Kad bi oni krenuli hapsit svakoga tko je primio mito ili onoga koji je dosao do posla vezom ili clanskom iskaznicom pojedine politicke organizacije, ostalo bi dovoljno profesora za jedan, mozda dva fakulteta.
Samo su glupi trenutak odabrali. Kaze izvanbracni sin Otte Barica, Jose Manuel Barroso da nam je korupcija strasna, te da Ivo i nasmijani Jandrokovic moraju nest napravit, ovi hapse sitne ribe. Ode Bolonja u kurac na Ekonomiji i Cestologiji. Ali kako studenti uglavnom ne glasaju, tko jebe studente.
Ne bi se cudio da iza svega stoji Kerum. :D
18.09.2008. (14:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
he he, sjajno... tek kad shvate da je blogiranje ona istinska podrivačka aktivnost Leon Zeldis: The Whore of Babylon, Woody Allen: The Whore of Mensa: u obje priče korisnici odlaze kurvama i plaćaju im kako bi ih ove upoznali s pisanom rječju u prvom slučaju, a s intelektualnim snobizmom u drugom
18.09.2008. (14:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e stari , gutam tvoje postove, blog ti je sjajan... stvarno si me počastio posjetom mom blogu, ali me komentar malo razočarao, ne zato što bi moja priča bila dobra, nego si se posro, pobrko kruške i jabuke i zbriso.... ajde se vrati pa dovrši poso, da ne jurim okolo s nožem u grkljanu, ko ona tvoja svinja iz priče.... zdravo
18.09.2008. (15:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivo ti je napisan post, ali... nitko nikoga ne hapsi zbog čitanja... Jednom prilikom, jedna kolegica je rekla nešto slično... I još uvijek je predmet općeg ismijavanja na poslu. Ovdje se hapsi zbog izdavanja lažnih diploma (Ekonomskog fakulteta u Zagrebu). Zbog prodavanja ispita. Zbog mita. Pozdrav!
18.09.2008. (15:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da jesu, sve te teze treba razraditi. Evo što sve treba napraviti:
1. Nulta je premisa: Knjige ubijaju! Što znači taj topos? On znači: ono si što čitaš! Očigledno, to je topos inverzan onome palimpsesta: izvor je djela u čitatelju. Lijepo, bogami! Ja sam ono što su knjige u mene unijele, a knjiga je ono što sam u nju stavljam! Stoga, pazi što čitaš - čitanje ostavlja traga, čitanje ima posljedice. Ako nas čitanje mijenja, u ultimativnoj nas instanci - ubija! Pri čemu su pisci, vidimo, nevini: mi, koji smo krajnji izvor teksta, naše čitanje je dakle skrivilo tu smrt. Sam pao, sam se ubio! Knjige su corpus delicti/body of crime, kako se to lijepo engleski kaže. Ja bih to slobodno skratio, onako, po patološki: leš! Kizo, Kizo, dođi vidi što sam izveo: knjiga je kadaver! To je najdublja misao do koje je doprla Patoblogija: otuda veza patologije i književnosti, otuda ta naizgled tek izvanjska veza interpretacije i Časa anatomije, u najnovijoj Haverićevoj verziji: lobotomije. Bilo kako bilo, knjige ubijaju, od Borgesa preko Ecoa do Pavića, a kako mi je Milorad Pavić otpisao: Ne znam za druge, ali mene su moje ubile! Veza profesora, kao posrednika znanja, i knjiga prilično je opskurna: profesori rukuju knjigama kao otrovom, i trebalo ih je odavna imati na oku. Jer vidite šta se događa: 2. Iz djela "Zovem se Crvena" valja izvuči pouku da je svako ubojstvo poput rukopisa: osobenog je stila, i svaki će grafolog, inspektor vičan analizi rukopisa, ubrzo u duktusu prepoznati, poruke nesvjesnog, naše želje, strahove, snagu i slabosti, našu osobu; način na koji smo nekoga ubili, odaje nas našim rukopisom. Sad je shvatljivo zašto svaki čestiti mafijaš ili hitman kaže: Ništa osobno, striktno poslovno! Ubijati treba bezinteresno, gotovo vođen kategoričkim imperativom, samo iz onih maksima moje volje koje se daju poopćiti do razine univerzalnog, što ljudskim bićima nimalo nije teško. Svakome se može dogoditi da ubije čovjeka, kaže Krleža u "Na rubu pameti", a Englezi bi dodali: Da, a taj čovjek je his bones, gotovo sudbinska, predodređena žrtva inicijacije kojom se stupa u svijet ozbiljnih ljudi, onih koji, da ostanemo u Kantovom registru, nisu samosrkivljeno nezreli. Tek nas ubojstvo čini čovjekom, a, kao što pokazuje razmatranje prvo, najbolje se ubija knjigom: nema tu dokaza, sve izgleda kao da je žrtva sama kriva za svoju smrt - svako je ubojstvo suicid! Za anticipirati je i početak ovog morbidnog niza: Prvi je ubojica, naravno, Žena: jest Zmija nagovarala, ali je Žena kriva za našu smrtnost. Ni Bog ni Lou Cifer nemaju s time ništa: čovjek je i opet sam iskopao rudaču i skovao čavle za Golgotu! A Golgota, to je Smrt par exellence: to je smrt Smrti, kao što je Hamlet tragedija tragedije. Znam da vi to nećete