Što tko voli, to će mu se dati - kaže Biblija! U jednom trenutku života, kad se najmanje nadaš, hvatat ćeš se za paučinu jer ni slamke neće biti u blizini! A Gospodin je čvrsta hridina pa zato i mi mali i naši velikani s radošću možemo reći: IN TE, DOMINE, SPERAVI! Pozdrav!
11.09.2008. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sljedeći primjer također pokazuje što je život kojemu je Krist NADA:
85. OBLJETNICA SLUŽAVKI MALOG ISUSA U VINKOVCIMA
Predstavljena monografija "Pod Marijinim okriljem" autorice s. Zrinke Hržić
Vinkovci, (IKA/BTU) - Na blagdan Male Gospe, 8. rujna, služavke Malog Isusa u samostanu Marijin dom u Vinkovcima proslavile su 85. obljetnicu svoga boravka u gradu na Bosutu. Slavlju je prethodila trodnevnica na kojoj su mnogi vjernici dolazili pred spilju Gospe Lurdske koja je postavljena u vrtu Marijina doma prije točno 50 godina. Mise su u tijeku trodnevlja slavili župni vikar u župi sv. Euzebija i Poliona Ivan Blaževac, upravitelj Gospina svetišta u Tekijama u Petrovaradinu Stjepan Vukovac i župnik iz Ilače Krešimir Aračić.
Na sam blagdan Male Gospe, sestre iz Marijina doma objavile su svoju monografiju pod naslovom "Pod Marijinim okriljem" autorice s. Zrinke Hržić. U Poglavarstvu grada Vinkovaca, gdje je knjiga bila predstavljena, kao domaćin grada dr. Mladen Karlić, gradonačelnik Vinkovaca, izrazio je zahvalnost redovnicama što su kroz 85 godina u grad utkale duhovnu dimenziju koju su ustrajno i samozatajno živjele služeći malenima. O važnosti monografije, koja prikazuje dio povijesti redovništva te Družbe i razvijajući karizmu služenja "Isusovoj najmanjoj braći", govorio je pomoćni đakovačko-osječki biskup dr. Đuro Hranić. S. Irena Olujević, zamjenica vrhovne poglavarice Družbe služavki Malog Isusa, opisala je kako su sestre požrtvovno radile u sirotištu, zabavištu, konviktu, te u njegovanju starijih osoba, te tako služeći utjelovile karizmu svoje Družbe koju su dobile od svoga utemeljitelja sluge Božjega dr. Josipa Stadlera.
Voditelj Arhivskoga sabirnoga centra u Vinkovcima prof. Marko Landeka, kao pomoćni urednik knjige, svjedočio je o svojoj suradnji s redovnicama, a prof. Marija Burić lektorirajući knjigu zaključila je da je ova knjiga povijest imena, a da svako ime nosi iza sebe jedan život – Nepomucena, Krizostoma, Gašparina, Iluminata, Danijela, Medarda, Marta… S. Zrinka Hržić, autorica knjige, pojasnila je kako je knjiga nastala te kako je sakupljajući razne dokumente i fotografije iz mnogih arhiva sastavila jednu povijest koja u sebi nosi mnogo malih životnih povijesti. Izdavajući ovu monografiju redovnice su htjele ostaviti spomen na mnoge, sada već pokojne sestre, koje su svoje živote ugradile u Marijin dom kroz 85 godina.
Svečano zahvalno euharistijsko slavlje predvodio je biskup Hranić. Na slavlju su se okupile i mnoge sestre iz Zagreba, Samobora, Sl. Kobaša, Sl. Broda, te brojni prijatelji i dobročinitelji Marijina doma. Koncelebriralo je više svećenika na čelu s vinkovačkim župnikom i dekanom preč. Tadijom Pranjićem, koji je biskupa pozdravio na početku mise. Riječ pozdrava uputila je i s. Radoslava Radek, provincijalna glavarica Zagrebačke provincije. Biskup je govorio o važnosti redovničkog poziva, o sestarskom predanju poput Blažene Djevice Marije, o ozbiljnom shvaćanju krsnog posvećenja, te istaknuo kako služenje djeci i starijima redovnički život čini bogatijim, a postaje i uzorom roditeljima kako služiti svojoj djeci. Euharistija je postala i molitvom za duhovna zvanja koja su potrebna današnjoj Crkvi i cijelom svijetu.
