Zao mi je zbog gubitka vase kcerka,vec nekoliko puta posetim Vas blog i citam,citam,... Koliko je samo jaka bol MAJKE za svojim detetom zna samo majka,evo i sad placem,mnogo,mnogo mi je zao sto se desila nesreca i odnela Vasu Unu. I sama sam majka,dve devojcice i znam kako je to strahovati i razmisljati o svom detetu. Mnogo Vas pozdravljam i budite jaki zbog sebe i Une.
07.09.2008. (16:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala na posjeti i čitanju, da, vaše su riječi točne.Bojimo se bezgranično za svoju djecu čitav njihov život i iako u saobraćajkama pogiba mnoštvo mladih nekako mislimo da će naše netko ili nešto spasiti. A kad se desi ne možemo vjerovati da je to istina. Mozak odbija prihvatiti takvu surovost i takvu stvarnost i zato su buđenja ujutro užasna jer prva nas pomisao "podsjeti" da nešto nije u redu, a onda stvarnost zgromi. I ništa nije lakše protekom vremena, jer dok se naša okolina navikla na događaj nama je vrijeme stalo onog najtežeg dana.
07.09.2008. (16:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jojka
Zao mi je zbog gubitka vase kcerka,vec nekoliko puta posetim Vas blog i citam,citam,...
Koliko je samo jaka bol MAJKE za svojim detetom zna samo majka,evo i sad placem,mnogo,mnogo mi je zao sto se desila nesreca i odnela Vasu Unu.
I sama sam majka,dve devojcice i znam kako je to strahovati i razmisljati o svom detetu.
Mnogo Vas pozdravljam i budite jaki zbog sebe i Une.
07.09.2008. (16:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Hvala na posjeti i čitanju, da, vaše su riječi točne.Bojimo se bezgranično za svoju djecu čitav njihov život i iako u saobraćajkama pogiba mnoštvo mladih nekako mislimo da će naše netko ili nešto spasiti. A kad se desi ne možemo vjerovati da je to istina. Mozak odbija prihvatiti takvu surovost i takvu stvarnost i zato su buđenja ujutro užasna jer prva nas pomisao "podsjeti" da nešto nije u redu, a onda stvarnost zgromi. I ništa nije lakše protekom vremena, jer dok se naša okolina navikla na događaj nama je vrijeme stalo onog najtežeg dana.
07.09.2008. (16:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...