Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing


  • rU

    http://www.euratlas.com/Atlas/southern_italy/last_days_pompei.jpg

    jako mi je draga slika ajvazovskog na temu posljednjih dana pompeja.

    na vrhu si cool liste.
    čestitam draga dinaja. .. :-)

    avatar

    05.09.2008. (07:08)    -   -   -   -  

  • zvijezda nova

    Dobro ti jutro draga Dinajo. I lijep dan ispunjen ugodom i radošću ti želim. I prekrasan vikend za ostvarenje lijepih snova. Veliki poljubac ti ostavljam.

    avatar

    05.09.2008. (08:06)    -   -   -   -  

  • sewen2

    Teško je sve to uskladit. Jer prečesto nam mozak ode na pašu, kako bi se reklo!
    A sami, sami ne znamo otkud krenuti. Barem je tako kod mene. Poticaj mi uvijek treba. Baš kao što Vlada potiče male privrednike....hehehe!

    avatar

    05.09.2008. (08:09)    -   -   -   -  

  • Euro

    opet nesto novo naucio..

    avatar

    05.09.2008. (08:49)    -   -   -   -  

  • Prostranstvo beskonacnosti

    Mozak je cudo,samo ga treba ZNATI upotrebiti....krasnu sam lekciju jutros naucila...zahvaljujem ti se na tome...

    ugodan dan ti zelim

    avatar

    05.09.2008. (11:14)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    uvijek me tvoji postovi podsjete na nekoga ili nešto. imali smo u obitelji jednog predivnog liječnika, pa i kad je već otišao u mirovinu znali smo dugo, dugo pričati o zdravlju. ne o bolestima, o zdravlju. a razgovori s njim tekli bi otprilike ovako:
    netko: nešto me bole leđa u posljednje vrijeme
    on: zapitaj se kakav to težak teret nosiš na svojim leđima da te tako bole
    netko: guši me u prsim i probada kad dišem
    on: jesi li pokušao shvatiti što ti to ne da da dišeš
    netko: stalno sam promukla i imam česte upale grla
    on: a što to nikako ne možeš, ne želiš ili ne uspijevaš izgovoriti?
    netko: boli me noga
    on: možda hodiš krivim putevima
    i takvi slični komentari...
    uvijek me je natjerao da razmislim što to krivo u životu činim, na što me to moja bol ili bolest želi upozoriti. (mislim da si i ti u jednom postu zaključila nešto takvo) ne da jednostavno primjenom terapija i lijekova "pobijedim" bolest nego da spoznam kako je ubuduće preduhitriti, ne dozvoliti joj da se razvije. da shvatim zašto je do bolesti uopće došlo.
    iskreno, veoma sam rijetko kod doktora. i sretna sam da je i moja liječnica sličnog načina razmišljanja. kad sam joj se prošle godine došla požaliti na bol u koljenu, prvo me detaljno ispitala o životnim navikama, ritmu spavanja, hobijima i tjelesnim aktivnostima, prehrambenim navikama, poslovnim uspjesima i neuspjesima, obiteljskoj situaciji, odnosu s djecom, bratom, svekrvom... i stotinu drugih pitanja koja bi se učinila smiješnima, čudnima i nepotrebnima nekome tko jednom nije imao jednog divnog doktora u obitelji...
    pusa...

    ps. sad sam se sjetila slučaja jednog prijatelja kojem je nakon dugotrajnih pretraga dijagnosticiran TBC. u današnje vrijeme, zamisli! no, zanimljivo je bilo to što ga je doktor, kad je prvi puta došao, pitao milijun stvari prije nego je upitao - aaaaa, pušite li slučajno? da, naravno, zašto pitate? - rekao je moj frend i prasnuo u smijeh.

    avatar

    05.09.2008. (13:34)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Odlična lekcija.
    Uvijek sam vodila računa o pravilnom držanju, ostalo je to iz doba aktivnog bavljenja plivanjem, gimnastikom, jedino se pri sjedenju uhvatim u stvarno nemogućim položajima koji, naravno, kasnije bole.

    avatar

    05.09.2008. (15:17)    -   -   -   -  

  • necutako

    zelim ti lijep dan...:)

    avatar

    05.09.2008. (16:11)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Draga Dinaja sve je to lijepo i dobro ... a što činiti kad KRENU boli zbog kemijskih procesa ...