A evo još jedan primjer kao potvrda da je doista KRIST NADA EUROPE!
LITVA: 400. OBLJETNICA NACIONALNOG SVETIŠTA BDM
Vilnius, (IKA) - Vojni biskup Juraj Jezerinac i generalni vikar Vojnoga ordinarijata mons. Josip Šantić posjetili su od 5. do 8. rujna, na poziv vojnog ordinarija, Republiku Litvu i sudjelovali u proslavi 400. obljetnice nacionalnog svetišta BDM u Šilovi.
Litva je jedna od bivših sovjetskih republika, osamostalila se u ožujku 1991. godine, članica je EU i NATO-a. Ima oko 3,5 milijuna stanovnika, od toga oko 85% Litavci katolici, oko 6% Rusa i oko 7% Poljaka. Ta zemlja na Baltiku je pješčana ravnica i 70% pokrivena šumama. Litavci su posljednji od europskih naroda pokršteni. Tek u 15. stoljeću dominikanci počinju naviještati Radosnu vijest te su zajedno sa skupinom franjevaca morali to sjeme zaliti vlastitom krvlju. Na mjestu mučeništva u Vilniusu, glavnome gradu Litve, bila su podignuta tri križa koja je osvajačka sovjetska vlast porušila a kao znak te rušilačke moći ostali su polomljeni križevi u podnožju sljemena, a na samom brežuljku podignuti su novi križevi. Na mnogim mjestima ostaci su teških vremena kada je Litva bila samo dio Sovjetskog Saveza.
U glavnom gradu crkva Sv. Kazimira, velikog sveca i kralja Litve, bila pretvorena u muzej ateizma a sadašnja katedrala u umjetničku galeriju. Isusovačka crkva bila je smetlište a samostan je pretvoren u biblioteku. Danas se Litva doživljava dvojako: kao zemlja puna ostataka prošlih vremena kada je Sovjetski Savez pokušavao nekakvim novim "oslobođenjem" graditi "raj na zemlji" bez Boga; i kao ona druga, koja je prisutna na svakom koraku zahvaljivanjem Bogu za dar slobode koja je započela proglašenjem neovisnosti u ožujku 1991. godine. To je najvidljivije na Brdu Križeva kod grada Šiaulija. Šiauliu je grad koji je bio zamišljen od tadašnjih vlasti kao grad bez crkve, grad budućnosti (npr. kao naše Ploče ili u Poljskoj Nova Huta). Sve je moralo biti izgrađeno po socijalističkom modelu. Duhovna vertikala bila je izbačena iz vizure grada.
Na mjestu gdje se nalazi Brdo Križeva polovinom 19. stoljeća dogodilo se ukazanje koje nije ostavilo pisani trag, ali su ljudi rado dolazili na to mjesto i kao spomen na svoje hodočašćenje ostavljali su križeve i krunice. Posebno su se hodočašća umnožila u tijeku I. i II. svjetskog rata te je od križeva nastao brežuljak. Padom Litve pod sovjetsku vlast zabranjena su i teško kažnjavana, sve do sibirskih progona, hodočašća na to mjesto. Ali, narod je i dalje dolazio uz sve straže i sve zabrane te sva progonstva. Vlasti su tri puta buldožerom poravnale to sveto brdo, uništile križeve, proširile rijeku s jedne strane a s druge postavile žicu i stražu. No, narod je i po cijenu vlastita života dolazio. Da bi još više ponizili to mjesto tu su bacali leševe od životinja. Ni to nije moglo spriječiti vjernike da dolaze. Po dolasku slobode brdo je još više izraslo i danas još uvijek raste, više od milijun križeva iz cijelog svijeta.
Na to je brdo hrvatsko izaslanstvo postavilo i našu krunicu s križem iz Domovinskog rata. Tu je i Papin križ koji je darovao poslije euharistijskog slavlja koje je slavio na tom mjestu 1993. godine. Na podnožju križa piše: "Zahvalan sam litavskom narodu za svjedočanstvo vjere koje je pokazivao kroz povijest na ovome mjestu. Ivan Pavao II".
