možda bi najbolje bilo da mi roditelji kažemo kajemo se što smo rodili našu dicu i da rečemo oprostite što su vam naša dica poremetila svakodnevicu ma ovo je da bog sačuva jadno zvuči ona oprosti im bože neznaju šta čine ili možda znaju
19.09.2008. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi znaju što čine... i svi svjesno rade to što nam rade... Žalosno je to što se"istina" svodi na riječi ljudi koji nisu niti bili na mjestu u trenutku "prometne nezgode" ( za mene trenutak ubistva) i koji sve svhaćaju kao samo i isključivo svoj posao koji obavljaju sa više manje uspješnosti. Što si "rječitiji" i imaš "bogatiji riječnik", bez obzira na kvalitetu riječi. to postižep "bolju uspjeh u svome poslu"... Žalosno je to što se sve skupa to zove ISTINA. A što se krivnje tiče, krivi smo mi što smo ostali živi, i krivi smo što smo bili živi prije 22, 11, 26 ili neznam ni sama koliko godina i što smo rodili našu djecu. Da nas onda nije bilo, danas se nekome nebi sudilo i imao bi miran život. OČITO JE DA JE SVE KRIVNJA NAS RODITELJA ČIJA SU DJECA POGINULA U PROMETU.
19.09.2008. (17:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U vrijeme kad je moja kći počela ići u školu ( a to je bilo samo s njezinih 6 godina i 34 dana) stanovali smo u Bujama, na mjestu udaljenom poprilično od njezine škole (Stanica). Do škole je morala prolaziti uz cestu po nogostupu preko 4 raskršća. Što su bile Buje u vrijeme 1988. godine ne treba puno pričati, posebno kad se zna da su Slovenija (luka Koper) i Trst bili na dohvat ruke. Kamioni, šleperi i automobili jurili su neprestance. Prvih tjedan dana uzela sam godišnji odmor, a drugi je tjedan bila na godišnjem moja susjeda, te smo pratile našu djecu, vršnjakinje, u školu i išle pred njih po završetku nastave .Više nismo mogle dobiti. Poslije tih 2 tjedna pratnje doista sam proživljavala starau i užas znajući put kojim se moje dijete kreće kao i promet. Bez obzira koliko bila savjesna sve se moglo dogoditi jer se ograničenja brzine nikada nisu poštivala. Imala je ključić oko vrata i sama poslije dolaska bila u stanu do našeg dolaska (15 i 30). Dakle, bila je bez nadzora. Tko ju je mogao uopće nadzirati? Bake i djedovi izvan mjesta (Zagreb i Rijeka), ja sam tada radila u Novigradu, 14 km udaljenom od Buja i.....živjela sam od telefona do telefona i sreće da se ništa nije desilo ......tada.
20.09.2008. (16:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš, na puno toga je čovjek spreman, jer smo već u nekim godinama i imamo nešto iskustva iza sebe, ali uvijek postoji nešto što te nanovo šokira, prenerazi....ma ne znam uopće kao bi to opisala. Mi nismo znali da će u četvrtak biti izrečena i presuda, ali kada je došlo do trenutka da se govore završne riječi, Marija me primila za ruku, a ja sam joj ju toliko stiskala da joj je sigurno i poplavila. Kada se njegov odvjetnik digao reći svoje završne riječi, mogli smo očekivati svašta, i da ne priznaje argumente tužiteljstva i da osporava vještačenje i sve to, ali da će reći da nije kriv vozač već oni koji su djevojčicu ostavili bez nadzora to ni u ludilu nismo očekivali. Zar to nije bijedno Vesna? Zar je taj čovjek - ČOVJEK? Zna li on uopće koliko je Stela imala godina? Zna li on uopće išta osim da je plaćen da obrani svog klijenta svim mogućim sredstvima, pa i ovako niskim, prljavim i nečasnim postupcima? Ja još uvijek mislim da su oni od nas očekivali da nas isprovociraju, jer vidjeli su da je sve na strani tužiteljstva, da nemaju obranu i onda se moralo pribjeći ovakvoj gadosti. Osim toga rekao je da je njemu dovoljna kazna što mu se uopće sudi???? Da mu ne treba i teška robija????? Pa to je za ne povjerovati. Ali, znaš, on je odvjetnik. Od njih čovjek stvarno svašta može očekivati, ali mene je duboko razočarala sutkinja. ŽENA. Koja po svemu sudeći nije majka. Jer sumnjam da bi izrekla ono što je izrekla. A u ostalom zar to nije neprofesionalno? Šta je ona imala komentirati svoju vlastitu sramotnu presudu. Državno tužiteljstvo je tražilo 18 mjeseci, ona je to prepolovila i šta se sad išla opravdavati? Ne znam, ovo je prestrašno.
