Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • Pero Panonski

    Kad nitko nece, ja bum :D
    Sad bum bil zlocest, pa se pozval na striceka Martina Luthera, koji je rekao da tko hoce naci Krista, da mora naci Crkvu. Tak da krscanin izvan Crkve (pritom ne mislim na specificnu denominaciju, nego na jednu svetu sveopcu i apostolsku Crkvu) ne postoji. Stovise, krscanin kao pojedinac, sam po sebi, ne postoji, jer krscanin se samo moze biti naspram druge osobe.

    Isus je zrtva. Ultimativna zrtva. Nekak je autor previdio da i Crkve same naglasavaju da se Krist zrtvovao umjesto nas mulaca, da ne bi trebali se mi vise zrtvovat. Valjda je zato i milost besplatna, jer covjek nista za svoje spasenje ne moze napraviti, to jest zrtvovanje je apsolutno ukinuto. Ali, svakome tko zivi u vecinsko rimokatolickom narodu (kao sto su Talijani), takve se greske lako oproste :D

    avatar

    02.09.2008. (22:13)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Pero, ja bih to ovako kazao: Kad bi bilo riječi o bilo kojoj drugoj religiji a ne o kršćanstvu, koje je religija posredovanja, Objava čija je ekonomija posredovana teologijom - u krajnjoj liniji religija čiji je konačan izraz Hegelov sustav - onda bih ja kazao ovako: samim time što gospodi nije samoevidentno što je to njihova vjera, vjere tu nema ni za lijek, ali, budući da je Radosna vijest od samoga početka posredovana racionalitetom reinterpretacija, shvatimo i ovaj, prilično bizaran pogled tek kao jedan od momenata samobjave Duha u Povijesti. Doduše, ovdje je riječ o prilično rasijanom duhu: Ovo, čini mi se, nevjerojatno naivno čitanje Heideggera koje, koliko shvaćam, zaborav bitka shvaća kao konstitutivnu karakteristiku bitka u povijesti Duha koji slabi obolio od Alzheimerove bolesti, ne bih naprečac komentirao: treba vidjeti o čemu se tu radi, ako se ne radi o grdnom nesporazumu Vattima s Heideggerom.
    Ono što mene posebno oduševljava jest tema nasilja: odjednom je nasilje postalo do te mjere dominantnom temom da se Žižek bavi Pavlom, a Vattimo reinterpretacijom kenosisa kao razotkrivanja i uništenja sveze između nasilja i sakralnog.
    Današnja je filozofija sasvim oslabljenog imuniteta: kiše od prvog propuha, alergična je na prvi cvijet! Obitelj Bush priredi rat, dva, a kontinentalna filozofija, sasvim nesvjesna svojih pretpostavki i do smrti uvrijeđena opaskom o ideologijskoj uvjetovanosti, ogrezne do nosa u dnevnopolitičke teme i traume.
    Nasilje, nasilje dragi moji, to je tema suvremene filozofije, tema s kojom, očito, ona ne zna izaći na kraj.
    To objašnjava i smucanje radikalnoga zla kroz naše raspre, je li tako Pookili?

    Bilo bi dobro uzeti u ruke te Marijeve knjige, i ovu koju je priredio za beogradskog izdavača, i ČItanku, naravno i Nezacjeljivu ranu svijeta, pa da ne natucamo prije no što se stvari temeljito prouče. Sudeći po ovim prijevodima, kao i onima što se objavljuju u Demetri, Talijani imaju nevjerojatno produktivnu filozofsku scenu, k tome zaista filozofe od formata. Mario Ruggenini jedan je od tih. Pokojni Luigi Pareyson, Vattimov profesor, drugi. Emanuele Severino treći. Agamben, kojega je Mario već preveo, sljedeći...dobro je da se sve to prevodi, pa smo barem s tom produkcijom upoznati up-to-date.

    avatar

    02.09.2008. (22:55)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Imaš pravo, Nemanjo, da ne ružimo čoveka na pamet. Ali meni nije seo njegov ličan a opet kićen diskurs, preciozna misao o sebi dakle, i mislim da je sve do vrlo daleko od suvremenih naučnih spoznaja. Svest je evolucijska doskočica i mi smo sposobni baviti se njome sasvim konkretno. I to konkretno ne isključuje filosofiju. Kao što je ne isključuje ni činjenica da i majmuni poseduju empatiju a gliste neku vrst spoznaje.

