Komentari

cnn.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing


  • sush

    Poštovani,

    DANAS JE PROSVJED SAVEZA STANARA HRVATSKE!!!

    Obavještavamo Vas da će se novi prosvjed Saveza udruga stanara Hrvatske (SUSH) održati 23. rujna 2008. u 12 h. ispred Ministarstva pravosuđa, Dežmanova ulica 6 (prolaz Tuškanac). To ministarstvo smatramo nadležnim za izradu zakonskog prijedloga radi otkupa naših stanova, isto kao što je to pitanje riješeno za sve ostale nositelje stanarskog prava.

    avatar

    23.09.2008. (01:25)    -   -   -   -  

  • riječanin

    Mislim da gore spomenuta predsjednica baš i ne razmišlja puno o onim vlasnicima stanova od kojih je država (bivša,bivša) oduzela te iste stanove i dala ih na korištenje tim stanarima koji sada traže da otkupe pravo vlasništva. Pri tom apostrofiram fizičke osobe od kojih je oduzet stan u privatnoj kući koja je izgrađena sredstvima koji su se "krvavo" stjecali po tko zna kojim sve gradilištima ili morima svijeta.Gdje su tu imovinsko-pravni odnosi i tko će takove vlasnike obeštetiti.

    avatar

    23.09.2008. (10:48)    -   -   -   -  

  • rječanka

    Pitam "pravnu državu" koja očito podržava socijalistički režim bivše države, pa ako ne radi otimačinu direktno, tada je radi indirektno pod okriljem socijalne problematike. Tko brani i zastupa prava ljudi, obitelji koji SU VLASNICI stanova ili kuća, koje su OTUĐENE i koji moraju ići u podstanarstvo ili žive u neprimjerenim uvjetima sa svojim obiteljima, jer u njihovim stanovima žive osobe koje ničim nisu zaslužile korištenje istih. Lako državi socijalnu problematiku rješavati na tuđi račun, pod geslom-brigo moja pređi na drugoga-. Čime sam ja zaštićena?! Moja obitelj !? Kada ću moći koristiti SVOJE vlasništvo ? U razvijenom, kulturnom zapadnom svijetu kojem se Hrvatska svim silama želi približiti PRIVATNO VLASNIŠTVO JE SVETINJA!!!! a kod nas nečija prčija kojom država i dalje raspolaže kako hoće. Ljudi koji su useljeni u TUĐE stanove, nisu krivi,ali neka se tada država pobrine o njihovom smještaju. Tada možemo govoriti o PRAVNOJ DRŽAVI. Lako državi rješavati probleme preko pojedinaca koji su POŠTENO zaradili svoj novac kojim su osigurali krov nad glavom svojoj obitelji. To je napravio moj pradjed ploveći cijeli svoj život. Zašto danas naša "pravna" država ne useli te iste stanare u vile, ogromne stanove naših isto tako zaštićenih kriminalaca koji sigurno nisu došli POŠTENO do svojeg enormnog bogatstva.
    Razmislite prije nego što pišete i komentirate bilo što, i vodite računa o terminu PRIVATNO VLASNIŠTVO!!!!

    Jednom rječju : SRAMOTA!!!!!

    avatar

    23.09.2008. (12:17)    -   -   -   -  

  • sush

    @riječanin
    @rječanka
    Uvaženi bivši "VLASNICI"ovaj tekst smo preveli na engleski i poslali sudcima u Strazburg da svate šta je to Stanarsko pravo,pa koristimo priliku da ga i VI bivši "Vlasnici"pročitate i ako imate neku primjedbu da na isti(ali argumentirano) date svoje primjedbe.Pozdrav



    Posljednjih nekoliko dana, kako sam objavio nekoliko tekstova o „zaštićenim“
    najmoprimcima i stanarskom pravu na cnn.blog.hr, javili su se neki pojedinci, anonimni, koji
    ostavljaju razne komentare u kojima prilično pogrdno govore o „zaštićenim“
    najmoprimcima i ujedno iznose niz neistina.

    Prva neistina kojom se uvijek pokušava kontrirati je da su nositelji stanarskog prava u
    nacionaliziranim bili u tuđim privatnim stanovima za kikiriki. To nije istina, jer po tada
    važećim zakonima, nacionaliziran ili društveni stan bilo je pravno isto i svi su plaćali
    istu najamninu i još posebno izdvajali u stambeni fond, bez obzira u kakvom su se stanu nalazili.
    Dakle to po tadašnjim zakonima niti je bio tuđi privatan stan, niti su oni nešto jeftinije
    stanovali od drugih.

    Stanarsko pravo bilo je jedno jedino za sve stanove i nosioci stanarskog prava u čitavoj
    Jugoslaviji imali su jednaka prava, ali i obaveze. Jedno od tih prava je i nasljedno pravo. Što to
    znači? To znači da je nosioc stanarskog prava imao pravo na taj stan dokle god je on živ ili
    postoje njegovi potomci. To pravo bilo je i nasljedno. Drugim riječima to je bilo trajno pravo.
    Ovdje dolazimo do druge neistinite teze, a to je da stanarsko pravo nije vlasništvo.

    Stanarsko pravo je vlasništvo i imovina. To dokazuje i otkup svih onih stanova nad kojima je
    postojalo stanarsko pravo za 10% tržišne vrijednosti. Da stanarsko pravo nije bilo vlasništvo
    i imovina onda bi se ti stanovi otkupljivali po tržišnim cijenama, a ne za samo 10% od
    tržišne vrijednosti. No kako je stanarsko pravo de facto imalo obilježja 90% vlasništva
    (jedino što nosioc stanarskog prava nije smio je prodati stan, sve ostalo smio je kao da je
    vlasnik stana) država je odlučila nosiocima stanarskog prava omogućiti otkup stanova za 10%
    tržišne vrijednosti kako bi nosioci stanarskog prava stekli 100%-tno vlasništvo nad tim
    stanovima. Dakle vrijednost stanarskog prava je bila 90% tržišne vrijednosti i samim time
    stanarsko pravo je i imovina.