razumjeti, pa da objasnim: Hamlet je tragedija o odustajanju od čina: Sin cijelu jednu dramu oklijeva osvetiti Oca, baš kao što Otac cijelu jednu povijest oklijeva osvetiti Sina, iz jednog te istog razloga: Hamlet, kao i Jahve, znaju da njihov čin vodi u tragediju, da je, upravo zato jer to znaju, zločin; anagnorizis, kao propoznavanje onog Nužnog, htijenja proročanstava da se obistini, ovdje je unaprijed dano: Bogu, u njegovo jedinstvu svih momenata vremana, onog prošlog, sadašnjeg i budućeg, Hamletu u njegovoj samoj biti: on je kvintensenca propadnosti, bit same prakse, koja je kao praksa propadna. Budući da je tragedija mimeza prakse, Hamlet je njena najviša istina: istina o njenoj laži, o paradoksalnom biću koje je quintesence of dust. O tome se ovdje već uvelike razgovaralo: 3."Poštovani kolega Pooka, vidim da ste na svoju ruku ordinirali velečasnom Sudcu klasični antipsihotik Haldol, pa me naprosto kao kliničara zanima je li moguće usljedio ekstrapiramidalni Keopsov sindrom? Ne manje - budući da se pasionirano bavim najopćenitijim motrenjem bića kao bića kao i motrenjem najopćenitijega bića u njegovoj nepromjenjivoj biti, ukratko ontoteologijom - zanima me koji ste to Simbol vjere konzultirali, odredivši pravog Sina Božjeg i Sina Čovječjeg kao samouzročno biće: onoga koji je svoj vlastiti Otac, dakle, koji je causa sui!? Mi smo mislili da je klasično nicejsko određenje: "Et in unum Dominum Iesum Christum, Filium Dei unigenitum, et ex Patre natum ante omnia saecula. Deum de Deo, Lumen de Lumine, Deum verum de Deo vero, genitum non factum, consubstantialem Patri; per quem omnia facta sunt", kao obimnije od Apostolskog, sasvim jasno i nedvosmisleno, ali, izgleda da za potrebe vašega eseja Isus prigodno može biti i svoj vlastiti Otac, kao i Hamlet svoj vlastiti Sin:"Ako Isus uspostavlja sebe kao svog oca, Hamletov otac uspostavlja sebe kao Hamleta". Ovo učenje mogli bismo po ugledu na Filioque efektno a precizno nazvati Fileke, i vjerujem da ni vi kolega tim izborom ne biste bili nezadovoljni: dok je prva kontroverza posvećena izlaženju Duha iz Sina i/ili samo Oca, ova druga je daleko prostije naravi: (k)ako netko tko je svoj vlastiti Otac (onda) može biti i svoj vlastiti Sin!? (...)
18.09.2008. (15:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali, avaj!, to dolazimo do ontologičke aporije: cijela vaša teza o Hamletu kao komplementarnom inverznom Kristu ima samo retoričko, ali ne ni logičko, niti ontološko važenje ili vrijednost! Jer, vidite, da bi netko bio Hamlet na način kako ga vi koncipirate, kao samouspostavljeni vlastiti Sin, mora prethodno zadovoljiti jedan trivijalan, a opet ekstravagantan uvijet: mora biti Krist, svoj vlastiti Otac! Naime, nitko ne može biti svoj vlastiti sin, prije no što je - kronološki, molim! - postao vlastitim ocem, jer, tko bi mogao producirati svoga sina, ako to nije jedino i samo - otac!? To pak znači da se Hamlet, danski princ, isprva mora uspostaviti kao Hamlet, umoreni danski kralj, e da bi cijelokupni kasniji tijek Shakespeareove, ali i osobne ljudske Hamletove (ma tko on više bio) drame sada već bio sasvim shvatljiv, možda blizak, i zasigurno dirljivo opravdan: jasno je da Hamlet oklijeva, kad je osveta puko jebanje matere! A to je, priznat ćete kolega, bez ekstrapiramidalnih simptoma prilično neugodna okolnost! Pooka, da se dalje ne zajebavam: Krist dogmatski nikada nije određen kao causa sui, i to nije stvar tvoje pjesničke slobode - to je naprosto tvoja mala podvala ili estetizanska samoobmana - iskreno, vjerujem da je riječ o potonjem: teza ti se toliko dopala, da nisi ni pomislio opteretiti je istinitošću! Jednako tako, cijela ova priča o Hamletu/Ocu koji sebe proizvodi kao Hamleta/Sina, pri čemu je to jedno te isto dansko samouzročno biće trivijalni lacanistički označitelj manjka koji sugerira manjak označitelja (stalno iznova prizivaš isčeznuće nekakvog referenta, kao da smo u gradskom poglavarstvu ili na simpoziju socijalne medicine - utvare bez referenta, prijestolje bez referenta...), s božanskom ekonomijom, tj. poviješću spasa, ima tek jednu sličnost, posve frivolnu i možda poetičnu, ali ne više od toga: kao što u "Hamletu" sin i predugo oklijeva osvetiti oca, tako, za narode Objave, već cijelu jednu Povijest Otac (možda već preko svake mjere) oklijeva osvetiti Sina. Hoću kazati: tvoj je esej briljanto štivo za amiziranje s damama, u cercleu kakve unuke neke petersburške deklasirane grofice, ali, nažalost, o Hamletu, ili Kristu, ne govori ama baš ništa. U