    avatar

    02.09.2008. (23:22)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Lečeni, budući da si i ti filosof-ratnik, brahman-kšatrija, ako tako smem da kažem, reci koje je tebi od oružja bilo najmilije, osim sorita i sarkazma? Ja imam dozvolu za nošenje - ovaj put se ne zajebavam - manrikigusari i nunčakua, jer se to nekako računa u hladno oružje, iako ja mislim da i žlica za cipele može biti hladno oružje ako je u rukama veštog majstora.
    Toliko se dugo poznajemo a ovu temu nikada nismo načinjali, iako svi stalno trube mens sana in corporatio insano, nitko ni da bi o vježbanju da budeš jak u nepoznatu svrhu (Šoljan).

    avatar

    03.09.2008. (00:00)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Ne znam, Nemanjo, da li si znao da je najjači udarac koji čovek može da zada boksački direkt. Jedino njime on usmrćuje izravno. Sledeći je po ubojitosti, nešto ređe smrtonosan, udarac kolenom u prsni koš kombiniran s istodobnim obuhvatom i pritiskom šije rukama odozgo. Sledeći je nindža udarac bokom pesnice u predeo srca, koji isto može da bude smrtonosan.
    Tek iza njih dolazi kružni udarac nogom u glavu. Svima je u temelju iznenađujuće učinkovito korišćenje tela kao kumulativnog sustava poluga, tako da se koristi čak i energija tla pri konačnom izbačaju. Brzina, učinkovitost i onda tek masa.
    Kad je posredi oružje, najsmrtonosnija je katana. Majstor njome doista može da preseče čoveka, da ga celog probije posred prsnog koša. To, doduše, može i kineski teški mač, da probije čoveka, njime može da se odseče i glava, kao i evropskim teškim mačem, jednim zamahom, ali ne može da se preseče telo. Od oružja bez sečiva najučinkovitiji je običan štap, ne mora da bude bo. Mnogo je slabiji udarac nunčakama, i trostrukim (kakve su izvorne) i ovim poštepoznatim, dvostrukim, jerbo fleksibilnost lanca amortizuje energiju udarca.

    avatar

    03.09.2008. (00:32)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Znao sam. Izučavao sam komparativno Greyovu anatomiju, odlazeći na Patologiju na Šalatu i kod Kize, i tibetanske anatomske atlase (dotično doktrinu bshad rgyud), da o ajurvedskim i kineskim klasičnim medicinskim traktatima poznog daoizma i ne govorim (sušuma, ida, pingala, meridijani...), i došao sam do zanimljivih spoznaja prokušanih u višedesetljetnoj borilačkoj praksi: laganim udarcem vrškom prstiju kojima se križate pri molitvi, udarite li odrešito i odlučno u predeo između nosa i gornje usnice, protivnik će ostati još neko vreme da stoji, polako shvaćajući da nas napušta a da ovozemaljske dane i poslove nije završio!
    Postoji i tehnika Zagrli tigra i pogledaj planinu. Ona se izvodi suznih očiju, jer ne postoji majstor - to bi bio contradictio in adjecto - koji bi bez žaljenja mogao izvesti taj udarac, znajući što će se dogoditi protivniku. Zato ovu tehniku neću danas ni opisivati, da dan ne provedete snuždeni i melanholični. Kad stigne jesen i prve kiše, obećajem, opisat ću je na vašu odgovornost. Tehniku je 1776. prvi izveo Xi Hong, najmiliji učenik Majstora Srebrnih Vjeđa, Lo Mak Hsua, gvardijana manastira Yunan, u borbi sa samim sobom - okupljenih su Pet Prijatelja Planine ostali zaprepašteni viđenim! Recimo samo da je na mjestu Xi Honga ostala šaka srebrastoga prepela koji se i danas, za ljetnog solsticija uzdigne u zrak, zažari, uobliči u konturu Xi Honga, i izvede neshvatljivi udarac vrhom noge u potiljak!
    Od katana preferiram Muramasine. Sengo Muramasa je bio čovjek na svoju ruku, prava seicentistička egzota, najvještiji među kovačima ali zao i opak namćor na granici ludila. Njegovi su mačevi, kažu, morali pustiti krv prije no što se vrate u tok. Nažalost, više nemam niti jedan Muramasin mač - morao sam ih vratiti Japanu - ali, zato je u mojoj kolekciji Honjo Masamune. Što je to Honjo Masamune i kako je dospio do mene, priča je koja zaslužuje posebno poglavlje. Predpovijest te priče možeš ispitati i sam, upišeš li ime mača u tražilicu.
    Ali, od svih oružja ja ipak najviše volim pero! Pero je ubojitije od mača, ako je dobro zašiljeno, kako pokazuje Joker u Burtonovom 'Batmanu'.

