Jadno dijete uz takvu životnu sudbinu (možda su joj roditelji iz udaljenog sela ili je iz doma?), a i uz takve sestre koje ju tretiraju kao da je komad pokućstva na hodniku, užas. Znam da imaju posla preko glave, ali kako mogu dopustiti da tako maleno dijete uopće bude samo, bilo u sobi, bilo na hodniku?
28.09.2008. (12:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja sam kao mala bila često u bolnici,natezali su me,također boli (ali mene po rukama, točnije nadlanicama) za infuziju,i nisu znali šta mi je. Uvijek tako ima djece koja su u bolnici kao zaboravljena,drugi dolaze i odlaze,a neki samo ostaju i ostaju.Kao da nemaju kuda.
28.09.2008. (15:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bolnice...svaki put kada sam nesretnim slučajem prisiljena ići tamo, stalno mi nešto dolazi u misli. Sestre..zašto su poneke toliko okrutne, grube prema bolesnicima.. Mislim, djelomično ih shvaćam, svaki dan imaju brdo posla, malo sestara je u velikim odjelima, ni ne stignu sve obavljati. Ali ipak, nitko od bolesnika ne bi svojevoljno htio biti tamo, patiti, biti ovisan o nekome...treba razmisliti i o njihovim osjećajima... :(
28.09.2008. (18:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U svakome je od nas jedna mala Marija, bila ili će biti, koja nijemo, uplašeno i tužno promatra kako svi ostali imaju nekoga tko se o njima brine i nad njima strepi, a Mariji preostaje samo hladni zid kao oslonac za umorne ruke i nada da će netko doći, nježno je primiti u naručje, zaštititi je i utješiti.
29.09.2008. (14:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pretužno napisano. Nadam se da je tvom anđelu puno bolje i da napreduje što se tiče zdravlja. A što se tiče Marije, nadajmo se da joj se negdje osmjehnula sreća. :)
30.09.2008. (00:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uh.....toliko toga si (kao i uvijek) probudio u meni sa ovom nježnom pričom. i ja sam tako jednom gledala dječaka kojemu su bile spržene genitalije sa čajem na koji je trebao 'pariti' sinuse....imao je samo sedam godina..... a ja sam milovala čelo svoga sina i sjedila na stolcu pored njegova krevetića.....
i ovo sam trebala reći na početku: sinu moje prijateljice nisu dali ostati s djetetom u bolnici. inzistirali su na mami, pa poslije čak i na baki. ali tata nije dolazio u obzir. ja sam ostala bez riječi. tko kroji ta glupa pravila? pripadnici bivše glupe generacije kada su muževi čitali novine, sjedili u kavanama i držali daljinski....?????? fuj!!!
priča kao i uvijek "priča koja se čita nekoliko puta" !!!
01.10.2008. (01:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bolnice. Ne volim bolnice. Ne volim biti u bolnici. Niti kao posjetitelj niti kao pacijent. Ali ... Bolnice su mjesta gdje ponekad mozemo vidjeti andjele. Oni tu zalaze da bi odabrali. Tko zna, modza je bas Marija bila andjeo koji je tu zas'o. Nikad neces saznati jesi li i sto nesto propustio.
Pozdrav iz Bocacciograda
01.10.2008. (17:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Jadno dijete uz takvu životnu sudbinu (možda su joj roditelji iz udaljenog sela ili je iz doma?), a i uz takve sestre koje ju tretiraju kao da je komad pokućstva na hodniku, užas. Znam da imaju posla preko glave, ali kako mogu dopustiti da tako maleno dijete uopće bude samo, bilo u sobi, bilo na hodniku?
28.09.2008. (12:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
u vezi Marije padaju mi na pamet razna fantastična objašnjenja... priča je izvrsna, jako dobro pogođena atmosfera, a o tuzi neprežalnoj da ne govorim
28.09.2008. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pile22
Rasplaka si me prijatelju.. Tužna i žalosna zbilja.. Ali duboko ko i uvik.. Dugo me nije bilo, al sad san opet tu.. Do čitanja.. :)
28.09.2008. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pisaljka
I ja sam kao mala bila često u bolnici,natezali su me,također boli (ali mene po rukama,
točnije nadlanicama) za infuziju,i nisu znali šta mi je.
Uvijek tako ima djece koja su u bolnici kao zaboravljena,drugi dolaze i odlaze,a neki
samo ostaju i ostaju.Kao da nemaju kuda.
28.09.2008. (15:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
symphonical
Bolnice...svaki put kada sam nesretnim slučajem prisiljena ići tamo, stalno mi nešto dolazi u misli.
Sestre..zašto su poneke toliko okrutne, grube prema bolesnicima..
Mislim, djelomično ih shvaćam, svaki dan imaju brdo posla, malo sestara je u velikim odjelima, ni ne stignu sve obavljati.
Ali ipak, nitko od bolesnika ne bi svojevoljno htio biti tamo, patiti, biti ovisan o nekome...treba razmisliti i o njihovim osjećajima... :(
28.09.2008. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
ne podnosim bolnice, pa sam jedva pročitao do kraja, u stvari ne volim takvu literaturu ni kod thomasa manna...
28.09.2008. (20:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
espadrila
jako lijepo napisano. iako mi je ovaj tekst ispod još draži. čitat ću te malo unazad ovih dana...
29.09.2008. (02:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jana
U svakome je od nas jedna mala Marija, bila ili će biti, koja nijemo, uplašeno i tužno promatra kako svi ostali imaju nekoga tko se o njima brine i nad njima strepi, a Mariji preostaje samo hladni zid kao oslonac za umorne ruke i nada da će netko doći, nježno je primiti u naručje, zaštititi je i utješiti.
29.09.2008. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mysteries
Tvoja me je prica potresla.
Ne mogu ostati ravnodusna ... jako sam osjetljiva na djecu
29.09.2008. (14:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Sims 3 Sapunica
Pretužno napisano. Nadam se da je tvom anđelu puno bolje i da napreduje što se tiče zdravlja. A što se tiče Marije, nadajmo se da joj se negdje osmjehnula sreća. :)
30.09.2008. (00:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
uh.....toliko toga si (kao i uvijek) probudio u meni sa
ovom nježnom pričom.
i ja sam tako jednom gledala dječaka kojemu
su bile spržene genitalije sa čajem na koji je trebao
'pariti' sinuse....imao je samo sedam godina.....
a ja sam milovala čelo svoga sina i sjedila na stolcu
pored njegova krevetića.....
i ovo sam trebala reći na početku:
sinu moje prijateljice nisu dali ostati s djetetom u bolnici.
inzistirali su na mami, pa poslije čak i na baki.
ali tata nije dolazio u obzir.
ja sam ostala bez riječi.
tko kroji ta glupa pravila?
pripadnici bivše glupe generacije kada su muževi čitali novine,
sjedili u kavanama i držali daljinski....??????
fuj!!!
priča kao i uvijek "priča koja se čita nekoliko puta" !!!
01.10.2008. (01:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Bolnice. Ne volim bolnice. Ne volim biti u bolnici. Niti kao posjetitelj niti kao pacijent. Ali ... Bolnice su mjesta gdje ponekad mozemo vidjeti andjele. Oni tu zalaze da bi odabrali. Tko zna, modza je bas Marija bila andjeo koji je tu zas'o. Nikad neces saznati jesi li i sto nesto propustio.
Pozdrav iz Bocacciograda
01.10.2008. (17:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...