Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • lolina

    uh odlično! možda je malo zblaznio s bijelom uniformom i konclogorom.
    imam i jedan ispravak ;))
    Birokratski funkcioneri bezlične dražavne uprave, gdje je i korupcija pretvorena u regularnu djelatnost uređenog kapitalističkog društva
    u stvarnosti djeluje ovako ; gdje je i kriminal pretvoren u regularnu djelatnost , korupcija je samo alat za dohvat poluge ozakonjenog kriminala.

    avatar

    19.09.2008. (01:34)    -   -   -   -  

  • Aurelia

    A nema nam večeras našeg dotura Jatogena, tako je otužno večeras

    avatar

    19.09.2008. (02:41)    -   -   -   -  

  • svijet u boci

    Solana, bre, vrati se na Pag gde ti je i mesto!

    avatar

    19.09.2008. (09:43)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    "Doktorirao je na uzbudljivoj temi superfluidnosti". Urnebesno.

    avatar

    19.09.2008. (10:05)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    da "celebrity"....koje bagateliziranje ovih polu-negativaca.....da, treba hrvatima namrgodjeni otac nacije. netko tko lupa sakom po stolu pa potom istom prijeteci mase zrakom. celebrity, ma dje ga nadje tu rijec za ove skurilne tipove ala tudjman i susak?
    pisat ce europski pisci i novinari o nekome...ali prije ce to biti jedan nasmijani mesic ili mladoliki milanovic.....svima je dosta teske (balkanske) energije, ljudi zele svjezinu, nasmijesene i vedre ljude koji donose promjene. a ne neke tipove na egotripu koji samo gledaju kako vladati sto vecim masama i kako njima sto bolje manipulirati.

    avatar

    19.09.2008. (11:05)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Niti je Mesić nasmijan (to nije osmijeh, to su prenapregnute strune užasa), niti je Milanović mladolik (to nije mladost, to su prenapregnute strune užasa).
    Nema svježine ni vedrine u tim ljudima (u team ljudima), samo prenapregnute strune užasa; oni ne mogu biti donosioci bitnih, istinskih promjena.

    avatar

    19.09.2008. (11:44)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    "Neslužbeno se tvrdi da je istragu pokrenuo nezadovoljni student treće godine Ekonomskog fakulteta koji je platio ispit, ali ga nije uspio položiti pa je revoltiran sve prijavio policiji."
    (Jutarnji list, 19. rujna 2008.)

    avatar

    19.09.2008. (12:12)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    U OBRANU SMAJLIĆA

    (ostavljam ovdje jedan svoj komentar na blogu Zone Z., da ga ne moram kasnije tražiti; poslužit će mi kao osnov Plaidoyera za smajliće.)

    S ironijom je velika nevolja, jer je, začudo, ipak usmeni žanr, unatoč dvije velike značajne misli XX.stoljeća: one Rortyjeve, filozofske, i one Kunderine, romansijerske. Kundera je mislio da je ironija bit romana, jer je bit egzistencije: ironičnost je jednoga i drugoga u njihovoj najdubljoj dvoznačnosti, i, što je ironičnije, dvosmislenosti. Rorty je pak veli da ironičar drži da je moralno relevantna definicija osobe, moralnog subjekta, "onaj tko može biti ponižen". Ja pak mislim da nevolja naše komunikacije proizlazi upravo iz okolnosti na koju ukazuje Sloterdijk, u svojoj 'Kritici ciničkog uma': kinici su svoju filozofiju pokazivali, performirali, kao kad je Diogen javno masturbirao, ili, što je bilo još sablažnjivije, kad je zamolio Aleksandra da mu se ukloni sa sunca; mislim, naime, da nije samo cinizam, nego i ironija u bitnom dramska vrsta, pantomimimska djelatnost - ono što pretpostavlja neposrednu komunikaciju ljudi, koja je kudikamo tananija i potpunija od suhoparnog dopisivanja, ma koliko vješto ili možda nadareno bilo.
    Čemu ovakav uvod?
    Mislim, naime, da se nismo razumjeli, a nerazumijevanje je izazvala upravo ironija, preciznije, u ovom slučaju njen izostanak. Nekako se uvriježilo, za što sam uglavnom sam zaslužan ili kriv, da se sve što napišem a priori doživljava kao ironija, a budući da je ona po definiciji shvaćanje riječi u točno suprotnom smislu od doslovnog, često se tako ono što kažem razumije posve krivo, kao u današnjem slučaju: ja sam naime sasvim doslovno mislio to što sam kazao, a to je, ponavljam, da vidim da ste ti i m.s. pametne curke. Zašto to u tvom slučaju kažem? Pa zbog one opaske: ...a lijepo si bio upozoren!
    Što se našeg prijatelja tiče, tu se već šalim, iako stvarno ne bismo mogli kazati da ti i ja mislimo isto: ja doduše ne mislim da je 'malo spor', što bi bila voda na mlin m.s. i pitanju: Dokle ćeš izigravati idiota?, pod pretpostavkom da se tu bilo što izigrava i igra, ali ne mislim ni da je 'prebrz', osim ako to nisu vaše intimne razmirice, u što ipak sumnjam, obzirom na nick našeg dragov Jumfyja.
    Eto, to je to. Puno vas volim i nadam se da sam se pojasnio barem do mjere izbjegavanja nepotrebnih nesporazuma. Pada mi na pamet da su ovi smajlići ipak čudesno korisni i da ih je smislio ipak netko pametan, netko tko je znao da uz napisanu riječ treba dodati i izraz lica, ma koliko shematski prikaz grimase i intonacije izrečenog. Možda ovaj komentar posluži kao uvod u Obranu smajlića. Barem neke koristi. :))