    Da ovo nisu bezvezne tlapnje potvrđuje i izjava prof. dr. Ivana Padjena s fakulteta političkih
    znanosti u Zagrebu objavljena u Feral tribuneu od rujna 2005.:

    „Stanarsko pravo je, naravno, vlasničko pravo, pa shodno tome uživa kao ljudsko pravo
    zaštitu i po Ustavu i po Konvenciji te tu zaštitu treba da pruže i hrvatski sudovi i Evropski
    sud za ljudska prava. Shodno tome, Republika Hrvatska treba svima nekadašnjim nosiocima stanarskog
    prava, uključivo one koji su to pravo izgubili uslijed ratnih okolnosti te one koji su to pravo
    imali na stanovima u privatnom vlasništvu, omogućiti da otkupe pravo vlasništva na tim
    stanovima pod uvjetima Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo.“

    Treća neistina je da zemljišne knjige dokazuju da su nacionalizirani stanovi u biti privatni
    stanovi i da oni koji su upisani u zemljišnim knjigama, nominalni vlasnici, polažu pravo na
    nacionalizirane stanove. Ta bi tvrdnja stajala da su nominalni vlasnici imali vlasnička prava nad
    tim stanovima, ali oni ih de facto nisu imali. Nominalni vlasnici nisu ni na koji način mogli
    raspolagati tom imovinom i ako ćemo već govoriti o tome tko je raspolagao kakvim vlasničkim
    pravima onda su nosioci stanarskog prava imali daleko veća vlasnička prava (imali su 90%
    vlasničkih prava) od nominalnih vlasnika.

    Na ovom mjestu valja istaknuti da je nacionalizacija bila ogromna nepravda, ali nju nisu počinili
    nosioci stanarskog prava već država i država je ta koja mora obeštetiti nominalne vlasnike
    stanova, ali ne na način da se nanose nove nepravde (jer nosioci stanarskog prava nisu krivi što
    su se našli u nacionaliziranom stanu) već da pošteno obešteti nominalne vlasnike. Pa čak
    niti Vatikan ne zahtijeva apsolutni povrat imovine, već samo one imovine koja se može vratiti, a
    da se pri tome ne stvaraju nove nepravde. Za onu imovinu koja se ne može vratiti država se
    obavezala obeštetiti crkvu i na to je Vatikan pristao. Na isti taj način trebaju se obeštetiti
    nominalni vlasnici stanova. Vratiti što se može vratiti, a da se pri tome ne čine nove
    nepravde.

    često pokušavaju argumentirati kako je stanarsko pravo komunistička
    izmišljotina i da je zato ništavno, što je neistina. Hrvatska je slijednica SFRJ (što je
    zapisano i u Ustavu RH) i kao takva preuzela je sve zakone i obveze koje je imala SFRJ. Isto tako
    sva stečena prava u SFRJ prenijela su se u RH, a jedno od tih prava je i stanarsko pravo. 1996.
    godine ukida se stanarsko pravo, ali to ne znači da ono više ne postoji. Stečena prava ne mogu
    se ukinuti i o tome jasno govori i Aneks G

    avatar

    23.09.2008. (16:04)    -   -   -   -  

  • sush

    govori i Aneks G rezolucije 1096 VE koji govori o tome da se sva stečena
    prava u vrijeme SFRJ i nakon raspada SFRJ do 1996. godine moraju poštovati.

    Dakle kad se kaže da je stanarsko pravo ukinuto to znači da se više ne može stjecati novo
    stanarsko pravo, ali stečeno stanarsko pravo ostaje dokle god se vlasnik tog prava sam ne odrekne.
    Odricanje od tog prava nosioci stanarskog prava napravili su kroz kupovinu stanova za 10%
    tržišne vrijednosti. Oni koji nisu otkupili stanove i nisu se svojevoljno odrekli svojeg
    stanarskog prava i dalje imaju stanarsko pravo. Zakon ih može tretirati kao „zaštićene
    najmoprimce“, ali zakon im ne može oduzeti stečeno pravo. To vam je kao da netko proglasi
    sve sklopljene brakove u SFRJ nevažećima samo zato jer su sklopljeni u komunizmu.

    Kad bi bila istina da su nominalni vlasnici stvarni vlasnici oduzetih stanova, a da su
    „zaštićeni najmoprimci“ nekakvi uljezi koji silom hoće nešto što nije njihovo,
    već bi se odavno donio zakon koji bi im te stanove vratio, ali je svakome jasno da to ne ide tako
    jer bi se time samo nanijela nova nepravda i ništa se ne bi riješilo. Zato država ne donosi
    zakone već čeka da nosioci stanarskih prava tzv. „zaštićeni najmoprimci“
    jednostavno umru jer su to mahom ljudi od 60, 70, 80 pa i više godina kojima nije još preostalo
    puno života. I kad svi ti ljudi umru, problem stanarskog prava će jednostavno nestati. Eto tako
    se to rješava u ovoj zemlji na brdovitom Balkanu.

    avatar

    23.09.2008. (16:12)    -   -   -   -  

  • sush

    Je li stanarsko pravo koje je postojalo u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj po Zakonu o
    stambenim odnosima iz 1974. vlasničko pravo i, shodno tome, zaštićeno Ustavom i Evropskom
    konvencijom kao ljudsko pravo? (……) Problem je jednostavan, jer mu je rješenje
    jednostavno: Stanarsko pravo je, naravno, vlasničko pravo, pa shodno tome uživa kao ljudsko
    pravo zaštitu i po Ustavu i po Konvenciji te tu zaštitu treba da pruže i hrvatski sudovi i
    Evropski sud za ljudska prava. Shodno tome, Republika Hrvatska treba svima nekadašnjim nosiocima
    stanarskog prava, uključivo one koji su to pravo izgubili uslijed ratnih okolnosti te one koji su
    to pravo imali na stanovima u privatnom vlasništvu, omogućiti da otkupe pravo vlasništva na
    tim stanovima pod uvjetima Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo.
    (……) U “Zborniku Pravnog fakulteta u Zagrebu” 1992. pokazao sam da su odluke
    Ustavnog suda Republike Hrvatske o članku 48. Ustava “izraz pojmovne zbrke, i to ne takve
    koju su suci Ustavnog suda mogli sami sročiti, već zbrke koja je brižljivo
    njegovana…”
    Prof. dr. Ivan Padjen

    (Autor je profesor prava na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu).

