Komentari

rilady.blog.hr

Dodaj komentar (65)

Marketing

  • missillusion

    uf..ja sam doktorirala na ovom o čemu pričaš...sad reagiram,...baš se ovaj tvoj post poklopio nekako s mojim o nama koji šutimo i trpimo(samo što sam ja počela reagirati),,budi iskrena prema sebi, odredi što želiš, što ne i eliminiraj loše ljude iz života jer su oni naš najveći otrov

    avatar

    22.09.2008. (15:59)    -   -   -   -  

  • traženje sebe

    slazem se ko i inace s missillusion.. (jel imam ja svoje misljenje????)...ufff...uglavnom i ovaj put je tako..nije bed. :)

    avatar

    22.09.2008. (22:50)    -   -   -   -  

  • Clear Flame

    hej, vidjela sam tvoj post na naslovnici...
    žao mi je što se osjećaš loše, znam kako ti je.
    valjda ti se zato i javljam. to je jedan od tih dana...
    osjećam kako je sve oko mene propalo, i kako sam sve razočarala...
    mene najviše smeta kada ljudi nisu iskreni, osjećam se kao naivka
    među onima koji lažu. toliko sam si puta rekla- ušuti, nemoj nositi srce na dlanu..
    i nikad se toga ne pridržavam. život mi je sam skrenuo u nekom potpuno drukčijem smjeru...
    i priznajem da sam i sama kriva. ali ljudi oko mene... ne osjećam kao da su zbilja uz mene. neprestano to govore, a nema ih.
    a ono... šta da kažem.
    nadam se da ćeš se uskoro osjećati bolje.

    avatar

    24.09.2008. (14:32)    -   -   -   -  

  • pjava

    Vidjela sam tvoj post na naslovnici..i mogu ti reć..da nisi jedina koja ima takva razmišljanja..i ja sam jedna od „vojnika“ koje vodi dobrota..misleći da se dobro dobrima vraća..al nažalost..imam osjećaj da je to samo jedna od izreka koje su napisane da budu napisane..hmm..al ipak..ima ono nešto malo šta se u meni nada..da će i nama jednom zasjat i da ćemo i mi doći na naplatu..eh..do onda se moramo držati..i izdržati..zato glavu gore i smiješak na lice..

    avatar

    24.09.2008. (14:57)    -   -   -   -  

  • Cinnamon Revenge

    Poznato mi je to jako... Svi ti ljudi vole primati od onih koji daju, i dok je njima dobro ni ne misle na ništa drugo... I sama si shvatila što je problem... To što si napisala pokušaj ne raditi više... Znam da je teško, ali izvedivo je...
    Kad im prestaneš pomagati, i biti tu kad te trebaju, onda će shvatit da im nešto fali...

    avatar

    24.09.2008. (15:03)    -   -   -   -  

  • kuzinjak

    Slažem se s zadnjom rečenicom
    ''Kad im prestaneš pomagati, i biti tu kad te trebaju, onda će shvatit da im nešto fali...''
    Vjeruj mi shvatit će što si im značila.
    Iako iskreno ne znam točno kako ti je. Ne kažem da se nisam susretala s tim, dapače jesam bila sam takva al taj osjećaj krivnje i nekog ogromnog nedostatka me je ubijao i morala sam jednostavno nešto poduzeti.
    U svakom slučaju neke stvari će se drastično promjeniti al ne posustaj.
    Nemožeš sad očekivati da će sve biti isto a samo se ti promjeniti. Možda ćeš se razočarati u neke ljude.
    U mom slučaju je bilo da me je nekolicina ljudi kao navodnih ''prijatelja'' napustila jer više nisam ona stara a rekli su porala si malo sebična i bahata. Al kad se svi ti ljudi raziđu i kad ostane onih dvoje ili jedno biti ćeš potpuna tada će sve krenuti. Al pazi da ne postaneš previše sebična.
    I to je jedan od rizika.

