Da, da, mora da je tako, Nemanjo, naročito u svjetlu tvoje rečenice "O čemu se tu priča, kakve su to pizdarije, kad se komparira Pavelićev i Tuđmanov režim?"
08.10.2008. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ubojstvom Ivane Hodak Hrvatska je ponižena a mafija se ruga i prijeti Sanaderu da se sutra isto može dogoditi i njegovoj kćerki. Sanaderu se sada mogu rugati i njegove EU kolege (Barroso, Solana,...) i čuditi se u kakvom je on to bantustanu premijer. Ovo ubojstvo pokazuje što to znači kada mafijaši šetaju u poluotvorenim zatvorima a vikendom ispijaju kavice na špici. Očekujem za početak barem hitna hapšenja revolveraške bagre i njihovo stavljanje u nepropusnu karantenu.
08.10.2008. (10:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Vlč., hajde, objavi tezarij ponovo, molim te! A što se tiče Pavelića i Tuđmana, to što ja mislim, misli i Jožica Manolić. Što ne dokazuje ništa, osim da se Tuđmana ne može relativizirati kao antifašista: njegovi prvi suradnici 1989. do 1993., dakle za osnutka Hrvatske i u Domovinskom ratu, listom su antifašisti: Mesić, Manolić, Boljkovac, Degoricija (Mesić i Manolić šeću od Sabora do Vlade, Boljkovac pregovara po Beogradu, Degoricija pedesetak puta s Prečanima...), premijeri su Gregurić, Valentić, Mateša, a ovdje se prdi o fašistima! Tko je to? Šušak? Cijeli je Norval, uključujući i fra Krasića i Šuška, bliži Williamu Perryu nego Tuđmanu! Stvarno ne vidim o čemu se priča: cijelo to vrijeme medijima dominira lijevica: Globus, Feral, kasnije Nacional, Novi list, Nedjeljna Dalmacija, konačno OTV ima silnih problema s Tuđmanom što kulminira osnutkom Mreže, u kojoj, koliko se sjećam, Montgomery ima više autoriteta nego Ivić Pašalić! Pokaži mi jedan jedini desni relevantni medij! Kaj je HTV pod Lilićem fašistički relej? Ili je Vrdoljak fašist? A što ako okrenemo pilu naopako pa zaključimo da ova zemlja vrvi jugoslavenskim fašistima koji genocidno mrze hrvatski narod i naciju, ti im svaki spomen hrvatske državnosti smeta? Znaš što je paradoksalno? Paradoksalno je to da sintagmu jugoslavenski fašizam koristi čak i Miljenko Jergović, ovih godina, u recentnim radovima. Pa kad je već dotle došlo, Velečasni, opustite se, malo si prigrizite kakav licitar, da vas kao Prousta kolačić vrati u izgubljeno jugoslavensko vrijeme, i tako odsutan, provedite par ugodnih godina uz nas, u ovoj lijepoj našoj Domovini. Čestitam vam Dan nezavistnosti. Znam da vi to redovito slavite.
08.10.2008. (14:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanjo, ne razumijem - zar ćemo komunicirati na razini prvih rečenica? Naime, prvu rečenicu sam razumio, no sve nakon toga mi je nejasno - meni se obraćaš, ali kog to vraga govoriš? Kakve to veze ima ili sa mnom ili s onim što sam ti napisao? Ja veze ne vidim. Pokvareni telefon radi punom parom!
Da pokušam razjasniti. Prije neki dan, pročitavši prethodni post, te sve komentare do onoga koji je Pero Panonski ostavio 5.10. u 17 sati i 17 minuta, sjeo sam i napisao i svoj komentar. Prvi odlomak glasio je ovako:
Malo vas pustim s vida i odmah pišete pizdarije!! Razularili ste se. Vama zaista treba advocatus diaboli da vas malo povrati u red.
Komentar je bio toliko dugačak da sam ga morao plasirati u tri nastavka. Sljedeće što se dogodilo bilo je da su sva tri nastavka promptno izbrisana.
Vrlo obzirno sam natuknuo mi nije jasno zašto si to izbrisao. Na to si mi odgovorio: "Velečasni, da nije bilo one prve rečenice, sva bi ti tri upisa bila i dalje na Vaseljeni. Meni je irelevantno tko što misli, dok se pristojno ponaša. S onakvim uvodom ne možeš očekivati bog zna što od učtivih sugovornika, zar ne?" (Ispravio sam očite tipfelere.) To mi je bilo još nejasnije, jer je jedino što sam mogao ocijeniti možebitno nepristojnim bio kolokvijalni izraz "pizdarije", a on je na Vaselejni sasvim udomaćen, o čemu svjedoči i tvoja vlastita rečenica u okviru iste diskusije "O čemu se tu priča, kakve su to pizdarije, kad se komparira Pavelićev i Tuđmanov režim?" Iz najnovijeg tvog odgovora razumijem ponovo samo prvu rečenicu "…hajde, objavi tezarij ponovo, molim te!", kako već rekoh, sa sve ostalo, koliko god razumio svaku riječ, u cjelini ne vidim smisao. Pitam se, (ne tvrdim, samo se pitam,) da te ono što sam napisao nije toliko izbacilo iz ravnoteže da je i tvoja gotovo već poslovična pronicljivost i visprenost ishlapila?
Dakle, idem sad ponoviti moje prethodno izbrisano učešće u diskusiji ispod donjeg posta.
Tri, dva , jedan… Krećemo!
.
08.10.2008. (15:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitao sam sve do kraja, pa ću i početi od kraja, sirotog Pere Panonskog koji se hrva s elementarnim značenjem pojmova. Da bi saznao što je revolucija, zavirio je u Duden. Čemu Duden kad postoji Boris Buden? No bolje i to nego ništa. Gotovo se ne usuđujem pomisliti što bi nastalo da je pogledao u koji specijalizirani rječnik, politološki, sociološki ili filozofski, ili da je prošao kroz literaturu teoretičara koji su promišljali njemu tako omrznut pojam. Čisto se čudim da je išao čak do Dudena, kada je bilo bližih izvora koje je šteta zanemariti. Recimo, onaj Leksikon tiskan u Frankopanskoj za revoluciju kaže ovako: "…ukupnost hist. zbivanja koje dovode do korijenitih promjena određenog društva, do smjene starog, natražnog, novim progresivnim, prijelomno razdoblje karakterizirano najčešće oružanim obaranjem preživjelog poretka…" Nije to loše, ako se o tome promisli. (Kad se ne promisli, ni da je bolje ne bi valjalo.) Prvo, što nam to kaže. Neću se upuštati u to što znači "ukupnost" jer se bojim da bi to neke/mnoge samo zbunilo. Zatim, kaže "korjenite promjene", što je opreka nebitnim, nevažnim, samo kozmetičkim i srodnim efemernim mjenama. Zatim kaže da je revolucija promjena na bolje, a ne na gore. Svemu se dodaje da je "karakterizirano najčešće oružanim", hoće se reći nasilnim "obaranjem preživjelog poretka", a "najčešće" nikako ne znači ni "uvijek" ni "neizbježno". Propušteno je napomenuti da se revolucija, nasuprot evoluciji, dešava naglo, što god to značilo i koliko god to dugo trajalo, ali je naglo nasuprot postepenom evolucijskom.
Dakle, revolucija je nagli i korjeniti preobražaj na bolje, a sve ostalo je nebitno. Zato ništa čudno da svi koji bi održali postojeće da se ne preobrati u bolje mrze taj pojam toliko da mu prikrpljuju i sve nebitno, te su spremni i na svakovrsna izvrtanja i falsificiranja da bi ga ogadili. Recimo, imamo dobar primjer u Sesardićevu tekstu prenesenom kao post (imam dojam da sam ga već negdje ranije čitao) koji na vještiji način demonstrira nerazumijevanje jednako onome Pere Panonskog.
Sve je lijepo u tom tekstu i sa svim sam načelno suglasan do rečenice "Prema tome, puka činjenica da se neki pokret objektivno borio protiv fašizma nije nikako dovoljna da bi taj pokret prikazala u iole dobrom svjetlu." Od tog mjesta počinje falsificiranje i izvrtanje. Naime, fašizam je takvo zlo da je svaka borba protiv njega dobrodošla. Iz bilo kojeg razloga se bilo tko borio protiv tog zla, DOBRO JE da je to radio. Fašizam je (pod čim ovom prilikom podrazumijevam i nacizam) takva prijetnja čovječanstvu da bi bio budala svatko tko bi otpisao bilo kojeg njegovog neprijatelja s izlikom "Ne, hvala, vi se ne morate boriti protiv nacizma jer to radite iz nečasnih motiva". Krajnje je naivno, ili se blesavo praviti naivnim, da bi itko razuman tako postupio.
