I ja mrzim bolnice , naročito jednu... zastrašujuće su i vonjaju po smrti. Po onom konačnom odlasku, rastanku s voljenim na koji nikada nismo spremni, premda smo svijesni njihovih dugotrajnih patnji. Nakon nekog vremena shvatiš da je to za njega bilo olakšanje... a i dalje je s tobom, svaki tren, ćuva te i zna koliko ga voliš. Srest će te se opet... vjeruj u to. Puno te volim !
29.09.2008. (15:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:-/ ne doživljavam bolnice,iskreno. i nadam se da nikad neću morati...
i znam da nije lako kad izgubiš osobu s kojom si bila toliko povezana i koju si voljela. zapravo je najgore i najteže pomiriti se s činjenicom da tu osobu više nikad nećeš vidjeti... (barem ne u ovom životu). ipak,na neki način,oni i dalje žive u nama.
29.09.2008. (19:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O ti, tužna i sjetna Danielice... EMPATIJA - definicija: sposobnost razumijevanja značenja i značajnosti emocija i ponašanja druge osobe, uživljavanje u tuđe emocionalno stanje, ob. neugodno (bolest, nesreća i sl.)
29.09.2008. (20:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
užasavam se bolnica, moj nonić je poginuo na pragu osamdesete na motoru, ja sam bio jako daleko. kad sam konačno došao promatrao sam taj motor, rekli su da je utvrđeno da je ispravan. kad nikog nije bilo sjeo sam na njega i krenuo, na krivini nisam uspio smotati, al sam ovaj put uspio iskočiti, poslije su ga valjda poklonili, drž se ;)*
29.09.2008. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...i sama sam izgubila puno dragih... više bi voljela da nisam tako jako osjetljiva... nastojim skrit emocije kad god mogu, ali ... :( Pozdravljam te i razumijem
29.09.2008. (22:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i moj je djed umro u bolnici. nisam ga vidjela neko vrijeme prije toga. ostaje mi u sjećanju topli starac koji me pri svakom susretu ispitivao tablicu množenja:)
29.09.2008. (23:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja svog djeda nisam uspjela ni upoznati :((( - ubijen je u Drugom svjetskom ratu! :(((( Mrzim bolnice; i njihove mirise :((( Ostavila sam Te za kraj, Danielice, jer sam pročitala Tvoj post i mogu Ti reći - dobro se isplakala! :((( Rastužila si me; sjetila sam se svoje bake, koja je meni značila koliko Tebi Tvoj djed. Nisam se bacala po podu, nisam lupala glavom - ali, moje srce je bilo slomljeno njenom smrću....:((( Nadam se da uskoro, vrlo brzo - više nećeš morati bivati u toj nesretnoj bolnici...:((( Pusa, pozdrav i laku i ugodnu noć od Luki+Goldie
30.09.2008. (00:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moj djed je umro na tipu onakvog bolnickog kreveta sa slike...doduse u domu na vrhuncu Alzheimera...jebi ga, dao sam si istetovirati ledja u sjecanje na njega...u sjecanje na njega i podjsetnik meni za neke stvari u kojima sam mogao biti bolji...
30.09.2008. (08:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Djedove su oči žive, shvaćam to svaki dan ispočetka na odlasku kući, sva lica koja me pogledaju kao da govore idi i ne osvrći se, ali ja se vraćam, jer me netko treba, kao što me tada trebao djed. Duboko u sebi osjećam da ovaj put neću izgubiti djeda, djedove su oči žive, a protiv njih bolnica nema izgleda, baš nimalo.
30.09.2008. (08:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znas Daniela plakala sam nad tvojim postom...svaki osjecaj koji si opisala u ovom postu meni je tako svjez...moj djed je sa ovog svijeta otisao ove godine,a bio mi je ko otac...bio mi je sve, nemoj krivo shvatit volim ja i svoje roditelje al s djedom sam imala poseban odnos...jedino sto me drzi kroz sve ove dane je to sto sam ga imala, sto sam poznavala i sto mi je dao lijepe uspomene i neopisivu srecu....
30.09.2008. (11:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tužna je tvoja priča...nije utjeha ali ti se možeš svoga sjećati, dozvati ga, čuti njegov glas.... ja nažalost ne.... gledajući svoju djecu i zagrljaje i ljubav koju upućuju svojim djedovima, zaista je to nešto posebno....