    Al u svakom slučaju nedaj se da te ljudi iskorišavaju. Dobrota je vrlina al može biti i mana isto kao i iskrenost i sve ostalo. U svakom slučaju znam da knjige ne pomažu al baš sam bila pričala u predprošlom postu o knjizi emocionalna inteligencija i mislim da bi ti dobro došla kao neko lako štivo i neke se stvari skuže i kroz knjigu mada to zvuči glupo i kao da te vračam u školu al knjiga je super.
    A što se tiće osjećaja proči će s vremena kad se oporaviš i budeš malo sebićna vjeruj mi i zaboravit ćeš ga.

    Ja sam oduvijek bila optimistična al sjećam se tog nekog preioda kad sam rekla gotovo je sad uzimam stvari u svoje ruke i tako bi.

    Uživaj mi....

    avatar

    24.09.2008. (15:13)    -   -   -   -  

  • skitalica

    Procitala sam tvoj post, pa sam malo isla i u arhivu. Ako smijem reci, podsjecas me na mene iz jednog perioda zivota koji mi je bio jako jako jako tezak, emocionalno, psihicki... i kako god hoces ( i sada je tesko ali sam bolje opremljena za borbu.)
    Puno grcevitih razmisljanja pitanja, razocarenja,tuge, bijesa...
    I odlucila sam pomoci sama sebi slanjem mozga i srca u hiberanciju, njihovim reduciranjem na tehnicke funkcije.
    Za svaku pomoc i promjene moramo, kao prvo i osnovno, probuditi snagu u sebi, a posluziti se svacim sto moze u tome pomoci.
    Drzim ti palceve da pronadjes svoj put!

    avatar

    24.09.2008. (15:15)    -   -   -   -  

  • jah !

    Ne mže se mijenjati svijet , već proromjeni mišljenje o tom svijetu.

    avatar

    24.09.2008. (15:24)    -   -   -   -  

  • putnica

    Na dobrom si putu, svjesna da nešto jako nije u redu, ali ne daj se stranputicama.
    Nitko nije sretan udovoljavajući samo samome sebi, u čovjekovoj je prirodi ljubav i davanje, ali ono što nam svima fali je samopouzdanje.

    pokušaj s malim trikovima:

    - prvo se nauči biti sama, voljeti sebe i biti zadovoljan sam sa sobom
    -kad daješ-ne očekuj zauzvrat ništa. Zaboravi. Ne razmišljaj o tome kako ti netko nije uzvratio, niti zahvalio, već jednostavno..ono što imaš i što želiš dati daj ne očekujući ništa.
    -pokušaj navečer prije spavanja umjesto razmišljanja o promašajima nabrojati pet stvari za koje možeš biti zahvalna da su se baš taj dan dogodile. Samo pet. u početku je teško, ali svrati um od negative.
    -očisti ladice, police, ormare, vitrine i podrum od stvari koje te zadržavaju u prošlosti, tako oslobađaš ii prostor i um kvalitetnim i dobrim promjenama, učiš se nevezanju na stvari i osobe.
    (a to bi trebalo biti i zanimacija za neko vrijeme)
    i konačno...
    -kad sve riješiš, ne očekuj d si gotova. Život je duga, trajna promjena i sliči guljenju luka-što ga više guliš više ti se plače, ali je ukusan.

    drži se :)

    avatar

    24.09.2008. (16:43)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Naučila sam blokirati svu negativu; voljeti sebe i poslušati intuciju - jer nam unutarnji glas uvijek govori ispravno - samo ga trebamo slušati; jer to je zapravo glas onog našeg nesvjesnog, koje kreće prema onome što je dobro za nas, a bježi i buni se kad osjeti negativu....
    Želim Ti puno uspjeha u Tvojoj borbi; znam da možeš pobijediti samu sebe i činiti sebi dobro.
    Početak je naučiti glasno i jasno nekim dosadnim i zlim ljudima reći: "Ne! Ne! Ne! Ne! Ne! Baš nećeš...."
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    24.09.2008. (16:43)    -   -   -   -  

  • putnica

    Luki, baš ti hvala to što si rekla za intuiciju, zaboravih! :) :)