    Šteta Lečeni što i drugi nisu majstori borilačkih veština pa da proširimo krug diskutanata.

    avatar

    03.09.2008. (01:06)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Ja preferiram tastaturu.

    avatar

    03.09.2008. (01:15)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Da, točno, i tastaturom možemo da ubijemo čoveka namrtvo.
    Vidiš, o tome je Krleža nadahnuto pisao kad je onomad kazao da je čovjeku preostala kutija olova u obranu vlastita dostojanstva.
    Znaš li da Fritz u slavnoj paskvili Na rubu pameti opetuje misao da se svakome može dogoditi da ubije čovjeka! Tko zna što je Miroslava na to nagnalo, iako, kako je to mirno napisao, ne bih rekao da ga je taj motiv progonio: naprosto, to je bio, Englezi bi tako u ono vrijeme kazali, his man. Prije toga ti isti Englezi - dvije generacije prije - imali su izraz: his bones. Bio je to izraz za čovjeka kojega je svaki čovjek toga naraštaja ubio: naime, u to je vrijeme na Otoku jedva bilo ikoga tko nije nekoga ubio, kažu povjesničari.
    Tako i naš Krleža: jednostavno tvrdi da se svakome može dogoditi da ubije čovjeka!
    Kakav svijet!
    Reci, Lečeni, kako udaraš tastaturom - postrance ili odozgo, po fontaneli?

    avatar

    03.09.2008. (01:30)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Možeš da se smeješ, Nemanjo, ali znam tipa koji kupuje tastature unapred. Igra igricu pa kad izgubi, skrši je. Tastature su naravno jevtine. A kad smo već kod Krleže, znaš li da u Davnim danima opisuje kako je iz puške, u nekom perivoju-vežbalištu, iz čista mira ustrelio pticu neku pevicu. Lamentira nad tim kako je pala, glupo, nevino, tako nešto, ne sećam se tačno. I krv pominje.

    avatar

    03.09.2008. (02:05)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ovaj mali ekskurs samo naoko nema veze s osnovnom temom, kršćanstvom i nihilizmom, dok se nasuprot ovdje upravo o tome radi:
    "Ovaj post-politički svet izgleda da je ipak u sebi zadržao protivrečnost između onoga što obično nazivano tolerantni liberalizam vs. multikulturalizam. Ali za mene – iako ja nikada nisam naročito voleo Ničea – ako uopšte postoji dobra definicija koja zaista odgovara, to je ona Ničeova opozicija između aktivnog i pasivnog nihilizma. Aktivni nihilizam, u smislu hteti samo ništavilo, jeste ta aktivna samo-destrukcija koja je precizno isto što i strast za realnim, ideja da ako želimo da živimo autentičnim i punim životom, moramo da uđemo u samodestrukciju. Sa druge strane, postoji i pasivni nihilizam, ono što je Niče zvao “poslednji čovek” – samo životarenje u glupom samozadovoljnom životu bez velikih strasti. Problem sa post-političkim univerzumom je to što imamo ove dve strane upletene u neku vrstu smrtonosne dijalektike. Moja ideja je da subjektivnost mora biti ponovo otkrivena da bi izašli iz ovog vrzinog kola." (Žižek)
    "Riječ je o nasilju koje na simbolički način odražava ono Realno, sublimni objekt utjelovljen u jeziku koji omogućava da se sustav (poput države) reproducira kao čisto nasilje spram kojeg je nemoguće zauzeti neki drugi stav osim "aktivnog nihilizma". Možda je takav nihilizam doista najradikalnija i "najnasilnija stvar" koju u današnjoj globalnoj konstelaciji možemo napraviti." (Valentić)
    "Ja se slažem da je danas najbolji opis stanja onaj koji se oslanja na Ničeovo razlikovanje pasivnog i aktivnog oblika nihilizma. Pasivni, reaktivnih nihilizam - to je onaj poslednji Čovek, potrošačko društvo, politička korektnost, samo sreća, samo da ne boli, itd, a aktivni nihilizam predstavljaju tzv. fundamentalizmi. Važno je da izađemo iz ovoga, zato smo i Badju i ja, i neki koji su nama bliski, kao Agamben, fascinirani sv. Pavlom. Da ne bude nesporazuma - svi smo mi radikalni ateisti, ali nas zanima ideja Svetog Duha kao zajednice ljudi koji veruju. U tome vidimo dimenziju kolektiva koji ne predstavlja liberalni, indivudalni svet, a nije ni fundamentalistička zajednica. Problem je ne samo politički, već eminentno društven: kako ostvariti novu društvenu vezu, novi tip kolektiva, ne kao političku organizaciju, već radikalnije, na nivou svakidašnjeg života? Ali ako me pitate kako će to konkretno da izgelda, ja apsolutno otvoreno kažem - ne znam. Ja sam pesimista, pesimista u smislu da vidim probleme zbog kojih smo sada u stanju koje ne može da traje u nedogled. Moja teza je da se, ako ne dođe do nečeg novog, bližimo autoritarnom društvu, stanju stalnog latentnog građanskog rata." (Žižek)