Franjevci ističu da ljudi tu dolaze "ispovjediti svoju vjeru i zahvaliti za dar slobode". U blizini je, na Papinu inicijativu, podignut franjevački samostan. U knjigu dojmova biskup Jezerinac i mons. Šantić zabilježili su: "Na poziv Vojnog ordinarija Litve pohodili smo ovo sveto mjesto vjere i ponosa litavskog naroda. Povijest je Litve i Hrvatske, barem u posljednjim stoljećima, toliko bliska ali ono što je održalo jedan i drugi narod jest ljubav prema Bogu, štovanje sv. Križa i velika ljubav prema Bogorodici. Čini nam se da ove vrednote treba i danas isticati... Molit ćemo ovih hodočasničkih dana da Bog sačuva i Litvu i Hrvatsku da bi bile dobro sjeme u zajednici Europe, dobro sjeme Isusa Krista koje donosi stostruki plod".
Slično je i u obližnjem gradu Šiauliu, gdje je Crkva bila osuđena na nestanak. Gomila kamenja na vrhu koje se nalazi križ u blizini crkve-katedrale, u kojoj predsjeda biskup Eugenius Bartulis, koji uz svoju biskupiju vodi i Vojni ordinarijat, predstavlja spomen na Litavce koji su skončali svoj život u gulazima Sibira, iz svake obitelji barem po jedan član završio je svoj život u sibirskom progonstvu. Danas mladi Litavci hodočaste u Sibir na mjestima pogibije svojih zemljaka, donose kamenove i tako grade svoj "zid boli".
S Brda Križeva krenulo je hodočašće prema nacionalnom svetištu Šilova, gdje se već 400 godina časti lik Gospe zaštitnice Litve. To svetište, kao ni ono Gospe od zlatnih vratiju u glavnom gradu ni Sovjeti nisu mogli uništiti...
11.09.2008. (10:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sva moja nada si Ti, Ti me nikad nećeš napustiti. Sva moja nada si Ti gdje god me vode Tvoji putevi...kaža jedna pjesma. Sam je u Bogu mir...spominje se u jednom psalmu. S pravom se nadam da On dolazi da spasi nas, jer danas nema tog što bi me u bezizlaznim trenutcima moglo hrabriti osim toga da vjerujem u Njega koji sve proviđa. I kad god to čini. čini iz ljubavi jer i sam jest Ljubav
12.09.2008. (14:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Andjelko jel si svjestan da ovo sto si napisao "U jednom trenutku života, kad se najmanje nadaš, hvatat ćeš se za paučinu jer ni slamke neće biti u blizini!"
vrijed i za tebe, a ko zna da li ce te neko cuti, sanse ti i bas nisu velike,
znas ako se makne taj porez od koga zivis bas ti i ne ostaje puno ...
13.09.2008. (16:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah kako smiješno dragi @xd - totalno meni smiješno! Jer "moje veze nisu tako tanke"! Temelj moje nade nisu banke! Bio bih najjadniji od svih ljudi kad bih se uzdao u porez - to bi mi bio PORAZ! Ja sam cijeli svoj život bio i sada sam potpuno oslonjen na Onogo koji nas k sebi privlači konopcima ljubavi! Ja se doista potpuno oslanjam na Providnost (znam da ti je to neshvatljivo i da te ničim ne mogu uvjeriti) upravo onako kako nam Isus preporučuje (vidi u 6. glavi Matejeva evanđelja):
Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?" "Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
Živ mi bio!
13.09.2008. (21:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovi nemoguci citati su mi promakli ali ako ikad budes morao zivjeti od onoga sto zaradis neces se bas dobro provesti zvucis ko onaj cvrcak iz basne ....
21.09.2008. (19:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
Ako nam je Krist nada, onda nam se loše piše...
11.09.2008. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Što tko voli, to će mu se dati - kaže Biblija!
U jednom trenutku života, kad se najmanje nadaš, hvatat ćeš se za paučinu jer ni slamke neće biti u blizini!
