Originalan i plodotvoran pristup, sjajan tekst. Poticajan za razglabanje. Dobro uočena razlika radnog i slobodnog vremena, nastavak rasprave o "carstvu nužnosti" i "carstvu slobode". Diskutabilna teza "Privatnost, tamo gdje je početak i mjesto punine života…" Ako je zaoštreno zbog razumljivosti teze i elegancije teksta, ima i opravdanje, no kao stav na kojemu bi se ustrajalo je slabašno. Pristalica sam grčkog ideala da u svim stvarima u životu treba postići pravu mjeru. Samoostvarivanje kroz djelovanje je jednako važno, ako ne i značajnije od uživanja plodova svog rada. Mentalna ravnoteža i sreća uvelike ovise o ravnoteži javnog i privatnog, pri čemu bi obje strane trebale biti bogate. I u vremenu o kojem autor piše bilo je mnoštvo ljudi koji ni najmanje nisu zanemarivali "obiteljski Mi, a kamoli neki projekt Ja", kao i onih koji su pretjerali upravo na tu stranu i osim "Mi-Ja" ništa drugo nisu ni vidjeli. Slika koju autor daje više je ideološki projekt loših ideologa koji nikada nije uspio zatrti stvarno bogatsvo života nego opis stvarnog stanja.
15.09.2008. (11:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Babl ima vid kao suri orao. Zašto je samo zima ciča? Zašto je samo ironija jetka? Zašto je samo orao sur? Zašto se jednostavno ponekad ne kaže: Suri kurac? To su pitanja koja valja postaviti! Nego, drugovi, ovdje se opasno gusto misli. Babl je počeo s close readingom! To je metodologija koja uz pomoć sarkazma i veza na pravim mjestima Amerikancima i Englezima omogućuje da praktički sami vladaju svijetom: close reading je porazio Germanicum i teutonske hermeneutičare, i tu se nema što za dodati. Dakle, idemo, mužika dečki, če nebute dobre svirali mam vam inštrumente v trešče dam... Sloboda je spoznata nužnost. Dakle, isposredovao sam ova dva carstva već u prvoj rečenici. Samo, znam ja da ovdje ne pale vašarski trikovi: teza koju Babl uočava, ona o privatnosti koja je početak i mjesto punine života, nije toliko slabašna koliko se njemu čini, niti je tek stilistička doskočica zbog elegancije i jasnoće teksta - prije će biti da se radi o dijagnozi stanja u Duhu, o trezvenoj i zreloj stoičkoj rezignaciji nad jednim od onih povijesnih perioda u kojem se ljudskost povlači u sebe samu, iz "javnosti" u "privaciju", no povlačeći sa sobom tu javnost, interiorizirajući je na način da se vrlo širok krug tema sada raspravlja u vrlo uskom krugu ljudi, if you know what I mean. Postmoderni subjekt, koji se iz X otkotrljao na periferiju kao prognani rimski car u progonstvo divljine, naprosto u nepomućenom miru, zrelo, virilno, odraslo, konstatira da od "pustoši realnog", što je naša socijalna strukturna matrica, spašava jedino još iluzija obilja privatnog: nokturalna meditacija nad kakvom knjigom ili siteom, kakva studentesa uredno svezana po strogom protokolu shibarija, čaša nekog chateaua ili apsinta, elastičan bič o volujske žile ili repa, par zubi u glavi i prijatelja u gradu, i što ti više treba, dragi moj Babl, kakvo samoostvarnje kroz djelovanje? Praxis? Tja, vidiš kako je Kangrga završio, to te nije ničemu naučilo? Zar ne vidiš da generali postaju carevi svakih par mjeseci, da s krunama lete i glave, i da se ovdje nitko nije rodio i umro u istoj državi? Vremena su opasna, ali postmoderna, i valja gledati vlastite poslove, ako je o poslovima riječ. U onim vremenima samoupravnog socijalizma nema zbora da je ispod površine bujalo bogatvo života: svaki je portir sagradio vikendicu, ergo, siromasi su patentirali opšti lopovluk pripremajući se da u devedesetima izvedu tour de force: da najsposobniji konačno pokradu ostale, u tom finalnom rat raceu stoljeća. Ja osobno imam upravo taj stoički etički ideal pred očima: ataraksiju, nepomućeni mir, iako mi kažu da je to mir svinje na brodu u oluji! Pa što? Bolje i takav mir, nego stalna priprema