Majstore, jeste za kavicu? Pitala sam. Stajala sam na stepenicama i provirivala glavom kroz krovni prozor. Ne, hvala, rekao je majstor. Čudo od čovjeka, rekla je Miki. Sve popravlja, limariju, oluke, dimnjake. Ok, rekla sam, osjećam se kao Ivica Kićmanović, sjedim u velegradskom podzemlju i gledam kako mi pada kiša u dnevni boravak. Budim se noću i kada čujem kišu bauljam po kući i pipkam zidove pokušavajući detektirati je li opet curilo niz zid, dok odlijepljene stropne tapete lelujaju iznad glave. Spooky. Čovjek na krovu mrmljao je nešto u bradu i nije htio niti vodu niti pivo, niti kavu. Povremeno sam provirivala kroz krovne prozore. U jednom mi se trenutku učinilo da on u bradu mrmlja stihove. Spustila sam se da ne vidi i prisluškivala. Bilo je teško razaznati što točno govori jer je kuckao po limu i savijao nešto, ne znam niti ja što. Samo da mi napravi krov kako spada, mislila sam. U jednom mi e trenutku učinilo da čujem stihove. U desetercu. Zazvonio je telefon. Bila je to Miki. I,kako ti se čini Enver, pitala je. Ok je lik, neće piti i priča sam sa sobom. Pa šta priča? Pitala je. Pa ne znam, ali bih se mogla zaklet da govori stihove. U desetercu.
Za to vrijeme Enver je gledao preko krovova, i razmišljao što bi se dogodilo kad bi svi ti crijepovi, recimo, bili kestenovi. (Plodovi, ne stabla, naravno.) Ta pekao je kestenove tolike duge godine, ne treba nas čuditi što su mu oni prvi pali na pamet. Misli, dakle, Enver što bi bilo da su crijepovi kestenovi, i da dođe neki veliki kestenjar, veći od kuće, veći od grada, i malo pomalo ispeče ih sve do jednoga. Kuće bi ostale bezglave, odnosno nekako gole, gologlave zapravo, i grad bi odozgo izgledao kao poharan, u ratu recimo. I strese se na tu pomisao, i osjeti nečujnu sreću što nije tako, nego su crijepovi samo crijepovi. Prihvati se ponovo posla, i osjetivši žeđ pomisli da bi ipak mogao pristati na gospođinu ponudu. I zato se nagne kroz prozor i reče: - Gospođo! Gospođo! Ona priđe pod prozor: - Izvolite? - Mogu li dobiti čašu soka? – reče Enver. - Naravno, naravno – reče i ona, i odmičući u tamu sobe reče za sobom: - Samo, ja nisam gospođa...
24.09.2008. (11:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gulaš
Nemate pametnijeg posla? Ili želite blogerima pokazati kako se uistinu piše?
Drage drugarice i drugovi, na blogu je u zadnjih nekoliko godina niknulo toliko dobre književnosti; toliko da mnogi književni želuci ne mogu ni provariti količinu, a posebno kvalitetu. Vama, poštovani književnici , za mene to uistinu jeste, ostavljamo urednike, izdavačke kuće, tiskare i megastore.
Iskreno, ova kolaborativna knjiga i nema bog zna kako zanimljiv početak. Pogledajte malo uokolo da vidite kako mladi ljudi pišu, možda i vi nešto naučite. Možda je vrijeme za promjenu stila. Dvadeset prvo stoljeće je.
24.09.2008. (20:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
YES.ZGB blog
Autori: Jagna Pogačnik, Renato Baretić, Rujana Jeger, Dalibor Šimpraga
23.rujna /Profil Megastore/
Majstore, jeste za kavicu? Pitala sam. Stajala sam na stepenicama i provirivala glavom kroz krovni prozor. Ne, hvala, rekao je majstor. Čudo od čovjeka, rekla je Miki. Sve popravlja, limariju, oluke, dimnjake. Ok, rekla sam, osjećam se kao Ivica Kićmanović, sjedim u velegradskom podzemlju i gledam kako mi pada kiša u dnevni boravak. Budim se noću i kada čujem kišu bauljam po kući i pipkam zidove pokušavajući detektirati je li opet curilo niz zid, dok odlijepljene stropne tapete lelujaju iznad glave. Spooky.
Čovjek na krovu mrmljao je nešto u bradu i nije htio niti vodu niti pivo, niti kavu. Povremeno sam provirivala kroz krovne prozore. U jednom mi se trenutku učinilo da on u bradu mrmlja stihove. Spustila sam se da ne vidi i prisluškivala. Bilo je teško razaznati što točno govori jer je kuckao po limu i savijao nešto, ne znam niti ja što. Samo da mi napravi krov kako spada, mislila sam. U jednom mi e trenutku učinilo da čujem stihove. U desetercu. Zazvonio je telefon. Bila je to Miki. I,kako ti se čini Enver, pitala je. Ok je lik, neće piti i priča sam sa sobom. Pa šta priča? Pitala je. Pa ne znam, ali bih se mogla zaklet da govori stihove. U desetercu.
Za to vrijeme Enver je gledao preko krovova, i razmišljao što bi se dogodilo kad bi svi ti crijepovi, recimo, bili kestenovi. (Plodovi, ne stabla, naravno.) Ta pekao je kestenove tolike duge godine, ne treba nas čuditi što su mu oni prvi pali na pamet. Misli, dakle, Enver što bi bilo da su crijepovi kestenovi, i da dođe neki veliki kestenjar, veći od kuće, veći od grada, i malo pomalo ispeče ih sve do jednoga. Kuće bi ostale bezglave, odnosno nekako gole, gologlave zapravo, i grad bi odozgo izgledao kao poharan, u ratu recimo.
I strese se na tu pomisao, i osjeti nečujnu sreću što nije tako, nego su crijepovi samo crijepovi. Prihvati se ponovo posla, i osjetivši žeđ pomisli da bi ipak mogao pristati na gospođinu ponudu.
I zato se nagne kroz prozor i reče:
- Gospođo! Gospođo!
Ona priđe pod prozor:
- Izvolite?
- Mogu li dobiti čašu soka? – reče Enver.
- Naravno, naravno – reče i ona, i odmičući u tamu sobe reče za sobom:
- Samo, ja nisam gospođa...
24.09.2008. (11:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gulaš
Nemate pametnijeg posla? Ili želite blogerima pokazati kako se uistinu piše?
Drage drugarice i drugovi, na blogu je u zadnjih nekoliko godina niknulo toliko dobre književnosti; toliko da mnogi književni želuci ne mogu ni provariti količinu, a posebno kvalitetu. Vama, poštovani književnici , za mene to uistinu jeste, ostavljamo urednike, izdavačke kuće, tiskare i megastore.
Iskreno, ova kolaborativna knjiga i nema bog zna kako zanimljiv početak. Pogledajte malo uokolo da vidite kako mladi ljudi pišu, možda i vi nešto naučite. Možda je vrijeme za promjenu stila. Dvadeset prvo stoljeće je.
24.09.2008. (20:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...