Žao mi je Dine....je, zaista mi je žao....skoro generacija moja...
ali ja već evo dva dana plaćem zbog Gabrijela...
i malene trogodišnjoe curice iz Kaštela..djevojčice milene koja je sama bazala ulicama grada, gladna....... Srce mi puca od same pomisli i vizualizacije toga.....ne mogu vjerovati...... da je moja....spavala bi u čistoj mirisnoj pidžamici, svilenkaste kosice, mirno, spokojno i zaštićeno........sito.......ovo me užasno......užasno pogodilo..... Je li to zaista moguće........takav nemar prema malenom djetetu....
08.09.2008. (19:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Od trenutka kada je moj život obasjao dolazak djeteta, promijenio mi se stav spram odnosa djece i njihovih roditelja. Svi oni slučajevi batinanja vlastite djece, okrutnih kažnjavanja, posvemašnje nebrige za njihov materijalni i duhovni život, nedostatak ljubavi... incest, diraju me direktno u srce. Ali da, ima takvih slučajeva i više no što mislimo. Na radnom mjestu na kojem radim češće se susrećem s takvim roditeljima. I dobro je rekao moj suradnik da bi nekim roditeljima trebalo oduzeti roditeljsko pravo. Jer ne čini roditelja roditeljem to što je donio na svijet dijete već njegova briga i odgoj djece. Samo...ove nesreće i tolike pogibije, ne, ne, nije to normalno. Postali smo bahati, izgubili osjećaj za moralno, prevladava samo briga za materijalno : "u se, na se i poda se...." je postalo glavnim životnim motom. A onda i zakon koji na to sve "blagonaklono gleda", kao da su ljudi drveće koje treba posjeći u šumi radi održavanja prirodne ravnoteže. Tko pita roditelje poginulih, ili nasmrt brutalno isprebijanih (zagrebački slučaj koji se mjesecima ne riješava, izaziva mi nevjericu) mladih ljudi kako im je. Sve mi se više čini da postajemo na neki način poput biblijskih Sodome i Gomore.
08.09.2008. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imam osjećaj da mi koji smo štitili ostali smo bez svoje djece. Kao da smo mi činili krive stvari. Žao mi je te male djevojčice, i ne mogu si zamisliti kakvi su to ljudi koji mogu zanemariti i ostaviti svoje djete. Boli me tolika nepravda. Nije mi jasno zašto toliko boli. Zašto nije ta mala djevojčica mogla biti tvoja, ili njena, ili možda moja, pa da bude mažena i pažena. Zar tako ne bi moglo biti ljepše i bolje i njima malima, a bome i nama, pogotovo onima koji nemamo više nikoga. Odmah se ispričavam Sandra tebi i drugima, da ne shvate krivo, znam da jedno djete ne može zamjeniti drugo, ali ipak postoji bar jedanput u danu mogućnost da te netko zazove MAMA a mi nemamo čak ni to. Mi imamo prazne zidove....
09.09.2008. (14:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Žao mi je Dine....je, zaista mi je žao....skoro generacija moja...
ali ja već evo dva dana plaćem zbog Gabrijela...
i malene trogodišnjoe curice iz Kaštela..djevojčice milene koja je sama bazala ulicama grada, gladna.......
Srce mi puca od same pomisli i vizualizacije toga.....ne mogu vjerovati......
da je moja....spavala bi u čistoj mirisnoj pidžamici, svilenkaste kosice, mirno, spokojno i zaštićeno........sito.......ovo me užasno......užasno pogodilo.....
Je li to zaista moguće........takav nemar prema malenom djetetu....
08.09.2008. (19:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Od trenutka kada je moj život obasjao dolazak djeteta, promijenio mi se stav spram odnosa djece i njihovih roditelja. Svi oni slučajevi batinanja vlastite djece, okrutnih kažnjavanja, posvemašnje nebrige za njihov materijalni i duhovni život, nedostatak ljubavi... incest, diraju me direktno u srce. Ali da, ima takvih slučajeva i više no što mislimo. Na radnom mjestu na kojem radim češće se susrećem s takvim roditeljima. I dobro je rekao moj suradnik da bi nekim roditeljima trebalo oduzeti roditeljsko pravo. Jer ne čini roditelja roditeljem to što je donio na svijet dijete već njegova briga i odgoj djece.
Samo...ove nesreće i tolike pogibije, ne, ne, nije to normalno. Postali smo bahati, izgubili osjećaj za moralno, prevladava samo briga za materijalno : "u se, na se i poda se...." je postalo glavnim životnim motom. A onda i zakon koji na to sve "blagonaklono gleda", kao da su ljudi drveće koje treba posjeći u šumi radi održavanja prirodne ravnoteže. Tko pita roditelje poginulih, ili nasmrt brutalno isprebijanih (zagrebački slučaj koji se mjesecima ne riješava, izaziva mi nevjericu) mladih ljudi kako im je. Sve mi se više čini da postajemo na neki način poput biblijskih Sodome i Gomore.
08.09.2008. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Imam osjećaj da mi koji smo štitili ostali smo bez svoje djece. Kao da smo mi činili krive stvari. Žao mi je te male djevojčice, i ne mogu si zamisliti kakvi su to ljudi koji mogu zanemariti i ostaviti svoje djete. Boli me tolika nepravda. Nije mi jasno zašto toliko boli. Zašto nije ta mala djevojčica mogla biti tvoja, ili njena, ili možda moja, pa da bude mažena i pažena. Zar tako ne bi moglo biti ljepše i bolje i njima malima, a bome i nama, pogotovo onima koji nemamo više nikoga. Odmah se ispričavam Sandra tebi i drugima, da ne shvate krivo, znam da jedno djete ne može zamjeniti drugo, ali ipak postoji bar jedanput u danu mogućnost da te netko zazove MAMA a mi nemamo čak ni to. Mi imamo prazne zidove....
09.09.2008. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...