kao da će sutra biti rat, na što nas je tjerao Maršal, traumatizirajući narode i narodnosti do histerije koja je morala buknuti, baš kao i oduševljenje zadnjega dana manevara NNNI kad bi se dopuštala uporaba bojevog streljiva! Osim toga, Babl, čitao si o biometrijskoj kontroli i posvemašnjoj prozirnosti današnjeg života, o prodoru javnog u privatno, ako ne drugdje, a ono nedavno na Vaseljeni. Ta, pred ovom policijskom državom zaista je nužno pobjeći u intimu, a kamoli ne privaciju. Država sve čini samo da se ništa ne dogodi: interpasivna je. Što onda učiniti da bi se stvari promijenile? Sorry, stari, ali već sam to jednom objavio, no zato kaj smo frendovi, evo reprize:
15.09.2008. (13:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Subjektivno se nasilje doživljava naspram nulte točke ne-nasilja kao narušavanje "normalnog" mirnog stanja stvari. Objektivno je nasilje, međutim, upravo ono nasilje koje podržava ovaj "normalan" poredak stvari." Znači li to da poziv da budemo pasivni i "ne činimo ništa" zapravo možemo shvatiti u smislu da "otpor znači predaju"? ... Vratimo li se na svjetovnu razinu, pitanje koje se ovdje implicitno postavlja vrlo je često u Žižekovom opusu i najčešće ima jednoznačan odgovor: treba li samo reformirati svijet (društveno-politički-ekonomski sustav) ili ga treba radikalno preobraziti? Može li ga se potkopavati iznutra ili ga je potrebno u cijelosti napustiti i inzistirati na radikalnoj i dramatičnoj preobrazbi? Žižekove refleksije o Lenjinu i sv. Pavlu na suptilan i manje izravan način nastavljaju se i u ovoj knjizi u kojoj se opetovano tvrdi da "radikalna demokracija" i dalje nije dovoljno "radikalna" stoga što nastavlja igrati igru liberalnog kapitalizma. Suvremena ljevica na različite načine reagira na hegemoniju globalnog kapitalizma i liberalne demokracije kao njegove političke proteze: ona se može i dalje nastaviti boriti za promjene unutar postojećeg sustava (npr. socijaldemokratski Treći put) ili pak može ne činiti ništa i čekati "božansko nasilje" koje će pravedničkim gnjevom (ali bez etičkog stava u pozadini) razoriti temelje nepravednog svijeta. Već spomenuti paradoks predstavlja kamen smutnje brojnim Žižekovim kritičarima koji mu, osim nekonzistentnosti, zamjeraju i to da navodno ne nudi nikakve istinski progresivne ili transformativne alternative, već samo propagira praznu negativnost "aktivnog nihilizma". Posve je jasno da takva kritički nastrojena argumentacija promašuje poantu: radi se upravo o tome da "agresivnu pasivnost" pri kojoj akteri u društvenom prostoru i javnoj sferi djeluju baš zato da se ništa ne bi promijenilo (prema poznatoj Viscontijevoj maksimi kako se "sve mora promijeniti da bi sve ostalo isto") treba zamijeniti "pasivno-agresivnim ponašanjem" i povlačenjem iz javnog prostora.
15.09.2008. (13:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Privatnost, naravno, jest mjesto punine života; javnost je smetlište, kloaka, prostor pražnjenja iz kojeg se uistinu valja povući. Žižek, koji to zna, ipak se radije kupa u govnima. Ne jebe mene, dakle, njegova nekonzistentnost, nego to što je, dozvolit ćete, govnar i što "smrdi, smrdi, užasno smrdi".
15.09.2008. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O jeb'o te Žižek, da te Žižek! Jeb'o! 'ko o čemu, ti o Žižeku. Pa meni je tak svejedno je li to kazao Žižek ili Rorty - sljedeći put ću napraviti apokrif, ili ću jednostavno uvesti taj običaj na Vaseljeni, što bi uostalom jedino bilo konzekventno: ako već tvrdim da je metafizika žanr fantastičke književnosti - doduše, to ne tvrdim prvi, ali ni ozbiljno - onda je sasvim legitimno, pače neminovno i ustvari jedino pristojno tekstove antidatirati, po svojoj volji prepravljati, pripisivati arbitrarnim autorima, sve u svemu: tekst an sich smatrati apokrifom! Što kažete, dottore?