    2.
    U Hrvatskoj danas živi između 5.000 i 7.000 obespravljenih obitelji koji su imali tu nesreću
    da su se našli u tzv. „privatnim“ neuseljivim stanovima, koji su nepravedno bili
    izuzeti iz Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo… (……)

    SDP smatra da je prilikom rješavanja pitanja stanarskih prava rješenjem kojima je nekim
    građanima dano pravo na otkup a drugima ne, učinjena velika nepravda. Pravo na otkup trebalo je
    dati svima pod jednakim uvjetima. Na žalost, to nije učinjeno pa su generirane nepravde koje, na
    žalost, pred hrvatskim sudovima, Ustavnim sudom Republike Hrvatske i Europskim sudom za ljudska
    prava nisu ispravljene. (…..)

    S poštovanjem,
    Ivo Josipović

    (Autor je profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu).

    avatar

    23.09.2008. (16:13)    -   -   -   -  

  • anonimac

    Nominalni vlasnici uvijek ponavljaju jedno te isto,
    ali BEZ IKAKVOG OPRAVDANJA.
    Tzv. "privatni neuseljivi" stanovi, kao i oni nacionalizirani,
    oduzeti su u SFRJ dodjelom stanarskog prava. Time su
    izvorni vlasnici trajno izgubili vlasnička prava, koja su
    zauvijek dobili nositelji stanarskog prava. Bez tih vlasničkih
    prava ne postoji i ne može postojati vlasništvo, dakle, jasno
    je da su svi ti stanovi bili ODUZETI u SFRJ.
    Ako nominalni vlasnici misle (doduše pogrešno!) da se
    ono, što je oduzeto od izvornih vlasnika, mora pod svaku
    cijenu vratiti u naturi, zašto onda ne traže da im se vrate i
    nacionalizirani stanovi, nego samo traže "neuseljive"
    stanove? Zašto uvijek napadaju samo one nositelje
    stanarskog prava koji traže (s pravom) otkup tih svojih tzv.
    "neuseljivih" stanova, a ZAŠTO isto tako NE NAPADAJU
    I ONE, KOJI SU OTKUPILI NACIONALIZIRANE
    stanove???!!! Zar su te nacionalizirane stanove poklonili?
    Zar im nisu oteti? Ako su oteti, zašto ne traže da im se vrati
    ta oteta imovina?!

    avatar

    23.09.2008. (18:16)    -   -   -   -  

  • anonimac

    Pa ti nacionalizirani stanovi su najveći dio oduzetih stanova,
    ima ih valjda pet ili deset puta više nego "neuseljivih" !
    Dakle, i ta nepravda je deset puta veća - ali, začudo, oni traže
    samo povrat malog dijela, a ne traže povrat glavnog dijela !

    avatar

    23.09.2008. (18:46)    -   -   -   -  

  • najmoprimac

    SLUČAJ ZAŠTIĆENI NAJMOPRIMCI: DRŽAVNI TAJNIK MINISTARSTVA PRAVOSUĐA DRAŽEN BOŠNJAKOVIĆ OBEĆAO POMOĆ
    Vlada drži u ladicama izmjene zakona

    S jucerašnjeg prosvjeda ispred zgrade Ministarstva pravosudaZAGREB – Predstavnike Saveza udruga stanara Hrvatske udružene za zaštitu prava tzv. zaštićenih najmoprimaca jučer je nakon višemjesečnog odbijanja od strane Ministarstva graditeljstva primio državni tajnik Ministarstva pravosuđa Dražen Bošnjaković. Oko 50 članova Saveza uz potporu deset članova udruge »Altruist« iz Splita simbolično se okupilo na prosvjedu ispred zgrade Ministarstva pravosuđa umjesto ispred Ministarstva graditeljstva, zahtijevajući od Vlade da prestane s odugovlačenjem slanja izmjena spornog Zakona o najmu stanova kojim bi se zaštićeni najmoprimci konačno izjednačili s ostalim nositeljima stanarskog prava. Naime, poznato je da su u procesu pretvorbe stanarskog prava u potpuno vlasništvo gotovo svi nositelji tog statusa dobili mogućnost povoljnog otkupa stanova. No, od te beneficije ispušteni su dotadašnji nositelji u tzv. privatnim neuseljenim domovima i pretvoreni u zaštićene najmoprimce. U praksi takvi najmoprimci prepušteni su na milost i nemilost nominalnih vlasnika, a po slovu zakona čak i bez prava na osnivanje bračne zajednice. Državni tajnik Bošnjaković je uz spremnost za razgovor obećao pomoć u
    Samo u Splitu 500 slučajeva