tom smislu, ironično, vrlo je blizu biti same stvari: gotovo da je quintessence of dust! "What a piece of work is man! How noble in reason! how infinite in faculties! in form and moving, how express and admirable! in action how like an angel! in apprehension, how like a god! the beauty of the world! the paragon of animals! And yet, to me, what is this quintessence of dust? Man delights not me; no, nor woman neither, though by your smiling you seem to say so." Konačno, možda Jorge ima pravo: ta definicija neće nam pomoći da razumijemo niti jednog drugog čovjeka osim Hamleta; Eliot bi možda kazao, ili iz njegove misli sljedi, čak ni Hamleta: jer, ta Mona Liza književnosti naprosto ne postoji izvan svoga jedinstvenog Svijeta Djela, koje, i tu bi možda mogli uporabiti tu riječ, samouspostavlja. Samo, tko bi se usudio kazati da razumije "what is this quintessence of dust"!? Ti, Pooka? P.S. Kao što vidiš, na kraju se ispostavlja da je tvoj zaključak o tome da "stvarnost uspostavlja Hamleta" sasvim nedostatan: da Hamlet uspostavlja stvarnost svijeta u kojem (ne) djeluje znali su već interpreti prije nas, odredivši Hamletov problem i točno i lako i efektno: da nije danski princ, Hamlet ne bi imao nikakvih dvojbi, zar ne? Samo, to je njegova bit: njegov ethos i njegov demon, zar ne?" Vidite kako je ovaj problem složen! O tragičnosti tragedije i tragediji tragedije, o umjetnosti koja više ne govori istinu svijeta Shakespeare je kazao konačnu riječ u Oluji. Ovdje sada nemamo vremena i za oproštajne govore, pa samo kažimo da je najsimpatičniji lik Oluje Picture of Nobody. Iza maske ne stoji nitko, ili, još bolje: maska upravo skriva to Ništavilo, skriva da je iza nje Nitko! Čemu sad to spominjem? Vratimo se na početak: Ubojica djeluje vođen kategoričkim imperativom, i u svom je postupanju neosoban ili nadosoban, kako vam drago; ubojica je, očito je, svatko i nitko. Mogao bi to biti svatko od vas. 4. Knjige koje su predmet ove vanvremene zavjere, koje ubijaju, koje truju svoje čitatelje, kao Pavićeva ili Ecova, koje ubijaju već na devetoj strani kod riječi Vebrum caro factum est, zabranjene su knjige! Čitamo ih na vlastitu odgovornost. Tekst tih palimpsesta konačna je verzija glasine prenošene stima mnogih lunatika: prvotne su riječi Marquisa deformirane, ali on ih je i izrekao znajući da konačna riječ mora biti per-verzija (njegove verzije): Očeva verzija Sinovljeve Riječi. Palimpsest je također vrijedno istumačiti: on je Alef, Univerzum svega što je uopće moguće napisati, cijuela jedna Biblioteka već rečenog: Babilonska knjižnica. I o tome je već ovdje pisano, i to je već napisamo: (o tome da je) sve već napisano! Nema originalnosti, iako svaka priča teče k izvoru, kao Srce tame! (...)
18.09.2008. (15:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naivnost stava da je "sve već rečeno" ogleda se u nepromišljenoj pretpostavci da je jednom prije postojalo vrijeme kada nije bilo tako. Međutim, ukoliko se ta pretpostavka podvrgne ispitivanju, pokazuje se naprotiv da je zapravo sve oduvijek bilo rečeno, pa se post-moderna situacija tako pokazuje kao lažna. Ne radi se o tome da krilatica postmodernizma nije točna, već o tome da je ona uvijek bila točna, pa je zato lažna. Već je i Homer pisao pod pretpostavkom da je sve već rečeno. Ovdje treba biti radikalan: kada se pojavilo pismo, i tada je sve već bilo rečeno, ili, drugačije rečeno, sama je pismenost znak da je sve već rečeno. Uopće se ništa ne bi moglo reći, kada sve već ne bi bilo rečeno. Originalnost se obično shvaća kao neka produkcija posebnosti i izobličenja, ali to je zapravo put u lošu beskonačnost. Jer što je originalnost? Originalnost je, kao što sama riječ kaže, povratak na izvor, a izvor nam je svima zajednički. To je ishodišna točka tumačenja "Srca tame", jer je protagonistovo putovanje u srce neistraženog kontinenta između ostaloga – i prije svega – i povratak na izvor. "Srce tame" je zato nulta točka pripovijedanja, a sve ostale priče samo varijacije na temu. "Srce tame" je tamna komora subjektivnosti, camera obscura svog djelovanja, ono što samom subjektu mora ostati skriveno da bi on uopće mogao funkcionirati kao subjekt. Budući da je slika stvarnosti u tamnoj komori izokrenuta, cijela metafora dobro korespondira sa Hegelovom tezom da je filozofija "izokrenuti svijet". Nije nikakvo čudo da je Orson Welles prvobitno htio ekranizirati upravo Conradovu novelu, ali je umjesto toga snimio "Kanea". "Kane" je ista priča, samo malo drukčija. Umjesto Kurtza Kane.