15.09.2008. (15:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jeb'ga, nasi samoupravljaci ocito nisu dovoljno radili na radnom mjestu, kad je svaki genijalac, sa svojim ficom/zastavom/renaultom/TASovcem jurio na svoju vikendicu zemlju kopat. Ja, kao tip, koji lako umara (vrag mi odnio nevaljalu jetru), ne shvacam da je netko u stanju bio cijeli tjedan raditi, a onda na vikendici cijeli zivot zemlju kopat. Kakva deagrarizacija, kad su svi i dalje macekovski seljaci. Meni moj jedan dobar prijatelj je seljacki sin, a mrzi zemlju kao rijetko tko, a gradska ekipa ide kopat. Preludo.
15.09.2008. (19:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žižeka nije rodila majka! On se dapače pre-porodio otkako mu je majka umrla, kako sam kaže: nije žalovao ni trenutka! Za zaključiti je da je Žižeka jedinog u povijesti čovječanstva rodila maćeha! Jasno - revolucija! To je nama naša borba dala...
15.09.2008. (21:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja njega ne diram, on dira mene. Nepozvan zadire u moj prostor kroz kanalizacijske otvore (televizori, monitori, tiskovine...) i kenja li ga, kenja. Ili, kako bi rekao Nemo, jebe me, da me jebe.
16.09.2008. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aurelia
Internacionala
15.09.2008. (05:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hemicar
ko je hapio taj garant nije jugonostalgicar hehe
15.09.2008. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijet u boci
I dok je utakmica ova trajala, stariji ljudi su uzimali riječ
Sine, Hase je tukao Engleze, Švabe i Ruse i ovo sad mu je posljednji meč!
15.09.2008. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Originalan i plodotvoran pristup, sjajan tekst. Poticajan za razglabanje. Dobro uočena razlika radnog i slobodnog vremena, nastavak rasprave o "carstvu nužnosti" i "carstvu slobode". Diskutabilna teza "Privatnost, tamo gdje je početak i mjesto punine života…" Ako je zaoštreno zbog razumljivosti teze i elegancije teksta, ima i opravdanje, no kao stav na kojemu bi se ustrajalo je slabašno. Pristalica sam grčkog ideala da u svim stvarima u životu treba postići pravu mjeru. Samoostvarivanje kroz djelovanje je jednako važno, ako ne i značajnije od uživanja plodova svog rada. Mentalna ravnoteža i sreća uvelike ovise o ravnoteži javnog i privatnog, pri čemu bi obje strane trebale biti bogate. I u vremenu o kojem autor piše bilo je mnoštvo ljudi koji ni najmanje nisu zanemarivali "obiteljski Mi, a kamoli neki projekt Ja", kao i onih koji su pretjerali upravo na tu stranu i osim "Mi-Ja" ništa drugo nisu ni vidjeli. Slika koju autor daje više je ideološki projekt loših ideologa koji nikada nije uspio zatrti stvarno bogatsvo života nego opis stvarnog stanja.
15.09.2008. (11:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Babl ima vid kao suri orao. Zašto je samo zima ciča? Zašto je samo ironija jetka? Zašto je samo orao sur? Zašto se jednostavno ponekad ne kaže: Suri kurac? To su pitanja koja valja postaviti!
Nego, drugovi, ovdje se opasno gusto misli.
Babl je počeo s close readingom!
To je metodologija koja uz pomoć sarkazma i veza na pravim mjestima Amerikancima i Englezima omogućuje da praktički sami vladaju svijetom: close reading je porazio Germanicum i teutonske hermeneutičare, i tu se nema što za dodati. Dakle, idemo, mužika dečki, če nebute dobre svirali mam vam inštrumente v trešče dam...