20.09.2008. (17:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam zapravo,kako bih opisala svoj dojam o riječima iz presude i samoj presudi? Prije svega, ja sam žena i majka ( bila, ali bit ću i uvijek za onih 24 godine Uninog života) i u tom statusu nezamislivo mi je i okrutno, tim više kad se zna kako su sramotno niske kazne propisane pozitivnim propisima, da ih se snižava maksimalno. Kazna bi trebala predstavljati prije svega "pravednu i pravnu osvetu" za počinitelja kao i pouku za (njegovu) budućnost a za sve ostale koji bi mogli biti u istoj situaciji pouku što da ne čine.Pouku ne vidim nikakvu za nikoga. Tih 9 mjeseci ako ih bude svih odsjedio ( ovo je napravomoćna presuda) neće biti "moralna ni pravedna osveta-kazna" jer je jednostavno premalo vremena za razmišljanja, analiziranja i prava i istinska kajanja. Kao žena i majka, posebno sam senzibilizirana na djecu, a u ovom slučaju na malo dijete. Pročitala sam presudu, ne jednom već više puta. Vještačenje i više puta. I saznala da je dijete, Stelu, vozač trebao vidjeti jer da je bio dužan gledati na desnu stranu. Da je imao vidljivo polje ispred vozila. Da je vjerojatno, kad je već PROPUSTIO radnju kontrole pregleda, mogao i kočiti ( s tom izračunatom brzinom imao je mogućnost kočenja), da je PREČUO da ne kažem da se OGLUŠIO o riječi suvozača koji je viknuo da je dijete na cesti. S druge strane kao čovjek, ne mogu shvatiti drugog čovjeka koji mora znati što je svojim činom učinio djetetu, a onda njezinim najbližima. Kao što sam napisla u postu, u tim bi trenucima (izricanja presude) bilo jedino moralno i pravedno da se okrivljenik ne složi s minimalnom kaznom i zatraži veću. No, kao čovjek koji živi na ovoj kugli zemljskoj već dosta godina, znam da je to nemoguće. Ne zato što se to ne bi toleriralo i uvažilo, već zato što ljudi nisu moralni. Nisu; nema morala, moral se srozao na niske grane, svatko je samo sebi važan i ogreznuo je u vlastito materijalno. Mislim na takve kao taj. Za njega je moralno i čovječno da se izvuče. Kao treće, pravnik sam i znam što se i kako se postupa na raspravama. Posebno odvjetnici. Pa ipak, ostaje ona misao u glavi koja ruje kao crv: Kako je mogao...?
20.09.2008. (18:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptir
možda bi najbolje bilo da mi roditelji kažemo kajemo se što smo rodili našu dicu
i da rečemo oprostite što su vam naša dica poremetila svakodnevicu
ma ovo je da bog sačuva jadno zvuči ona oprosti im bože neznaju šta čine ili možda znaju
19.09.2008. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Znaju.
19.09.2008. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Svi znaju što čine... i svi svjesno rade to što nam rade... Žalosno je to što se"istina" svodi na riječi ljudi koji nisu niti bili na mjestu u trenutku "prometne nezgode" ( za mene trenutak ubistva) i koji sve svhaćaju kao samo i isključivo svoj posao koji obavljaju sa više manje uspješnosti. Što si "rječitiji" i imaš "bogatiji riječnik", bez obzira na kvalitetu riječi. to postižep "bolju uspjeh u svome poslu"... Žalosno je to što se sve skupa to zove ISTINA.
A što se krivnje tiče, krivi smo mi što smo ostali živi, i krivi smo što smo bili živi prije 22, 11, 26 ili neznam ni sama koliko godina i što smo rodili našu djecu. Da nas onda nije bilo, danas se nekome nebi sudilo i imao bi miran život. OČITO JE DA JE SVE KRIVNJA NAS RODITELJA ČIJA SU DJECA POGINULA U PROMETU.
19.09.2008. (17:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
U vrijeme kad je moja kći počela ići u školu ( a to je bilo samo s njezinih 6 godina i 34 dana) stanovali smo u Bujama, na mjestu udaljenom poprilično od njezine škole (Stanica). Do škole je morala prolaziti uz cestu po nogostupu preko 4 raskršća. Što su bile Buje u vrijeme 1988. godine ne treba puno pričati, posebno kad se zna da su Slovenija (luka Koper) i Trst bili na dohvat ruke. Kamioni, šleperi i automobili jurili su neprestance. Prvih tjedan dana uzela sam godišnji odmor, a drugi je tjedan bila na godišnjem moja susjeda, te smo pratile našu djecu, vršnjakinje, u školu i išle pred njih po završetku nastave .Više nismo mogle dobiti. Poslije tih 2 tjedna pratnje doista sam proživljavala starau i užas znajući put kojim se moje dijete kreće kao i promet. Bez obzira koliko bila savjesna sve se moglo dogoditi jer se ograničenja brzine nikada nisu poštivala. Imala je ključić oko vrata i sama poslije dolaska bila u stanu do našeg dolaska (15 i 30). Dakle, bila je bez nadzora. Tko ju je mogao uopće nadzirati? Bake i djedovi izvan mjesta (Zagreb i Rijeka), ja sam tada radila u Novigradu, 14 km udaljenom od Buja i.....živjela sam od telefona do telefona i sreće da se ništa nije desilo ......tada.
