Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • Herzog

    Dragi moji, vidim da se svako malo vracate Japanu. Znam da postoji nepobjediva potreba da se Japan mistificira. Nije ona vidljiva samo kod vas nego uopce na Zapadu. Mislim da znam i zasto je to tako, ali bi objasnjenja da je japanska stvarnost cudesnija od svih predodzbi o Japanu koje su u svojoj nemogucnosti da dokuce japansku stvarnost izmastali Zapadnjaci samo dodala ulje na vatru. Kinezi, na primjer, uopce Japan ne mistificiraju. Kinezi ne traze sta je iza japanske stvarnosti . Oni i ne ocekuju da iza japanske stvarnosti ima bilo sto, jer im je i sama japanska stvarnost dovoljno privlacna i zanimljiva. Zapad kao da se ne moze suociti s japanskom stvarnoscu, koja je ista, opipljiva a opet nije ista kao nasa, pa Zapad onda mistificira. Zapad ne moze prihvatiti razlike. Eto, to sam ja zakljucio, ali naravno, znam da nastavak ovog sasvim prizemnog rezoniranja opet moze upasti u zamku mistifikacija i pretjerivanja o Japanu. Lost in Translation je prica frustrirana od nerazumijevanja Japana. Ono sta je prikazano u Lost in Translation nema bas puno veze s Japanom, osim sto je snimljen u u najcudesnijem gradu na svijetu. Zasto je Tokyo najcudesniji? Nije cudo ono sta priroda napravi. Priroda napravi Mjesec i zvijezde i kakvo onda cudo moze napraviti priroda. Tokyo su napravili ljudi, u njemu sasvim uredno zivi 35 milijuna ljudi, naglasavam sasvim uredno, i to je cudo - toga nema nigdje na svijetu, jer nitko nije u stanju napravitit nesto takvo. Svi vide da je to stvarno, da to postoji, da svi ljudi u Tokyu imaju kanalizaciju, ali nikom nije jasno kako nitko drugi to nije u stanju napraviti. Tu dakle mora biti nesto misticno, iako je rijec o najobicnijoj kanalizaciji i vlakovima, stotine ili tisuce vlakova koji voze u isti trenutak i koji svaki na svoju stanicu stize tocno na vrijeme, jer je uostalom i smisao vlaka da stize tocno na vrijeme, I sad, tu mora biti nesto misticno iako je rijec o najobicnijim strojevima koji su precizno podeseni da stizu tocno na vrijeme, kako i treba. Inace, sta ce Japancima vlakovi ako ne stizu tocno na vrijeme. To nisu vlakovi. Sta ce Japancima meteorolozi koji nisu u stanju predvidjeti tsunami. pa oni gledaju i gledaju i predvide tsunami, sta nitko drugi nije u stanju. Sad o samurajima. Kurosawa je napravio film o tome kako su se zapravo samuraji tukli. Film se zove Rashomon i u njemu je sasvim lijepo prikazano kako su se samuraji tukli, a u drugom filmu je prikazano da su bili hvalisavci (Sedam samuraja), simpaticni hvalisavci doduse, ali Zapad svejedno radi Kill Bill i Last Samurai. Pa neka im bude kad im cuda stvarnog Japana, onog Japana koji je u stanju napraviti robota koji dirigira simfonijskom orkestru i lijepo se nakloni, kad im takva cuda nisu dosta. Dragi Nemanja, daj skini s youtube-a tog robota, mislim da je Toyotin ili Hondin, koji kaze da je uzbudjen pred nastup. Kao sto je uzbudjen r2d2, ali Lucas je gledao i kuzio Kurosawu pa me to ne cudi. Jednom sam imao prilike vidjeti haiku, pravi haiku, na svom mjestu, onaj stvarni haiku izlozen u jednoj privatnoj kuci i dobio sam objasnjenje, sasvim tehnicko tog haikua i kad budem imao malo vise vremena rado cu vam ispricati to svoje iskustvo. Stvarno iskustvo. Usput, Japanci jako vole da ih Zapad mistificira, oni uzivaju u tome, to ih zabavlja i cak se osjecaju postovanima kad ih se onako romanticarski mistificira. Tako da od svega i nema neke stete, sve je uzivancija, ali stvarnost je stvarno nenadjebiva.