Sloboda je spoznata nužnost. Dakle, isposredovao sam ova dva carstva već u prvoj rečenici. Samo, znam ja da ovdje ne pale vašarski trikovi: teza koju Babl uočava, ona o privatnosti koja je početak i mjesto punine života, nije toliko slabašna koliko se njemu čini, niti je tek stilistička doskočica zbog elegancije i jasnoće teksta - prije će biti da se radi o dijagnozi stanja u Duhu, o trezvenoj i zreloj stoičkoj rezignaciji nad jednim od onih povijesnih perioda u kojem se ljudskost povlači u sebe samu, iz "javnosti" u "privaciju", no povlačeći sa sobom tu javnost, interiorizirajući je na način da se vrlo širok krug tema sada raspravlja u vrlo uskom krugu ljudi, if you know what I mean. Postmoderni subjekt, koji se iz X otkotrljao na periferiju kao prognani rimski car u progonstvo divljine, naprosto u nepomućenom miru, zrelo, virilno, odraslo, konstatira da od "pustoši realnog", što je naša socijalna strukturna matrica, spašava jedino još iluzija obilja privatnog: nokturalna meditacija nad kakvom knjigom ili siteom, kakva studentesa uredno svezana po strogom protokolu shibarija, čaša nekog chateaua ili apsinta, elastičan bič o volujske žile ili repa, par zubi u glavi i prijatelja u gradu, i što ti više treba, dragi moj Babl, kakvo samoostvarnje kroz djelovanje? Praxis? Tja, vidiš kako je Kangrga završio, to te nije ničemu naučilo? Zar ne vidiš da generali postaju carevi svakih par mjeseci, da s krunama lete i glave, i da se ovdje nitko nije rodio i umro u istoj državi? Vremena su opasna, ali postmoderna, i valja gledati vlastite poslove, ako je o poslovima riječ. U onim vremenima samoupravnog socijalizma nema zbora da je ispod površine bujalo bogatvo života: svaki je portir sagradio vikendicu, ergo, siromasi su patentirali opšti lopovluk pripremajući se da u devedesetima izvedu tour de force: da najsposobniji konačno pokradu ostale, u tom finalnom rat raceu stoljeća. Ja osobno imam upravo taj stoički etički ideal pred očima: ataraksiju, nepomućeni mir, iako mi kažu da je to mir svinje na brodu u oluji! Pa što? Bolje i takav mir, nego stalna priprema kao da će sutra biti rat, na što nas je tjerao Maršal, traumatizirajući narode i narodnosti do histerije koja je morala buknuti, baš kao i oduševljenje zadnjega dana manevara NNNI kad bi se dopuštala uporaba bojevog streljiva! Osim toga, Babl, čitao si o biometrijskoj kontroli i posvemašnjoj prozirnosti današnjeg života, o prodoru javnog u privatno, ako ne drugdje, a ono nedavno na Vaseljeni. Ta, pred ovom policijskom državom zaista je nužno pobjeći u intimu, a kamoli ne privaciju. Država sve čini samo da se ništa ne dogodi: interpasivna je. Što onda učiniti da bi se stvari promijenile? Sorry, stari, ali već sam to jednom objavio, no zato kaj smo frendovi, evo reprize:
15.09.2008. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
"Subjektivno se nasilje doživljava naspram nulte točke ne-nasilja kao narušavanje "normalnog" mirnog stanja stvari. Objektivno je nasilje, međutim, upravo ono nasilje koje podržava ovaj "normalan" poredak stvari." Znači li to da poziv da budemo pasivni i "ne činimo ništa" zapravo možemo shvatiti u smislu da "otpor znači predaju"? ...
