Život moga Sina jedinca vrijedio je za naše pravosuđe očito puno manje od 2 godine... žalosno... žalosno i preteško.... i to bi mi trebali shvatiti kao da se ipak nešto kreće.... Ništa se ne kreće sve dok se ovakve tragedije ne dogode i onima koji ovako šta presuđuju...
25.09.2008. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinoć je na TV-u bila također reportaža o vozačima ubojicama, u jednom slučaju je mladi čovjek krivicom drugog ostao invalid, a drugi je poginuo ostavivši iza sebe mladu suprugu i dvogodišnjeg sina. Priče su identične kada je u pitanju ponašanje tih krvnika prema osobama kojima su uništili živote: Nema isprike, nema kajanja.....I u njihovom slučaju čak su dobili samo uvjetne kazne...prestrašno...Dobro je rekla voditeljica, žrtva ostaje žrtva i na cesti i u sudnici. Nikome nije stalo...Ne znam ja kuda to vodi...i kao i Marija pitam se po milijunti put tko to mora na ovaj način poginuti da se nešto promijeni....TKO? Čiji je to život vrijedniji? Ja ću poludjeti od tih pitanja bez odgovora... S.
26.09.2008. (08:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
covjek
Predraga, nisi usamljena a niti izgubljena! Iako duboko potistena, tvoja je dusa potpuno ocuvana. Emocije i misli su teski kao kao hrpa kamenja koje nosis u najlonskoj vrecici, ali duh se nalazi u sigurnoj posudi i razlijeva se u nejasnim oblicima kroz tvoju divnu osobu. Zar nisi znala da je ovo Suzna dolina? Ne placu li upravo sada mnoga ostavljena ili boslesna djeca, ne umiru li upravo sada mnogi zbog nebrige? Svi cemo brzo zavrsiti ovaj zivotni put, a sto ce biti kada svu tu djecu ugledamo u radosti? Ako smo sada u boli i nismo ucinili drugima nepravde, i mi cemo biti u radosti. Tada nam nece biti vazno jesam li ja tvoje ili njegovo dijete, jer cemo biti u zagrljaju istoga Oca. Mozemo li sada dobiti mir i utjehu? Mozemo, kada se ispuni vrijeme i uvjeti za to. Nije tesko jer vec nosimo breme putem koji vodi k tomu. Rodili smo se sami a takvi i odlazimo. Ne u prazninu i nistavilo, jer da je tako, ne bismo se ni pojavili. Jedno je bice kao cijeli svijet, ali zivi i daje se za drugoga. Ta nas zadaca ne smije unistiti vec ozivjeti. I Svemir je hladan prostor ali ako gledamo u samo jednu zvijezdu, mozemo naci ljubav i smisao. Iako se mozda ta zvijezda vec ugasila, ona sja na nebu kao najljepsi ukras. Zato moramo zivjeti da bismo sjali jer hladne planete nitko ne vidi. Tvoja bol je i nasa, podijeli je jer ona nije samo tvoje dijete, nase je, koju volimo i za koju molimo, a ti si zvijezda koja zbog boli ne mozr biti ugasena! Smisao dolazi odozgo i ne izvire iz mozdanih sklopova, nista misaono ne mozemo uciniti da nademo toliko potrebni mir, on ce d o c i kada u nama ne bude nas. To se moze dogoditi sada ili sutra, ali dano nam je! Ne zatvaraj vrata nikomu i nicemu jer dogodit ce kao lahor sto se spusti na bujni zemaljski vrt!
26.10.2009. (21:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Život moga Sina jedinca vrijedio je za naše pravosuđe očito puno manje od 2 godine... žalosno... žalosno i preteško.... i to bi mi trebali shvatiti kao da se ipak nešto kreće....
Ništa se ne kreće sve dok se ovakve tragedije ne dogode i onima koji ovako šta presuđuju...
25.09.2008. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Sinoć je na TV-u bila također reportaža o vozačima ubojicama, u jednom slučaju je mladi čovjek krivicom drugog ostao invalid, a drugi je poginuo ostavivši iza sebe mladu suprugu i dvogodišnjeg sina. Priče su identične kada je u pitanju ponašanje tih krvnika prema osobama kojima su uništili živote: Nema isprike, nema kajanja.....I u njihovom slučaju čak su dobili samo uvjetne kazne...prestrašno...Dobro je rekla voditeljica, žrtva ostaje žrtva i na cesti i u sudnici. Nikome nije stalo...Ne znam ja kuda to vodi...i kao i Marija pitam se po milijunti put tko to mora na ovaj način poginuti da se nešto promijeni....TKO? Čiji je to život vrijedniji?
Ja ću poludjeti od tih pitanja bez odgovora...
S.
26.09.2008. (08:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
covjek
Predraga, nisi usamljena a niti izgubljena! Iako duboko potistena, tvoja je dusa potpuno ocuvana. Emocije i misli su teski kao kao hrpa kamenja koje nosis u najlonskoj vrecici, ali duh se nalazi u sigurnoj posudi i razlijeva se u nejasnim oblicima kroz tvoju divnu osobu.
Zar nisi znala da je ovo Suzna dolina? Ne placu li upravo sada mnoga ostavljena ili boslesna djeca, ne umiru li upravo sada mnogi zbog nebrige?
Svi cemo brzo zavrsiti ovaj zivotni put, a sto ce biti kada svu tu djecu ugledamo u radosti?
Ako smo sada u boli i nismo ucinili drugima nepravde, i mi cemo biti u radosti.
Tada nam nece biti vazno jesam li ja tvoje ili njegovo dijete, jer cemo biti u zagrljaju istoga Oca.
Mozemo li sada dobiti mir i utjehu? Mozemo, kada se ispuni vrijeme i uvjeti za to. Nije tesko jer
vec nosimo breme putem koji vodi k tomu. Rodili smo se sami a takvi i odlazimo. Ne u prazninu i nistavilo, jer da je tako, ne bismo se ni pojavili. Jedno je bice kao cijeli svijet, ali zivi i daje se za drugoga. Ta nas zadaca ne smije unistiti vec ozivjeti. I Svemir je hladan prostor ali ako gledamo u samo jednu zvijezdu, mozemo naci ljubav i smisao. Iako se mozda ta zvijezda vec ugasila, ona sja na nebu kao najljepsi ukras. Zato moramo zivjeti da bismo sjali jer hladne planete nitko ne vidi. Tvoja bol je i nasa, podijeli je jer ona nije samo tvoje dijete, nase je, koju volimo i za koju molimo, a ti si zvijezda koja zbog boli ne mozr biti ugasena! Smisao dolazi odozgo i ne izvire iz mozdanih sklopova, nista misaono ne mozemo uciniti da nademo toliko potrebni mir, on ce d o c i kada u nama ne bude nas. To se moze dogoditi sada ili sutra, ali dano nam je! Ne zatvaraj vrata nikomu i nicemu jer dogodit ce kao lahor sto se spusti na bujni zemaljski vrt!
26.10.2009. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...