20.09.2008. (16:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Znaš, na puno toga je čovjek spreman, jer smo već u nekim godinama i imamo nešto iskustva iza sebe, ali uvijek postoji nešto što te nanovo šokira, prenerazi....ma ne znam uopće kao bi to opisala. Mi nismo znali da će u četvrtak biti izrečena i presuda, ali kada je došlo do trenutka da se govore završne riječi, Marija me primila za ruku, a ja sam joj ju toliko stiskala da joj je sigurno i poplavila. Kada se njegov odvjetnik digao reći svoje završne riječi, mogli smo očekivati svašta, i da ne priznaje argumente tužiteljstva i da osporava vještačenje i sve to, ali da će reći da nije kriv vozač već oni koji su djevojčicu ostavili bez nadzora to ni u ludilu nismo očekivali. Zar to nije bijedno Vesna? Zar je taj čovjek - ČOVJEK? Zna li on uopće koliko je Stela imala godina? Zna li on uopće išta osim da je plaćen da obrani svog klijenta svim mogućim sredstvima, pa i ovako niskim, prljavim i nečasnim postupcima? Ja još uvijek mislim da su oni od nas očekivali da nas isprovociraju, jer vidjeli su da je sve na strani tužiteljstva, da nemaju obranu i onda se moralo pribjeći ovakvoj gadosti. Osim toga rekao je da je njemu dovoljna kazna što mu se uopće sudi???? Da mu ne treba i teška robija????? Pa to je za ne povjerovati.
Ali, znaš, on je odvjetnik. Od njih čovjek stvarno svašta može očekivati, ali mene je duboko razočarala sutkinja. ŽENA. Koja po svemu sudeći nije majka. Jer sumnjam da bi izrekla ono što je izrekla. A u ostalom zar to nije neprofesionalno? Šta je ona imala komentirati svoju vlastitu sramotnu presudu. Državno tužiteljstvo je tražilo 18 mjeseci, ona je to prepolovila i šta se sad išla opravdavati? Ne znam, ovo je prestrašno.
20.09.2008. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Ne znam zapravo,kako bih opisala svoj dojam o riječima iz presude i samoj presudi? Prije svega, ja sam žena i majka ( bila, ali bit ću i uvijek za onih 24 godine Uninog života) i u tom statusu nezamislivo mi je i okrutno, tim više kad se zna kako su sramotno niske kazne propisane pozitivnim propisima, da ih se snižava maksimalno. Kazna bi trebala predstavljati prije svega "pravednu i pravnu osvetu" za počinitelja kao i pouku za (njegovu) budućnost a za sve ostale koji bi mogli biti u istoj situaciji pouku što da ne čine.Pouku ne vidim nikakvu za nikoga. Tih 9 mjeseci ako ih bude svih odsjedio ( ovo je napravomoćna presuda) neće biti "moralna ni pravedna osveta-kazna" jer je jednostavno premalo vremena za razmišljanja, analiziranja i prava i istinska kajanja. Kao žena i majka, posebno sam senzibilizirana na djecu, a u ovom slučaju na malo dijete. Pročitala sam presudu, ne jednom već više puta. Vještačenje i više puta. I saznala da je dijete, Stelu, vozač trebao vidjeti jer da je bio dužan gledati na desnu stranu. Da je imao vidljivo polje ispred vozila. Da je vjerojatno, kad je već PROPUSTIO radnju kontrole pregleda, mogao i kočiti ( s tom izračunatom brzinom imao je mogućnost kočenja), da je PREČUO da ne kažem da se OGLUŠIO o riječi suvozača koji je viknuo da je dijete na cesti.
S druge strane kao čovjek, ne mogu shvatiti drugog čovjeka koji mora znati što je svojim činom učinio djetetu, a onda njezinim najbližima. Kao što sam napisla u postu, u tim bi trenucima (izricanja presude) bilo jedino moralno i pravedno da se okrivljenik ne složi s minimalnom kaznom i zatraži veću.
No, kao čovjek koji živi na ovoj kugli zemljskoj već dosta godina, znam da je to nemoguće. Ne zato što se to ne bi toleriralo i uvažilo, već zato što ljudi nisu moralni. Nisu; nema morala, moral se srozao na niske grane, svatko je samo sebi važan i ogreznuo je u vlastito materijalno. Mislim na takve kao taj. Za njega je moralno i čovječno da se izvuče.
Kao treće, pravnik sam i znam što se i kako se postupa na raspravama. Posebno odvjetnici.
Pa ipak, ostaje ona misao u glavi koja ruje kao crv: Kako je mogao...?
20.09.2008. (18:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...