Vratimo li se na svjetovnu razinu, pitanje koje se ovdje implicitno postavlja vrlo je često u Žižekovom opusu i najčešće ima jednoznačan odgovor: treba li samo reformirati svijet (društveno-politički-ekonomski sustav) ili ga treba radikalno preobraziti? Može li ga se potkopavati iznutra ili ga je potrebno u cijelosti napustiti i inzistirati na radikalnoj i dramatičnoj preobrazbi? Žižekove refleksije o Lenjinu i sv. Pavlu na suptilan i manje izravan način nastavljaju se i u ovoj knjizi u kojoj se opetovano tvrdi da "radikalna demokracija" i dalje nije dovoljno "radikalna" stoga što nastavlja igrati igru liberalnog kapitalizma. Suvremena ljevica na različite načine reagira na hegemoniju globalnog kapitalizma i liberalne demokracije kao njegove političke proteze: ona se može i dalje nastaviti boriti za promjene unutar postojećeg sustava (npr. socijaldemokratski Treći put) ili pak može ne činiti ništa i čekati "božansko nasilje" koje će pravedničkim gnjevom (ali bez etičkog stava u pozadini) razoriti temelje nepravednog svijeta. Već spomenuti paradoks predstavlja kamen smutnje brojnim Žižekovim kritičarima koji mu, osim nekonzistentnosti, zamjeraju i to da navodno ne nudi nikakve istinski progresivne ili transformativne alternative, već samo propagira praznu negativnost "aktivnog nihilizma". Posve je jasno da takva kritički nastrojena argumentacija promašuje poantu: radi se upravo o tome da "agresivnu pasivnost" pri kojoj akteri u društvenom prostoru i javnoj sferi djeluju baš zato da se ništa ne bi promijenilo (prema poznatoj Viscontijevoj maksimi kako se "sve mora promijeniti da bi sve ostalo isto") treba zamijeniti "pasivno-agresivnim ponašanjem" i povlačenjem iz javnog prostora.
15.09.2008. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Privatnost, naravno, jest mjesto punine života; javnost je smetlište, kloaka, prostor pražnjenja iz kojeg se uistinu valja povući. Žižek, koji to zna, ipak se radije kupa u govnima. Ne jebe mene, dakle, njegova nekonzistentnost, nego to što je, dozvolit ćete, govnar i što "smrdi, smrdi, užasno smrdi".
15.09.2008. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
O jeb'o te Žižek, da te Žižek! Jeb'o! 'ko o čemu, ti o Žižeku. Pa meni je tak svejedno je li to kazao Žižek ili Rorty - sljedeći put ću napraviti apokrif, ili ću jednostavno uvesti taj običaj na Vaseljeni, što bi uostalom jedino bilo konzekventno: ako već tvrdim da je metafizika žanr fantastičke književnosti - doduše, to ne tvrdim prvi, ali ni ozbiljno - onda je sasvim legitimno, pače neminovno i ustvari jedino pristojno tekstove antidatirati, po svojoj volji prepravljati, pripisivati arbitrarnim autorima, sve u svemu: tekst an sich smatrati apokrifom!
Što kažete, dottore?
15.09.2008. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Pa da.
15.09.2008. (17:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski
Jeb'ga, nasi samoupravljaci ocito nisu dovoljno radili na radnom mjestu, kad je svaki genijalac, sa svojim ficom/zastavom/renaultom/TASovcem jurio na svoju vikendicu zemlju kopat. Ja, kao tip, koji lako umara (vrag mi odnio nevaljalu jetru), ne shvacam da je netko u stanju bio cijeli tjedan raditi, a onda na vikendici cijeli zivot zemlju kopat. Kakva deagrarizacija, kad su svi i dalje macekovski seljaci. Meni moj jedan dobar prijatelj je seljacki sin, a mrzi zemlju kao rijetko tko, a gradska ekipa ide kopat. Preludo.
15.09.2008. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Apokrifno, to je zanimljiva ideja. Bez kamene šume referenci. Bio bi to zanimljiv eksperiment.
Što se tiče Diva iz Guzice: ljutiti se nema smisla.
15.09.2008. (19:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aurelia
doktore Jatogen, vi ste mi dragi, ali ne dirajte mi Žižeka, takvog filozofa još majka nije rodila na ovim prostorima
15.09.2008. (19:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Žižeka nije rodila majka! On se dapače pre-porodio otkako mu je majka umrla, kako sam kaže: nije žalovao ni trenutka! Za zaključiti je da je Žižeka jedinog u povijesti čovječanstva rodila maćeha! Jasno - revolucija! To je nama naša borba dala...
15.09.2008. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Ja njega ne diram, on dira mene. Nepozvan zadire u moj prostor kroz kanalizacijske otvore (televizori, monitori, tiskovine...) i kenja li ga, kenja. Ili, kako bi rekao Nemo, jebe me, da me jebe.
16.09.2008. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...