    Predsjednik udruge Altruist Vojko Ivica naveo je da je samo u Splitu 500 slučajeva bespomoćnih najmoprimaca.
    – Javnosti je poznat slučaj Tomislava Apučića. Iako je dobio i presudu Vrhovnog suda, lokalni gradski ured koji je vodila supruga jednog od bivših gradonačelnika umalo ga je izbacio iz stana. Naime, stan je bio u nominalnom vlasništvu tadašnjeg prvog čovjeka grada. Apučića nisu uspjeli izbaciti, no čovjek se zbog silnih muka teško razbolio i sad vodi bitku za vlastiti život – upozorio je Ivica.
    iniciranju razgovora s ministricom resornog Ministarstva graditeljstva Marinom Matulović Dropulić. Predsjednik Saveza Ante Bartulica podsjetio je na domaće i međunarodne obveze koje Hrvatska krši otezanjem usvajanja izmjena zakona.
    – Hrvatski sabor 2004. godine ratificirao je međunarodni Ugovor o pitanjima sukcesije zemalja bivše Jugoslavije s Aneksom G koji jasno kaže da se sva prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja su postojala 31. prosinca 1990. priznaju, zaštićuju i ponovo uspostavljaju ako su narušena. Osim toga, čl. 140. Ustava RH jasno se govori da su sklopljeni i ratificirani ugovori dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi čak iznad domaćih zakona – podsjetio je Bartulica.

    V. VESIĆ

    avatar

    24.09.2008. (17:18)    -   -   -   -  

  • "zaštićena" najmoprimka

    DA NIJE NOVOG LISTA NE BI ZNALI ŠTA SE DEŠAVA NA OPĆINSKOM SUDU U ZAGREBU!!!

    GDJE JE SPASONOSNA DOKUMENTACIJA BOLESNE ZAŠTIĆENE NAJMOPRIMKE NATALIJE KOVAČEVIĆ (84)
    Spis »nestao« iz Općinskog suda?
    Ne znam kako je moguće da jedan tako važan dokument nestane sa suda. Valjda čekaju da umrem i da se darovanje legalizira jer više nitko živ neće moći osporavati darovani stan, ističe Natalija Kovačević
    Muke se nastavljaju – Natalija Kovačević /84/, desnoZAGREB – Dokumnt koji uključuje tužbu 84-godišnje zaštićene najmoprimke Natalije Kovačević, koja je u veljači bila pod prijetnjom deložacije iz stana u centru grada, »nestao« je iz Općinskog suda u Zagrebu. Podsjećamo, riječ je o neugodnom slučaju u kojem je poznati odvjetnik Ante Vukorepa zastupajući stranku I. V., navodno vlastitu kćer, ...

    avatar

    25.09.2008. (11:11)    -   -   -   -  

  • za ognjište i za dom

    SUSH

    SAVEZ UDRUGA STANARA HRVATSKE
    (ALLIANCE OF TENANTS’ ASSOCIATIONS OF CROATIA)

    Laginjina 11, 10000 Zagreb, Croatia

    Tel+Fax: ++385 1 4668 217 / 091 52 57 909 & 098 52 00 22
    Članica/Member

    International Union of Tenants
    Stockholm, Sweden
    Consultative Status with UN
    Economic and Social Council.
    Participatory Status with the
    European Council.
    Consultative Status with the
    Council of Europe.

    Pro aris et focis Za ognjište i za dom For hearth and home

    Poštovani,

    Savez Udruga stanara Hrvatske (koji predstavlja udruge stanara iz Zagreba, Splita, Osijeka, Rijeke, Zadra, Šibenika, Dubrovnika i Varaždina) organizirao je 23. rujna 2008. godine peti protestni skup, ovaj put pred Ministarstvom pravosuđa Republike Hrvatske (prethodna četiri protestna skupa održana su pred Ministarstvom zaštite okoliša, graditeljstva i prostornog uređenja).

    Protestni skupovi se održavaju sa svrhom poticanja Vlade RH i spomenutih ministarstava da hitno upute u saborsku proceduru Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova i Zakona o prodaji stanova na kojima postojki stanarsko pravo, kako bi se ukinula postojeća zakonska diskriminacija stanara, koja je u suprotnosti s Ustavom RH i međunarodnim ugovorima koje je Hrvatska prihvatila.

    Protestnom skupu, u znak podrške i suradnje, pridružio se i predsjednik nevladine udruge za zaštitu ljudskih prava i sloboda „Altruist“, iz Splita, Vojko Ivica.

    Državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa Dražen Bošnjaković sa suradnicima primio je predstavnike Saveza udruga stanara Hrvatske. Predstavnici stanara upoznali su državnog tajnika i njegove suradnike s iznimno teškim stanjem ove kategorije stanara – nositelja stanarskog prava – koji žive u tzv. privatnim neuseljivim stanovima i koji su zakonski diskriminirani, te kao posljedica toga žive pod stalnim stresom, često šikanirani i maltretirani od vlasnika, te provode zadnje godine života u strahu, neizvjesnosti i u sudskim sporovima, što ih iscrpljuje fizički, psihički i materijalno.

    Državni tajnik upoznat je i s činjenicom da je Ustavni sud RH, na sjednici održanoj 20. lipnja 2007. utvrdio da ukidna odluka Ustavnog suda od 31. ožujka 1998. još uvijek, (ni nakon 10 godina) nije provedena, da se vode brojni postupci pred sudovima o tužbenim zahtjevima vlasnika stanova, o iseljenju „zaštićenih“ najmoprimaca, a da u Zakonu o najmu stanova nisu utvrđene pretpostavke tog iseljenja; da ni sam Ustavni sud ne može meritorno odlučivati o ustavnim tužbama jer ukidna odluka Ustavnog suda nije provedena. Ustavni sud u svom izvješću podsjeća Hrvatski sabor i Vladu RH da su odluke Ustavnog suda obvezatne, te da su sva tijela državne vlasti dužna provoditi odluke Ustavnog suda.

    U Izvješću Ustavnog suda se također utvrđuje da je postojeća normativna situacija s ustavno – pravnog stajališta neprihvatljiva i nedopustiva, te da jedino zakonodavac (tj. Hrvatski sabor) donošenjem odgovarajućih izmjena i dopuna Zakona o najmu stanova može urediti sporne pravne odnose na način koji će osigurati jednakost svih pred zakonom.