Lijepo je to vidljivo upravo i iz navedenog hipotetskog primjera "Nasilnik A napadne neku ženu s ciljem da je siluje i potom ubije. U to se umiješa nasilnik B koji tu ženu namjerava samo silovati, ali ne i ubiti." Kao prvo, hipotetski primjer podrazumijeva da je žena potpuno pasivna (možda zavezana?), te da se ne može braniti protiv obojice, niti da može pobjeći. Za nju je svakako bolje da pobijedi nasilnik B, ne samo zato što bi on bio "manje zlo", već i zato što će se od njega jednoga ona možda uspjeti i sama obraniti. No obzirom da on ipak jeste "manje zlo", ako se ne uspije obraniti, čak i ako bude prisiljena da ga zbog njegove pobjede privremeno i slavi, ipak će bolje proći i kad-tad će ga uspjeti zatući kamenom na spavanju.
08.10.2008. (15:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Toliko o teoriji. Kad pređemo na činjenice, stvar je još gora. Bez ikakvog divljenja, Nije povijesna činjenica " da su svi komunistički režimi bez izuzetka završavali masovnom opresijom i sustavnim zatiranjem najelementarnijih demokratskih prava". Najbliže tome jest da su mnogi sistemi koji se deklarativno stremili komunizmu u nekim fazama rezultirali nepojmljivim opresijama, nakon čega su se sami ti sistemi tih zlodjela. Inače, u "prvoj zemlji socijalizma" režim je završio demokratskim izborima, u istočnoevropsim zemljama socijalizam se naprosto razvodnio i ishlapio, jedino je u bivšoj Jugoslaviji izbila tarapana, a u Kini ne znam je li socijalistički put napušten ili se transformirao ili koji se vrag ondje uopće zbiva.
Zatim, čak i da se suglasim da "komunizam kao politička doktrina nije u djelima klasika marksizma bio sveden samo na idiličnu sliku svijetle budućnosti nego je, naprotiv, vrlo jasno opisivao i najavljivao nemilosrdni i krvavi revolucionarni teror", to se donekle može reći za one koje se smatralo klasicima marksizma, ali oni su daleko od toga da su jedini koji su zagovarali komunizam. Što je sa svim onim teoretičarima i praktičarima revolucije koje su sami "klasici marksizma" (podrazumijevajući pod tim liniju Marx-Lenjin-Staljin) smatrali revizionistima? Što je sa socijalistima i komunistima utopistima? Zar su Saint-Simon, Fourier i Owen zagovarali "nemilosrdni i krvavi revolucionarni teror". Ili su se za to zalagali predstavnici "frakfurtske škole", recimo Marcuse i Fromm? Ako od mnogobrojnih izabereš neke, a zatim im pripišeš da su oni svi, zaista možeš dobiti svašta.
Oh, "Sve te grozote koje su se redovito događale, i to baš svaki put kad su komunisti dolazili na vlast, moraju bar donekle dovesti u sumnju njihovu ideologiju"! Baš svaki put i baš redovito?! Ma nemojte mi kasti! Recimo, kad je Salvador Allende došao na vlast demokratskim izborima, dakle - mirnim, nenasilnim putem, te pokušao provesti grozotu da nacionalizira ponešto od onoga u vlasništvu stranih kompanija koje su mu držale zemlju u kolonijalnom položaju, bio je uklonjen nasilnim, oružanim putem, nakon čega je uslijedio teror rijetko nadmašen u povijesti.
Što li hoće reći Sesardić netočnom tvrdnjom da su komunisti "naprasno postali “rodoljubi” i antifašisti tek nakon Hitlerovog napada na “prvu zemlju socijalizma” u lipnju 1941"? Uzima kao indikativan primjer Maurice Thoreza, za kojega nikada nisam čuo, Francuza, nacije čiji je pokret otpora najbolje prikazan u tv-seriji "Alo-Alo". Što nije uzeo neki bliži i ozbiljniji primjer, recimo ustanak u Jugoslaviji, koji je počeo nekoliko tjedana prije napada na SSSR, a prema nekim teoretičarima odgodio Hitlerov napad na SSSR za nekoliko sedmica, što je bilo dovoljno da nacističke armije zaglibe u ledu i blatu na prilazima Moskve i ne stignu je osvojiti, što je preokrenulo tok Drugog svjetskog rata? Možda je previdio ono što mu je bilo pred nosom da ne bi primijetio kako ga to opovrgava?
Naravno da teorija bazirana na netočnim činjenicama ne može iznjedriti ikakav ispravan sud. S teorijskog stanovišta Sesardićev tekst jednako je vrijedan kao BBB-ovski grafit na zidu, koliko god da izaziva simpatije gnušanjem od nasilja. No on je sam po sebi nasilje nad istinom, silovanje povijesti, te se i to gnušanje pokazuje kao licemjerni falsifikat koji otvara put pravim nasilnicima. Je li Pariška komuna bila nasilna? Možda i jeste. Ali način na koji je ugušena bio je daleko krvaviji, daleko nasilniji. Možemo se složiti da su revolucije često, pa i najčešće nemilosrdne, ali kontrarevolucije su još češće daleko drastičnije, od Spartaka do danas.
.
08.10.2008. (15:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samo patološki karakteri vole nasilje samo po sebi. Ghandi je moj ideal. Ali što učiniti u situaciji poput svih onih koje Sesardić prešućuje, kada je revolucija izazvana dugotrajnim svakodnevnim terorom i ugnjetavanjem koje se ne može prekinuti na drugi način doli nasiljem? Ona gotovo operetna revolucija na Kubi, usprkos sudjelovanja Che Guevare, kojom je Castro došao na vlast, prekinula je krvavu Batistinu diktaturu prema kojoj je sve što je Casto napravio mačji kašalj. Zgražati se nad brutalnošću nekih revolucija isto je kao prokleti sve kirurge koji krajnje drastičnim metodama, s krvlju do lakata, spašavaju ljude opakih bolesti.
Zanimljivo je to selektivno sljepilo koje dozvoljava ljudima da vide samo ono što žele vidjeti. Od svih primjera da bi sintetizirao svoj pogled na revolucije, Sesardić ne spominje upravo onaj koji mu je najbliži i najbolje poznat. Lukavac je on, pisao je tekst još dok je Jugoslavija postojala, pa je nije htio spomenuti, adresirajući sve što govori upravo njoj. Da je imao petlje i bio izravan, izvrgao bi se velikoj opasnosti - bilo bi i laicima očigledno kako laprda bez veze.
Upravo primjer revolucije u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata opovrgava sve što je napisao. Po njemu, svaka revolucija mora biti nasilna, krvava, teror. E, pa vidite, dječice, revolucija u Jugoslaviji nije bila takva, nego upravo suprotno.
Jasno mi je da će se mnogi začuditi, ali to je samo zato što povijest ne poznaju. Drugi svjetski rat završio je na tlu Jugoslavije oslobođenjem od okupatora i domaćih izdajnika, a ne revolucijom. U vladu Demokratske Federativne Jugoslavije ušli su Milan Krol kao potpredsjednik vlade, Ivan Šubašić kao ministar vanjskih poslova i Juraj Šutej kao ministar bez portfelja, predratni političari kojima se ne zna što je bilo stranije, socijalizam ili komunizam. Na osnovu sporazuma Tito-Šubašić u novostvorenoj državi vladalo je višestranačje, a država je bila demokratska. Druga je stvar što su građanske buržoaske stranke za vrijeme rata oslabile ili se kompromitirale, ali postojale su i dalje, a osnivale su se i nove. Utoliko je sve ono na Blaiburgu i "križni putevi", što se događalo za to vrijeme, nastavak oslobodilačkog rata, a ne zastranjenje ili pretjerivanje revolucije. Revolucija je provedena mirnim putem, započela demokratskim izjašnjavanjem 11. studenog 1945, izborima za Ustavotvornu skupštinu, kada se narod gotovo plebiscitarno opredijelio za komuniste i njihov program. Ustavotvorna je skupština 30.rujna 1946. donijela prvi ustav kojim je demokratska država postala FNRJ, federativna, narodna, bez spominjanja demokracije u nazivu države.
Idite s mirom!
.
08.10.2008. (15:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Velečasni, da nije bilo one prve rečenice, sva bi ti tri upisa bila i dalje na Vaseljene. Meni je irelavantno tko što misli, dok se pristojno ponaša. S onakvim uvodom ne možeš očekivati bog zna što od učitivih sugovornika, zar ne?
Odmah potom kažem:
Missillusion i svi ostali: Nemoj(te) se obraćati sugovornicima s opaskama: Koja je tvoja uloga ovdje? To samo ja na Vaseljeni odlučujem, to naime koja je čija uloga u ovom univerzumu. U nekom paralelnom, ako takav postoji, odlučuje možda netko drugi. Ovdje ja radim red, i ne bih volio da ga radim preočigledno. (NEMANJA 07.10.2008. 23:15)
Vi pak u toj prvoj rečenici kažete:
Malo vas pustim s vida i odmah pišete pizdarije!! Razularili ste se. Vama zaista treba advocatus diaboli da vas malo povrati u red.