    avatar

    04.09.2008. (04:41)    -   -   -   -  

  • hemicar

    Da ih ne poznam rekao bi da bare kucanicu u japanu hehe

    avatar

    04.09.2008. (07:32)    -   -   -   -  

  • Herostrat

    Od kada sam se u vojsci obučio za rukovaoca motornom testerom, prezreo sam sva hladna sečiva...

    avatar

    04.09.2008. (09:00)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    There was a lady in Suzuki’s class who said once, “I have great difficulty reading the sermons of Meister Eckhart, because of all the Christian imagery.” Dr. Suzuki said, “That difficulty will disappear.”

    avatar

    04.09.2008. (09:59)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    One of Suzuki’s books ends with the poetic text of a Japanese monk describing his attainment of enlightenment. The final poem says, “Now that I’m enlightened, I’m just as miserable as ever.”

    avatar

    04.09.2008. (10:03)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    There was an international conference of philosophers in Hawaii on the subject of Reality. For three days Daisetz Teitaro Suzuki said nothing. Finally the chairman turned to him and asked, “Dr. Suzuki, would you say this table around which we are sitting is real?” Suzuki raised his head and said Yes. The chairman asked in what sense Suzuki thought the table was real. Suzuki said, “In every sense.”

    avatar

    04.09.2008. (10:13)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Indeterminacy

    avatar

    04.09.2008. (10:20)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    vaseljena mi izmiche, cvetajuci hitrobezno.
    nishta nije precutano.
    sve je vec recheno
    i izgubljeno.

    avatar

    04.09.2008. (11:10)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..drago mi je vidjeti, dottore, da ste se prihvatili Suzukija !

    avatar

    04.09.2008. (11:59)    -   -   -   -  

  • svijet u boci

    Gle, buraz, šora. Kog treba razbit da čujem?

    avatar

    04.09.2008. (12:39)    -   -   -   -  

  • halter skelter

    Ja poznajem samo jednu borilačku vještinu, a i te sam se slučajno sjetila, dok sam zakačena jednom nogom naopačke visila sa štange. Mislim da bih bez poteškoća stiskom nogu mogla ugušiti čovjeka ili mu slomiti vrat. Jedino bih ga najprije morala namamiti da mi gurne glavu među noge, no ne vjerujem da bih tu imala većih poteškoća. nemanja, mogu li i ja biti neke vrste ratnica?

    avatar

    04.09.2008. (14:30)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ne možeš. Nisi još sazrela kao drugarica, komunist i ratnica.
    Dokaz je tome i obakvo besprotrebno samoizlaganje.
    Tko te bre tera da pišeš ovakve pizdarije: mogu bez poteškoća stiskom nogu ugušiti čovjeka, ako ga najpre namamim da mi gurne glavu među noge!
    Vidi, Halter, bolje da si se sama obesila nego da po Vaseljeni pišeš takve rečenice.
    Jer, šta sad ja da ti kažem nego: A čemu uopće stisak?
    Mislim, ugušiće se ako ti gurne glavu među noge sve da ih širom raširiš!
    Ahahahahahahaha...

    avatar

    04.09.2008. (16:54)    -   -   -   -  

  • halter skelter

    Kako to misliš, čemu uopće stisak? Pa zbog mog osobnog zadovoljstva, naravno. Stisneš ga bedrima, neko vrijeme promatraš kako se koprca, a onda trzaj i sve je gotovo.
    Varijanta sa širenjem nogu mi je nekako mlaka i nepouzdana. A i vulgarna, da ga jebeš.

    avatar

    04.09.2008. (18:19)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Širenje nogu vulgarno?
    Stvarno svašta.
    Nisi baš na čistu sama sa sobom. Ti bi da žrtvu namamiš, ali ne bi da je omamiš.
    Baš me zanima što drugi misle o toj nožnoj tehnici, koja se, mislim, zove yoko sankaku jime.