A Gospodin je čvrsta hridina pa zato i mi mali i naši velikani s radošću možemo reći:
IN TE, DOMINE, SPERAVI!
Pozdrav!
11.09.2008. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Sljedeći primjer također pokazuje što je život kojemu je Krist NADA:
85. OBLJETNICA SLUŽAVKI MALOG ISUSA U VINKOVCIMA
Predstavljena monografija "Pod Marijinim okriljem" autorice s. Zrinke Hržić
Vinkovci, (IKA/BTU) - Na blagdan Male Gospe, 8. rujna, služavke Malog Isusa u samostanu Marijin dom u Vinkovcima proslavile su 85. obljetnicu svoga boravka u gradu na Bosutu. Slavlju je prethodila trodnevnica na kojoj su mnogi vjernici dolazili pred spilju Gospe Lurdske koja je postavljena u vrtu Marijina doma prije točno 50 godina. Mise su u tijeku trodnevlja slavili župni vikar u župi sv. Euzebija i Poliona Ivan Blaževac, upravitelj Gospina svetišta u Tekijama u Petrovaradinu Stjepan Vukovac i župnik iz Ilače Krešimir Aračić.
Na sam blagdan Male Gospe, sestre iz Marijina doma objavile su svoju monografiju pod naslovom "Pod Marijinim okriljem" autorice s. Zrinke Hržić. U Poglavarstvu grada Vinkovaca, gdje je knjiga bila predstavljena, kao domaćin grada dr. Mladen Karlić, gradonačelnik Vinkovaca, izrazio je zahvalnost redovnicama što su kroz 85 godina u grad utkale duhovnu dimenziju koju su ustrajno i samozatajno živjele služeći malenima. O važnosti monografije, koja prikazuje dio povijesti redovništva te Družbe i razvijajući karizmu služenja "Isusovoj najmanjoj braći", govorio je pomoćni đakovačko-osječki biskup dr. Đuro Hranić. S. Irena Olujević, zamjenica vrhovne poglavarice Družbe služavki Malog Isusa, opisala je kako su sestre požrtvovno radile u sirotištu, zabavištu, konviktu, te u njegovanju starijih osoba, te tako služeći utjelovile karizmu svoje Družbe koju su dobile od svoga utemeljitelja sluge Božjega dr. Josipa Stadlera.
Voditelj Arhivskoga sabirnoga centra u Vinkovcima prof. Marko Landeka, kao pomoćni urednik knjige, svjedočio je o svojoj suradnji s redovnicama, a prof. Marija Burić lektorirajući knjigu zaključila je da je ova knjiga povijest imena, a da svako ime nosi iza sebe jedan život – Nepomucena, Krizostoma, Gašparina, Iluminata, Danijela, Medarda, Marta… S. Zrinka Hržić, autorica knjige, pojasnila je kako je knjiga nastala te kako je sakupljajući razne dokumente i fotografije iz mnogih arhiva sastavila jednu povijest koja u sebi nosi mnogo malih životnih povijesti. Izdavajući ovu monografiju redovnice su htjele ostaviti spomen na mnoge, sada već pokojne sestre, koje su svoje živote ugradile u Marijin dom kroz 85 godina.
Svečano zahvalno euharistijsko slavlje predvodio je biskup Hranić. Na slavlju su se okupile i mnoge sestre iz Zagreba, Samobora, Sl. Kobaša, Sl. Broda, te brojni prijatelji i dobročinitelji Marijina doma. Koncelebriralo je više svećenika na čelu s vinkovačkim župnikom i dekanom preč. Tadijom Pranjićem, koji je biskupa pozdravio na početku mise. Riječ pozdrava uputila je i s. Radoslava Radek, provincijalna glavarica Zagrebačke provincije. Biskup je govorio o važnosti redovničkog poziva, o sestarskom predanju poput Blažene Djevice Marije, o ozbiljnom shvaćanju krsnog posvećenja, te istaknuo kako služenje djeci i starijima redovnički život čini bogatijim, a postaje i uzorom roditeljima kako služiti svojoj djeci. Euharistija je postala i molitvom za duhovna zvanja koja su potrebna današnjoj Crkvi i cijelom svijetu.