Dakle, stvar je jasna:
Radite ono što samo ja ovdje mogu raditi.
I to je sve. Nitko se ovdje nije razulario, nitko ne piše pizdarije dok vas nema, i ovo je prvi i zadnji put da tu nastupate s tom retorikom. Ili komentirajte pristojno što god hoćete i kako hoćete, ili me nemojte ni dovoditi u situaciju da ja moram uvoditi red. To ovdje rijetko radim, ali, i na najmanji povod, vidite i sami, radim. Dakle, sada je sve jasno: ne brine me uopće što mislite, dok to izražavate uljudno. Seosko prangijanje ostavite za lokalne crkvene blagdane i proštenja.
Na koncu konca, vidite i sami da je sve to skupa drugorazredno: pišite, komentiratjte, polemizirajte, a ovaj dekor pustite k vragu; OK, razumijem, pratite Vaseljenu pa vidite da se tu nekako tako i pristoji, jer sam eto uveo taj žargon na kadikad na Patologiji, ali, ponavljam, to je uloga Nemanjina lika; ovako, moderirate diskusiju u sasvim krivom smjeru: u bespuće. Počne se govoriti o tome kako se govori, počnu svađe, što nikome niti treba, niti koristi. Svađa ovdje nema: vama su likovi već familijarni, i ako bolje pogledate, oni se razgovaraju uvijek na isti način - čak i ono što liči na čarke, samo je patobloški folklor. Sve ovo govorim samo u ime truda koji ste uložili u pisanje ovih komentara. Zaista bi bilo šteta da i dalje ne sudjelojete u radu naše partijske ćelije.
08.10.2008. (16:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Khm, sto mene svi vole prozivat :D Hihi. No dobro, ovo mi je zadnji tjedan da se mogu posvetit u ovoj mjeri raspravljanju. Pa evo, pa da ja momak siroma, veleucenom drugu odgovorim.
1) Zasto Duden? Zato sto je Marx bio Nijemac, tj. njemacki Zidov. I nije mu materinji bio hrvatski ili engleski, nego njemacki i razmisljao je na njemackome. Zdravo razmisljanje krece od jednostavnog ka kompliciranijem, ako netko krece od kompliciranog k jednostavnom, ja se tome divim, jerbo ili je genijalac, ili je lazljivac. 2) Domace izvore izbjegavam koliko mogu, jer su ideoloski zagadjeni, primarno od 45 godina totalitarizma. Zato Sesardic predaje u Hong Kongu, a npr. Tvrtko Jakovina u Zagrebu. 2) Ako Sesardic i ja, na jednak nacin ne razumijemo stvari, to moze biti samo meni na pohvalu. 3) Dakle, kada vec govorimo o marksizmu-komunizmu, onda se valjda podrazumijeva da se govori o sovjetsko-ruskom(-jugo) marks-komunizmu, a ne o Rosi Luxemburg, tj. najbolja paralela je kad Hrvati kad pljuju po krscanstvu, oni ne pljuju po cjelokupnom krscanstvu (zato sto ga ne poznaju), vec pljuju po rimokatolicanstvu. Tako je u proslom clanku primarno rijec o komunizmu tipa Staljin&Tito, a ne nekakvim salonskim komunistima iz njujorskih kafica, koji su izmedju rundi, osudjivali naciste. 4) Kao sto vidi, iz Dudena, revolucija nije prelazak na bolje stanje. 5) Uzmimo primjer Poljske. Koja je imala sjajno organizirano demokratsko i protuhitlerovsko Poljsko domobranstvo (Armia Krajowa doslovce znaci domobranstvo) koje je dobrim dijelom izginulo u Varsavskom ustanku, kad je Crvena armija jednostavno pustila Nijemce da pokolju Poljake. A dok je pocetkom '45. Crvena Armija usla u Poljsku, onda se obracunavala s preostalim poljskodomobranskim postrojbama, a ljudi su od 1939. pruzali aktivan otpor Nijemcima i pucali po Nijecima puno prije Tita, iako domaca povijest trkelja da je prvi oruzani otpor bio onaj u bivsoj Jugoslaviji. Akcijama protiv Poljskog domobranstva, Crvena armija se fakticki izjednacila s njemackim okupacijskim snagama. Uostalom, pa Poljsku nije napala '39. Njemacka, vec Njemacka i Sovjetski savez, sto se isto cesto zaboravlja napomenut. Sto znaci da komunizam nije manje zlo, nego jednako zlo. 6) Che Guevara nije pacifist, nego ubojica. 7) Ako Bleiburg (siri pojam) i marsevi smrt do makedonsko-grcke granice '45. nisu bili najkrvaviji dio revolucije u Jugoslaviji, onda zaista ne znam sto se moze okarakterizirati kao krvava revolucija. 8) Ulazak Subasica je neusporediv npr. s nacionalizacijom i terorom koji je proveden nad gradjanstvom. Ljudi su, u Jugoslaviji, bili ubijan jer su bili vlasnici npr. neke radnje ili kina ili imali tvornicu. 9) Ako dobro pogledamo 1945. i poslije, u srednjoj i istocnoj Europi, komunizam je zapoceo jednom velikom pljackom privatne imovine. Krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih, komunizam je zavrsio velikom pljackom nacionalne imovine. To je napravila ista elita. Komunisticka.
08.10.2008. (17:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja bi samo voljela ispravak netočnog navoda kojeg sam čak i zanemarila, no kako je opet taj komentar citiran, a ja ne volim da se moje ime(ok, nick) povlači u netočnim tvrdnjama tako lijepo hoću razjasniti da ja nikome nisam se obratila na način : "Koja je tvoja uloga na Vaseljeni?" i nije lijepo što mi se to tu ponavlja i trpa u usta, ja sam dotičnu upitala koja je njezina simbolična uloga u TOJ I TOJ RASPRAVI jer se isključivo meni obratila(ili se ovdje još netko osjeća kao miss?hm ?) i samo je mene išlo to jer nije imala ni najmanje volje ni želje uključiti se smisleno u raspravu nego mene izazvati, pa ako se već proziva neka se proziva kako treba, a ne ofrlje i ne želim u tom kontekstu više vidjeti svoj nick ovdje ni bilogjde....nadam se da je primljeno na znanje....sasvim bespotrebni citat koji je mogao ići i bez mog nicka ..opet i opeet....
08.10.2008. (17:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski u sedmoj točki svog smiješnog odgovora piše: "Ako Bleiburg (širi pojam) i marševi smrt do makedonsko-grčke granice '45. nisu bili najkrvaviji dio revolucije u Jugoslaviji, onda zaista ne znam što se može okarakterizirati kao krvava revolucija." Eto, zaista ne zna. Očekivao sam da će ono što sam napisao biti iznenađenje za one koji ne znaju, ali svatko tko ne vjeruje može i provjeriti, makar i u stranim izvorima. Nažalost, Pero nije ni shvatio što sam iznio, pa naravski da to ne može ni provjeriti.
Da ponovim, ne zbog izgubljenih slučajeva, koliko zbog onih koje materija zanima, a nikada im nije na ovaj način predočena. U našoj povijesti sredinom dvadesetog stoljeća bila su dva događaja koja ću, ovom prilikom, zbog jasnoće pisati velikim početnim slovima, Oslobođenje i Revolucija.
Oslobođenje je izvojevano oružanim putem, silom, protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika. Pobjedu je izvojevala općenarodna vojska u kojoj su bili predstavnici svih naroda i narodnosti koje su ovdje živjele, članovi svih predratnih stranaka i pripadnici svih konfesija. Nakon oslobođenja ustanovljena nova država, federativna i demokratska, u kojoj je postojalo višestranačje.
Revolucija je uslijedila godinu dana kasnije, demokratskim izborima, plebiscitarnom podrškom naroda, mirnim putem, donošenjem novog ustava 30. rujna 1946.
Naravno da su oba ta događaja imala i svoje protivnike, one kojima nisu bili po volji. Domaćim izdajnicima i simpatizerima Oslobođenje nije odgovaralo, pripadnicima razvlaštene klase nije bila u interesu Revolucija, a često su to bili jedni te isti, te su imali mnogo toga protiv i jednoga i drugoga.
Distinkcija između ta dva događaja važna je i zbog njihovog namjernog poistovjećivanja koje je uslijedilo, da bi se istina zamutila, pa lovilo u mutnom.