    avatar

    04.09.2008. (19:13)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Pa to je Herzog naprosto genijalno!
    Evo, slažemo se do u slovo! Ti kažeš:
    Kinezi, na primjer, uopce Japan ne mistificiraju. Kinezi ne traze sta je iza japanske stvarnosti . Oni i ne ocekuju da iza japanske stvarnosti ima bilo sto, jer im je i sama japanska stvarnost dovoljno privlacna i zanimljiva. Zapad kao da se ne moze suociti s japanskom stvarnoscu, koja je ista, opipljiva a opet nije ista kao nasa, pa Zapad onda mistificira. Zapad ne moze prihvatiti razlike.
    A ja sam dolje već napisao:
    Velika većina japanskih formi, od umjetničkih do društvenih, naprosto je sazdana na sljepoj mrlji, praznom mjestu značenja: u označiteljski niz uračunat je i označitelj manjka, i upravo na tom mjestu događa se nesporazum Japana i Zapada: Zapad mahnito pokušava upisati bilo kakvo značenje koje onda pretiče i pokazuje se suvišnim, iako, kad uzmanjka, nedostaje i vabi za reinterpretacijom! Vražji kosooki!
    Tako i haiku. Mi stalno iznova u svakoj haiku-pjesmici vidimo cijeli univerzum, točnije, mislimo da je haiku ključanica u Drugu scenu, u Zen. Druge scene, naravno, nema, i sve ono što pripisujemo tim kratkim poetskim uzletima, kako bi kazao dottore Jatogen, naše je proizvoljno, suvišno učitavanje sasvim arbitrarnog smisla.
    U travnju prošle godine objavio sam post naslovljen Ineffability: To say that something is "ineffable" means that it cannot or should not, for overwhelming reasons, be expressed in spoken words (as with the concept of true love). It is generally used to describe a feeling, concept or aspect of existence that is too great to be adequately described in words, or that inherently (due to its nature) cannot be conveyed in dualistic symbolic human language, but can only be known internally by individuals.
    In Zen it is often said that (by analogy) the finger can point to the moon but is not the moon; likewise words and actions can point towards what is ineffable but cannot make another know it.
    Meni je pun kurac toga što se obično naziva "private Tao". O čemu se ne može govoriti, o tome se treba (i može) pisati!
    Smrt neizrecivom!
    Živio radni narod i izrecivo!

    avatar

    04.09.2008. (19:53)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi ovaj robot prošao u Zagrebu i Beogradu.
    Ja mislim da ga Srbi ne bi ni uključili, a Hrvati bi ga pokrvarili. Srbi bi s podsmjehom kazali: Ma nema tu duše, nema tu onog nečeg, kako će bre robot da izrazi svu složenost slavenske duše?!, dok bi Hrvati održali dvodnevni simpozij u HAZU na temu: Machine Nouve: Faust Vrančić - pola milenija robotike u Hrvata. Nakon himne koju bi otpjevao Nenad N. Bach i uvodne riječi akademika Josipa Pečarića, pristupilo bi se potpisivanju peticije protiv dehumanizacije onog glazbenog, a koju su već potpisali Hrvoje Hitrec, Ilija Ivezić, Josip Jović, Ivica Marijačić, Mate Matić, Miroslav Međimorec, Joško Čelan, Vjekoslav Krsnik, Josip Pavičić, Marija Peakić-Mikuljan, Damir Pešorda, Jakov Sedlar, Petar Šale, Miroslav Mikuljan, Benjamin Tolić, Zlatko Vitez i Branimir Lukšić te Biskupska Konferencija Hrvatske. Robota bi u međuvremenu netko ukrao.
    2014. simpatični bi robot dirigirao Bečkom filharmonijom na koncertu u Međugorju, uz nastup najmanje tri tenora i izravno ukazanje Blažene Djevice Marije.
    Bio bi to poklon Milana Bandića i Grada Zagreba Bosni i Hercegovini.

    avatar

    04.09.2008. (20:20)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Naravno da haiku nije "ključanica u zen" - prije će biti da je zen ključanica u haiku. I molit ću lijepo: u haiku, ne u Japan. Česta je pojava da, čim se spomene nešto što potječe iz Japana, ljudi počnu govoriti o Japanu, a ne o tom nečem (u ovom slučaju o haikuu). Tvrdim: da bi se upoznao haiku, korisnije je upoznati jedan obični bor (možda povijen od silnih bura), sjesti pored njega, dodirnuti ga, pomirisati, promatrati ga na vjetru, kiši, pod suncem i pod mjesecom, usnuti pod njim - nego pročitati "Carstvo znakova" ili "Barbarin u Aziji" u vlaku od Kyota do Shizuoke uz skladbu "Etenraku" u slušalicama, ustiju punih sushija zalijevanog sakeom.

    avatar

    04.09.2008. (22:51)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dottore, vjerujem da čitate Virtuelu i da vam, iako je pisan davno, prije tri godine, nije promakao post na koji želim podsjetiti ostale čitatelje:

    Tridesetih godina prošlog stoljeća Henri Michaux švrljaše Azijom.
    Svuda se taj zatekao. Indija, Kina, Šri Lanka, tada Cejlon..., nije bilo da ga negdje nije bilo.
    "Barbarin u Aziji" su zapisi s njegovih putešestvija.

