Komentari

smisao-zivota.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • teuta

    Vrlo zanimljiv post i ja često razmišljam o sličnim dilemama. Ja bih to ovako opisala. Radi boljeg razumjevanja, ateista sam.
    Smatram da smrću ne završava naše postojanje već se ono pretvara u drugi oblik u nekoj drugoj dimenziji jer zna se da se naše tijelo sastoji od fizičkog i astralnog (energije).
    A zna se da je energija neuništiva već se samo pretvara u druge oblike.
    Tijelo nam služi kao oklop za tu našu energiju. E, sad...zbog čega, koji je smisao toga...neznam a vjerujem da to nikada nitko neće znati sve dok ne umre.
    Mogle bi tu postojati svakakve teorije i razmišljanja ali sve bi se svelo samo na nagadjanje iako moj Dragi čak i o tome ima svoje mišljenje koje mi se čini dosta logičnim.
    Pozdravček i cmokkkk.

    avatar

    06.10.2008. (00:50)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Mislim da je najgluplji onaj odgovor koji nam nudi crkva, a mislim da je sadržan u sva tri koja si ovdije naveo.
    O svome sam razmišljanju na tu temu pisao u postu. Dakle pretpostavio sam da možda neki dio znanja koje smo kroz život stekli ostaje i poslije naše smrti pohranjen u nekoj riznici znanja. Iskreno sumnjam da je itko tko je odapeo svjestan u nekoj drugoj dimenziji svoga bivšeg postojanja. Prema tome čemu strah od neizvjesnosti ili očekivanje nekog lagodnog života u toj budućnosti.
    Pozdrav

    avatar

    06.10.2008. (22:55)    -   -   -   -  

  • pokisli

    Može li tko dokazati da duhovno (nematerijalno, neopipljivo) ne postoji? Ako ne može, kako može dokazati da duhovno nije vječno? To je činjenica koju oni koji negiraju vječni život zaboravljaju.

    Ili da se izrazim drugačije - čovjek zna osjećati, zbrajati, oduzimati. To su stvari generirane u ljudskoj podsvijesti. To stoga, nisu fizički faktori - ako fizički nisu opipljivi. Ljubav se npr. može manifestirati fizički, no ljubav uvijek ostaje samo osjećaj. Hoće li se tada demantirati i smisao matematike, ako matematika recimo objašnjava pojam beskonačnosti brojeva, koji se također fizički ne može manifestirati?
    S druge strane, svi prihvaćamo beskonačnost u matematici, koja se uči u osnovnoj školi, premda su brojevi imaginarne prirode.
    No svi ipak sigurno kažemo - brojevi JESU.

    Ono što nas može zaintrigirati je sljedeće. Da li čovjek griješi ako želi vjerovati u život poslije smrti? Normalno da ne, nikoga sa time nije povrijedilo. I jedino što može - je dobiti. To je zapravo uvjet da bi se išta dobilo.

    Jedan optimist je davno rekao: "Bez vjere nema budućnosti".
    Gledali to simbolički ili ne, to je istina.

    Pa sve dok to nikoga osobno ne povrijeđuje, mislim da se problematika oko tog pitanja bez potrebe nebi trebala stvarati. Čovjek koji ne vjeruje, nema odgovor na smisao svog postojanja, i zanemaruje, da jednoga dana neće više fizički osjećati svoje tijelo kad umre, i svi će za 100 godina na njega na zemlji zaboraviti. Nitko se neće više sjećati ovog našeg razgovora za 100 godina..
    Dakle ako za njega nema budućnosti, ili odgovora na smisao njegovog života nema, ili je odgovor da je smisao samo ispunjavati svoje zemaljske potrebe, i jednoga dana, umrijeti sa smiješkom na licu. Doista, ispada da je to život bez imalo smisla.

    avatar

    08.10.2008. (21:07)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    Pokisli, ponavljam pitanje: koja je svrha vječnog života, zašto bi čovjek morao vječno živjeti, odnosno njegova duša, čemu vječni život, zašto jednostavno ne umre i gotovo?

    avatar

    08.10.2008. (22:07)    -   -   -   -  

  • pokisli

    Svrha je biti s Bogom, jer kraljevstvo nebesko nosi blago koje je mnogo, mnogo vrednije od blaga kojeg nosi zemaljski život. Zamisli samo ako je netko stvorio ljubav, što tek taj još može nuditi što je čovjeku i nezamislivo. Pogotovo ako nisi vidio to blago - sasvim je nelogično ne željeti ga vidjeti.
    Matej 13 - 31 "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. 32 Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća

    Pitam onda koja je svrha zemaljskog života? Živjeti 80-tak, možda i više godina, i to je to. To je smisao?

    avatar

    08.10.2008. (23:41)    -   -   -   -  

  • Legenda

    BOG NE POSTOJI, OK !!!
    Nemožeš mi nametat mišljenje da bog postoji kad nemaš dokaza za to, ja imam dokaz da bog ne postoji. Eto, nema ga. AMEN.