    Predstavnici stanara su također upoznali državnog tajnika s činjenicom da je Međunarodni ugovor o pitanjima sukcesije zemalja bivše SFRJ ratificiran u Hrvatskom saboru, 3. ožujka 2004. i proglašen 8. ožujka 2004. od Predsjednika Republike Hrvatske, Stjepana Mesića.

    Aneks G tog Ugovora propisuje da se sva prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u državi sljednici na koju su građani imali pravo na dan 31. prosinca 1990. godine priznaju, vraćaju i zaštićuju od država sljednica, te da se bilo kakav prijenos prava učinjen pod prisilom smatra ništavnim.

    U članku 6. Aneksa G propisuje se da će se domaće zakonodavstvo svake države sljednice glede stanarskog prava primjenjivati jednako na sve osobe koje su imale to pravo bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi.

    Državni tajnik i njegovi suradnici upoznati su s činjenicom da ni nakon 4 i pol godine od ratifikacije Ugovora o pitanjima sukcesije... Vlada RH i nadležna ministarstva nisu poduzeli potrebne mjere kako bi se primjenila načela iznijeta u Aneksu G Ugovora o pitanjima sukcesije.

    Državni tajnik je obečao predstavnicima Saveza udruga stanara da će stupiti u kontakt s Ministarstvom za zaštitu okoliša, graditeljstva i prostornog uređenja (koje je formalno nadležno za ovu kategoriju stanara, tj. oko 15 000 građana) te da će vidjeti što se može učiniti kako bi se ovaj problem što prije riješio.

    Želimo posebno naglasiti da su najviši obnašatelji vlasti u RH nebrojeno puta upoznavani s ovim problemom, pa ipak se njegovo rješenje stalno odlaže bez ikakvog valjanog razloga.

    I sam Predsjednik RH Stjepan Mesić, u emisiji „S Predsjednikom uz kavu“, 21. veljače 2005. godine na Hrvatskom radiu , rekao je: „Pa svakako da se radi o diskriminiranim građanima. U suprotno nas nitko ne može uvjeriti... Država to pit

    avatar

    28.09.2008. (01:36)    -   -   -   -  

  • za ognjište i za dom

    Država to pitanje mora riješiti, jer pred zakonom moraju svi biti jednaki, a ovdje očito nisu jednaki… Očito je da je zakon invalidan i tu država mora intervenirati… Zakon mora biti pravedan.“

    I mnogi ugledni saborski zastupnici govorili su u Saboru o postojećoj zakonskoj diskriminaciji.

    Željka Antunović (SDP), rekla je na sjednici Hrvatskog sabora od 29. siječnja 1999. : „uveli smo diskriminaciju nad nekim nositeljima stanarskog prava kojima je osporeno pravo privatizacije stana na kojem su imali stanarsko pravo potpuno jednako kao i mnogi drugi kojima je pružena prilika… da svoj stan otkupe. …..
    SDP se oduvijek izjašnjavao kao zagovornik rješenja po kojima svim stanarima treba pod istim uvjetima omogućiti otkup stana, a vlasnicima osigurati tržišnu naknadu.“

    Mato Arlović (SDP) na istoj sjednici rekao je : „mene upravo raduje današnja rasprava jer većina kolega se u svojoj raspravi vratila na načelna polazišta koje sam osobno zastupao već kod prve rasprave o stambenoj reformi 6. i 7. prosinca 1990. godine. ….. Dva su osnovna načela, prvo da se isprave stare nepravde, a ne učine druge, drugo, da se svim nositeljima stanarskog prava osigura pravo na otkup stana, a naravno bivšim vlasnicima, njihovim nasljednicima naknada po tržišnim vrijednostima za ono što im je bivši sustav oduzeo.“

    Na sjednici Hrvatskog sabora od 29. siječnja 2003. Vladimir Šeks među ostalim je rekao : „Mislim da trebamo razmatrati ovu situaciju sa stanovišta socijalne pravde, kao vrhovnog načela i u skladu sa …. Rezolucijom 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe prema kojoj imovina koja je bila nezakonito i nepravedno oduzeta treba biti restituirana izvornim vlasnicima ako je to moguće učiniti bez kršenja prava sadašnjih novih vlasnika …. ili prava stanara.“

    Jadranka Kosor je tom prigodom rekla „Ja mislim da temeljno načelo u traženju rješenja problema o kojem upravo sada raspravljamo mora biti prije svega učiniti sve da se već počinjene nepravde isprave i drugo ne činiti druge nepravde. ….. Ustav štiti pravo vlasništva …. međutim isto tako je jasno da Ustav štiti dom; da je obitelj pod posebnom zaštitom države.“

    Damir Kajin (IDS) je tada rekao : „Ne možemo gospodo ispravljati nepravde čineći nove nepravde…. politička vlast ne smije privatno vlasništvo omalovažavati, ali se ne smije pred njim klanjati jer ono nije i ne može biti svetinja i zbog njega se ne može žrtvovati konkretan čovijek. Ja ću vas poštovana gospodo … podsjetiti da ste još 1993. godine …… potpisali sa Savezom udruženja stanara Hrvatske Deklaraciju u kojoj ste zahtijevali:
    1) jednakost pred zakonom svih stanara nosioca stanarskog prava iz bivšeg društvenog sustava bez obzira na porijeklo stana;
    2) mogućnost otkupa stana za sve nosioce stanarskog prava“