Ovdje su se svi motivi sklopili u jedan: sve je već rečeno; originalnosti nema ali svako je djelo povratak na izvor; djelo je zabranjeno; zabranjeno je jer knjige ubijaju; knjige ubijaju jer ostavljaju nama traga; ostavljaju tragove...i tu smo na početku Imena ruže. Knjege koja završava riječima: stat rosa pristina nomine, nomina nuda tenemus.
Da bismo sada istražili što sve to znači, trebao bi nam William od Baskervilla. Detektiv.
I zato ja ovu akciju Index opravdavam!
Knjige na Index, naime.
18.09.2008. (16:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja, ja bih htio tebe oženiti. Ozbiljno. Molim te pošalji mi svoju sliku, i ako je i to OK, mislim, ono, ako si barem upola lijepa koliko si blaženo dobrohotna, ja ću te odmah oženiti. Nema druge. Jer gdje bi čovjek još mogao naći ovako poštenu i bogougodnu osobu poput tebe? Ta ne vjerujem da su dvije takve u jednom naraštaju. Zato, ili ti, ili nijedna druga. Reci, kako bismo se mogli upoznati? Bismo li mogli stvar ubrzati, pa da dođeš do mene, s dvije-tri teglice ovog prekrasnog meda koji se razvlači kao sati provedeni bez bloga, a ja ću te cijelu prošarati medom, polizati, šaputati ti tako uzbudljive prostote da ćeš pomisliti da slušaš pijane kerubine na povratku iz Čistilišta, i potom bih te tako Sanja istaslačio da bi mi na centru stadiona u Maksimiru podigla spomenik, trajniji od mjedi. Istinski sam zainteresiran za jedan umetnički život u dvoje. Molio bih te samo da toleriraš moje ljubavnice: nije to ništa osobno, naprosto ih ne želim povrediti. S vremenom će one same otići, a ti i ja ćemo ostati kao pčelice i cvijeće, prirodno povezani.
Čitao sam tvoj zadnji post. Lijepo pišeš: Med je gusti sok koji pčele medarice prave od nektara koji kupe sa cvijeća ili medene rose koju ispuštaju neki kukci. Dobro rečeno. Reci, to ti sve sama smišljaš, ili konzultriraš medarsku literaturu? Ja sam čuo ovakvu spiku o medu: Navodno da Chuck Norris ne jede med, nego da žvače pčele! Zbilja neduhovito. I nehumano. Molim te, Sanja, javi se. Svijet više nije isti otkad si se ti objavila.
18.09.2008. (17:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve kreće od zakona o zabrani pušenja u javnim prostorima ;))) Odnositi će se na sve osim na ekskluzivne klubove ili barove u kojima će elita u miru ispuhivati dim cigare vrijedan stotinjak eura. Jednako tako iz zdravstvenih razloga dolazi kraj institucionalnom financijskom protoku novca bez pravila ,ali doslovno bez pravila uvođenjem elementarne regulative s početkom 2009. i u ovom slučaju iz igre ispadaju najsitnije ribe. naime dokazano je da pasivno bogaćenje djelatnika šaltera banke danas zvanih low management loše utječe na gastrointestinalne funkcije birača. Situacija se sužava na najužu obitelj i pomiće jedan kat piramide prema gore( gdje je sve skuplje. Na vrhu te iste piramide novac se na spominje. nije pristojno , tamo stanuje pogodovanje i nedajbože Ako se netko baš previše napuši finih cigara
pripremljene uputnice za psihijatrijske bolnice. brbuć ;))
18.09.2008. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Doktor Jatogen ima blog koji je kao onaj Gongorin sonet koji napredujući samoga sebe troši: s vremenom, Jatogenov je blog sve kraći, da bi danas tekstualno iščezao. Odličan koncept! Karcinom bloga: nazaduješ napredujući!
18.09.2008. (19:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijet u boci
Još da hoće netko uhapsit Gjenera.
18.09.2008. (13:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Estetska policija, recimo.
18.09.2008. (13:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski
Kad bi oni krenuli hapsit svakoga tko je primio mito ili onoga koji je dosao do posla vezom ili clanskom iskaznicom pojedine politicke organizacije, ostalo bi dovoljno profesora za jedan, mozda dva fakulteta.
Samo su glupi trenutak odabrali. Kaze izvanbracni sin Otte Barica, Jose Manuel Barroso da nam je korupcija strasna, te da Ivo i nasmijani Jandrokovic moraju nest napravit, ovi hapse sitne ribe. Ode Bolonja u kurac na Ekonomiji i Cestologiji. Ali kako studenti uglavnom ne glasaju, tko jebe studente.