    Inače, kod Michauxa mi je ludo što je on stvarno strahosmiješan a da se naoko, uopće ne trudi biti duhovit.
    Npr. Evo što kaže o indijskom epu:

    "Nepotrebno je reći da nije lako pronaći središte Mahabharate. Ni u jednom trenutku nema otklona od epskog. Epska djela, kao uostalom i erotska, logično sadrže nešto neprirodno, umjetno i svjesno, kao stvoreno za ravnu crtu.
    Nakon što hrabrog vojnika usporedite s tigrom među zečevima, sa stadom slonova pred mladom bambusovom stabljikom i s uraganom što potapa brodovlje, možete tako nastaviti još deset sati, a da nikoga nećete prodrmati. Odmah ste dosegli vrhunac i dalje nastavljate ravnom crtom.
    Jednako je i s erotskim knjigama, nakon dva tri silovanja, nekoliko bičevanja i protuprirodnih čina, prestanete se čuditi i pospano čitate dalje".

    Ili:

    "Vidjevši Turke s jedne i Armence s druge strane, ne znajući ništa o njihovoj povijesti, osjetio sam kako bih, da sam u Turčinovoj koži, s užitkom izudarao kojeg Armenca, i kako bi me, da sam Armenac, trebalo pretući.
    Vidjevši Marokance s jedne i Židove s druge strane, postalo mi je jasno zašto Marokanci dobivaju želju da siluju žene Židova pred njihovim nosom, što su često i činili.
    To bih mogao objasniti. Ali, to više ne bi bilo to.
    Kada zmija prvi put ugleda munga, ona osjeti da je taj susret za nju fatalan. A mungo, on ne osjeti da mrzi zmiju. On je mrzi, i pojede je čim je ugleda.
    Vidjevši Hinduse i Arape, odmah sam shvatio kako se Arapin teško svladava da ne pljune na Hindusa, i kako je Hindusima užitak kriomice ubaciti uginula psa u džamiju".

    Hahahaha...kakav genij!

    avatar

    04.09.2008. (23:36)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Da pogladim bor, hm...

    avatar

    04.09.2008. (23:47)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Lečeni, dottore govori metonimijski: što vrijedi za bor, vrijedi za sve ono što ubrajamo u natura naturata. Ako ne želiš pogladiti bor, pogladi mi stari kurac, pa ako i ne napišeš pjesmu, opet dobro.
    Ahahahahahahahahahaha....

    avatar

    05.09.2008. (00:10)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Relativno sam nov u blogosferi; ne kopam previše po arhivama blogova, nemam za to vremena. S Michauxom se družim na staromodan način: preko prijevodâ Zvonimira Mrkonjića, Višnje Machiedo, Ane Buljan itd. Da imam vremena (ah, opet vrijeme - da barem pripadam tzv. Zeit-eliti!) i volje, prepisao bih poglavlje "Barbarin u Japanu", ali nemam: zauzet sam upoznavanjem s dva dražesna čempresa.

    avatar

    05.09.2008. (01:25)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Nadam se da imaš dva ikebana Jelačića čempresa, pa da ne moraš noćivati vani, in flagranti s kategoričkim imperativom u sebi, zvijezdanim nebom nad sobom, i čempresom u ruci!
    Ako nemaš vremena, nemaš što tražiti u Prirodi: vrijeme je horizont razumijevanja bitka, vjeruj mi!

    avatar

    05.09.2008. (02:05)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Naravno da imam vremena: samo se šalim. Htio sam upotrijebiti ridikulozni izraz "cajt-elita" i ubaciti ona dva čempresa u priču, zato sam to napisao. Što se prepisivanja poglavlja "Barbarin u Japanu" tiče: u pitanju je 15 stranica teksta u knjizi i bilo bi zbilja glupo iscrpljivati se prepisivanjem, kad postoje skeneri. No, ja nemam skener, i eto kvake 22.

    Schoenberg always complained that his American pupils didn’t do enough work.
    There was one girl in the class in particular who, it is true, did almost no work at all. He asked her one day why she didn’t accomplish more. She said, “I don’t have any time.” He said, “How many hours are there in the day?” She said, “Twenty-four.” He said, “Nonsense: there are as many hours in a day as you put into it.”

    avatar

    05.09.2008. (12:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...