    Postoji određena "energija", a bog, ma daj, sve je to proizašlo iz ljudske glave.

    by

    avatar

    09.10.2008. (09:16)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    Pokisli, čemu prijelaz kroz zemaljski život da bi ostvarili vječnu sreću u kraljevstvu nebeskom? Zato što smo odbacili boga i prihvatili zlo za gospodara, pa kroz patnju moramo ponovo zaslužiti milost božju? Zar su tisuće generacija osuđene zbog navodnog grijeha prvih ljudi? Gdje je tu božja milosrdnost, kada dopušta da pate potomci? Taj bog je strašno okrutan upravo zbog svoje svemogućnosti. Zašto nije uništio zlo prije nego što je stvorio čovjeka? Što čeka tisućama godina? Da što više ljudi završi u paklu? Od kada zna za sebe, čovjek diže ruke k nebu moleći za pomoć, jer vidi da mu je život patnja i mora se boriti protiv nje da ostvari sreću, ali pomoći niotkuda. Zato čovjek izmišlja vječni život u sreći poslije smrti kako bi ublažio svoju patnju i našao cilj. Živjet ću sretan tek kad umrem, ali prije toga moram biti dobar i vjerovati u Krista. Biti dobar da, ali da stvorimo bolji život na ovoj planeti gdje jesmo sada, da ublažimo patnju koju prolazimo sada. Što je sa milijunima ljudi koji tijekom prošlosti nikad nisu čuli za Isusa, i oni koji danas ne znaju ništa o njemu? Svi će oni završiti u ognju paklenom jer nisu vjerovali u Isusa? Strašna božja okrutnost. Tu nema logike milosrdnosti. Samo mi nemoj odgovoriti da mi ne možemo shvatiti na koji način bog razmišlja, i da on jedini zna zašto je to tako. Uistinu, na kakav to način bog razmišlja?

    avatar

    09.10.2008. (16:30)    -   -   -   -  

  • pokisli

    Legendo - nažalost nisi me uvjerio. A to što ti nazivaš 'određenom' energijom, ja to nazivam Bog. Ionako je stvar samo imena.

    Smisao Života -
    Takle sad zapravo vidimo da bi netko kao ateist zapravo vjerovao u Boga - da svima nama teče med i mlijeko. Za svoju i svjetsku bol će okriviti Boga, sam nije odgovoran i neće prihvatiti da je životni dar osim sreće i gorak. Majka Tereza je rekla 'život je gorak - okusi ga'. I zbog svoje nesreće okrivljavati Boga? Zbilja.. brdo puta sam se loše osjećao, nikad mi nije na pamet palo da Boga okrivljavam ili da ću se baš zbog toga duriti i da će to biti razlog zašto se ne vjeruje u njega. A znam mnogo nazovimo ih ateista koji su govorili 'ako Bog - postoji, da je on okrutan.. ovo ili ono (ne želim ni govoriti)' - dakle oni zapravo vjeruju, ali samo hule jer im se ne sviđa životni dar kakav je.
    Kažem opet - mnogo, mnogo je manje vrijedan zemaljski život od vječnoga po Bibliji. Zato nema smisla gledati pakao ovoga života, koji je nula naspram pakla, odnosno druge smrti koja je iza ove prve zemaljske smrti.
    Mislim, to bi bar oni koji su protiv kršćanskog Boga trebali znati jer tako je definirano u Bibliji.

    Čovjek nema zašto izmisliti vječni život. Što misliš, da li ljudi kad nekoga vole nekome podsvjesno kažu 'dušo' zato jer misle da je samo nakupina bjelančevina, krvi, i mesa; ili zbilja ima još nešto u njemu što mu daje život, ljubav, osjećaj za stvarnost.

