Komentari

josipbeljan.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • mama A

    Mili i dragi roditelji zar je ovakva pravda u Hrvatskoj državi. Znam da se
    osjećate isto kao da ponovno Josipa sahranjujete. Zar život Vašeg
    Josipa vrijedi osam mjeseci, moje Antonije petnaest mjeseci itd. Je li
    ovo kazna koja će razviti svijest mladih.
    Samo sam Vam se htjela javiti jer vrlo dobro znam kroz što prolazite,

    Šaljem Vam mrvice svoje snage i tisuću zagrljaja iz Hercegovine,

    Antonijina mama,

    avatar

    06.09.2008. (00:44)    -   -   -   -  

  • anamih

    SADA sam pročitala, javit ću se ,moji zagrljaji.ANA M.

    avatar

    06.09.2008. (08:34)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Marija i Vladimire,
    znala sam da je jučer suđenje nastavljeno, i uvijek se čovjek (koliko god je svjestan činjeničnog stanja da nam kazneni zakon ionako omogućava ovakve presude) nada da će netko prepoznati težinu ovakvih nedjela. Eto što znači za jednu državu život mladog čovjeka. Josip je osuđen na smrtnu kaznu ni kriv ni dužan, a onaj tko je to skivio nije ni na dugogodišnji zatvor! Osam mjeseci.....ma to je meni čisto ruganje roditeljima u lice....
    Ja to ne razumijem i nikada neću razumijeti.

    Ni Josipa ni Stelu ni mnoge druge čiji je život ovako nasilno oduzet neće vrati ništa, to mi sve znamo, ali da je postojao zakon da se nakon ovako teškog nedjela može završiti u zatvoru do kraja života, možda bi se odgovornije i pažljivije vozilo. A to vrijedi i za ubuduće.
    Dakle pod hitno mijenjati kazneni zakon. Ali kao da to mene bude netko poslušao.

    Moje mišljenje je i dalje isto, nikakve edukacije, nikakvo podizanje svijesti vozača, već samo i jedino vrlo visoke kazne (uključujući i doživotnu) mogu spriječiti da i sutra netko strada i pogine ni kriv ni dužan na cesti.

    Držite mi se mili moji, čujemo se mailom.

    Sandra

    avatar

    06.09.2008. (10:47)    -   -   -   -  

  • emocija

    Istina je da niti jedna izrečena sankcija ne predstavlja zadovoljštinu roditeljima koji su pretrpjeli najveći gubitak u svojim životima, život svoga sina. Ništa više od toga dana nije isto, izgubili su svoj životni smisao a jedino se zbog toga živi. I tek ih drži na životu nada da će onaj tko im je oduzeo svjetlo života biti kažnjen dovoljno visokom kaznom ne zato što će im to vratiti dijete već da na ovaj način prizna krivnju, i da na ovaj način tek djelomično, iskusi patnju. Ništa od toga nije ostvareno. Za to se "pobrinuo" prvenstveno zakon propisujući sramotno niske sankcije za te slučajeve, nadalje sud koji nije bio pod "pritiskom" javnosti (kao u slučaju Žužić, gdje je javno negodovanje dovelo do izricanja kazne u trajanju od realnih 5 godina; doduše Žužić već mjesecima šeće bolnicama daleko izan zidova zatvora) odlučio se na smiješno nisku kaznu i još ima morala govoriti o zadovoljštini oštećenika, okrivljenik koji je javno izrekao žaljenje iako je lažno jer se itekako potrudio natovariti na dušu tragično preminulom dečku, djetetu još, uzroke nesreće iako o tome nema govora ( vožnja od 71 km/h u svom traku, kočenje prije dodira vozila, sve to samo dokazuje zrelost Josipa, za razliku od okrivljenika koji se branio smicalicama a najviše dekompresijom: pa kako je bio sposoban voziti uopće?). Sad će okr. uložiti žalbu, pa će se to još malo otezati, proći će još vremena, tih 8 mjeseci možda se i smanjiti i na kraju - ništa. Sudbina ili slučaj učinili su sve toga dana kada se ugasio Josipov život i to je od svega najgore. Usput, kako će se javnost animirati, kako će se ovaj postupak i izrečena kazna odraziti na svijest vozača-ubojica? Ova godina a naročito ovo ljeto već ubire danak krvi poginulih u saobraćajnim nesrećama. Ovom presudom nisam zgrožena ( iskustvo je u tome presudno) već silno žalosna i pitam se tko ili što nas je učinio svjesnim i emocionalnim bićima koja proživljavaju nesnosnu patnju radi svoje djece kojih nema. Bolje da mi i nije bio poklonjen život koji je pretvoren u pakao

    avatar

    06.09.2008. (12:44)    -   -   -   -  

  • mama

    dragi roditelji, uh, što vam napisati,,,
    danas sam otvorila ovaj blog i prvi put vidjela sliku s mjesta događaja,,,mog Anđela je sam Bog spasio

    suosjećam u Vašoj boli

    avatar

    09.09.2008. (11:32)    -   -   -   -  

  • tužni roditelji

    Žao mi je što se nisam mogla prije javiti, bila sam spriječena ali znajte da smo tog 5.09. bili uz Vas.U šoku sam jer koliko god to čovjek u podsvijesti zna da nema tu pravde opet se potajno nada. Kao i sami.Samo se pitam ti nazovimo ih ljudi što bih i kakvu presudu donijeli da su u našoj koži.Kako ti ljudi idu na počinak, gdje im je savjest ili njima upravlja kakav aparat pa nemaju osjećaje.Nemogu oni zamisliti što mi prolazimo i ne znaju da je u biti naš život stao.Šaljem Vam poljupce i pozdrave.Mira Štimac

    avatar

    10.09.2008. (21:54)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...