.........................................................
S najvećom radošću pridružujem se mnoštvu čestitara i molim Gospodina za rast, napredak i svaki blagoslov družbe SMI.
ŽMI!
11.09.2008. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
A evo još jedan primjer kao potvrda da je doista KRIST NADA EUROPE!
LITVA: 400. OBLJETNICA NACIONALNOG SVETIŠTA BDM
Vilnius, (IKA) - Vojni biskup Juraj Jezerinac i generalni vikar Vojnoga ordinarijata mons. Josip Šantić posjetili su od 5. do 8. rujna, na poziv vojnog ordinarija, Republiku Litvu i sudjelovali u proslavi 400. obljetnice nacionalnog svetišta BDM u Šilovi.
Litva je jedna od bivših sovjetskih republika, osamostalila se u ožujku 1991. godine, članica je EU i NATO-a. Ima oko 3,5 milijuna stanovnika, od toga oko 85% Litavci katolici, oko 6% Rusa i oko 7% Poljaka. Ta zemlja na Baltiku je pješčana ravnica i 70% pokrivena šumama. Litavci su posljednji od europskih naroda pokršteni. Tek u 15. stoljeću dominikanci počinju naviještati Radosnu vijest te su zajedno sa skupinom franjevaca morali to sjeme zaliti vlastitom krvlju. Na mjestu mučeništva u Vilniusu, glavnome gradu Litve, bila su podignuta tri križa koja je osvajačka sovjetska vlast porušila a kao znak te rušilačke moći ostali su polomljeni križevi u podnožju sljemena, a na samom brežuljku podignuti su novi križevi. Na mnogim mjestima ostaci su teških vremena kada je Litva bila samo dio Sovjetskog Saveza.
U glavnom gradu crkva Sv. Kazimira, velikog sveca i kralja Litve, bila pretvorena u muzej ateizma a sadašnja katedrala u umjetničku galeriju. Isusovačka crkva bila je smetlište a samostan je pretvoren u biblioteku. Danas se Litva doživljava dvojako: kao zemlja puna ostataka prošlih vremena kada je Sovjetski Savez pokušavao nekakvim novim "oslobođenjem" graditi "raj na zemlji" bez Boga; i kao ona druga, koja je prisutna na svakom koraku zahvaljivanjem Bogu za dar slobode koja je započela proglašenjem neovisnosti u ožujku 1991. godine. To je najvidljivije na Brdu Križeva kod grada Šiaulija. Šiauliu je grad koji je bio zamišljen od tadašnjih vlasti kao grad bez crkve, grad budućnosti (npr. kao naše Ploče ili u Poljskoj Nova Huta). Sve je moralo biti izgrađeno po socijalističkom modelu. Duhovna vertikala bila je izbačena iz vizure grada.
Na mjestu gdje se nalazi Brdo Križeva polovinom 19. stoljeća dogodilo se ukazanje koje nije ostavilo pisani trag, ali su ljudi rado dolazili na to mjesto i kao spomen na svoje hodočašćenje ostavljali su križeve i krunice. Posebno su se hodočašća umnožila u tijeku I. i II. svjetskog rata te je od križeva nastao brežuljak. Padom Litve pod sovjetsku vlast zabranjena su i teško kažnjavana, sve do sibirskih progona, hodočašća na to mjesto. Ali, narod je i dalje dolazio uz sve straže i sve zabrane te sva progonstva. Vlasti su tri puta buldožerom poravnale to sveto brdo, uništile križeve, proširile rijeku s jedne strane a s druge postavile žicu i stražu. No, narod je i po cijenu vlastita života dolazio. Da bi još više ponizili to mjesto tu su bacali leševe od životinja. Ni to nije moglo spriječiti vjernike da dolaze. Po dolasku slobode brdo je još više izraslo i danas još uvijek raste, više od milijun križeva iz cijelog svijeta.
Na to je brdo hrvatsko izaslanstvo postavilo i našu krunicu s križem iz Domovinskog rata. Tu je i Papin križ koji je darovao poslije euharistijskog slavlja koje je slavio na tom mjestu 1993. godine. Na podnožju križa piše: "Zahvalan sam litavskom narodu za svjedočanstvo vjere koje je pokazivao kroz povijest na ovome mjestu. Ivan Pavao II".
