Štovani kolega , drago mi je da mogu uzvratiti posjetu ... pročitah i donji post . Nasmijah se ..pomalo gorko , ali to je naša svakidašnjica pa se valja i naučiti živjeti s tim ..
I , da , doista je najhladnije kad se sunce rađa :-))
06.10.2008. (17:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nekako se ne želim pomiriti s takvom svakidašnjicom. Zato, čitaj me i dalje :)
06.10.2008. (17:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goran
Evo tek sam pročitao ovaj tvoj post pa da bacim komentar. Rekao sam svoje mišljenje paru bliskih ljudi ali nisu reagirali baš dobro, pa ću da se oprobam ovdje.
Tragično je, nema dvojbe, to što se desilo mladoj pripravnici iz imućne odvjetničke obitelji. Čiji je otac branio mnoge koji su zgriješili dušu i tijelo, pogazili zakon, pljunuli u lice svome narodu. Čiji je momak bio glavni branitelj osuđenika iz zločinačke organizacije, otmičara, ubojica i lopova bez skrupula. Gotovo pa su mogli otvoriti mali kućni zoo, pravi ljudski bestijarij. Često im je na ustima bila izreka da ne brane oni zločin, već brane čovjeka. Kako gorko sada zvuči ta isprika njenim neutješnim roditeljima. Još češće se provlačila tvrdnja kako pravo i pravda nisu dvije iste stvari. I bile su obje tvrdnje ispravne, razumljive dok igrači nisu zamijenili uloge. Sa strane onoga koji zagovara pravo sada se traži pravda, a sa strane onoga koji je nekoć branio čovjeka sada se traži glava. Nekako mi je zanimljiva ta analogija. Neka glavu padaju sve dok nisu naše.
Ali cijelo to vrijeme, dok su mediji izvještavali o nesretnom svršetku mlade pripravnice, i kada čovjek nije mogao pobjeći od opisa njenih putovanja, provoda, snova i ljubavi meni je na umu bio samo jedan događaj. Onaj iz Makarske prije nekog vremena, kada je obijesni mladić iz imućne obitelji svojim Bmw-om pregazio dvije djevojčice i kada je oslobođen krivnje a u presudi obrazloženje stoji, jer je "iz društveno prihvatljive obitelji". Pogibija tih djevojčica nije bila pucanj u tijelo Hrvatske, nije bilo spontanih okupljanja, nije bilo prolivene tinte, nije bilo previše zbrke - jer ipak pala je plebejska krv. Krv crvena, ne plava.
A mene je od tog zaboljelo srce !
13.10.2008. (22:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tajanstveni hram
pozdrav gosponu profesoru, samo se ti nama drži :) mi te shvaćamo :)
i poštujemo :)
06.10.2008. (16:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
Dragi D. D., hvala na podršci! We shall never surrender :)
06.10.2008. (16:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Štovani kolega , drago mi je da mogu uzvratiti posjetu ... pročitah i donji post .
Nasmijah se ..pomalo gorko , ali to je naša svakidašnjica pa se valja i naučiti živjeti s tim ..
I , da , doista je najhladnije kad se sunce rađa :-))
06.10.2008. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
Nekako se ne želim pomiriti s takvom svakidašnjicom. Zato, čitaj me i dalje :)
06.10.2008. (17:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goran
Evo tek sam pročitao ovaj tvoj post pa da bacim komentar. Rekao sam svoje mišljenje paru bliskih ljudi ali nisu reagirali baš dobro, pa ću da se oprobam ovdje.
Tragično je, nema dvojbe, to što se desilo mladoj pripravnici iz imućne odvjetničke obitelji. Čiji je otac branio mnoge koji su zgriješili dušu i tijelo, pogazili zakon, pljunuli u lice svome narodu.
Čiji je momak bio glavni branitelj osuđenika iz zločinačke organizacije, otmičara, ubojica i lopova bez skrupula. Gotovo pa su mogli otvoriti mali kućni zoo, pravi ljudski bestijarij.
Često im je na ustima bila izreka da ne brane oni zločin, već brane čovjeka.
Kako gorko sada zvuči ta isprika njenim neutješnim roditeljima. Još češće se provlačila tvrdnja kako pravo i pravda nisu dvije iste stvari. I bile su obje tvrdnje ispravne, razumljive dok igrači nisu zamijenili uloge. Sa strane onoga koji zagovara pravo sada se traži pravda, a sa strane onoga koji je nekoć branio čovjeka sada se traži glava. Nekako mi je zanimljiva ta analogija. Neka glavu padaju sve dok nisu naše.
Ali cijelo to vrijeme, dok su mediji izvještavali o nesretnom svršetku mlade pripravnice, i kada čovjek nije mogao pobjeći od opisa njenih putovanja, provoda, snova i ljubavi meni je na umu bio samo jedan događaj.
Onaj iz Makarske prije nekog vremena, kada je obijesni mladić iz imućne obitelji svojim Bmw-om pregazio dvije djevojčice i kada je oslobođen krivnje a u presudi obrazloženje stoji, jer je "iz društveno prihvatljive obitelji".
Pogibija tih djevojčica nije bila pucanj u tijelo Hrvatske, nije bilo spontanih okupljanja, nije bilo prolivene tinte, nije bilo previše zbrke - jer ipak pala je plebejska krv. Krv crvena, ne plava.
A mene je od tog zaboljelo srce !
13.10.2008. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...