30.09.2008. (17:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rasplakala si me. Nitko ne bi trebao umrijeti sam, pa čak ni u bolnici. U srpnju 1999. bila sam u šok sobi i prve noći je u krevetu do mene umro jedan mlađi muškarac. Ujutro su sestre ušle i rekle da je umro, čudno sam se osjećala jer sam si mislila da nije trebao biti sam. Ali, u biti, gdje god bili, svatko umire sam, odlična je i knjiga Hans Fallade koju sam čitala davnih dana. Moj deda je umro s walkmanom na ušima za svojim kuhinjskim stolom, ali u biti isto je bi sam. Nemoj se žalostiti!:-)
30.09.2008. (20:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i moji roditelji umriješe u bolnici, iako sam uvijek mislila kako će mi, poput moje bake, umrijeti u naručju ... u zadnjim im je danima trebala njega koju im ja nisam mogla pružiti kod kuće ...
još uvijek me muči pomisao kako nisam bila uz njih u posljednjim trenutcima ... i sve mi se još uvijek vrati kad me put nanese pored bolnice ...
30.09.2008. (20:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogu shvatiti ljude koji ne shvaćaju ako plačeš za čovjekom koji ima 70, 80, pa čak i 90 godina. Kao -što plačeš, pa naživio se. To sam već nekoliko puta doživjela. Ja sam za svojom bakom (jedinom od baka i djedova koje sam znala), plakala strašno. I godinama poslije, zaplakala kad sam ugledala stolicu za ljuljanje u kojoj je umrla, zaspala zauvijek. Još i danas, 28 godina poslije, tetka još na istom mjestu drži tu istu stolicu i njezin pleteni šal, prebačen preko... Kad to vidim, kao da je jučer bilo... Pusa :)))))))))))
30.09.2008. (22:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj djed je u mojim mislima ...najbliže sam mu bila prije dva tjedna , pričali smo , znam ja što bi on meni rekao ..da me netko vidjeo da pričam sa kamenom rekli bi da sam onako malo makla .....zanm ja da me je čuo ....on je uvijek u mojim mislima i mnogo topline ponjela sam u svom srcu opd njega ...moj djed bio je što danas ne znači da više nije ...pusa tebi :-)))
01.10.2008. (01:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, tjeskobna su to mjesta ... posve razumijem taj osjećaj :-( ipak, nek nam nada i vjera u ozdravljenje onih koje posjećujemo budu prvi na pameti, sretno! :-)
01.10.2008. (11:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne volim bolnice. Ne volim tamo vidjeti sebe u pidzami niti bilo kog drugog. Jedan djed je umro tocno mjesec dana prije no sto sam ugledao svijetlo dana (tako vele), drugi mi je umro na rukama. Jedna baka umrla je kod kuce. Pronasla ju je susjeda. Druga je preminula u bolnici. U bolnici mi je umro otac ...
Ma sve ove misli ... Treba ih odbaciti i krenuti vedro dalje jer zivot je samo jedan i vedar je ukoliko ga takvim sami napravimo. Bez obzira na sve.
01.10.2008. (16:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitah još prije , ali nisam mogla komentirati. Bilo je odviše tužno. I ja sam jako teško podnijela gubitak nonića pa sam samo tiho izašla na prstima . Topli ti zagrljaj i pusu ostavljam .
01.10.2008. (16:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
I ja mrzim bolnice , naročito jednu... zastrašujuće su i vonjaju po smrti. Po onom konačnom odlasku, rastanku s voljenim na koji nikada nismo spremni, premda smo svijesni njihovih dugotrajnih patnji. Nakon nekog vremena shvatiš da je to za njega bilo olakšanje... a i dalje je s tobom, svaki tren, ćuva te i zna koliko ga voliš. Srest će te se opet... vjeruj u to.
Puno te volim !
29.09.2008. (15:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anita
:-/
ne doživljavam bolnice,iskreno.
i nadam se da nikad neću morati...
i znam da nije lako kad izgubiš osobu s kojom si bila toliko povezana i koju si voljela.
zapravo je najgore i najteže pomiriti se s činjenicom da tu osobu više nikad nećeš vidjeti...