    Tom prigodom Ivo Lončar (nezavisni zastupnik) je rekao : „Gdje će ići ti ljudi gospodine doministre? Oni su u svojim stanovima prema mom dubokom uvjerenju. Tu su proživjeli cijeli život. Tu su njihove uspomene. Oni su mnogo novca potrošili u adaptaciju tih stanova. Mnogo se toga u životu može kupiti novcem, ali uspomene se ne mogu kupiti ničim.
    Kako može biti tuđi stan ako čovijek u njemu provede cijeli svoj život, ako u njemu provede 40, 50, 60 godina ? ……. oni nisu mogli dobiti drugo stanarsko pravo, nisu mogli dobiti kredit za kupnju stana jer se smatralo da je njihovo stanarsko pitanje rješeno.
    Kako riješiti ovaj problem? Po mom dubokom uvjerenju, bez ikakvih ograda, odmah treba dopustiti svim zaštićenim najmoprimcima otkup svojih stanova, a vlasnike tih stanova obeštetiti novcima od prodaje društvenih stanova.“

    Stoga Vas molimo da u razgovorima koji se vode o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji skrenete pozornost najvišim obnašateljima vlasti u Hrvatskoj da postojeća zakonska diskriminacija kategorije nositelja stanarskog prava na tzv. privatnim neuseljivim stanovima nije u skladu sa standardima koji vrijede u Europskoj uniji, te da Republika Hrvatska hitno mora poduzeti mjere kako bi se primjenili međunarodni ugovori koje je Hrvatska potpisala i ratificirala, a posebno Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije zemalja bivše SFRJ i Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Time bi se postiglo da i ova kategorija stanara može živjeti u miru i spokoju svog doma, a da vlasnici dobiju pravednu naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme SFRJ.

    Također Vas molimo da u javnim obračanjima hrvatskoj javnosti i hrvatskim medijima spominjete da će pozitivno rješenje ovog problema kršenja temeljnih ljudskih prava i sloboda doprinjeti bržem i boljem završetku pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji.

    S poštovanjem

    Predsjednica Saveza udruga stanara Hrvatske

    Prof. Volga Vukelja-Dawe

    avatar

    28.09.2008. (01:43)    -   -   -   -  

  • sush

    za ognjište i za dom

    KAKO GOVORE SABORSKI ZASTUPNICI KAD SU U OPORBI!:

    Jadranka Kosor, najvažniji dio onoga što je ona rekla u Saboru 29. I. 2003. a to je ovo:
    "Dakle da se omogući stanarima otkup, ovog stana u kojem stanuju. I naravno vlasnicima pravedna naknada. To bi bilo i u skladu sa dokumentima Vijeća Europe".
    Ovdje dolje je cijeli taj tekst njenog izlaganja:
    ---------------------

    JADRANKA KOSOR:

    Hvala lijepa poštovani gospodine potpredsjedniče, gospodine zamjeniče ministra, gospođe i gospodo zastupnici, poštovani predstavnici udruga, odnosno izravno životno zainteresirani za ovaj zakon.

    Makar je u ime Kluba HDZ-a naša stajališta izvrsno obrazložila gospoda Marina Matulović-Dropulić, ja sam se javila za ovu raspravu jer imam i moralnu obvezu budući da sam i sama dobila nekoliko i pisama, evo uoči ove rasprave i nekoliko brzojava. pa evo, reći ću i ja nekoliko riječi makar je uistinu manje-više sve već rečeno i mene raduje što na izvjestan način osjećam uistinu želju svih ovdje da se ovaj problem riješi.

    Ja mislim da temeljno načelo u traženju rješenja problema o kojem upravo sada raspravljamo mora biti prije svega učiniti sve da se moguće već počinjene nepravde isprave i drugo ne činiti druge nepravde. Ako se budemo držali ta dva načela u građenju ovoga zakona vjerujem da ćemo doći do željenoga cilja.

    Mislim da i ja apeliram uistinu na ovu raspravu kao jednu apsolutno argumentiranu dakle raspravljajmo argumentirano i mirno jer iz rasprave o ovom zakonu nitko od nas ne može izvući nikakve političke poene.

    Sabor se mora truditi donositi zakone koji u koje neće...

    147/1/RČ HS

    ...kad ih gradimo iznova biti ugrađeni bilo kakvi oblici diskriminacije. Jeste i to je naravno notorna činjenica koju valjda svi znamo, da Ustav šiti pravo vlasništva to je apsolutno neosporno. Ustavno, odnosno pravo vlasništva je ustavna vrednota. To je nešto od čega polazimo u svim našim raspravama pogotvo ovako specifičnim pitanjima i problemima. Međutim isto tako je jasno da Ustav štiti dom. Da je obitelj pod posebnom zaštitom države. Ja ovdje imam jednu knjigu ispovjedi mladih ljudi koji bi se morali iseliti iz stanova u kojima su rodeni. To je jedna uistinu knjiga koja ostavlja dubok dojam na svakoga ko ju pogleda. Ja ću vam pročitati nekoliko razmišljanja. Ta su razmišljanja upućena svima nama, dakle i zastupnicima i Vladi. Vrlo jednostavno, poruka jedne Lee, ne činite nove nepravde. Omogućite nam da otkupimo stan i da konačno počnemo živjeti život dostojan čovjeka. Ili budući da je moj sin odsutan ja kao njegov otac dajem izajvu. Željko stanuje od rođenja, zaposlen je na brodu strancu, ogorčen je zakonom o najmu stanova. Smatra se ugroženim i boli ga nepravda. Ili, Vlasnik prekupac dva je puta upadao u stan, jednom sam bila kod kuće, otvorila sam vrata on me odgurnuo i ušao. I na kraju preskačem jedan dobar dio toga pisma, ne vjerujem da ovakav zakon postoji u bilo kojoj zemlji svijeta, tu se naravno opisuje i sve ono što se u međuvremenu od upada vlasnika prekupca dogodilo. 1 tako dalje i tako dalje.