Franjevci ističu da ljudi tu dolaze "ispovjediti svoju vjeru i zahvaliti za dar slobode". U blizini je, na Papinu inicijativu, podignut franjevački samostan. U knjigu dojmova biskup Jezerinac i mons. Šantić zabilježili su: "Na poziv Vojnog ordinarija Litve pohodili smo ovo sveto mjesto vjere i ponosa litavskog naroda. Povijest je Litve i Hrvatske, barem u posljednjim stoljećima, toliko bliska ali ono što je održalo jedan i drugi narod jest ljubav prema Bogu, štovanje sv. Križa i velika ljubav prema Bogorodici. Čini nam se da ove vrednote treba i danas isticati... Molit ćemo ovih hodočasničkih dana da Bog sačuva i Litvu i Hrvatsku da bi bile dobro sjeme u zajednici Europe, dobro sjeme Isusa Krista koje donosi stostruki plod".
Slično je i u obližnjem gradu Šiauliu, gdje je Crkva bila osuđena na nestanak. Gomila kamenja na vrhu koje se nalazi križ u blizini crkve-katedrale, u kojoj predsjeda biskup Eugenius Bartulis, koji uz svoju biskupiju vodi i Vojni ordinarijat, predstavlja spomen na Litavce koji su skončali svoj život u gulazima Sibira, iz svake obitelji barem po jedan član završio je svoj život u sibirskom progonstvu. Danas mladi Litavci hodočaste u Sibir na mjestima pogibije svojih zemljaka, donose kamenove i tako grade svoj "zid boli".
S Brda Križeva krenulo je hodočašće prema nacionalnom svetištu Šilova, gdje se već 400 godina časti lik Gospe zaštitnice Litve. To svetište, kao ni ono Gospe od zlatnih vratiju u glavnom gradu ni Sovjeti nisu mogli uništiti...
11.09.2008. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marko
Sva moja nada si Ti, Ti me nikad nećeš napustiti. Sva moja nada si Ti gdje god me vode Tvoji putevi...kaža jedna pjesma. Sam je u Bogu mir...spominje se u jednom psalmu. S pravom se nadam da On dolazi da spasi nas, jer danas nema tog što bi me u bezizlaznim trenutcima moglo hrabriti osim toga da vjerujem u Njega koji sve proviđa. I kad god to čini. čini iz ljubavi jer i sam jest Ljubav
12.09.2008. (14:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero126
@Andjelko
jel si svjestan da ovo sto si napisao
"U jednom trenutku života, kad se najmanje nadaš, hvatat ćeš se za paučinu jer ni slamke neće biti u blizini!"
vrijed i za tebe, a ko zna da li ce te neko cuti, sanse ti i bas nisu velike,
znas ako se makne taj porez od koga zivis bas ti i ne ostaje puno ...
13.09.2008. (16:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
Ah kako smiješno dragi @xd - totalno meni smiješno!
Jer "moje veze nisu tako tanke"!
Temelj moje nade nisu banke!
Bio bih najjadniji od svih ljudi kad bih se uzdao u porez - to bi mi bio PORAZ!
Ja sam cijeli svoj život bio i sada sam potpuno oslonjen na Onogo koji nas k sebi privlači konopcima ljubavi! Ja se doista potpuno oslanjam na Providnost (znam da ti je to neshvatljivo i da te ničim ne mogu uvjeriti) upravo onako kako nam Isus preporučuje (vidi u 6. glavi Matejeva evanđelja):
Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?"
"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?"
"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
Živ mi bio!
13.09.2008. (21:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero126
@Andjelko
kako ovo sad tuzno zvuci
Jer "moje veze nisu tako tanke"!
Temelj moje nade nisu banke!
nakon sto ode u Liku iz zgb-a
21.09.2008. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero126
ovi nemoguci citati su mi promakli
ali ako ikad budes morao zivjeti od onoga sto zaradis neces se bas dobro provesti
zvucis ko onaj cvrcak iz basne ....
21.09.2008. (19:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...