Ah, Dinajo, ovo je za moju dušu! "Zablude su da se samo starenjem gubi pokretljivost i da će mirovanjem bol proći. "...kažeš i ja sam čvrsto ubijeđen da je to istina. Već sam ti rekao: 8 punih godina bol me pratila u stopalu, neprestano, iz sekunde u sekundu, ali nisam odustajao od trčanja, od pokreta. I eto, nagrada je došla: upravo odlazim na trčanje bez bolova, na trčanje uživanja, jer sad već trčim, ne đogiram. A svi su mi govorili ds odustanem, da starim, da jednom moram prestati ... Svako se jutro sad ponovo nakon podužeg perioda osjećam sretno, radujući se početku dana, radujući se trčanju i radujući se mislima koje se odmotavaju dok trčim i u kojima neizmjerno uživam. Tako se "rodila" i najnovija priča ... Pokret je nezamjenjiv. Sve se u Univerzumu giba, kreće ..
Lijep pozdrav ostavljam!
04.09.2008. (07:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A ko smi mislit šta nas čeka sutra. Pravit ću se da je to daleko još, da još puno moran ić! A kad dođe vrime, pravit ću se da je to "normalno" - najradije bi se smija..... Kako se potrefilo, da i EuroSmijeh ima sličnu temu - mozak!
04.09.2008. (08:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Dinajo, želim ti dobro jutro, uz zahvalnost za sve ono što si me naučilla o boli i njenom suzbijanju. O blagom djelovanju tvoje prisutnosti u ovom blogosvijetu da i ne govorim. Pozdravljam te - provedi lijepo i ugodno ovaj dan...))))))))
04.09.2008. (08:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh, i ja sam od onih koji ne vjeruju da će mirovanjem bol proći. posljednjih godinu i po imam nekih manih problema s koljenom pa, recimo, znam da ne mogu baš puno i brzo trčati, jer poslije par dana šepam. svi nalazi dobri, ništa se nigdje ne vidi, doktorica kaže - e, to vam polako dolazi s godinama. pa ne trčim, ali puno hodam i bavim se tjelovježbom koja ne opterećuje odveć koljena. nije da me ne zaboli, ali uporna sam. i vremenom kao da bol jenjava, kao da se moje koljence naviklo na svakodnevna opterećenja pa je odustalo. kako ono kažu - pametniji popušta, ha,ha,ha... u subotu idem na hodočašće u Mariju Bistricu, pješice iz Velike Gorice do svetišta. ima do tamo nekih 43 kilometra, dva dana poslije me doslovno sve boli ali se iskreno tome radujem. a moje koljeno ima da šuti i gura dalje. draga Dinajo, hvala ti za sve melem-riječi koje si mi ostavila. potpuno si u pravu; tuzi doista treba ostaviti prostora i vremena. pusa....
04.09.2008. (09:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razbit' možeš prsi lako: Preslabe su, izmučene, A da puknu, bez koprene Bile bi sve rane tvoje; Miruj, miruj, srce moje!
Ah, stisni se u svome kutu I pregori želju ljutu; Tople su ti ove grudi, Sebični su vani ljudi: Svaki grije srce svoje; Miruj, miruj, srce moje!
Oj mani se svijeta, mani, U bolesti šta ćeš vani? Svijet boluje vijek dovijeka, Ni sam za se nema lijeka, Kamol' za bol rane tvoje; Miruj, miruj, srce moje!
(...)
Petar Preradović
04.09.2008. (09:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad bi svi ljudi procitali ovaj veoma poucni tekst,mislim da bi vecina njih,danas otislo na posao bez auta,dogovorili se sa porodicom da odu na izlet,zakupili neki sportski teren,pa odigrali koju tekmu...nazalost,vecina njih,bi,vec sutra, "izmoreni" nastavili svoju svakodnevnicu,jurcajuci skupocjenim automobilima i pritom sjedeci u istom polozaju. Kad bi svi ljudi postali svjesni,i prihvatili definiciju zdravlja kao jedinog faktora moguceg za opstanak,koji se ne moze kupiti novcanicama ili kreditnim karticama,ovaj svijet bi istrijebio mnoge bolesti. No,ni farmacija nije uspjela naci lijek protiv najgore i najopasnije bolesti-Lijenosti.
malo sam se raspricala,nadam se da ti ne smeta,no ovakve teme zaista probude covjekovo razmisljanje,a onda bijes,kad shvatimo da za sve kriv samo covijek.