Ne bi se cudio da iza svega stoji Kerum. :D
18.09.2008. (14:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
he he, sjajno... tek kad shvate da je blogiranje ona istinska podrivačka aktivnost
Leon Zeldis: The Whore of Babylon, Woody Allen: The Whore of Mensa: u obje priče korisnici odlaze kurvama i plaćaju im kako bi ih ove upoznali s pisanom rječju u prvom slučaju, a s intelektualnim snobizmom u drugom
18.09.2008. (14:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
treba takodjer rasvjetliti ulogu kragujevachke veze: osnovano se sumnja da su zagrebachki i kragujevachki univerziteti odrzavali tesan kontakt.
18.09.2008. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBAR, LOŠ, ZAO
e stari , gutam tvoje postove, blog ti je sjajan...
stvarno si me počastio posjetom mom blogu,
ali me komentar malo razočarao, ne zato što bi moja
priča bila dobra, nego si se posro, pobrko kruške i jabuke
i zbriso....
ajde se vrati pa dovrši poso, da ne jurim okolo s nožem
u grkljanu, ko ona tvoja svinja iz priče....
zdravo
18.09.2008. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja
Zanimljivo ti je napisan post, ali... nitko nikoga ne hapsi zbog čitanja... Jednom prilikom, jedna kolegica je rekla nešto slično... I još uvijek je predmet općeg ismijavanja na poslu. Ovdje se hapsi zbog izdavanja lažnih diploma (Ekonomskog fakulteta u Zagrebu). Zbog prodavanja ispita. Zbog mita.
Pozdrav!
18.09.2008. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Naravno da jesu, sve te teze treba razraditi. Evo što sve treba napraviti:
1. Nulta je premisa: Knjige ubijaju! Što znači taj topos? On znači: ono si što čitaš! Očigledno, to je topos inverzan onome palimpsesta: izvor je djela u čitatelju. Lijepo, bogami! Ja sam ono što su knjige u mene unijele, a knjiga je ono što sam u nju stavljam! Stoga, pazi što čitaš - čitanje ostavlja traga, čitanje ima posljedice. Ako nas čitanje mijenja, u ultimativnoj nas instanci - ubija!
Pri čemu su pisci, vidimo, nevini: mi, koji smo krajnji izvor teksta, naše čitanje je dakle skrivilo tu smrt. Sam pao, sam se ubio! Knjige su corpus delicti/body of crime, kako se to lijepo engleski kaže. Ja bih to slobodno skratio, onako, po patološki: leš! Kizo, Kizo, dođi vidi što sam izveo: knjiga je kadaver! To je najdublja misao do koje je doprla Patoblogija: otuda veza patologije i književnosti, otuda ta naizgled tek izvanjska veza interpretacije i Časa anatomije, u najnovijoj Haverićevoj verziji: lobotomije. Bilo kako bilo, knjige ubijaju, od Borgesa preko Ecoa do Pavića, a kako mi je Milorad Pavić otpisao: Ne znam za druge, ali mene su moje ubile!
Veza profesora, kao posrednika znanja, i knjiga prilično je opskurna: profesori rukuju knjigama kao otrovom, i trebalo ih je odavna imati na oku. Jer vidite šta se događa:
2. Iz djela "Zovem se Crvena" valja izvuči pouku da je svako ubojstvo poput rukopisa: osobenog je stila, i svaki će grafolog, inspektor vičan analizi rukopisa, ubrzo u duktusu prepoznati, poruke nesvjesnog, naše želje, strahove, snagu i slabosti, našu osobu; način na koji smo nekoga ubili, odaje nas našim rukopisom. Sad je shvatljivo zašto svaki čestiti mafijaš ili hitman kaže: Ništa osobno, striktno poslovno! Ubijati treba bezinteresno, gotovo vođen kategoričkim imperativom, samo iz onih maksima moje volje koje se daju poopćiti do razine univerzalnog, što ljudskim bićima nimalo nije teško. Svakome se može dogoditi da ubije čovjeka, kaže Krleža u "Na rubu pameti", a Englezi bi dodali: Da, a taj čovjek je his bones, gotovo sudbinska, predodređena žrtva inicijacije kojom se stupa u svijet ozbiljnih ljudi, onih koji, da ostanemo u Kantovom registru, nisu samosrkivljeno nezreli. Tek nas ubojstvo čini čovjekom, a, kao što pokazuje razmatranje prvo, najbolje se ubija knjigom: nema tu dokaza, sve izgleda kao da je žrtva sama kriva za svoju smrt - svako je ubojstvo suicid! Za anticipirati je i početak ovog morbidnog niza: Prvi je ubojica, naravno, Žena: jest Zmija nagovarala, ali je Žena kriva za našu smrtnost. Ni Bog ni Lou Cifer nemaju s time ništa: čovjek je i opet sam iskopao rudaču i skovao čavle za Golgotu! A Golgota, to je Smrt par exellence: to je smrt Smrti, kao što je Hamlet tragedija tragedije. Znam da vi to nećete razumjeti, pa da objasnim: Hamlet je tragedija o odustajanju od čina: Sin cijelu jednu dramu oklijeva osvetiti Oca, baš kao što Otac cijelu jednu povijest oklijeva osvetiti Sina, iz jednog te istog razloga: Hamlet, kao i Jahve, znaju da njihov čin vodi u tragediju, da je, upravo zato jer to znaju, zločin; anagnorizis, kao propoznavanje onog Nužnog, htijenja proročanstava da se obistini, ovdje je unaprijed dano: Bogu, u njegovo jedinstvu svih momenata vremana, onog prošlog, sadašnjeg i budućeg, Hamletu u njegovoj samoj biti: on je kvintensenca propadnosti, bit same prakse, koja je kao praksa propadna. Budući da je tragedija mimeza prakse, Hamlet je njena najviša istina: istina o njenoj laži, o paradoksalnom biću koje je quintesence of dust. O tome se ovdje već uvelike razgovaralo:
3."Poštovani kolega Pooka, vidim da ste na svoju ruku ordinirali velečasnom Sudcu klasični antipsihotik Haldol, pa me naprosto kao kliničara zanima je li moguće usljedio ekstrapiramidalni Keopsov sindrom?
