, netko tko je ne zna definirati; ima ljudi koji su jače senzibilizirani, ljudi-mediji, ljudi sa izraženom bio energijom..... Tražim slamku spasa, ne za sebe, za nas dvije, za našu komunikaciju, za naš "susret"?
22.10.2008. (16:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Lijepa je.
Lijepa je tvoja Una.
11.10.2008. (00:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Bila je Sandra, BILA. Ne mogu gledati te fotografije ali me istodobno neka sila vuče i tada sam u desetom krugu pakla, na dnu dna.
11.10.2008. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Nisi na dnu Vesna, nisi plutaš zajedno sa mnom i dalje. Plutamo kao utopljenici koji malo malo gutaju vodu, ali i dalje mašu rukama i nastoje isplivati.
11.10.2008. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Ne znam Marija, ne znam. Ima dana, trenutaka kad je teže od teškoga, kad ne vidim slamku i ne želim je niti vidjeti. Jer slamka bi trebala značiti spas a u čemu je moj?
11.10.2008. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
Vesna,drži se... vidim tvoju bol, no ipak drži se, ja ne znam zašto je tako sve kako je.. vjerujem da nije trebalo tako biti, no ipak jest... jedino znam da ti mogu reći, tu sam, dođem, vidim, pomislim na tebe, preteško mi bude, odem i ne javim se, ali tu sam, šaljem ti veliki zagrljaj.Drži se, mila.
11.10.2008. (21:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Hvala ti Milizce, znam da nije lako posjećivati ovakve blogove, pa ipak tu si, prisustvom, riječima, dobrom namjerom.....
11.10.2008. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
O draga Vesna....ništa više ne postoji ,osim strašne svjesnosti da ih nema....STVARNO nema.... nema više naše djece.
13.10.2008. (01:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Moja Tina uči zemljopis za ispit. Trenutno uče o malom bijelom patuljku, o crnoj rupi, o zvijezdama i svemiru.......tako smo svi troje počeli o tome pričati.....kako je sve to interesantno...i zapravo puno toga je matematički i dokazano.....a da ne pričamo i teleskopski i satelitski.....a opet ti ništa zapravo nije jasno......što je vrijeme, što je prostor........pričali smo o putovanju u svemir, kako bi bilo da odeš na neko odredište i do njega ti treba 20 godina putovanja, pa još 20 natrag na zemlju........a ovdje bi navodno prošlo dvjestotinjak godina.........kako to.....kaže Tina, tako bi došla u budućnost.....a Silvio kaže...nama bi više odgovaralo da se možemo vratiti u prošlost.....
15.10.2008. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Ja sam svojedobno bila pravi fan serijala o Zvjezdanim stazama i serijama slične tematike jer me oduvijek, od nježne dobi djetinjstva magnetski privlačio Svemir i (sve njegove tajne. Sjećam se, vrlo svježe, trenutka kada sam s (pok.) tatom, svojim dragim Joškom, bila na nekadašnjoj verandi kuće u Dubravi i gledajući zadivljeno zvijezde, želeći znati mogu li se one spustiti do nas. Imala sam tada možda 5 ili nešto manje godine, ne sjećam se dobro tog podatka. A on bi mi strpljivo poušavao, mojim rječnikom i mojim poimanjem, objasniti postojanje i značenje zvijezda i planeta kao što je Zemlja. Ono što me fasciniralo bio je pojam : bezvremenskog i beskrajnog. Puno sam puta poslije razmišljala o našim granicama i početku kao i kraju tj. omeđenosti. Nema odgovora jer nema znanja, nema ni otkrića, barem ne za ove generacije. Znamo samo to da smo mi, ljudi, postavili vremenske granice dok za prostorne još uvijek ne znamo. I to me onda "drži" u nekoj vrsti nade, naša neukost i možda, možda nešto drugo a što meni u ovom slučaju omogućava ( omogućit će) susret, na bilo kojoj razini, nadam se ipak svjesnoj, s Unom. U takvim se serijalima po prvi puta čulo nešto o kvantnoj fizici, potprostorima, vraćanju u prošlost, a susretali smo i naznake budućnosti: da je ona već prošlost, da se sve što živimo već dogodilo, projekcijama nas samih u Svemiru... i td. itd. To me drži.