Pozdrav ti ostavljam,i osmijeh saljem.
04.09.2008. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Dinajo, hvala na podsjećanje na Antićeve stihove: tek ako "sebe cijelog damo tek onda možemo biti cijeli". Ma, to je samo takva istina. Mene je moje trogodišnje čudo(vište-šala) od djeteta prisililo da se puno krećem u srednjim godinama i to je super. Duge šetnje uz more, trčanje za njim dok on vozi bicikl, igram nogomet (hej - to nikada nisam radila i super mi je - nisam ni znala), plivanje, škakljanje, smijanje, valjanje, ma svašta... Eto. Veliki poljubac ti ostavljam.
04.09.2008. (10:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
1989.g. na firulama u splitu ležala je pored mene bakica od 89 godina. do trenutka nesreće, čitala je bez naočala, išla u šetnju svaki dan, živjela bez ičije pomoći, kao mala djevojčica. no, nakon operacije narkoza je 'umirila' njen mozak i bakica je već sporije razumijevala svoje posjetitelje. slomljeni kuk (a samo joj se noga izvrnula na pločniku) i operacija zahtijevali su strogo mirovanje. bakica je iz dana u dan venula i umrla potpuno zdrava. ona je najbolji primjer za tvoju teoriju: pokret nas čini živima. čak je i moj pok. svekar znao reći: ostavi me da ne radim ništa tri dana i ja ću umrijeti kao biljka. rad i pokret su najbolje gorivo za opiranje starosti. ili, moja mama, koja nakon operacije kralježnice svaki dan radi vježbe: da to ne radi, operacija kao sama ništa ne bi značila. moving!!! moving!!!
04.09.2008. (13:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao vječiti pješak sretan sam svaki puta kada izađemo iz kuće. Umjesto da se držim za volan i ljutim što sam u koloni ili ne mogu nači parking uživam u svakom koraku držeči Dragu za ruku. More i morski zrak, svakodnevni rad na moru najbolji su afrodizijak. Draga je pak jednu sobu pretvorila u svoju teretanu. Zapustiti tijelo iz čiste lijenosti najgori je zločin prema samome sebi. U usporedbi tijela i automobila potpuno si u pravu. I sam to znam reči svojim prijateljima upravo na takav način. Pozdrav u ime oboje
04.09.2008. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neprekidno trčkaram ..i stalno sam u nekakvom kretanju. U razredu ne sjedim više od pet minuta na početku dok upišem sat , a doma sam stalno na nogama, osim naravno , vrijeme provedeno pred računalom ..pa ipak mi se čini da je to sve neučinkovito ... to nisu ciljani pokreti kojima djelujem na neke mišiće posebno. Mislim da bih morala početi ozbiljno razmišljati o žestokoj tjelovježbi jer ću zaista zakržljati , a nikada nisam bila od onih škripavih i nespretnih .. Osmijeh i pozdrav , Dinajo!
04.09.2008. (15:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Opet si impresivno opisala bol, pokrete, energiju tijela. Upravo oni sitni pokreti koji su nas chinili djetetom vazhni su za nas da ochuvamo i psihichko i fizichko zdravlje. Logichno je da se chovjek razboli ako odbija zhivjeti na nachin kako mu njegova iskonska priroda i/ili njegova istinska osobnost nalazhe. Ako odbija upoznati/spoznati sebbe. Pa nedostatak zadovoljenja najdubljih potreba pokushava nadoknaditi gotovo iskljuchivo kao potroshach i/ili poduzetnnk. Kupujuchi auta, nekretnine, vrtechi lovu... O tome mu pochne ovisiti zhivot jer je prestao "skakutati, trchati, preskakati, valjati se po podu, hodati bos, smijati se bez razloga, plakati od bola, itd. /a od sreche?/ Oprostivshi se od djetinjstva mi krechemo putem neke lazhne sigurnosti. Sputavajuchi sve instikte u sebi, punimo mozak praktichnim znanjem, radimo iz egzistencijalnog straha previshe, te, chisto, nesvjesno gubimo one sitne pokrete koje su nas chinili djetetom". Ali to tako ne mora biti. Budjenjem djeteta u nama i budjenjem djechje revolucije uma...mozhemo na kraju balade...ulaskom u novo doba...suzbiti kolektivnu bol. Osmijeh :))
05.09.2008. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja virtualna prijateljice, želim te pozdraviti i poželjeti lijepe snove. Ti podučavaš i potičeš...U sve unosiš svoju ljubav, poeziju... Uvijek si sviježa i nova. Jedinstvenim i originalnim načinom prenosiš svoje znanje i iskustva. Uvijek ti se radujem.