(barem ne u ovom životu).
ipak,na neki način,oni i dalje žive u nama.
29.09.2008. (19:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PHOENIX II
I zauvijek će on živjeti dok god u tebu živi uspomena na njega. Znam da je malo otrcano i isklišeizirano ali zaista je tako.
29.09.2008. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Piton007
O ti, tužna i sjetna Danielice...
EMPATIJA - definicija: sposobnost razumijevanja značenja i značajnosti emocija i ponašanja druge osobe, uživljavanje u tuđe emocionalno stanje, ob. neugodno (bolest, nesreća i sl.)
29.09.2008. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
užasavam se bolnica, moj nonić je poginuo na pragu osamdesete na motoru, ja sam bio jako daleko. kad sam konačno došao promatrao sam taj motor, rekli su da je utvrđeno da je ispravan. kad nikog nije bilo sjeo sam na njega i krenuo, na krivini nisam uspio smotati, al sam ovaj put uspio iskočiti, poslije su ga valjda poklonili, drž se ;)*
29.09.2008. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Duliba
...i sama sam izgubila puno dragih...
više bi voljela da nisam tako jako osjetljiva...
nastojim skrit emocije kad god mogu, ali ... :(
Pozdravljam te i razumijem
29.09.2008. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
i moj je djed umro u bolnici. nisam ga vidjela neko vrijeme prije toga. ostaje mi u sjećanju topli starac koji me pri svakom susretu ispitivao tablicu množenja:)
29.09.2008. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Ja svog djeda nisam uspjela ni upoznati :((( - ubijen je u Drugom svjetskom ratu! :((((
Mrzim bolnice; i njihove mirise :(((
Ostavila sam Te za kraj, Danielice, jer sam pročitala Tvoj post i mogu Ti reći - dobro se isplakala! :((( Rastužila si me; sjetila sam se svoje bake, koja je meni značila koliko Tebi Tvoj djed. Nisam se bacala po podu, nisam lupala glavom - ali, moje srce je bilo slomljeno njenom smrću....:(((
Nadam se da uskoro, vrlo brzo - više nećeš morati bivati u toj nesretnoj bolnici...:(((
Pusa, pozdrav i laku i ugodnu noć od Luki+Goldie
30.09.2008. (00:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zauzeti
Za ljude se kaže da su živi dok postoje u mislima
tako je i tvoj djed živ dok misliš na njega.
30.09.2008. (00:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Rorschach...
moj djed je umro na tipu onakvog bolnickog kreveta sa slike...doduse u domu na vrhuncu Alzheimera...jebi ga, dao sam si istetovirati ledja u sjecanje na njega...u sjecanje na njega i podjsetnik meni za neke stvari u kojima sam mogao biti bolji...
30.09.2008. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
CITIRAM TE
Djedove su oči žive,
shvaćam to svaki dan ispočetka na odlasku kući,
sva lica koja me pogledaju kao da govore idi i ne osvrći se,
ali ja se vraćam, jer me netko treba, kao što me tada trebao djed.
Duboko u sebi osjećam da ovaj put neću izgubiti djeda,
djedove su oči žive, a protiv njih bolnica nema izgleda,
baš nimalo.
30.09.2008. (08:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
filozofije jednog leptira
znas Daniela plakala sam nad tvojim postom...svaki osjecaj koji si opisala u ovom postu meni je tako svjez...moj djed je sa ovog svijeta otisao ove godine,a bio mi je ko otac...bio mi je sve, nemoj krivo shvatit volim ja i svoje roditelje al s djedom sam imala poseban odnos...jedino sto me drzi kroz sve ove dane je to sto sam ga imala, sto sam poznavala i sto mi je dao lijepe uspomene i neopisivu srecu....
30.09.2008. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brunhilda
Užasno mi je teško ovo bilo čitati, jer je moj djed već poprilično star i svjesna sam da neće zauvijek biti tu, ali nikako to ne mogu zamisliti.
Sada kada te opet netko treba prekrasno je kako to želiš i ostvariti.......biti tu, uz tu osobu.....
Kisa velika draga Pikulice
30.09.2008. (16:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.malenimoj
tužna je tvoja priča...nije utjeha ali ti se možeš svoga sjećati, dozvati ga, čuti njegov glas....
ja nažalost ne.... gledajući svoju djecu i zagrljaje i ljubav koju upućuju svojim djedovima, zaista je to nešto posebno....