    Istina je da, kad netko od tebe nešto traži s čim se ne slažeš, odmah osjetiš poriv to odbiti. Mi u dubini osjećamo što je dobro za nas, ali nekako racionalizacijom se dovedemo do toga da udovoljavamo svom strahu od gubitka tih osoba, pa se tako iscrpljujemo davanjem nečega što zapravo nemamo. i ne želimo. Pristajemo biti onakvi kakvima nas očekuju. Zato, da u pravu si kad kažeš da si sama kriva (autorica, naravno), ali ne to te mjere da bi se trebala samokažnjavati. Nisi kriva što si tako odgajana. ali u nekoj dobi možeš odlučiti, bez obzira na to što je prividno zastrašujuće i bolno, činiti onako kako ti nalaže tvoje biće. Ne udovoljavati.
    U konačnici ćeš zavoljeti taj osjećaj, zavoljeti samo sebe, a poštovat će te oni koji te ne pokušavaju uvući u svoje frustracije, već te vole onakvu kakva jesi.

    avatar

    24.09.2008. (16:50)    -   -   -   -  

  • Tomb Raider Fan Site

    potpuno te razumijem..... možda nekad i jesu ali skoro uvjek stvari u životu
    nisu onim smjerom kojim svi zamišljamo ili možda pak hočemo da idu
    .....meni je u takvim danima pomogla glazba i samo glazba. Čak ni prijatelji
    nisumogli utažiti moju bol i jad...

    avatar

    24.09.2008. (17:33)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Pojadala si se. Nadam se da ti je bolje jer, jadanje, ispovjed, iznošenje BOLI treba imati neku svrhu a to je olakšanje.
    A imaš i dobrih savjeta.
    Ljudskih.
    Prouči, izaberi i POKRENI se, iz početka. I, ne osbvrći se.
    Pogotovu nemoj ČEKATI da ti netko UZVRATI dobrim.
    Od toga ništa !
    Ipak smo mi ljudovi, zemljani !

    avatar

    24.09.2008. (17:50)    -   -   -   -  

  • istrijanac

    Bok,vidio sam blog na naslovnici,poznata mi je več tema,moraš malo mislit na sebe,biti iskrenija,odlučit što želiš a što ne.i ljude loše pomalo odstranit,se maknut od njih..

    Pozdrav,čitam te i dalje..

    avatar

    24.09.2008. (17:56)    -   -   -   -  

  • merkel

    hi, pa svjesna si da si sama kriva za sve i ti opet u bedu,pa zakaj! Ajde,ajde jos si mlada i moras se malo potrudit a ne kukat,tj potrebna ti je duhovna terapija.
    aj,bik

    avatar

    24.09.2008. (18:09)    -   -   -   -  

  • onakojatrcisvukovima

    uf,uf, dobro je da si svjesna svog problema za početak, a dalje se moraš potruditi,
    nije lako, ali može se, svakako.
    svi mi proživljavamo i doživljavamo više manje iste ili slične stvari.
    a ne daj se, sretno!

    avatar

    24.09.2008. (18:26)    -   -   -   -  

  • Sadako's apprentice

    jedina? da, možda na marsu. ima nas, bez brige.

    avatar

    24.09.2008. (19:26)    -   -   -   -  

  • Pustolovine

    A nisi sama na svijetu. Ima nas takvih puno puno puno puno puno punoooooo

    avatar

    24.09.2008. (19:31)    -   -   -   -  

  • Pogled sa zeznute strane

    imaš pravo. sama si kriva. a to je zapravo i najbolje jer možeš sama biti zaslužna i za ono drugo - pažnju prema sebi i njegovanje sebe. poklopi ponekad slušalicu, otkantaj sve. tko god te voli, razumjet će i prihvatit će te skupa s tvojim manama i čudnim momentima. tko ne voli, neka ga voda nosi.

    samo pamti da ima jedna jedina persona s kojom MORAŠ živjeti - a to si ti. pa ti je bolje da se sprijateljiš sa sobom.

    avatar

    24.09.2008. (19:59)    -   -   -   -  

  • nikoleta

    Mislim da se ne moraš brinuti, jer većina nas je bila u toj fazi. Imaj vjere, samo je faza. Glavno je da napokon naučiš, da ne očekuješ da se netko pobrine za tebe i uzdigne te sa ruba ponora. sama ćeš se dić jednom kad staviš sebe na prvo mjesto. i zapamti, to nije sebično (to sam ja mislila), samo je prirodno. a kasnije ćeš naučit kad treba nekog drugog pretpostavit samoj sebi. pozz.