05.09.2008. (00:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A ko smi mislit šta nas čeka sutra. Pravit ću se da je to daleko još, da još puno moran ić! A kad dođe vrime, pravit ću se da je to "normalno" - najradije bi se smija..... Kako se potrefilo, da i EuroSmijeh ima sličnu temu - mozak! Pozzz.........
13.09.2008. (15:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Ah, Dinajo, ovo je za moju dušu!
"Zablude su da se samo starenjem gubi pokretljivost i da će mirovanjem bol proći. "...kažeš i ja sam čvrsto ubijeđen da je to istina. Već sam ti rekao: 8 punih godina bol me pratila u stopalu, neprestano, iz sekunde u sekundu, ali nisam odustajao od trčanja, od pokreta. I eto, nagrada je došla: upravo odlazim na trčanje bez bolova, na trčanje uživanja, jer sad već trčim, ne đogiram. A svi su mi govorili ds odustanem, da starim, da jednom moram prestati ...
Svako se jutro sad ponovo nakon podužeg perioda osjećam sretno, radujući se početku dana, radujući se trčanju i radujući se mislima koje se odmotavaju dok trčim i u kojima neizmjerno uživam. Tako se "rodila" i najnovija priča ...
Pokret je nezamjenjiv. Sve se u Univerzumu giba, kreće ..
Lijep pozdrav ostavljam!
04.09.2008. (07:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
A ko smi mislit šta nas čeka sutra. Pravit ću se da je to daleko još, da još puno moran ić!
A kad dođe vrime, pravit ću se da je to "normalno" - najradije bi se smija.....
Kako se potrefilo, da i EuroSmijeh ima sličnu temu - mozak!
04.09.2008. (08:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Draga Dinajo, želim ti dobro jutro, uz zahvalnost za sve ono što si me naučilla
o boli i njenom suzbijanju. O blagom djelovanju tvoje prisutnosti u ovom
blogosvijetu da i ne govorim.
Pozdravljam te - provedi lijepo i ugodno ovaj dan...))))))))
04.09.2008. (08:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
Funkcija zaista održava strukturu...
04.09.2008. (08:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
eh, i ja sam od onih koji ne vjeruju da će mirovanjem bol proći. posljednjih godinu i po imam nekih manih problema s koljenom pa, recimo, znam da ne mogu baš puno i brzo trčati, jer poslije par dana šepam. svi nalazi dobri, ništa se nigdje ne vidi, doktorica kaže - e, to vam polako dolazi s godinama. pa ne trčim, ali puno hodam i bavim se tjelovježbom koja ne opterećuje odveć koljena. nije da me ne zaboli, ali uporna sam. i vremenom kao da bol jenjava, kao da se moje koljence naviklo na svakodnevna opterećenja pa je odustalo. kako ono kažu - pametniji popušta, ha,ha,ha... u subotu idem na hodočašće u Mariju Bistricu, pješice iz Velike Gorice do svetišta. ima do tamo nekih 43 kilometra, dva dana poslije me doslovno sve boli ali se iskreno tome radujem. a moje koljeno ima da šuti i gura dalje.
draga Dinajo, hvala ti za sve melem-riječi koje si mi ostavila. potpuno si u pravu; tuzi doista treba ostaviti prostora i vremena. pusa....