    Osmjeh ti poklanjam.

    avatar

    05.09.2008. (16:41)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Joooj Dinajo, čitajući ovo počela su mene boljeti leđa pa sam prestala hahaha. Oprosti draga, ali nekako ne podnosim čitati o boli, strašno se uzrujam. U svakom slučaju sigurna sam da je ova priča dio tvoje male enciklopedije kojoj nikad kraja :)). Grlim te srceem.

    avatar

    05.09.2008. (16:49)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Prekrasna je knjiga Slavenke Drakulić "Frida ili o boli", odmah si me na nju sjetila. Veliki pozdrav iz vrelog grada!:-)

    avatar

    05.09.2008. (17:07)    -   -   -   -  

  • teuta

    Opet smatram da je najvči problem u psihi čovjeka i nedovoljnog poznavanja samog sebe tako i svoje duše. Naravno da znam za kineziterapiju ali nikad je nisam isprobala na sebi...što ne znači da i neću jednog dana.
    Pozdravček draga Dinaja. Cmokkkk.

    avatar

    05.09.2008. (18:57)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Čitam i u sebi donosim odluku :" Od danas ću drugačije".
    No, na žalost živim toliko brzo da ću se te rečenice sjetiti zasigurno
    tek kada budem tonula u san ;)))

    Ostavljam ti veliki, topao zagrljaj od srca, draga moja Dinajo.

    R.

    avatar

    05.09.2008. (18:57)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Znam da ti SADA pišeš o fizičkoj boli, bez upalnih procesa i nakon izvršenih snimanja.

    Boli koje se pojave kad KRENU kemijski procesi u tijelu više sam spomenula onako, za sebe, za ono što slijedi ...

    Hvala ti n javljanju draga Dinaja. Želim ti lijepu i tihu ovu vruću rujansku noć.

    avatar

    05.09.2008. (22:47)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Uh...odmah sam ispravila leđa i pravilnije ( bar mislim ) sjela...
    Uistinu ...vrlo slabo poznajemo vlastita tijela.
    Još jedan poučan post , Dinajo!
    Iako umorna , nisam mogla odoljeti pa ga ostaviti za sutra ..
    Uživaj u vikendu

    avatar

    05.09.2008. (23:33)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    sve odluke leže u nama samima. nisam znala to o Fridi, zaista težak put oporavka i života s posljedicama. žao mi je što patiš i vjerovala ili ne, mnogo se puta zamislim kako će meni biti kad pređem prag u 'nepovratno'. iako se trudim što češće razmišljati o brizi za kičmu, ponekad zaboravim jer još nemam problema s njom. ali sam itekako svjesna, da od držanja do primjerice nošenja teških predmeta, kutija, pomicanja ormara.... sve može ostaviti svoj trag kroz život.

    tebi želim lijep vikend, da ga provedeš u miru i bez boli:)

    avatar

    06.09.2008. (00:13)    -   -   -   -  

  • olja

    volim ovaj tvoj odmor za umorna srca ... uvijek nešto pametno i novo pročitam i trudim se nešto i zapamtiti

    hvala ti

    avatar

    06.09.2008. (18:05)    -   -   -   -  

  • en1di0n

    Legendaran post.
    Uvijek treba postaviti prava pitanja. Odgovori na njih nisu toliko bitni.
    Pitanje je ono što nas pokreće da idemo dalje, da pitamo. Tu smo da se pitamo. Ispitujemo, preispitujemo, stvaramo. Širimo ljubav!

    PLUR!

    avatar

    12.09.2008. (04:29)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...