Ne manje - budući da se pasionirano bavim najopćenitijim motrenjem bića kao bića kao i motrenjem najopćenitijega bića u njegovoj nepromjenjivoj biti, ukratko ontoteologijom - zanima me koji ste to Simbol vjere konzultirali, odredivši pravog Sina Božjeg i Sina Čovječjeg kao samouzročno biće: onoga koji je svoj vlastiti Otac, dakle, koji je causa sui!?
Mi smo mislili da je klasično nicejsko određenje: "Et in unum Dominum Iesum Christum, Filium Dei unigenitum, et ex Patre natum ante omnia saecula. Deum de Deo, Lumen de Lumine, Deum verum de Deo vero, genitum non factum, consubstantialem Patri; per quem omnia facta sunt", kao obimnije od Apostolskog, sasvim jasno i nedvosmisleno, ali, izgleda da za potrebe vašega eseja Isus prigodno može biti i svoj vlastiti Otac, kao i Hamlet svoj vlastiti Sin:"Ako Isus uspostavlja sebe kao svog oca, Hamletov otac uspostavlja sebe kao Hamleta".
Ovo učenje mogli bismo po ugledu na Filioque efektno a precizno nazvati Fileke, i vjerujem da ni vi kolega tim izborom ne biste bili nezadovoljni: dok je prva kontroverza posvećena izlaženju Duha iz Sina i/ili samo Oca, ova druga je daleko prostije naravi: (k)ako netko tko je svoj vlastiti Otac (onda) može biti i svoj vlastiti Sin!? (...)
18.09.2008. (15:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ali, avaj!, to dolazimo do ontologičke aporije: cijela vaša teza o Hamletu kao komplementarnom inverznom Kristu ima samo retoričko, ali ne ni logičko, niti ontološko važenje ili vrijednost! Jer, vidite, da bi netko bio Hamlet na način kako ga vi koncipirate, kao samouspostavljeni vlastiti Sin, mora prethodno zadovoljiti jedan trivijalan, a opet ekstravagantan uvijet: mora biti Krist, svoj vlastiti Otac! Naime, nitko ne može biti svoj vlastiti sin, prije no što je - kronološki, molim! - postao vlastitim ocem, jer, tko bi mogao producirati svoga sina, ako to nije jedino i samo - otac!? To pak znači da se Hamlet, danski princ, isprva mora uspostaviti kao Hamlet, umoreni danski kralj, e da bi cijelokupni kasniji tijek Shakespeareove, ali i osobne ljudske Hamletove (ma tko on više bio) drame sada već bio sasvim shvatljiv, možda blizak, i zasigurno dirljivo opravdan: jasno je da Hamlet oklijeva, kad je osveta puko jebanje matere! A to je, priznat ćete kolega, bez ekstrapiramidalnih simptoma prilično neugodna okolnost!
Pooka, da se dalje ne zajebavam: Krist dogmatski nikada nije određen kao causa sui, i to nije stvar tvoje pjesničke slobode - to je naprosto tvoja mala podvala ili estetizanska samoobmana - iskreno, vjerujem da je riječ o potonjem: teza ti se toliko dopala, da nisi ni pomislio opteretiti je istinitošću!
Jednako tako, cijela ova priča o Hamletu/Ocu koji sebe proizvodi kao Hamleta/Sina, pri čemu je to jedno te isto dansko samouzročno biće trivijalni lacanistički označitelj manjka koji sugerira manjak označitelja (stalno iznova prizivaš isčeznuće nekakvog referenta, kao da smo u gradskom poglavarstvu ili na simpoziju socijalne medicine - utvare bez referenta, prijestolje bez referenta...), s božanskom ekonomijom, tj. poviješću spasa, ima tek jednu sličnost, posve frivolnu i možda poetičnu, ali ne više od toga: kao što u "Hamletu" sin i predugo oklijeva osvetiti oca, tako, za narode Objave, već cijelu jednu Povijest Otac (možda već preko svake mjere) oklijeva osvetiti Sina.