Blaiburg (kao širi pojam) i marševi smrti, nedvojbeno mučna zbivanja, uslijedila su u okviru Oslobođenja, prije Revolucije. To se skriva kao zmija noge, a neupućeni su, zbog orkestriranog opetovanog ponavljanja, povjerovali. Priznati taj fakat znači ujedno priznati i da u tome nisu stradali protivnici Revolucije, nego prvenstveno narodni izdajnici fašističke provenijencije, a zatim i neodrediv broj nevinih namjernika koji su im povjerovali, te se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme zbog vlastite naivnosti ili pukom nesrećom
Brkanjem krušaka i jabuka, domaći izdajnici nastoje izbjeći da se legtimiraju, a protivnici Revolucije pripisuju joj ono što nije bila - nasilna, krvava, itd. I jedni i drugi zadovoljni. Dapače, dok je u kontekstu Oslobođenja Blaiburg (kao uži i širi pojam) neizbježan i sasvim razumljiv, u kontekstu Revolucije gotovo je besmislen i neopravdan, u svakom slučaju nema veze s njom, osim kao događaj koji joj je prethodio. Kako protivnici Revolucije nisu mogli da je prihvate, a često ni razumiju, pripisivanje Blaiburga Revoluciji služilo je i dalje služi jedino da bi je se ogadilo.
.
08.10.2008. (19:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidite Vlč. kako je to lako, a i bogougodno: sve mi je milina doći na blog i vidjeti vas kako raspravljate. Vaseljena koja ima ovakvu mladost, ne mora strahovati za svoju prošlost!
08.10.2008. (19:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@velecasni Ajmo reci da rat u Europi prestao je s 8. na 9. svibanj 1945. Tada tzv. oslobodjenje zavrsava. Sve iza toga datuma je revolucija. Znaci Bleiburg i citava krvava ekskurzija , vojni sudovi po Hrvatskoj koji sude imucnije civile nemaju vise veze s ratnim djelovanjem, nego s revolucionarnim.
Doduse, pokolji su vec poceli '44. za sto srdacno preporucam seriju zbornika "Partizanska i komunisticka represija i zlocini u Hrvatskoj 1944.-1946." (prva knjiga iz 2005., drugi dio "Slavonija, Srijem i Baranja" iz 2006., treci dio iz 2008. Zagreb i sredisnja Hrvatska), izdanja Hrvatskog instituta za povijest (Podruznica Slavonski Brod), preko 2000 stranica primarno partizanskih dokumenata o tome koga su, koliko su i kako pobili. Pravom revolucionaru tvoga profila, vjerujem stivo od kojeg srce kuca.
Ako su tebi mrtvi smijesni (sto je ocito kad preko smrti nevinih ljudi prelazis s lakocom), mene osobno zaloste. A nazvat civile i redovne vojnike s imenom "narodni izdajnici fasisticke provenijencije", moze samo ili zao ili poremecen covjek.
08.10.2008. (20:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da samo sto su cetnici vecinom presli krajem '44. u sastav novoformiranih triju srbijanskih armija JA, a ustase, vecinom (Crna legija&luburicevci) pobjegli u americku okupacijsku zonu i nisu bili kod Bleiburga, nego na putu prema Argentini.
Na Kriznom putu su bili civili (okej, njih su odvojili do Hrvatske, pa su onda kasnije zavrsili pred spomenutim Vojnim sudovima), domobrani, regrutirani klinci u ustase kao Stanko Lasic (starije su poubijali odmah u Sloveniji) ...
Samo glavu u pijesak i ponavljaj samome sebi "domobrani su fasisti, imucniji Zagrepcani su fasisti, svi imucniji Hrvati su fasisti ... dr. Ljudevit Jurak je fasist ...
08.10.2008. (20:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nitko neće komentirati prekrasni gornji tekst u kojemu komunist iskazuje svoje najdublje vjerske osjećaje... kako reče netko (možda Henry Miller), svi mi svakodnevno ubijamo svoje bližnje i nije bitno ako se to ubijanje ne svodi na doslovno skidanje glava i proljevanje krvi. to je naša uloga u vaseljeni
08.10.2008. (21:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da se stoka ustaška dobrim dijelom kukavički izvukla povukavši za sobom narod kao živi štit nimalo me ne čudi, kao i da su među civilima bili brojni državni dužnosnici ustaške zločinačke države koji osobni nisu nikoga ubili, ali radili na raznim zakonima, listama, spiskovima i sličnoj papirologiji. Ti "domobrani i regrutirani klinci" nisu se predali nakon kapitulacije, nego se cijelim putem nastavili boriti i uspjeli ubiti više od tisuću partizana, a oko tri tisuće raniti - toliko o njihovoj benignosti. I nisu svi četnici prešli u partizane, neki su se našli i na tom zlu putu. Otužno je kako navlačiš činjenice samo da bi izbjegao ono što ti je toliko mrsko - nazvati ustaše i četnike njihovim pravim imenom "narodni izdajnici".
08.10.2008. (21:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@velacasni Stricek, a jel se ti mozda zoves Stjepan /nekad Stipe ?/
No, dobro, nema smisla komentirat mantre "stoka ustaška" i slicne proljeve, nego ajde ti meni lijepo objasni kako ti, pravednice, opravdas ubojstvo gorespomenutog dr. Ljudevita Juraka (smrtna presuda Suda Komande grada Zagreba (JA dakle) od 09.06.1945.) ... Civila btw. ... Objasni mi njegove grijehe ...
Inace, covjek je u potpunosti rehabilitiran ....
08.10.2008. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..postovana dospodicna, bilo bi dobro da se glede primanja na znanje obratite kod Markiza, alternativno pak kod Lijecenog, to su likovi specijalizirani za uzvracanje neocekivanim savjetom.
08.10.2008. (23:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poštovana gospodična/gospođo već sam jednom na početku bloganja ako me još pamćenje služi primila na znanje mišljenje tog Markiza, pa ne bih opet. Djelujem Vam kao netko tko treba savjet? khm. Stvarno mi svi ovih dana upadaju nepozvani na riječ, ali dobro, šta dokon narod veseli neka radi, ko sam ja da ikome to zadovoljstvo uskratim....baš ste zabavni..kao da gledam "bitku na Neretvi"...mada s obzirom na cijeli ovaj blog.hr moglo bi se poistovjetiti i sa "Ratkajevima"...glavno da je oko 4........uf , too tired to discuss
08.10.2008. (23:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tragična smrt dr. Ljudevita Juraka ni na koji način ne može se opravdati, niti mi to pada na pamet, niti bih to pokušao. Njegova smrt nije samo osobna tragedija, nego i neprocjenjiv gubitak za znanost i za cijeli hrvatski narod. Njegovom smrću posebno je oštećen soj kojem pripadam, a to nije nikakva stranka, ni partizani, ni ustaše ni četnici, ni slični, već časni ljudi koji su spremni podnijeti i žrtve za istinu.
No kad je Pero Panonski već potegnuo taj primjer, imam i ja kontrapitanje čiji bi odgovor mogao ukazati je li P.P. istinski dirnut njegovom sudbinom ili je ona tek jedan od istinitih i izmišljenih primjera koje sakuplja da bi ih pripisao i ocrnio ono što istinski mrzi. Pitanje je jednostavno: Pero, znaš li u kojoj ulici je kuća u kojoj je dr. Ljudevit Jurak živio do svoje tragične smrti, u kojem je gradu? Sumnjam da se taj jednostavni podatak može naći guglanjem, ali može se znati slučajno ili ako je Pero P. kojim slučajem istinski poštovalac tog velikog čovjeka. Ako ne zna, onda je Pero P. tek jedan od onih koji međusobno razmjenjuju, kao što djeca razmjenjuju sličice nogometaša, sve što bi po njihovom mišljenju moglo kompromitirati kako osloboditelje naše zemlje, tako i one koji su proveli revoluciju.
No to se pitanje može istjerati na čistac i izravno. Pero izbjegava kao vrag tamjan nazvati ustaše njihovim pravim imenom. Hajde, Pero, kad si već tako drčan, izjasni se kratko što su ustaše - hrvatska vojska ili narodni izdajice? Jesu li oni hrvatski vitezovi, ponos hrvatstva, ili članovi zločinačke organizacije, zločinci i ljudski šljam? Neka padnu maske, neka znamo s kim imamo posla, da to izjašnjavanje može poslužiti da ga kasnije citiramo.
Bi li umjesto "stoka ustaška" prihvatio izraz "zvijeri u ljudskom obliku", "patološki ubojice" ili samo "zavedeni i podivljali primitivci"?
Pa kad to raščistimo, možemo se vratiti i na tvoju izgubljenost u vremenu, vidljivu već i iz toga što bi ti tvoji prijatelji i sumišljenici rekli na tvrdnju da su "partizanski pokolji" počeli "već '44". A možda nakon tvog odgovora neće ni biti potrebno tako nešto raščišćavati.
.
09.10.2008. (02:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Otvori panel za mafiju. Gdje drugdje da o tome raspravljam?
08.10.2008. (03:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Napiši tekst, stavit ću ga u post, pa eto povoda za panel. Zakaj bih morao ja pisati?
08.10.2008. (04:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
velečasni
Da, da, mora da je tako, Nemanjo, naročito u svjetlu tvoje rečenice "O čemu se tu priča, kakve su to pizdarije, kad se komparira Pavelićev i Tuđmanov režim?"
