Amen! A na svoja pitanja sam si dao odgovor....Čovjek uistinu nije dobar sam po sebi nego je ono dobro u nama Božje djelo. Ako smo nanovorođeni, to još ne znači da smo postali savršeni, već nas Gospodin sa beskonačnim strpljenjem upravlja kako bismo se tome cilju tijekom vremena što više približili. Neka Gospodin otvori naše oči da vidimo Njegovu ruku u našim životima, silne blagoslove koje daje, brigu koju iskazuje. Meko i ponizno srce daj nam, Gospodine, koje će te ljubiti iznad svega i koje će te slaviti u svim situacijama. Pozdrav, brate...
04.10.2008. (05:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako smo nanovorođeni, to još ne znači da smo postali savršeni, već nas Gospodin sa beskonačnim strpljenjem upravlja kako bismo se tome cilju tijekom vremena što više približili.
Naprotiv, ako smo nanovo rođeni to upravo znači da smo postali savršeni. Naše savršenstvo je u Duhu, a ne u tijelu. Ako nije tako, to znači da nismo prihvatili savršenstvo koje nam se nudi križem Kristovim, drugim riječima ne vjerujemo radosnoj vijesti. To je opasan put, koji nam skreće pogled s križa, s Krista, sa spasonosne krvi Kristove, po kojoj imamo pobjedu, svetost i savršenstvo, sada i u vječnosti, na samoga sebe. Zapravo htio sam reći, da zahvalnost koju imamo (ako je imamo) ne postižemo odlukom i svojim nastojanjima da budemo zahvalni, već da zahvalnost izbija iz vjere i stvarnosti našeg života, iz naše spoznaje da je Krist stvarno naš život, naša svetost i naša savršenost i da bez Njega ne možemo opstati. Kad budemo to vjerovali svim srcem slavit ćemo Krista i biti mu zahvalni radi onoga što nam je dao.
04.10.2008. (14:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kontakt.bloger.hr
Evo brate, stavio osvrt i link u svom postu na ovaj koristan post...
04.10.2008. (14:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potpuno se slažem s tobom: trebamo Bogu puno više zahvaljivati nego što to činimo. Dapače, sve naše molitve trebale bi biti prvenstveno zahvaljivanje i slavljenje a tek onda prošnja. Barem ja tako mislim. Dok nam je dobro, puno puta se ni ne sjetimo da bi za to trebalo Bogu zahvaljivati, ali zato kad nam ne ide dobro, onda smo skloni za to optužiti Boga, kao da je on kriv za naše krive korake.
Lijepi pozdrav i slava Isusu!
05.11.2008. (21:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nataša
Amen! A na svoja pitanja sam si dao odgovor....Čovjek uistinu nije dobar sam po sebi nego je ono dobro u nama Božje djelo. Ako smo nanovorođeni, to još ne znači da smo postali savršeni, već nas Gospodin sa beskonačnim strpljenjem upravlja kako bismo se tome cilju tijekom vremena što više približili. Neka Gospodin otvori naše oči da vidimo Njegovu ruku u našim životima, silne blagoslove koje daje, brigu koju iskazuje. Meko i ponizno srce daj nam, Gospodine, koje će te ljubiti iznad svega i koje će te slaviti u svim situacijama. Pozdrav, brate...
04.10.2008. (05:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
covjekodrijeci
Ako smo nanovorođeni, to još ne znači da smo postali savršeni, već nas Gospodin sa beskonačnim strpljenjem upravlja kako bismo se tome cilju tijekom vremena što više približili.
Naprotiv, ako smo nanovo rođeni to upravo znači da smo postali savršeni. Naše savršenstvo je u Duhu, a ne u tijelu.
Ako nije tako, to znači da nismo prihvatili savršenstvo koje nam se nudi križem Kristovim, drugim riječima ne vjerujemo radosnoj vijesti. To je opasan put, koji nam skreće pogled s križa, s Krista, sa spasonosne krvi Kristove, po kojoj imamo pobjedu, svetost i savršenstvo, sada i u vječnosti, na samoga sebe.
Zapravo htio sam reći, da zahvalnost koju imamo (ako je imamo) ne postižemo odlukom i svojim nastojanjima da budemo zahvalni, već da zahvalnost izbija iz vjere i stvarnosti našeg života, iz naše spoznaje da je Krist stvarno naš život, naša svetost i naša savršenost i da bez Njega ne možemo opstati. Kad budemo to vjerovali svim srcem slavit ćemo Krista i biti mu zahvalni radi onoga što nam je dao.
04.10.2008. (14:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kontakt.bloger.hr
Evo brate, stavio osvrt i link u svom postu na ovaj koristan post...
04.10.2008. (14:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mvko
Potpuno se slažem s tobom: trebamo Bogu puno više zahvaljivati nego što to činimo. Dapače, sve naše molitve trebale bi biti prvenstveno zahvaljivanje i slavljenje a tek onda prošnja. Barem ja tako mislim.
Dok nam je dobro, puno puta se ni ne sjetimo da bi za to trebalo Bogu zahvaljivati, ali zato kad nam ne ide dobro, onda smo skloni za to optužiti Boga, kao da je on kriv za naše krive korake.
Lijepi pozdrav i slava Isusu!
05.11.2008. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...