    Jasno da se i ja evo u ovoj raspravi već nekolio puta je to bilo spomenuto, pozivam i na odluku Ustavnoga suda. Gdje se kaže, zakonom o najmu propisuje da osobe koje su primjenom odredbe članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima iz 1985. godine, stekle pravo koristiti se stanom imaju pravo taj stan otkupiti prema odredbama zakona o prodaji ako nemaju u vlasništvu useijivu kuću ili stan i ako je vlasnik toga stana otkupio drugi stan prema odredbama istoga zakona.

    Dakle, zakonski prijedlozi moraju tragati za što pravednijim rješenjima koja će ako je ikako moguće ispravljati nepravde. Jer uvijek uči nas to iskustvo jedna nepravda naravno...

    147/2/RČ HS

    ...rađaju i generiraju druge. Zato evo i ja plediram na ono o čemu je govorila kolegica Matulović Dropulić da se napavi jedna dobara analiza. Da se lokalne zajednice što je moguće manje optereti. Dakle da se omogući stanarima otkup, ovog stana u kojem stanuju. I naravno vlasnicima pravedna naknada. To bi bilo i u skladu sa dokumentima Vijeća Europe. Zato ja predlažem gospodine zamjeniče da razmotrite još jedan prijedlog da ovo možda bude i prethodna rasprava. Dok ne dobijemo sve ove analize koje su danas više puta spomenute. Vjerujem da to može samo pridonjeti da se uistinu napravi zakon s kojim ćete biti zadovoljni i vi u Vladi, i mi zastupnici. A prije svega ovi ljudi na galeriji. Odnosno oni koje oni predstavljaju. I evo na kraju završiti ću sa ovom knjigom, ispovjedi koju sam dobila. Jedna poruka. Gospodina Vjerana, neću pročitati prezime, on poručje svima nama pokušajte predočiti moju situaciju, promislite, pomislite na svoje dijete. Hvala lijepa.

    avatar

    28.09.2008. (14:35)    -   -   -   -  

  • masterguitar

    svida mi se blog i post.....
    naznam kaj da jos napisem....

    aj idem...

    sve za pet...ma i 10...

    aj pozdrav.....

    navrati ak oces.....

    avatar

    29.09.2008. (15:11)    -   -   -   -  

  • sush

    Poštovani,

    Ponavljamo pitanje Ministarstvu pravosuđa, postavljeno u našem e-mailu od 24. rujna 2008., na koje nismo dobili odgovor:

    U kojoj odluci ili presudi Europskog suda za ljudska prava, i točno na kojem mjestu (broj stavka?), se nalazi navodno stajalište tog Suda da stanarsko pravo ne bi bilo imovina odnosno vlasništvo u smislu Europske konvencije o ljudskim pravima?

    Molimo odgovor Ministarstva pravosuđa na to pitanje.

    Naime, u Globusu br. 923. od 15. VIII. 2008. (str. 100-101) objavljen je demanti Ministarstva pravosuđa pod naslovom "Evidentan je pad broja nagodbi", u kojemu, između ostaloga, piše ovo: "...te godine (2006.) Hrvatska je dobila svoj prvi predmet pred velikom vijećem Europskog suda za ljudska prava (Blečić c/a RH), u kojem se Sud jasno očitovao da se stanarska prva u Hrvatskoj ne mogu podvesti pod vlasništvo...".

    Mi to nismo uspjeli naći u presudama tog Suda u slučaju Blečić (broj zahtjeva 59532/00).

    U prvostupanjskoj presudi Sud kaže da nije smatrao potrebnim odlučiti (i nije odlučio) o tome, je li stanarsko pravo (koje Sud pogrešno naziva "zaštićenim najmom"!!!) imovina odnosno "possessions" u smislu članka 1. Prvog protokola. Bez obzira na to, je li stanarsko pravo imovina ("possessiom") u navedenom smislu ili nije, Sud smatra da nije prekršen članak 1 Prvog protokola zbog (navodnog) postojanja legitimnog cilja socijalne politike i sl.

    U konačnoj presudi veliko vijeće samo citira ono što je navedeno u prvostupanjskoj presudi te se ograničava na razmatranje pitanja spada li uopće cijeli taj slučaj u nadležnost tog Suda.

    (Vidi prilog (attachment)!)

    Postoje samo dvije mogućnosti, od kojih je jedna sigurno istinita (i skandalozna!), jer treće mogućnosti nema:

    1. mogućnost: Možda je spomenuti Sud doista negdje napisao da stanarsko pravo ne spada u "possessions", a nama je to možda promaknulo(?). Ako je tako, to je onda još jedan dodatni dokaz (pored drugih) o nekompetentnosti i protupravnom ponašanju sudaca (ili/i drugih osoba) Europskog suda za ljudska prava.

    2. mogućnost: Možda Europski sud nije rekao ono što je gore navedeno, nego je možda Ministarstvo pravosuđa objavilo neistinu kojom se javnost dovodi u zabludu(?).

    Molimo odgovor Ministarstva pravosuđa na gore postavljeno pitanje (t.j., u kojoj odluci ili presudi Europskog suda za ljudska prava, i točno na kojem mjestu (broj stavka?), se nalazi navodno stajalište tog Suda da stanarsko pravo ne bi bilo imovina odnosno vlasništvo u smislu Europske konvencije o ljudskim pravima?).

    S poštovanjem,

    dr. med. Branko Sorić i drugi nositelji

    stanarskog prava, među kojima je i nemali

    broj članova Saveza udruga stanara Hrvatske.
    ---------------------------------
    dr. med. Branko Sorić
    Vlaška 84
    10000 Zagreb
    Fax: +385 1 4623 436
    E-mail: branko.soric@zg.t-com.hr')">branko.soric@zg.t-com.hr
    Web: http://soric-b.tripod.com/dokumenti/

    http://soric-b.tripod.com/dokumenti/id11.html
    http://soric-b.tripod.com/sp/

    http://soric-b.tripod.com/sp/id8.html
    http://soric-b.tripod.com/sp/id9.html
    itd.
    .
    .
    ECHR_Blecic2.doc

    avatar

    03.10.2008. (13:30)    -   -   -   -  

  • sukob interesa

    Što čeka zaštićene najmoprimce?