08.10.2008. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zgstblog
Ubojstvom Ivane Hodak Hrvatska je ponižena a mafija se ruga i prijeti Sanaderu da se sutra isto može dogoditi i njegovoj kćerki. Sanaderu se sada mogu rugati i njegove EU kolege (Barroso, Solana,...) i čuditi se u kakvom je on to bantustanu premijer. Ovo ubojstvo pokazuje što to znači kada mafijaši šetaju u poluotvorenim zatvorima a vikendom ispijaju kavice na špici. Očekujem za početak barem hitna hapšenja revolveraške bagre i njihovo stavljanje u nepropusnu karantenu.
08.10.2008. (10:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
@Vlč., hajde, objavi tezarij ponovo, molim te! A što se tiče Pavelića i Tuđmana, to što ja mislim, misli i Jožica Manolić. Što ne dokazuje ništa, osim da se Tuđmana ne može relativizirati kao antifašista: njegovi prvi suradnici 1989. do 1993., dakle za osnutka Hrvatske i u Domovinskom ratu, listom su antifašisti: Mesić, Manolić, Boljkovac, Degoricija (Mesić i Manolić šeću od Sabora do Vlade, Boljkovac pregovara po Beogradu, Degoricija pedesetak puta s Prečanima...), premijeri su Gregurić, Valentić, Mateša, a ovdje se prdi o fašistima! Tko je to? Šušak? Cijeli je Norval, uključujući i fra Krasića i Šuška, bliži Williamu Perryu nego Tuđmanu! Stvarno ne vidim o čemu se priča: cijelo to vrijeme medijima dominira lijevica: Globus, Feral, kasnije Nacional, Novi list, Nedjeljna Dalmacija, konačno OTV ima silnih problema s Tuđmanom što kulminira osnutkom Mreže, u kojoj, koliko se sjećam, Montgomery ima više autoriteta nego Ivić Pašalić! Pokaži mi jedan jedini desni relevantni medij! Kaj je HTV pod Lilićem fašistički relej? Ili je Vrdoljak fašist? A što ako okrenemo pilu naopako pa zaključimo da ova zemlja vrvi jugoslavenskim fašistima koji genocidno mrze hrvatski narod i naciju, ti im svaki spomen hrvatske državnosti smeta? Znaš što je paradoksalno? Paradoksalno je to da sintagmu jugoslavenski fašizam koristi čak i Miljenko Jergović, ovih godina, u recentnim radovima. Pa kad je već dotle došlo, Velečasni, opustite se, malo si prigrizite kakav licitar, da vas kao Prousta kolačić vrati u izgubljeno jugoslavensko vrijeme, i tako odsutan, provedite par ugodnih godina uz nas, u ovoj lijepoj našoj Domovini. Čestitam vam Dan nezavistnosti. Znam da vi to redovito slavite.
08.10.2008. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
velečasni
Nemanjo, ne razumijem - zar ćemo komunicirati na razini prvih rečenica? Naime, prvu rečenicu sam razumio, no sve nakon toga mi je nejasno - meni se obraćaš, ali kog to vraga govoriš? Kakve to veze ima ili sa mnom ili s onim što sam ti napisao? Ja veze ne vidim. Pokvareni telefon radi punom parom!
Da pokušam razjasniti. Prije neki dan, pročitavši prethodni post, te sve komentare do onoga koji je Pero Panonski ostavio 5.10. u 17 sati i 17 minuta, sjeo sam i napisao i svoj komentar. Prvi odlomak glasio je ovako:
Malo vas pustim s vida i odmah pišete pizdarije!! Razularili ste se. Vama zaista treba advocatus diaboli da vas malo povrati u red.
Komentar je bio toliko dugačak da sam ga morao plasirati u tri nastavka. Sljedeće što se dogodilo bilo je da su sva tri nastavka promptno izbrisana.
Vrlo obzirno sam natuknuo mi nije jasno zašto si to izbrisao. Na to si mi odgovorio: "Velečasni, da nije bilo one prve rečenice, sva bi ti tri upisa bila i dalje na Vaseljeni. Meni je irelevantno tko što misli, dok se pristojno ponaša. S onakvim uvodom ne možeš očekivati bog zna što od učtivih sugovornika, zar ne?" (Ispravio sam očite tipfelere.) To mi je bilo još nejasnije, jer je jedino što sam mogao ocijeniti možebitno nepristojnim bio kolokvijalni izraz "pizdarije", a on je na Vaselejni sasvim udomaćen, o čemu svjedoči i tvoja vlastita rečenica u okviru iste diskusije "O čemu se tu priča, kakve su to pizdarije, kad se komparira Pavelićev i Tuđmanov režim?" Iz najnovijeg tvog odgovora razumijem ponovo samo prvu rečenicu "…hajde, objavi tezarij ponovo, molim te!", kako već rekoh, sa sve ostalo, koliko god razumio svaku riječ, u cjelini ne vidim smisao. Pitam se, (ne tvrdim, samo se pitam,) da te ono što sam napisao nije toliko izbacilo iz ravnoteže da je i tvoja gotovo već poslovična pronicljivost i visprenost ishlapila?
Dakle, idem sad ponoviti moje prethodno izbrisano učešće u diskusiji ispod donjeg posta.
Tri, dva , jedan… Krećemo!
.
08.10.2008. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
velečasni
KOMENTAR BEZ PRVOG ODLOMKA
Pročitao sam sve do kraja, pa ću i početi od kraja, sirotog Pere Panonskog koji se hrva s elementarnim značenjem pojmova. Da bi saznao što je revolucija, zavirio je u Duden. Čemu Duden kad postoji Boris Buden? No bolje i to nego ništa. Gotovo se ne usuđujem pomisliti što bi nastalo da je pogledao u koji specijalizirani rječnik, politološki, sociološki ili filozofski, ili da je prošao kroz literaturu teoretičara koji su promišljali njemu tako omrznut pojam. Čisto se čudim da je išao čak do Dudena, kada je bilo bližih izvora koje je šteta zanemariti. Recimo, onaj Leksikon tiskan u Frankopanskoj za revoluciju kaže ovako: "…ukupnost hist. zbivanja koje dovode do korijenitih promjena određenog društva, do smjene starog, natražnog, novim progresivnim, prijelomno razdoblje karakterizirano najčešće oružanim obaranjem preživjelog poretka…" Nije to loše, ako se o tome promisli. (Kad se ne promisli, ni da je bolje ne bi valjalo.) Prvo, što nam to kaže. Neću se upuštati u to što znači "ukupnost" jer se bojim da bi to neke/mnoge samo zbunilo. Zatim, kaže "korjenite promjene", što je opreka nebitnim, nevažnim, samo kozmetičkim i srodnim efemernim mjenama. Zatim kaže da je revolucija promjena na bolje, a ne na gore. Svemu se dodaje da je "karakterizirano najčešće oružanim", hoće se reći nasilnim "obaranjem preživjelog poretka", a "najčešće" nikako ne znači ni "uvijek" ni "neizbježno". Propušteno je napomenuti da se revolucija, nasuprot evoluciji, dešava naglo, što god to značilo i koliko god to dugo trajalo, ali je naglo nasuprot postepenom evolucijskom.
Dakle, revolucija je nagli i korjeniti preobražaj na bolje, a sve ostalo je nebitno. Zato ništa čudno da svi koji bi održali postojeće da se ne preobrati u bolje mrze taj pojam toliko da mu prikrpljuju i sve nebitno, te su spremni i na svakovrsna izvrtanja i falsificiranja da bi ga ogadili. Recimo, imamo dobar primjer u Sesardićevu tekstu prenesenom kao post (imam dojam da sam ga već negdje ranije čitao) koji na vještiji način demonstrira nerazumijevanje jednako onome Pere Panonskog.
Sve je lijepo u tom tekstu i sa svim sam načelno suglasan do rečenice "Prema tome, puka činjenica da se neki pokret objektivno borio protiv fašizma nije nikako dovoljna da bi taj pokret prikazala u iole dobrom svjetlu." Od tog mjesta počinje falsificiranje i izvrtanje. Naime, fašizam je takvo zlo da je svaka borba protiv njega dobrodošla. Iz bilo kojeg razloga se bilo tko borio protiv tog zla, DOBRO JE da je to radio. Fašizam je (pod čim ovom prilikom podrazumijevam i nacizam) takva prijetnja čovječanstvu da bi bio budala svatko tko bi otpisao bilo kojeg njegovog neprijatelja s izlikom "Ne, hvala, vi se ne morate boriti protiv nacizma jer to radite iz nečasnih motiva". Krajnje je naivno, ili se blesavo praviti naivnim, da bi itko razuman tako postupio.