04.09.2008. (09:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
pozdravljam
04.09.2008. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
Miruj, miruj, srce moje
Razbit' možeš prsi lako:
Preslabe su, izmučene,
A da puknu, bez koprene
Bile bi sve rane tvoje;
Miruj, miruj, srce moje!
Ah, stisni se u svome kutu
I pregori želju ljutu;
Tople su ti ove grudi,
Sebični su vani ljudi:
Svaki grije srce svoje;
Miruj, miruj, srce moje!
Oj mani se svijeta, mani,
U bolesti šta ćeš vani?
Svijet boluje vijek dovijeka,
Ni sam za se nema lijeka,
Kamol' za bol rane tvoje;
Miruj, miruj, srce moje!
(...)
Petar Preradović
04.09.2008. (09:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prostranstvo beskonacnosti
Kad bi svi ljudi procitali ovaj veoma poucni tekst,mislim da bi vecina njih,danas otislo na posao bez auta,dogovorili se sa porodicom da odu na izlet,zakupili neki sportski teren,pa odigrali koju tekmu...nazalost,vecina njih,bi,vec sutra, "izmoreni" nastavili svoju svakodnevnicu,jurcajuci skupocjenim automobilima i pritom sjedeci u istom polozaju.
Kad bi svi ljudi postali svjesni,i prihvatili definiciju zdravlja kao jedinog faktora moguceg za opstanak,koji se ne moze kupiti novcanicama ili kreditnim karticama,ovaj svijet bi istrijebio mnoge bolesti.
No,ni farmacija nije uspjela naci lijek protiv najgore i najopasnije bolesti-Lijenosti.
malo sam se raspricala,nadam se da ti ne smeta,no ovakve teme zaista probude covjekovo razmisljanje,a onda bijes,kad shvatimo da za sve kriv samo covijek.
Pozdrav ti ostavljam,i osmijeh saljem.
04.09.2008. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
krećem se
dakle jesam
od ranoga jutra
uz Jarunsko jezero
pa onda na posao
i tako u krug
neka kretanja nestaju
tako bih rado ponavljao...
pozdravljam
04.09.2008. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvijezda nova
Draga Dinajo, hvala na podsjećanje na Antićeve stihove: tek ako "sebe cijelog damo tek onda možemo biti cijeli". Ma, to je samo takva istina. Mene je moje trogodišnje čudo(vište-šala) od djeteta prisililo da se puno krećem u srednjim godinama i to je super. Duge šetnje uz more, trčanje za njim dok on vozi bicikl, igram nogomet (hej - to nikada nisam radila i super mi je - nisam ni znala), plivanje, škakljanje, smijanje, valjanje, ma svašta... Eto.
Veliki poljubac ti ostavljam.
04.09.2008. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
pozdravljam te i zelim ti lijep dan...:)
04.09.2008. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
1989.g. na firulama u splitu ležala je pored mene bakica
od 89 godina. do trenutka nesreće, čitala je bez naočala,
išla u šetnju svaki dan, živjela bez ičije pomoći,
kao mala djevojčica.
no, nakon operacije narkoza je 'umirila' njen mozak
i bakica je već sporije razumijevala svoje posjetitelje.
slomljeni kuk (a samo joj se noga izvrnula na pločniku)
i operacija zahtijevali su strogo mirovanje.
bakica je iz dana u dan venula i umrla potpuno zdrava.
ona je najbolji primjer za tvoju teoriju:
pokret nas čini živima.
čak je i moj pok. svekar znao reći:
ostavi me da ne radim ništa tri dana
i ja ću umrijeti kao biljka.
rad i pokret su najbolje gorivo za opiranje starosti.
ili, moja mama, koja nakon operacije kralježnice svaki
dan radi vježbe: da to ne radi, operacija kao sama ništa ne bi značila.
moving!!! moving!!!
04.09.2008. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Kao vječiti pješak sretan sam svaki puta kada izađemo iz kuće. Umjesto da se držim za volan i ljutim što sam u koloni ili ne mogu nači parking uživam u svakom koraku držeči Dragu za ruku. More i morski zrak, svakodnevni rad na moru najbolji su afrodizijak. Draga je pak jednu sobu pretvorila u svoju teretanu. Zapustiti tijelo iz čiste lijenosti najgori je zločin prema samome sebi.