    avatar

    24.09.2008. (20:46)    -   -   -   -  

  • zovem-se-crvena

    koliko god okrutno zvučalo, trebali bi biti prvo sebični a tek onda sve ostalo. ali staviti sebe na prvo mjesto neki put nije lako. polako - korak po korak i vjeruj mi, naučit češ. ali osim toga, ja vjerujem da se sve vraća i sve plaća. i svi oni koji meni učine nažao, dostić će ih to kad tad. nisam osvetoljubiva, ali vjerujem da Bog, svemir ili netko treći to gleda i pamti. ravnoteža mora postojati. bit će bolje!

    avatar

    24.09.2008. (21:40)    -   -   -   -  

  • Mimach_d_pUnK

    Ajme... Kao da nemaš prijatelje koji će te povući nazad ako se na rubu spotakneš... Ali mislim da je tvoj problem u tome što si previše zatvorena. Gotovo isto je bilo i meni. Ali našla sam iskrene prijatelje, koji me slušaju i koji su spremni biti moje rame za plakanje. Mislim da to tebi fali. Ali i moraš se pomiriti sama sa sobom.

    Kada bi moj prijatelj patio, a ne bi dopustio da patim s njim, osjetio bih jaku gorčinu riječi su Oscara Wilda. Mislim da bi si trebala naći takvog prijatelja.

    Najsmiješnije kako je rekla Maja o meni: Mirjam je dobra samo kada je treba iskorištavati. Tako se ponašaju i prema tebi. Nemoj to dopustiti. Dovoljna su ti dva-tri prijatelja s kojima ćeš biti iskrena i dobra i podsmijehivat ćeš se suzama koje si radi toga prolila.

    Vjeruj mi, ja jesam.

    Kao što je nikoleta rekla, moraš ponekad naći samu sebe i sama se dignuti s ponora, ako nitko drugi nije u blizini.

    Probaj i smijat ćeš se tim 'glupostima'. Ja jesam.

    Uživaj! I ne ludi. Treba se poludjet kao starac, jer ti se svijet tada čini veselijim (hehe). Bye!

    avatar

    24.09.2008. (21:53)    -   -   -   -  

  • APASAD

    ZNAM KROZ ŠTA PROLAZŠ

    avatar

    24.09.2008. (21:55)    -   -   -   -  

  • *mary*

    ej vidjela sam tvoj post na naslovnici (kao i većina drugih koji su komentirali)...
    kao prvo da pohvalim tvoj blog i dizajn... odlično oboje!
    odličan post!! totalno sam se pronašla u njemu...
    potpuno te kužim i znam kak ti je...
    ja sam isto takva... jednostavno previše dobra uvijek prvo mislim na druge pa tek onda na sebe... kako ti kažem sama sam sebi najveći neprijatelj!!
    istina je da više nema dobra i zaista dobri ljudi su prava rijetkost... pronaći ih je kao da tražiš iglu u plastu stijena... nemoguća misija!!
    ja sam uvijek bila dobra i svima pomagala pa su me iskorištavali ali ja nisam znala stati na kraj tome... niti još uvijek ne znam...
    jednostavno ne mogu si pomoći...
    a tako bi voljela sebe ponekad staviti ispred svih i reći jednom zauvijek JA SAM NAJVAŽNIJA!!
    nadam se da ću jednom uspjeti...
    sada kako sam starija shvaćam da su ljudi zli, prije sam bila zaista naivna i mislila da su svi dobri (kao i ja) zato sam se puno puta u životu razočarala...
    sada kako sam starija polako se trudim i nedaopuštam iskorištavanje ali mi to još uvijek ne polazi za rukom u potpunosti...
    fakat sam se raspisala... idem sad nadam se da ćep svratit i do mene i da ćemo se čitat
    veliki pozdrav šalje ti marina!!

    avatar

    24.09.2008. (22:37)    -   -   -   -  

  • ~ ^^ Dorcisss. ×××

    o da ima nas.

    :(

    avatar

    24.09.2008. (23:32)    -   -   -   -  

učitavam...