30.09.2008. (17:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mendula
Rasplakala si me. Nitko ne bi trebao umrijeti sam, pa čak ni u bolnici. U srpnju 1999. bila sam u šok sobi i prve noći je u krevetu do mene umro jedan mlađi muškarac. Ujutro su sestre ušle i rekle da je umro, čudno sam se osjećala jer sam si mislila da nije trebao biti sam. Ali, u biti, gdje god bili, svatko umire sam, odlična je i knjiga Hans Fallade koju sam čitala davnih dana. Moj deda je umro s walkmanom na ušima za svojim kuhinjskim stolom, ali u biti isto je bi sam. Nemoj se žalostiti!:-)
30.09.2008. (20:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
i moji roditelji umriješe u bolnici, iako sam uvijek mislila kako će mi, poput moje bake, umrijeti u naručju ... u zadnjim im je danima trebala njega koju im ja nisam mogla pružiti kod kuće ...
još uvijek me muči pomisao kako nisam bila uz njih u posljednjim trenutcima ... i sve mi se još uvijek vrati kad me put nanese pored bolnice ...
30.09.2008. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fanny
Ne mogu shvatiti ljude koji ne shvaćaju ako plačeš za čovjekom koji ima 70, 80, pa čak i 90 godina. Kao -što plačeš, pa naživio se. To sam već nekoliko puta doživjela. Ja sam za svojom bakom (jedinom od baka i djedova koje sam znala), plakala strašno. I godinama poslije, zaplakala kad sam ugledala stolicu za ljuljanje u kojoj je umrla, zaspala zauvijek. Još i danas, 28 godina poslije, tetka još na istom mjestu drži tu istu stolicu i njezin pleteni šal, prebačen preko... Kad to vidim, kao da je jučer bilo...
Pusa :)))))))))))
30.09.2008. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uglavnombezopasna
Draga ovo je predivno iz tvojih se rijeci vidi da ta povezanost,
jos uvijek traje...
Lijepo od tebe,sto si opet pored nekog....
Ugodnu noc ti zelim...
30.09.2008. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelenaart
Bila sam sinoc ovde i pobegla procitala naslov preletela preko slike (uzasavam se tih kreveta)
zabolelo me i pobegla sam......
To nerazumevanj, ti pogledi.. :(((((
.........
Cuvaj se.....
30.09.2008. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
ljudi uvijek umiru sami................uzasava me da se to desava i djeci......iako....svi smo djeca kada se taj sat priblizi...
01.10.2008. (00:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
boco san
Moj djed je u mojim mislima ...najbliže sam mu bila prije dva tjedna , pričali smo , znam ja što bi on meni rekao ..da me netko vidjeo da pričam sa kamenom rekli bi da sam onako malo makla .....zanm ja da me je čuo ....on je uvijek u mojim mislima i mnogo topline ponjela sam u svom srcu opd njega ...moj djed bio je što danas ne znači da više nije ...pusa tebi :-)))
01.10.2008. (01:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starosjedilac
da, tjeskobna su to mjesta ... posve razumijem taj osjećaj :-( ipak, nek nam nada i vjera u ozdravljenje onih koje posjećujemo budu prvi na pameti, sretno! :-)
01.10.2008. (11:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedini normalan ovdje
testiraj se ;-)
01.10.2008. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Ne volim bolnice. Ne volim tamo vidjeti sebe u pidzami niti bilo kog drugog. Jedan djed je umro tocno mjesec dana prije no sto sam ugledao svijetlo dana (tako vele), drugi mi je umro na rukama. Jedna baka umrla je kod kuce. Pronasla ju je susjeda. Druga je preminula u bolnici. U bolnici mi je umro otac ...
Ma sve ove misli ... Treba ih odbaciti i krenuti vedro dalje jer zivot je samo jedan i vedar je ukoliko ga takvim sami napravimo. Bez obzira na sve.
01.10.2008. (16:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Pročitah još prije , ali nisam mogla komentirati.
Bilo je odviše tužno.
I ja sam jako teško podnijela gubitak nonića pa sam samo tiho izašla na prstima .
Topli ti zagrljaj i pusu ostavljam .
01.10.2008. (16:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...