Hoću kazati: tvoj je esej briljanto štivo za amiziranje s damama, u cercleu kakve unuke neke petersburške deklasirane grofice, ali, nažalost, o Hamletu, ili Kristu, ne govori ama baš ništa. U tom smislu, ironično, vrlo je blizu biti same stvari: gotovo da je quintessence of dust!
"What a piece of work is man! How noble in reason! how infinite in faculties! in form and moving, how express and admirable! in action how like an angel! in apprehension, how like a god! the beauty of the world! the paragon of animals! And yet, to me, what is this quintessence of dust? Man delights not me; no, nor woman neither, though by your smiling you seem to say so."
Konačno, možda Jorge ima pravo: ta definicija neće nam pomoći da razumijemo niti jednog drugog čovjeka osim Hamleta; Eliot bi možda kazao, ili iz njegove misli sljedi, čak ni Hamleta: jer, ta Mona Liza književnosti naprosto ne postoji izvan svoga jedinstvenog Svijeta Djela, koje, i tu bi možda mogli uporabiti tu riječ, samouspostavlja. Samo, tko bi se usudio kazati da razumije "what is this quintessence of dust"!? Ti, Pooka?
P.S. Kao što vidiš, na kraju se ispostavlja da je tvoj zaključak o tome da "stvarnost uspostavlja Hamleta" sasvim nedostatan: da Hamlet uspostavlja stvarnost svijeta u kojem (ne) djeluje znali su već interpreti prije nas, odredivši Hamletov problem i točno i lako i efektno: da nije danski princ, Hamlet ne bi imao nikakvih dvojbi, zar ne? Samo, to je njegova bit: njegov ethos i njegov demon, zar ne?"
Vidite kako je ovaj problem složen! O tragičnosti tragedije i tragediji tragedije, o umjetnosti koja više ne govori istinu svijeta Shakespeare je kazao konačnu riječ u Oluji. Ovdje sada nemamo vremena i za oproštajne govore, pa samo kažimo da je najsimpatičniji lik Oluje Picture of Nobody. Iza maske ne stoji nitko, ili, još bolje: maska upravo skriva to Ništavilo, skriva da je iza nje Nitko!
Čemu sad to spominjem?
Vratimo se na početak: Ubojica djeluje vođen kategoričkim imperativom, i u svom je postupanju neosoban ili nadosoban, kako vam drago; ubojica je, očito je, svatko i nitko. Mogao bi to biti svatko od vas.
4. Knjige koje su predmet ove vanvremene zavjere, koje ubijaju, koje truju svoje čitatelje, kao Pavićeva ili Ecova, koje ubijaju već na devetoj strani kod riječi Vebrum caro factum est, zabranjene su knjige! Čitamo ih na vlastitu odgovornost. Tekst tih palimpsesta konačna je verzija glasine prenošene stima mnogih lunatika: prvotne su riječi Marquisa deformirane, ali on ih je i izrekao znajući da konačna riječ mora biti per-verzija (njegove verzije): Očeva verzija Sinovljeve Riječi. Palimpsest je također vrijedno istumačiti: on je Alef, Univerzum svega što je uopće moguće napisati, cijuela jedna Biblioteka već rečenog: Babilonska knjižnica. I o tome je već ovdje pisano, i to je već napisamo: (o tome da je) sve već napisano!
Nema originalnosti, iako svaka priča teče k izvoru, kao Srce tame! (...)
18.09.2008. (15:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
POVRATAK NA IZVOR
Naivnost stava da je "sve već rečeno" ogleda se u nepromišljenoj pretpostavci da je jednom prije postojalo vrijeme kada nije bilo tako. Međutim, ukoliko se ta pretpostavka podvrgne ispitivanju, pokazuje se naprotiv da je zapravo sve oduvijek bilo rečeno, pa se post-moderna situacija tako pokazuje kao lažna. Ne radi se o tome da krilatica postmodernizma nije točna, već o tome da je ona uvijek bila točna, pa je zato lažna. Već je i Homer pisao pod pretpostavkom da je sve već rečeno. Ovdje treba biti radikalan: kada se pojavilo pismo, i tada je sve već bilo rečeno, ili, drugačije rečeno, sama je pismenost znak da je sve već rečeno. Uopće se ništa ne bi moglo reći, kada sve već ne bi bilo rečeno.
Originalnost se obično shvaća kao neka produkcija posebnosti i izobličenja, ali to je zapravo put u lošu beskonačnost. Jer što je originalnost? Originalnost je, kao što sama riječ kaže, povratak na izvor, a izvor nam je svima zajednički. To je ishodišna točka tumačenja "Srca tame", jer je protagonistovo putovanje u srce neistraženog kontinenta između ostaloga – i prije svega – i povratak na izvor. "Srce tame" je zato nulta točka pripovijedanja, a sve ostale priče samo varijacije na temu. "Srce tame" je tamna komora subjektivnosti, camera obscura svog djelovanja, ono što samom subjektu mora ostati skriveno da bi on uopće mogao funkcionirati kao subjekt. Budući da je slika stvarnosti u tamnoj komori izokrenuta, cijela metafora dobro korespondira sa Hegelovom tezom da je filozofija "izokrenuti svijet". Nije nikakvo čudo da je Orson Welles prvobitno htio ekranizirati upravo Conradovu novelu, ali je umjesto toga snimio "Kanea". "Kane" je ista priča, samo malo drukčija. Umjesto Kurtza Kane.