    To su ljudi koji žive u rezervatu čekanja, sluge Jerneji na hrvatski način

    Tko su uopće zaštićeni najmoprimci? Tko ih štiti i od koga? To su ljudi koji žive u
    rezervatu čekanja, sluge Jerneji na hrvatski način. U svakom slučaju to je podvrsta hrvatskoga
    puka, to su soci­jalni marginalci za koje bi bio najbolje, prema prosudbi svake vlasti do sada, da
    ih Bog što prije uzme k sebi. Ali Svevišnji sam određuje svoj tempo, za nekoga prespor, za
    nekoga prebrz. A njihova će djeca u dobrohotnoj nam državi živjeti traumatizirana i dijeliti
    sudbinu svojih nesret­nih i životnih predaka, uvelike prinoseći demografskoj smrti Hrvatske.

    Što je motiviralo hrvatske zakonotvorce g. 1996. da do­nesu onaj odiozni zakon po kojemu
    se jednima priznaje, a drugima ne priznaje stanar­sko pravo s pravom otkupa? 1 što je motiviralo
    gnjevne ljude u Ustavnome sudu da ovlaste nominalne vlasnike da bivše nositelje stanarskoga prava
    mogu baciti na uli­cu? Po zakonu od g. 1996. stanari u privatnome vlasniš­tvu pretvoreni su u
    divljač s lovostajom, a g. 1998. Ustav­ni sud skinuo je i lovostaj.

    (......)

    Je li se tada netko zapitao što znači pojam privatnog vlasništva i što je sa­držaj
    toga pojma? Možda je to značilo težu misaonu ope­raciju ili samo nezainteresira­nost onih
    koji su mehanički dizali ruke ili pak samo zain­teresiranost onih koji su pre­dložili takav
    zakonski tekst?

    Sadržaj pojma privatnog vlasništva se mijenja

    Taj je sadržaj u antičkom razdoblju najiscrpnije defini­rala rimska civilistika. No,
    kada početkom drugoga milenija dolazi do promjena druš­tvenih odnosa, struktura prava
    vlasništva se mijenja, dobi­va drukčiji opseg i sadržaj. (......)

    Vlasničko pravo poznavalo je više subjekata prava vlasništva na istom objektu bez
    zasnivanja prava suvlasništva (......)

    Nova ideološka doktrina i zakonodavstvo iznjedrit će nove pravne pojmove i institute.
    Jedno od njih bilo je i stanarsko pravo.

    Stanarsko pravo

    Za sve nositelje, stanarsko pravo stjecalo se jednako (......) I sadržaj stanarskog prava
    bio je određen zakonom: to je bilo pravo po­sjeda, korištenja, disponiranja i nasljeđivanja.
    (......) To su bile premise tadašnjeg poretka unutar kojih se živjelo 50 godina. (......)

    Spomenuli smo sve ono na što su imali pravo no­sioci stanarskog prava. A sve ono na što
    je imao pravo no­minalni vlasnik bilo je nudum ius, tj. golo pravo. I to je bilo sve. (......)

    Nakon propasti socijalistič­kog sustava, Republika Hrvat­ska kao sljednik bivše SFRJ
    naslijedila je pravo i obveze bivše države, te slijedno tome regulaciju toga za ljude
    život­no važnog prava. Država je regulirala pitanje stanarskog prava u društvenim
    stanovima otkupom, dok je dio nositelja stanarskog prava u privatnom vlasništvu prozvala
    najmoprimcima (zaštićenima ili ne). To znači da je taj problem iz državnopravne sfere
    prebačen u privatno pravni odnos najmodavaca (nominalnih vlasnika) i najmoprimaca, tj. država se
    otarasila problema koji nije bila kadra riješiti do kraja. Ni jedni ni drugi (koji se često
    ni­su poznavali) nisu osobno sudjelovali u sklapanju bilo kakva najamnog odnosa. (......)
    ...država je taj problem dužna rije­šiti do kraja (......) Stoga: nominalne vlas­nike
    valja obeštetiti, a bivšim nositeljima stanarskog prava omogućiti otkup.

    Sud u Strasbourgu

    Kada se udruga stanara zbog nepravilnih i nepraved­nih odluka državnih institucija
    obratila internacionalnim in­stitucijama, primjerice, među­narodnom sudu u Strasbour­gu,
    onda ju je dočekalo izne­nađenje kao Josepha K. u Kafkinom Procesu. Sutkinja iz Hrvatske koja
    je informirala ostale članove suda o toj pro­blematici, dosta nepoznatoj i kompliciranoj za
    predstavnike zapadnih država, upravo je bi­la osoba koja je već više od 20 godina u sudskom
    sporu s obi­telji svojega zaštićenog najmoprimca, dakle, osoba koja je u sukobu interesa.
    Informacija od zainteresirane strane koja je, dakako, govorila pro domo sua, utjecala je i na odluku
    su­da u Strasbourgu. I gdje je tu onda klasično načelo europ­skoga procesnog
    zakonodav­stva koje glasi: nemo iudex, nemo testis idoneus in propria causa (nitko ne može u
    svojoj vlastitoj parnici biti ni sudac ni valjan svjedok)? To je klasično pravilo ispušteno ili
    žrtvovano, a pitanje je kome i zbog čega, stav je dr.sc. Nede Engelsfeld.

    avatar

    03.10.2008. (13:39)    -   -   -   -  

  • OT

    :) Operacija Trijumf

    avatar

    22.10.2008. (01:56)    -   -   -   -  

  • OT

    hah Operacija Trijumf

    avatar

    29.10.2008. (02:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...