    Hoću reći: Smajlići nisu nimalno naivan izum, niti nešto dodatno, izlišno! Dapače, smajlići su rekao bih čak neophodni u nesmetanoj komunikaciji na netu. Sve je u intonaciji, npr. uči nas početak filma "Misija": jedan te isti diktando zvuči i znači drugo i drukčije izgovoren snishodljio, ili pak autoritativno. Stoga je nephodno vidjeti govornikovu mimiku i čuti intonaciju njegova glasa. A to nam smajlić zorno pokazuje.

    avatar

    19.09.2008. (13:13)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Smajlići su podmuklo sredstvo neutralizacije i banalizacije jezika; sve uz što se smajlići prikače, pretvara se u potpunu pizdariju, u gomilu slova ozračenu simbolom ispraznosti. Služiti se smajlićima za intonaciju isto je kao i ukinuti razlike između č i ć, ije i je: žrtvuju se suptilne nijanse jezika za ljubav što masovnije kenjaže.

    avatar

    19.09.2008. (14:17)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    I ja sam tako u mladosti mislio. Vidiš da sam sazrio do svijesti da je današnjim ljudima neophodno obratiti se ideogramima, slikom riječi, jer to je srž današnje kulture, ta oslikana riječ, ideogramizirana ideologija, i tko to ne razumije, ne živi u skladu s vremenom. Dottore, vaša je briga za tanane nijanse jezika i pravo na subjektivno iščitavanje hvale vrijedna, ali, vi set jednako pristran u svojoj borbi za nad-realno, kao oni što se bore za realno, u borbi za subjetkivno, ako oni što aklamiraju za objektivno, u inzistiranju na otvorenom djelu, kao i oni što bi ga bezostatno interpretirali! Možda je vaša borba danas romantična, jer subjekt zaista postaje posve proziran i krajnje ga se objektivira, postvaruje, ali, ja ni na koji način ne govorim o tome: ja, upravo uvažavajući vašu premisu složenosti ljudske komunikacije, tvrdim da rečenicu: Miljenko Jergović klasik je postjugoslavenske književnosti!, ne samo da lakše razujemo uz oznaku koja nagovješta intonaciju i mimiku lica koje tu rečenicu izgovara, nego je takvu rečenicu nemoguće napisati bez smajlića! I sami shvaćate da je to besmislica: Jergos je Klasik!:)))) LOL, XD, e, to je već nešto sasvim drugo!
    Konačno, zar je notni zapis, zapis koji simbolima deskribira glazbu, koja je barem jednako savršena kao glas, zar je taj zapis manje vrijedan ako potrebuje i violinski ključ, i sinizilice, i povisilice, i oznake za tempo...? Ta, običan niz četvrtinki ili polovinki ništa još ne kaže bez odredbe pianoforte, primjerice.
    Idem sad na ručak. Mi se po običaju sasvim slažemo, ali vi govorite s jednog, ja s drugog kraja. Ako se i promašimo, opet dobro: naš će tunel imati dvije cijevi. Manje gužve, rekao bih.

    avatar

    19.09.2008. (14:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...