Ovdje su se svi motivi sklopili u jedan: sve je već rečeno; originalnosti nema ali svako je djelo povratak na izvor; djelo je zabranjeno; zabranjeno je jer knjige ubijaju; knjige ubijaju jer ostavljaju nama traga; ostavljaju tragove...i tu smo na početku Imena ruže. Knjege koja završava riječima: stat rosa pristina nomine, nomina nuda tenemus.
Da bismo sada istražili što sve to znači, trebao bi nam William od Baskervilla. Detektiv.
I zato ja ovu akciju Index opravdavam!
Knjige na Index, naime.
18.09.2008. (16:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Sanja, ja bih htio tebe oženiti. Ozbiljno. Molim te pošalji mi svoju sliku, i ako je i to OK, mislim, ono, ako si barem upola lijepa koliko si blaženo dobrohotna, ja ću te odmah oženiti. Nema druge. Jer gdje bi čovjek još mogao naći ovako poštenu i bogougodnu osobu poput tebe? Ta ne vjerujem da su dvije takve u jednom naraštaju. Zato, ili ti, ili nijedna druga.
Reci, kako bismo se mogli upoznati?
Bismo li mogli stvar ubrzati, pa da dođeš do mene, s dvije-tri teglice ovog prekrasnog meda koji se razvlači kao sati provedeni bez bloga, a ja ću te cijelu prošarati medom, polizati, šaputati ti tako uzbudljive prostote da ćeš pomisliti da slušaš pijane kerubine na povratku iz Čistilišta, i potom bih te tako Sanja istaslačio da bi mi na centru stadiona u Maksimiru podigla spomenik, trajniji od mjedi.
Istinski sam zainteresiran za jedan umetnički život u dvoje.
Molio bih te samo da toleriraš moje ljubavnice: nije to ništa osobno, naprosto ih ne želim povrediti. S vremenom će one same otići, a ti i ja ćemo ostati kao pčelice i cvijeće, prirodno povezani.
Čitao sam tvoj zadnji post. Lijepo pišeš:
Med je gusti sok koji pčele medarice prave od nektara koji kupe sa cvijeća ili medene rose koju ispuštaju neki kukci.
Dobro rečeno.
Reci, to ti sve sama smišljaš, ili konzultriraš medarsku literaturu?
Ja sam čuo ovakvu spiku o medu: Navodno da Chuck Norris ne jede med, nego da žvače pčele! Zbilja neduhovito. I nehumano.
Molim te, Sanja, javi se. Svijet više nije isti otkad si se ti objavila.
18.09.2008. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Industrial Society and It's Future
18.09.2008. (17:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
Sve kreće od zakona o zabrani pušenja u javnim prostorima ;)))
Odnositi će se na sve osim na ekskluzivne klubove ili barove u kojima će elita u miru ispuhivati dim cigare vrijedan stotinjak eura.
Jednako tako iz zdravstvenih razloga dolazi kraj institucionalnom financijskom protoku novca bez pravila ,ali doslovno bez pravila uvođenjem elementarne regulative s početkom 2009. i u ovom slučaju iz igre ispadaju najsitnije ribe. naime dokazano je da pasivno bogaćenje djelatnika šaltera banke danas zvanih low management loše utječe na gastrointestinalne funkcije birača.
Situacija se sužava na najužu obitelj i pomiće jedan kat piramide prema gore( gdje je sve skuplje.
Na vrhu te iste piramide novac se na spominje. nije pristojno , tamo stanuje pogodovanje i nedajbože Ako se netko baš previše napuši finih cigara
pripremljene uputnice za psihijatrijske bolnice.
brbuć ;))
18.09.2008. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aurelia
Doktoru Jatogenu koji uvijek šuti na mom blogu:)
18.09.2008. (18:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
Doktoru Jatogenu koji nikada ne dolazi na moj blog )))))
18.09.2008. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Doktor Jatogen ima blog koji je kao onaj Gongorin sonet koji napredujući samoga sebe troši: s vremenom, Jatogenov je blog sve kraći, da bi danas tekstualno iščezao. Odličan koncept!
Karcinom bloga: nazaduješ napredujući!
18.09.2008. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Catma
Doktoru Jatogenu, tak. Bezveze. Da ga raspizdim ili razveselim, jer se neće igrati sa mnom.
18.09.2008. (19:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ako mi naljutite moj dobrog prijatelja i humanista dottorea Jatogena, sve ćete mi tri na brijegu tom plesat uz munje i uz grom!
18.09.2008. (20:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Catma
Ja ću plesati na ovu. Sama il bez njega !
18.09.2008. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
čitajući o svotama ne mogu vjerovati koliko su primorci na faksu jeftini, jebiga, provincijalizacija hrvatske na djelu ;)
18.09.2008. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Odvojite par sati i pročitajte manifest Theodora Kaczynskog. Evo vam linka još jednom: Industrial Society and Its Future
18.09.2008. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...