    "Što je sa milijunima ljudi koji tijekom prošlosti nikad nisu čuli za Isusa, i oni koji danas ne znaju ništa o njemu? Svi će oni završiti u ognju paklenom jer nisu vjerovali u Isusa?" - Tko nije čuo, nije ni mogao povjerovati. Drugo je kad si čuo, a ne želiš vjerovati. Tko nije čuo, suditi će mu se po djelima njegovim. Uostalom, upućujem te na enciklike katoličke Crkve, tamo ćeš naći vrlo dobre i detaljne odgovore na to pitanje.

    avatar

    10.10.2008. (00:14)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    Pokisli, ne krivim boga za ljudsku patnju jer on ne može biti odgovoran kad ga nema. Kada bi bog kao stvoritelj postojao uistinu bi ga imali zašto kriviti, jer je uvijek najveći krivac za nešto što je stvoreno, onaj koji je to stvorio. Međutim, čovjek sam stvara svoju sudbinu i sam je odgovoran za svoju patnju ili sreću, a boga je izmislio kako bi našao utjehu jer se u svojoj patnji želi osloniti na nešto, kao što se oslanja na svoje prijatelje, obitelj, ili traži i nalazi utjehu u drogi i alkoholu. Ali čovjek se može razočarati i u prijatelje, i u obitelj, u samoga sebe, i zato u svojoj svijesti stvara lik nečeg apsolutnog, nepogrešivog i savršenog što ga ne može razočarati, i koliko god taj lik bio imaginaran, u vjeri on postaje stvaran, i ljudi koji vjeruju osjećaju njegovu prisutnost kao stvarnu, to je stvar sugestije i autosugestije. Ljudski um je neizmjerno snažan. U vjeri u nešto mi možemo postići doslovce sve što želimo, činiti razna "čuda", što dokazuju mnogi tzv. fenomeni (placebo, hipnoza, levitacija, telekineza, telepatija, stigme, "čudesna" ozdravljenja, itd., itd.). Sva snaga leži u ljudskom mozgu, u njegovoj svijesti koja se razvila evolucijom i još uvijek se razvija do trenutka kada čovjek uistinu postaje svemoguć i savršen, postaje "bog", i nema drugih bogova osim njega.

    avatar

    10.10.2008. (13:36)    -   -   -   -  

  • Vrata percepcije 2

    ja mislim da nakon smrti prelazimo u drugo energetsko stanje. kažnjavanje poslije smrti ne postoji jer po moje ne postoji dobro i loše već samo opće prihvačeno. a moral je izmišljotina. raj i pakao smo izmislili mi kako bi se tješili s kažnjavanjem nekoga koga ne možemo sami kazniti.
    i apsolutno se slažem s tvojim komentarom prije ovog- ali apsolutno. kao da sam ja to pisao hehe- svaka čast. ovo mi je prvi put da se susrećem s istim razmišljanjem poput mog i ostao sam zapanjen. ovo mi je stvarno trebalo.
    pozdrav

    avatar

    11.10.2008. (00:23)    -   -   -   -  

  • Vrata percepcije 2

    hmm moram komentirati i pokislog. pa zar nije huljenje kad kažeš da je ovaj svijet manje vrijedan od nekog drugog? ja nikad neću shvatit vjernike. zašto se toliko bojiš smrti? pa zar je cijeli univerzum stvoren samo kako bi kaznio jednog čovjeka hehe- ovaj blog mislim da nije o bajkama hehe il sam ja fulao hehe.
    a najviše me fascinira to što se pokisli i ostatak kršćanskog stada(sve redom mazohista) trudi vjerovat samo zato da bi im bilo poslije bolje. pa zar to nije sebičnost? hmm kažu da je bolje vjerovati nego ne jer vjerovanjem se može samo dobiti. znači igra se na dobitak a to je po njihovim zakonima grijeh- ako se ne varam. i nije mi jasno zašto oni odbacuju ovaj svijet ,a tako omalovažavaju BOŽJE djelo, kako bi se uvukli bogu u guzicu. eh sami sebi stalno uskačete u usta.ali ok- i ovce su ljudi. ionako-``zemlja je umobolnica svemira´´
    i please pokisli nemoj se loviti za slamke u ovom komentaru- valjda se zna što sam mislio reč.
    a kad toliko štuješ boga moga si barem staviti malo manje depresivni nick. sunčani možda. kiša i grmljavina je vražje djelo zar ne. ajoj.
    sorry društvo ali ovce mi uvijek dignu tlak, a moj se tlak jako teško diže. vidim da moram nač neku curu kako bi mi rodila sina da ga mogu žrtvovati pa da mi se ove misli malo razbistre. ajoj.
    moram se zaustavit s pisanjem jer me bole napisane riječi ali ne smijem prisat jer čine cjelinu ovog komentara (bole me samo riječi a ne da to i napravim- a ovce su puno krvoločnije bile i bit će)

    avatar

    11.10.2008. (00:45)    -   -   -   -  

  • zardoz

    Kakva duša? Što je to? Duša počinje i završava u mozgu.

    avatar

    15.11.2008. (10:26)    -   -   -   -  

  • undead

    Ma kakav bog, kakve pičke materine. Jebem vam vjeronauk, kad niste niko udvas učili hemije i biologije, jer da jeste ne bi ste vjerovali u ta čuda

    avatar

    12.03.2010. (20:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...