Lijepo je to vidljivo upravo i iz navedenog hipotetskog primjera "Nasilnik A napadne neku ženu s ciljem da je siluje i potom ubije. U to se umiješa nasilnik B koji tu ženu namjerava samo silovati, ali ne i ubiti." Kao prvo, hipotetski primjer podrazumijeva da je žena potpuno pasivna (možda zavezana?), te da se ne može braniti protiv obojice, niti da može pobjeći. Za nju je svakako bolje da pobijedi nasilnik B, ne samo zato što bi on bio "manje zlo", već i zato što će se od njega jednoga ona možda uspjeti i sama obraniti. No obzirom da on ipak jeste "manje zlo", ako se ne uspije obraniti, čak i ako bude prisiljena da ga zbog njegove pobjede privremeno i slavi, ipak će bolje proći i kad-tad će ga uspjeti zatući kamenom na spavanju.
08.10.2008. (15:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
velečasni
Toliko o teoriji. Kad pređemo na činjenice, stvar je još gora. Bez ikakvog divljenja, Nije povijesna činjenica " da su svi komunistički režimi bez izuzetka završavali masovnom opresijom i sustavnim zatiranjem najelementarnijih demokratskih prava". Najbliže tome jest da su mnogi sistemi koji se deklarativno stremili komunizmu u nekim fazama rezultirali nepojmljivim opresijama, nakon čega su se sami ti sistemi tih zlodjela. Inače, u "prvoj zemlji socijalizma" režim je završio demokratskim izborima, u istočnoevropsim zemljama socijalizam se naprosto razvodnio i ishlapio, jedino je u bivšoj Jugoslaviji izbila tarapana, a u Kini ne znam je li socijalistički put napušten ili se transformirao ili koji se vrag ondje uopće zbiva.
Zatim, čak i da se suglasim da "komunizam kao politička doktrina nije u djelima klasika marksizma bio sveden samo na idiličnu sliku svijetle budućnosti nego je, naprotiv, vrlo jasno opisivao i najavljivao nemilosrdni i krvavi revolucionarni teror", to se donekle može reći za one koje se smatralo klasicima marksizma, ali oni su daleko od toga da su jedini koji su zagovarali komunizam. Što je sa svim onim teoretičarima i praktičarima revolucije koje su sami "klasici marksizma" (podrazumijevajući pod tim liniju Marx-Lenjin-Staljin) smatrali revizionistima? Što je sa socijalistima i komunistima utopistima? Zar su Saint-Simon, Fourier i Owen zagovarali "nemilosrdni i krvavi revolucionarni teror". Ili su se za to zalagali predstavnici "frakfurtske škole", recimo Marcuse i Fromm? Ako od mnogobrojnih izabereš neke, a zatim im pripišeš da su oni svi, zaista možeš dobiti svašta.
Oh, "Sve te grozote koje su se redovito događale, i to baš svaki put kad su komunisti dolazili na vlast, moraju bar donekle dovesti u sumnju njihovu ideologiju"! Baš svaki put i baš redovito?! Ma nemojte mi kasti! Recimo, kad je Salvador Allende došao na vlast demokratskim izborima, dakle - mirnim, nenasilnim putem, te pokušao provesti grozotu da nacionalizira ponešto od onoga u vlasništvu stranih kompanija koje su mu držale zemlju u kolonijalnom položaju, bio je uklonjen nasilnim, oružanim putem, nakon čega je uslijedio teror rijetko nadmašen u povijesti.
Što li hoće reći Sesardić netočnom tvrdnjom da su komunisti "naprasno postali “rodoljubi” i antifašisti tek nakon Hitlerovog napada na “prvu zemlju socijalizma” u lipnju 1941"? Uzima kao indikativan primjer Maurice Thoreza, za kojega nikada nisam čuo, Francuza, nacije čiji je pokret otpora najbolje prikazan u tv-seriji "Alo-Alo". Što nije uzeo neki bliži i ozbiljniji primjer, recimo ustanak u Jugoslaviji, koji je počeo nekoliko tjedana prije napada na SSSR, a prema nekim teoretičarima odgodio Hitlerov napad na SSSR za nekoliko sedmica, što je bilo dovoljno da nacističke armije zaglibe u ledu i blatu na prilazima Moskve i ne stignu je osvojiti, što je preokrenulo tok Drugog svjetskog rata? Možda je previdio ono što mu je bilo pred nosom da ne bi primijetio kako ga to opovrgava?
Naravno da teorija bazirana na netočnim činjenicama ne može iznjedriti ikakav ispravan sud. S teorijskog stanovišta Sesardićev tekst jednako je vrijedan kao BBB-ovski grafit na zidu, koliko god da izaziva simpatije gnušanjem od nasilja. No on je sam po sebi nasilje nad istinom, silovanje povijesti, te se i to gnušanje pokazuje kao licemjerni falsifikat koji otvara put pravim nasilnicima. Je li Pariška komuna bila nasilna? Možda i jeste. Ali način na koji je ugušena bio je daleko krvaviji, daleko nasilniji. Možemo se složiti da su revolucije često, pa i najčešće nemilosrdne, ali kontrarevolucije su još češće daleko drastičnije, od Spartaka do danas.
.
08.10.2008. (15:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
velečasni
Samo patološki karakteri vole nasilje samo po sebi. Ghandi je moj ideal. Ali što učiniti u situaciji poput svih onih koje Sesardić prešućuje, kada je revolucija izazvana dugotrajnim svakodnevnim terorom i ugnjetavanjem koje se ne može prekinuti na drugi način doli nasiljem? Ona gotovo operetna revolucija na Kubi, usprkos sudjelovanja Che Guevare, kojom je Castro došao na vlast, prekinula je krvavu Batistinu diktaturu prema kojoj je sve što je Casto napravio mačji kašalj. Zgražati se nad brutalnošću nekih revolucija isto je kao prokleti sve kirurge koji krajnje drastičnim metodama, s krvlju do lakata, spašavaju ljude opakih bolesti.
Zanimljivo je to selektivno sljepilo koje dozvoljava ljudima da vide samo ono što žele vidjeti. Od svih primjera da bi sintetizirao svoj pogled na revolucije, Sesardić ne spominje upravo onaj koji mu je najbliži i najbolje poznat. Lukavac je on, pisao je tekst još dok je Jugoslavija postojala, pa je nije htio spomenuti, adresirajući sve što govori upravo njoj. Da je imao petlje i bio izravan, izvrgao bi se velikoj opasnosti - bilo bi i laicima očigledno kako laprda bez veze.
Upravo primjer revolucije u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata opovrgava sve što je napisao. Po njemu, svaka revolucija mora biti nasilna, krvava, teror. E, pa vidite, dječice, revolucija u Jugoslaviji nije bila takva, nego upravo suprotno.
Jasno mi je da će se mnogi začuditi, ali to je samo zato što povijest ne poznaju. Drugi svjetski rat završio je na tlu Jugoslavije oslobođenjem od okupatora i domaćih izdajnika, a ne revolucijom. U vladu Demokratske Federativne Jugoslavije ušli su Milan Krol kao potpredsjednik vlade, Ivan Šubašić kao ministar vanjskih poslova i Juraj Šutej kao ministar bez portfelja, predratni političari kojima se ne zna što je bilo stranije, socijalizam ili komunizam. Na osnovu sporazuma Tito-Šubašić u novostvorenoj državi vladalo je višestranačje, a država je bila demokratska. Druga je stvar što su građanske buržoaske stranke za vrijeme rata oslabile ili se kompromitirale, ali postojale su i dalje, a osnivale su se i nove. Utoliko je sve ono na Blaiburgu i "križni putevi", što se događalo za to vrijeme, nastavak oslobodilačkog rata, a ne zastranjenje ili pretjerivanje revolucije. Revolucija je provedena mirnim putem, započela demokratskim izjašnjavanjem 11. studenog 1945, izborima za Ustavotvornu skupštinu, kada se narod gotovo plebiscitarno opredijelio za komuniste i njihov program. Ustavotvorna je skupština 30.rujna 1946. donijela prvi ustav kojim je demokratska država postala FNRJ, federativna, narodna, bez spominjanja demokracije u nazivu države.
Idite s mirom!
.
08.10.2008. (15:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Vlč., vrlo jednostavno:
Ja sam rekao:
Velečasni, da nije bilo one prve rečenice, sva bi ti tri upisa bila i dalje na Vaseljene. Meni je irelavantno tko što misli, dok se pristojno ponaša. S onakvim uvodom ne možeš očekivati bog zna što od učitivih sugovornika, zar ne?
Odmah potom kažem:
Missillusion i svi ostali: Nemoj(te) se obraćati sugovornicima s opaskama: Koja je tvoja uloga ovdje? To samo ja na Vaseljeni odlučujem, to naime koja je čija uloga u ovom univerzumu. U nekom paralelnom, ako takav postoji, odlučuje možda netko drugi. Ovdje ja radim red, i ne bih volio da ga radim preočigledno. (NEMANJA 07.10.2008. 23:15)
Vi pak u toj prvoj rečenici kažete:
Malo vas pustim s vida i odmah pišete pizdarije!! Razularili ste se. Vama zaista treba advocatus diaboli da vas malo povrati u red.