16.10.2008. (16:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Ah te zvijezde, negdje i moja sja, samo što ne vidim koja....
16.10.2008. (17:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
O mile moje,najdraže...
Samo da vam se nakratko javim da sam mislima uz vas iako sam potpuno slomljena.
I mene je svemir fascinirao,taj njegov beskraj mi je bio nezamisliv a kao još malo dite sam maštala o tim putovanjima u budučnost,željela znati kakva će mi biti dječica,kakav muž,sve sam željela znati i sa takvim nestrpljenjem čekala što mi život donosi...Dao mi je sve pa sve i uzeo...
I sada se pitam,ajme,da sam u toj mladosti i sanjarenju jednom,ali samo JEDNOM znala što mi život nosi dali bih se odlučila na obitelj,makar zbog tih par godina sreće...
I pitam se, i stalno mislim a niti sama više ništa neznam...
Ostaju samo pitanja...
Ne želim tu po blogovima biti,pa vam idem sad svima tipkati mailove...Jednostavnije je,lakše mi se otvoriti...
19.10.2008. (15:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
Draga Vesna,
sve to i u meni budi nadu...otvara neslućene mogućnosti susreta...nekako ponese...ko zna, možda... Razmišljam kako je čovječanstvu i prije , toliko toga bilo nepojmljivo.Nekad su telefon,radio-valovi, avion ...bili znanstvena fantastika dok znanost nije izbrisala granice.Kamo sreće da su to već znanstvene činjenice!
20.10.2008. (00:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
@ titanik2- Drago mi je da si me prepoznala odnosno da si prepoznala poruku u mojem komentaru svima nama. Užasan gubitak me tjera na svakodnevno (ili svakonoćno) razmišljanje o bilo kakvom susretu s mojim djetetom. Pročitali smo da ljudi upotrebljavaju (koriste) svoj mozak u mizernom postotku koji će se vjerojatno povećati ako cijelu civilizaciju ne unište prirodne katastrofe ili djela ljudskih "ruku" da ne kažem djela: ratovi, uništenje prirode i dr. Do kakvih će se saznanja doći to je još uvijek nepoznanica, ali počela sam sve više vjerovati (možda zato jer nemam drugog izlaza) da bi bio posve besmislen ustroj Svemira ako smo na toj i takvoj razini poput mrava ili biljaka. Pojam svijesti me intrigira i daje mi nade. Možda lažne, a možda......
20.10.2008. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptir
nešto mora postojati poslje smrti
čitajući knjigu u zagrljaju svjetlosti
nekako se prisiljavam vjerovati
21.10.2008. (09:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
Nadamo se sve...čitamo,tražimo,hvatamo se za to "nešto" u moru mogućnosti i informacija.I nismo ništa bliže odgovoru.Može biti,a ne mora...stvarnost ili fantazija...na trenutke se i ponadam...kažu da je to "nešto"(koje negdje duboko u nama tinja )iskra praprasvijesti našeg postojanja, našeš pravog doma....možda se i zato ne mirimo da je ovo sve...dižem se...zanesem se...pa shrvana padam...ljutim se na sebe,na svijet...naše ograničeno znanje...prokletu sudbinu...i onda ponovo,ispočetka...
Na kraju,s koje god strane gledali, dođemo na onu "ista meta,isto odstojanje."
22.10.2008. (13:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
@ leptir: Koja je to knjiga? Mislim, tko je autor, je li naš ili nije? O čemu se radi? Tražim neprestano takve knjige, jer nema svjedoka (barem ne u mojoj blizini) koji bi mi posvjedočio da je svojim osjetilima zabilježio bilo što takvoga, no ima nas različitih: neki s jače izraženom intuicijom, neki bez nje, netko tko je ne prepoznaje, netko tko je ne zna definirati; ima ljudi koji su jače senzibilizirani, ljudi-mediji, ljudi sa izraženom bio energijom..... Tražim slamku spasa, ne za sebe, za nas dvije, za našu komunikaciju, za naš "susret"?
22.10.2008. (16:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...