U usporedbi tijela i automobila potpuno si u pravu. I sam to znam reči svojim prijateljima upravo na takav način.
Pozdrav u ime oboje
04.09.2008. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Neprekidno trčkaram ..i stalno sam u nekakvom kretanju. U razredu ne sjedim više od pet minuta na početku dok upišem sat , a doma sam stalno na nogama, osim naravno , vrijeme provedeno pred računalom ..pa ipak mi se čini da je to sve neučinkovito ... to nisu ciljani pokreti kojima djelujem na neke mišiće posebno.
Mislim da bih morala početi ozbiljno razmišljati o žestokoj tjelovježbi jer ću zaista zakržljati , a nikada nisam bila od onih škripavih i nespretnih ..
Osmijeh i pozdrav , Dinajo!
04.09.2008. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Draga Dinajo lijepo i poučno.
Kao i uvijek.
I ako sam nedavno 50-tu, ne da sam pokretna, već, čini mi se TIJELO MUČIM više nego što bih trebala, zbog nekih drugih boljkica ...
Lijepo te pozdravljam, još ljepše ovo krasno rujansko veče ti želim.
04.09.2008. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
Dinajo ostavljam ti osmijeh, uvijek volim svratiti.
04.09.2008. (19:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Vjerujem u pokret, evo mrdam prste...
Jest, bolucka, al grozno je jugo a po jugu svakog normalnog Dalmoša sve boli.
04.09.2008. (19:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
Tko svoje pokrete ne koristi, izgubit će ih.
Zamislih se nad ovom istinom.
Veliki osmijeh Ti šaljem:)
04.09.2008. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Destination Unknown
čudesan je naš mozak, i kad funkcionira pod boli...ostavljam pozdrav: ;)
04.09.2008. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duh jedinstva
Opet si impresivno opisala bol, pokrete, energiju tijela. Upravo oni sitni pokreti koji su nas chinili djetetom vazhni su za nas da ochuvamo i psihichko i fizichko zdravlje. Logichno je da se chovjek razboli ako odbija zhivjeti na nachin kako mu njegova iskonska priroda i/ili njegova istinska osobnost nalazhe. Ako odbija upoznati/spoznati sebbe. Pa nedostatak zadovoljenja najdubljih potreba pokushava nadoknaditi gotovo iskljuchivo kao potroshach i/ili poduzetnnk. Kupujuchi auta, nekretnine, vrtechi lovu... O tome mu pochne ovisiti zhivot jer je prestao "skakutati, trchati, preskakati, valjati se po podu, hodati bos, smijati se bez razloga, plakati od bola, itd. /a od sreche?/ Oprostivshi se od djetinjstva mi krechemo putem neke lazhne sigurnosti. Sputavajuchi sve instikte u sebi, punimo mozak praktichnim znanjem, radimo iz egzistencijalnog straha previshe, te, chisto, nesvjesno gubimo one sitne pokrete koje su nas chinili djetetom". Ali to tako ne mora biti. Budjenjem djeteta u nama i budjenjem djechje revolucije uma...mozhemo na kraju balade...ulaskom u novo doba...suzbiti kolektivnu bol. Osmijeh :))
05.09.2008. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...i pad je let...
Uživam čitajuući tvoje postove...
Jako su poučni...
Osmijeh ti ostavljam... :-))
05.09.2008. (00:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moji dani i noći
Draga moja virtualna prijateljice, želim te pozdraviti i poželjeti lijepe snove. Ti podučavaš i potičeš...U sve unosiš svoju ljubav, poeziju... Uvijek si sviježa i nova. Jedinstvenim i originalnim načinom prenosiš svoje znanje i
iskustva. Uvijek ti se radujem.
05.09.2008. (00:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najbrži automobili
A ko smi mislit šta nas čeka sutra. Pravit ću se da je to daleko još, da još puno moran ić!
A kad dođe vrime, pravit ću se da je to "normalno" - najradije bi se smija.....
Kako se potrefilo, da i EuroSmijeh ima sličnu temu - mozak! Pozzz.........
13.09.2008. (15:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...