Dakle, stvar je jasna:
Radite ono što samo ja ovdje mogu raditi.
I to je sve. Nitko se ovdje nije razulario, nitko ne piše pizdarije dok vas nema, i ovo je prvi i zadnji put da tu nastupate s tom retorikom.
Ili komentirajte pristojno što god hoćete i kako hoćete, ili me nemojte ni dovoditi u situaciju da ja moram uvoditi red. To ovdje rijetko radim, ali, i na najmanji povod, vidite i sami, radim.
Dakle, sada je sve jasno: ne brine me uopće što mislite, dok to izražavate uljudno.
Seosko prangijanje ostavite za lokalne crkvene blagdane i proštenja.
Na koncu konca, vidite i sami da je sve to skupa drugorazredno: pišite, komentiratjte, polemizirajte, a ovaj dekor pustite k vragu; OK, razumijem, pratite Vaseljenu pa vidite da se tu nekako tako i pristoji, jer sam eto uveo taj žargon na kadikad na Patologiji, ali, ponavljam, to je uloga Nemanjina lika; ovako, moderirate diskusiju u sasvim krivom smjeru: u bespuće. Počne se govoriti o tome kako se govori, počnu svađe, što nikome niti treba, niti koristi. Svađa ovdje nema: vama su likovi već familijarni, i ako bolje pogledate, oni se razgovaraju uvijek na isti način - čak i ono što liči na čarke, samo je patobloški folklor.
Sve ovo govorim samo u ime truda koji ste uložili u pisanje ovih komentara.
Zaista bi bilo šteta da i dalje ne sudjelojete u radu naše partijske ćelije.
08.10.2008. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski
Khm, sto mene svi vole prozivat :D Hihi. No dobro, ovo mi je zadnji tjedan da se mogu posvetit u ovoj mjeri raspravljanju. Pa evo, pa da ja momak siroma, veleucenom drugu odgovorim.
1) Zasto Duden? Zato sto je Marx bio Nijemac, tj. njemacki Zidov. I nije mu materinji bio hrvatski ili engleski, nego njemacki i razmisljao je na njemackome.
Zdravo razmisljanje krece od jednostavnog ka kompliciranijem, ako netko krece od kompliciranog k jednostavnom, ja se tome divim, jerbo ili je genijalac, ili je lazljivac.
2) Domace izvore izbjegavam koliko mogu, jer su ideoloski zagadjeni, primarno od 45 godina totalitarizma. Zato Sesardic predaje u Hong Kongu, a npr. Tvrtko Jakovina u Zagrebu.
2) Ako Sesardic i ja, na jednak nacin ne razumijemo stvari, to moze biti samo meni na pohvalu.
3) Dakle, kada vec govorimo o marksizmu-komunizmu, onda se valjda podrazumijeva da se govori o sovjetsko-ruskom(-jugo) marks-komunizmu, a ne o Rosi Luxemburg, tj. najbolja paralela je kad Hrvati kad pljuju po krscanstvu, oni ne pljuju po cjelokupnom krscanstvu (zato sto ga ne poznaju), vec pljuju po rimokatolicanstvu. Tako je u proslom clanku primarno rijec o komunizmu tipa Staljin&Tito, a ne nekakvim salonskim komunistima iz njujorskih kafica, koji su izmedju rundi, osudjivali naciste.
4) Kao sto vidi, iz Dudena, revolucija nije prelazak na bolje stanje.
5) Uzmimo primjer Poljske. Koja je imala sjajno organizirano demokratsko i protuhitlerovsko Poljsko domobranstvo (Armia Krajowa doslovce znaci domobranstvo) koje je dobrim dijelom izginulo u Varsavskom ustanku, kad je Crvena armija jednostavno pustila Nijemce da pokolju Poljake. A dok je pocetkom '45. Crvena Armija usla u Poljsku, onda se obracunavala s preostalim poljskodomobranskim postrojbama, a ljudi su od 1939. pruzali aktivan otpor Nijemcima i pucali po Nijecima puno prije Tita, iako domaca povijest trkelja da je prvi oruzani otpor bio onaj u bivsoj Jugoslaviji. Akcijama protiv Poljskog domobranstva, Crvena armija se fakticki izjednacila s njemackim okupacijskim snagama. Uostalom, pa Poljsku nije napala '39. Njemacka, vec Njemacka i Sovjetski savez, sto se isto cesto zaboravlja napomenut. Sto znaci da komunizam nije manje zlo, nego jednako zlo.
6) Che Guevara nije pacifist, nego ubojica.
7) Ako Bleiburg (siri pojam) i marsevi smrt do makedonsko-grcke granice '45. nisu bili najkrvaviji dio revolucije u Jugoslaviji, onda zaista ne znam sto se moze okarakterizirati kao krvava revolucija.
8) Ulazak Subasica je neusporediv npr. s nacionalizacijom i terorom koji je proveden nad gradjanstvom. Ljudi su, u Jugoslaviji, bili ubijan jer su bili vlasnici npr. neke radnje ili kina ili imali tvornicu.
9) Ako dobro pogledamo 1945. i poslije, u srednjoj i istocnoj Europi, komunizam je zapoceo jednom velikom pljackom privatne imovine. Krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih, komunizam je zavrsio velikom pljackom nacionalne imovine. To je napravila ista elita. Komunisticka.
08.10.2008. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
ja bi samo voljela ispravak netočnog navoda kojeg sam čak i zanemarila, no kako je opet taj komentar citiran, a ja ne volim da se moje ime(ok, nick) povlači u netočnim tvrdnjama tako lijepo hoću razjasniti da ja nikome nisam se obratila na način : "Koja je tvoja uloga na Vaseljeni?" i nije lijepo što mi se to tu ponavlja i trpa u usta, ja sam dotičnu upitala koja je njezina simbolična uloga u TOJ I TOJ RASPRAVI jer se isključivo meni obratila(ili se ovdje još netko osjeća kao miss?hm ?) i samo je mene išlo to jer nije imala ni najmanje volje ni želje uključiti se smisleno u raspravu nego mene izazvati, pa ako se već proziva neka se proziva kako treba, a ne ofrlje i ne želim u tom kontekstu više vidjeti svoj nick ovdje ni bilogjde....nadam se da je primljeno na znanje....sasvim bespotrebni citat koji je mogao ići i bez mog nicka ..opet i opeet....
08.10.2008. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
velečasni
Pero Panonski u sedmoj točki svog smiješnog odgovora piše: "Ako Bleiburg (širi pojam) i marševi smrt do makedonsko-grčke granice '45. nisu bili najkrvaviji dio revolucije u Jugoslaviji, onda zaista ne znam što se može okarakterizirati kao krvava revolucija." Eto, zaista ne zna. Očekivao sam da će ono što sam napisao biti iznenađenje za one koji ne znaju, ali svatko tko ne vjeruje može i provjeriti, makar i u stranim izvorima. Nažalost, Pero nije ni shvatio što sam iznio, pa naravski da to ne može ni provjeriti.
Da ponovim, ne zbog izgubljenih slučajeva, koliko zbog onih koje materija zanima, a nikada im nije na ovaj način predočena. U našoj povijesti sredinom dvadesetog stoljeća bila su dva događaja koja ću, ovom prilikom, zbog jasnoće pisati velikim početnim slovima, Oslobođenje i Revolucija.
Oslobođenje je izvojevano oružanim putem, silom, protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika. Pobjedu je izvojevala općenarodna vojska u kojoj su bili predstavnici svih naroda i narodnosti koje su ovdje živjele, članovi svih predratnih stranaka i pripadnici svih konfesija. Nakon oslobođenja ustanovljena nova država, federativna i demokratska, u kojoj je postojalo višestranačje.
Revolucija je uslijedila godinu dana kasnije, demokratskim izborima, plebiscitarnom podrškom naroda, mirnim putem, donošenjem novog ustava 30. rujna 1946.
Naravno da su oba ta događaja imala i svoje protivnike, one kojima nisu bili po volji. Domaćim izdajnicima i simpatizerima Oslobođenje nije odgovaralo, pripadnicima razvlaštene klase nije bila u interesu Revolucija, a često su to bili jedni te isti, te su imali mnogo toga protiv i jednoga i drugoga.
Distinkcija između ta dva događaja važna je i zbog njihovog namjernog poistovjećivanja koje je uslijedilo, da bi se istina zamutila, pa lovilo u mutnom.
Blaiburg (kao širi pojam) i marševi smrti, nedvojbeno mučna zbivanja, uslijedila su u okviru Oslobođenja, prije Revolucije. To se skriva kao zmija noge, a neupućeni su, zbog orkestriranog opetovanog ponavljanja, povjerovali. Priznati taj fakat znači ujedno priznati i da u tome nisu stradali protivnici Revolucije, nego prvenstveno narodni izdajnici fašističke provenijencije, a zatim i neodrediv broj nevinih namjernika koji su im povjerovali, te se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme zbog vlastite naivnosti ili pukom nesrećom
Brkanjem krušaka i jabuka, domaći izdajnici nastoje izbjeći da se legtimiraju, a protivnici Revolucije pripisuju joj ono što nije bila - nasilna, krvava, itd. I jedni i drugi zadovoljni. Dapače, dok je u kontekstu Oslobođenja Blaiburg (kao uži i širi pojam) neizbježan i sasvim razumljiv, u kontekstu Revolucije gotovo je besmislen i neopravdan, u svakom slučaju nema veze s njom, osim kao događaj koji joj je prethodio. Kako protivnici Revolucije nisu mogli da je prihvate, a često ni razumiju, pripisivanje Blaiburga Revoluciji služilo je i dalje služi jedino da bi je se ogadilo.
.
08.10.2008. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Vidite Vlč. kako je to lako, a i bogougodno: sve mi je milina doći na blog i vidjeti vas kako raspravljate. Vaseljena koja ima ovakvu mladost, ne mora strahovati za svoju prošlost!
08.10.2008. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski
@velecasni
Ajmo reci da rat u Europi prestao je s 8. na 9. svibanj 1945. Tada tzv. oslobodjenje zavrsava.
Sve iza toga datuma je revolucija. Znaci Bleiburg i citava krvava ekskurzija , vojni sudovi po Hrvatskoj koji sude imucnije civile nemaju vise veze s ratnim djelovanjem, nego s revolucionarnim.
Doduse, pokolji su vec poceli '44. za sto srdacno preporucam seriju zbornika "Partizanska i komunisticka represija i zlocini u Hrvatskoj 1944.-1946." (prva knjiga iz 2005., drugi dio "Slavonija, Srijem i Baranja" iz 2006., treci dio iz 2008. Zagreb i sredisnja Hrvatska), izdanja Hrvatskog instituta za povijest (Podruznica Slavonski Brod), preko 2000 stranica primarno partizanskih dokumenata o tome koga su, koliko su i kako pobili. Pravom revolucionaru tvoga profila, vjerujem stivo od kojeg srce kuca.
Ako su tebi mrtvi smijesni (sto je ocito kad preko smrti nevinih ljudi prelazis s lakocom), mene osobno zaloste. A nazvat civile i redovne vojnike s imenom "narodni izdajnici fasisticke provenijencije", moze samo ili zao ili poremecen covjek.
08.10.2008. (20:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
velečasni
Da, Pero. Ustaše i četnici su "narodni izdajnici fašističke provenijencije". Ili ti misliš da su oni "civili i redovni vojnici"?
08.10.2008. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski
Da samo sto su cetnici vecinom presli krajem '44. u sastav novoformiranih triju srbijanskih armija JA, a ustase, vecinom (Crna legija&luburicevci) pobjegli u americku okupacijsku zonu i nisu bili kod Bleiburga, nego na putu prema Argentini.
Na Kriznom putu su bili civili (okej, njih su odvojili do Hrvatske, pa su onda kasnije zavrsili pred spomenutim Vojnim sudovima), domobrani, regrutirani klinci u ustase kao Stanko Lasic (starije su poubijali odmah u Sloveniji) ...
Samo glavu u pijesak i ponavljaj samome sebi "domobrani su fasisti, imucniji Zagrepcani su fasisti, svi imucniji Hrvati su fasisti ... dr. Ljudevit Jurak je fasist ...
08.10.2008. (20:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
nitko neće komentirati prekrasni gornji tekst u kojemu komunist iskazuje svoje najdublje vjerske osjećaje... kako reče netko (možda Henry Miller), svi mi svakodnevno ubijamo svoje bližnje i nije bitno ako se to ubijanje ne svodi na doslovno skidanje glava i proljevanje krvi. to je naša uloga u vaseljeni
08.10.2008. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
velečasni
Da se stoka ustaška dobrim dijelom kukavički izvukla povukavši za sobom narod kao živi štit nimalo me ne čudi, kao i da su među civilima bili brojni državni dužnosnici ustaške zločinačke države koji osobni nisu nikoga ubili, ali radili na raznim zakonima, listama, spiskovima i sličnoj papirologiji. Ti "domobrani i regrutirani klinci" nisu se predali nakon kapitulacije, nego se cijelim putem nastavili boriti i uspjeli ubiti više od tisuću partizana, a oko tri tisuće raniti - toliko o njihovoj benignosti. I nisu svi četnici prešli u partizane, neki su se našli i na tom zlu putu. Otužno je kako navlačiš činjenice samo da bi izbjegao ono što ti je toliko mrsko - nazvati ustaše i četnike njihovim pravim imenom "narodni izdajnici".
08.10.2008. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski
@velacasni
Stricek, a jel se ti mozda zoves Stjepan /nekad Stipe ?/
No, dobro, nema smisla komentirat mantre "stoka ustaška" i slicne proljeve, nego ajde ti meni lijepo objasni kako ti, pravednice, opravdas ubojstvo gorespomenutog dr. Ljudevita Juraka (smrtna presuda Suda Komande grada Zagreba (JA dakle) od 09.06.1945.) ... Civila btw. ...
Objasni mi njegove grijehe ...
Inace, covjek je u potpunosti rehabilitiran ....
08.10.2008. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..postovana dospodicna, bilo bi dobro da se glede primanja na znanje obratite kod Markiza, alternativno pak kod Lijecenog, to su likovi specijalizirani za uzvracanje neocekivanim savjetom.
08.10.2008. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
Poštovana gospodična/gospođo već sam jednom na početku bloganja ako me još pamćenje služi primila na znanje mišljenje tog Markiza, pa ne bih opet. Djelujem Vam kao netko tko treba savjet? khm. Stvarno mi svi ovih dana upadaju nepozvani na riječ, ali dobro, šta dokon narod veseli neka radi, ko sam ja da ikome to zadovoljstvo uskratim....baš ste zabavni..kao da gledam "bitku na Neretvi"...mada s obzirom na cijeli ovaj blog.hr moglo bi se poistovjetiti i sa "Ratkajevima"...glavno da je oko 4........uf , too tired to discuss
08.10.2008. (23:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
...bojim se da se, cak ni metaforicki, nikako ne moze upadati na....samo u .
08.10.2008. (23:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
neznam ali hvala vam u ispravci ponekad netoćno se izrazim ne razumjem baš najbolje se na gramatiku
09.10.2008. (00:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
velečasni
Tragična smrt dr. Ljudevita Juraka ni na koji način ne može se opravdati, niti mi to pada na pamet, niti bih to pokušao. Njegova smrt nije samo osobna tragedija, nego i neprocjenjiv gubitak za znanost i za cijeli hrvatski narod. Njegovom smrću posebno je oštećen soj kojem pripadam, a to nije nikakva stranka, ni partizani, ni ustaše ni četnici, ni slični, već časni ljudi koji su spremni podnijeti i žrtve za istinu.
No kad je Pero Panonski već potegnuo taj primjer, imam i ja kontrapitanje čiji bi odgovor mogao ukazati je li P.P. istinski dirnut njegovom sudbinom ili je ona tek jedan od istinitih i izmišljenih primjera koje sakuplja da bi ih pripisao i ocrnio ono što istinski mrzi. Pitanje je jednostavno: Pero, znaš li u kojoj ulici je kuća u kojoj je dr. Ljudevit Jurak živio do svoje tragične smrti, u kojem je gradu? Sumnjam da se taj jednostavni podatak može naći guglanjem, ali može se znati slučajno ili ako je Pero P. kojim slučajem istinski poštovalac tog velikog čovjeka. Ako ne zna, onda je Pero P. tek jedan od onih koji međusobno razmjenjuju, kao što djeca razmjenjuju sličice nogometaša, sve što bi po njihovom mišljenju moglo kompromitirati kako osloboditelje naše zemlje, tako i one koji su proveli revoluciju.
No to se pitanje može istjerati na čistac i izravno. Pero izbjegava kao vrag tamjan nazvati ustaše njihovim pravim imenom. Hajde, Pero, kad si već tako drčan, izjasni se kratko što su ustaše - hrvatska vojska ili narodni izdajice? Jesu li oni hrvatski vitezovi, ponos hrvatstva, ili članovi zločinačke organizacije, zločinci i ljudski šljam? Neka padnu maske, neka znamo s kim imamo posla, da to izjašnjavanje može poslužiti da ga kasnije citiramo.
Bi li umjesto "stoka ustaška" prihvatio izraz "zvijeri u ljudskom obliku", "patološki ubojice" ili samo "zavedeni i podivljali primitivci"?
Pa kad to raščistimo, možemo se vratiti i na tvoju izgubljenost u vremenu, vidljivu već i iz toga što bi ti tvoji prijatelji i sumišljenici rekli na tvrdnju da su "partizanski pokolji" počeli "već '44". A možda nakon tvog odgovora neće ni biti potrebno tako nešto raščišćavati.
.
09.10.2008. (02:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...