    avatar

    03.09.2008. (02:21)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Meni je iz tih dana najljepša njegova rečenica: Dani sve kraći, noći sve duže, vlastito otkriće. Baš mu zavidim.
    Inače, Fritz je mlatio i rukama i oružjem kao lud. Kažu da je bio zavidne fizičke snage, o čemu svjedoči i ona anegdota o zaustavljanju konjske zaprege posred donjogradske ulice. Jedino, izgleda da se iz nekog razloga bojao Ujevića. Naprosto fizički. Znaš li možda zašto?

    avatar

    03.09.2008. (02:25)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Lečeni, imam ein problem. Njetočka me je naružila na pasja kola: rekla mi je da je rečenica na koju sam baš nekak ponosan do sada ostala nezapisana jer da je do te mjere univerzalna misao, da je nitko nije htio zapisati misleći da je to već netko prije učinio! Pazi stoke ženske, molim te!
    Evo kako je došlo do te rečenice, nudim njenu genezu, i, konačno, nju samu:

    Ančica, iz 5.c je kazala: Nemanja, nisam napisala željela, već trebala... bih se drugačije zvati da bi to stilski lepo izgledalo. Tebi.

    Ja sam dakle odgovorioa: Ančice, meni ti stilski izgledaš lijepo i pod svojim imenom. Jednako bi mirisala i da se zoveš Ruža, hoću reći.

    Ovaj dio: Jednako bi mirisala i da se zoveš Ruža, meni je naprosto che-che!
    Jer, to je jedna od onih situacija: malen korak za..., velik za....: malen pomak spram Šekija, a opet tako velik!
    Zamisli samo situaciju u kojoj djevojci kažeš: Ančice, jednako bi mirisala i da se zoveš Ruža!
    Zvučalo bi to beskrajno šarmantno - pod pretpostavkom da Ančica nije prijateljica Simone Gotovac - već i pri pukom zagrljaju, no, stvar poprima gotovo nadnaravne obrise - Zerzan hoda u oblaku pičkinog dima: mužjaci koji mu se približe izgaraju u njegovoj atmosferi.; dr.Jatogen, op.p. - kad bi se zamislili među Ančicinim nogama: odjednom, podižemo glavu, i nadahnuto govorimo: Jednako bi mirisala i da se zoveš Ruža!
    Ma briljantno!
    Ja mislim da je Njetočka jednostavno ljubomorna.

    Ti si pjesnik. Presudi.

    avatar

    03.09.2008. (02:46)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Njetočka je odveć mudra da bi bila ljubomorna. Presuđujem u njezinu korist, unaprijed. Nego, sećaš li se kako je Krleža opisao onaj svoj kasnoletnji susret s Titom u nekoj prizagrebačkoj bašti, ja mislim negde iza Pivovare, u predvečerje velikog rata. Tito je nosio svetlo letnje odelo, opisao ga je, s neskrivenim udivljenjem, kao čvrstog, opasnog muškarca, koji kompjutor ima u glavi. Seli su i naručili piće, kadli uđu u bašču dva tipa u balonerima. Tito nije bio siguran: racija? Sad se Krleža pretvara u kameru, parafraziram ga čisto po sećanju: "Tito je laganim pokretom segnuo pod sto, izvukao pištolj i pripremio ga u ruci. Tiho je saopštio: vidiš ova vrata iza sebe, kad ti kažem, iz sve snage potrči, kad se nađeš napolju skreni levo i trči dvesta metara do potoka, pređi ga, pa zatim idi desno, preko brda sve do šume koja te vodi gore do ceste gde si već siguran..."
    Međutim, uzbuna je bila lažna. I ona dvojica došli su na piće.

    avatar

    03.09.2008. (03:04)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Odlični su bili ti frajeri. Joša Manolić je jednom prigodom uletio u neko selo na beciklinu, žureći u pomoć prijatelju kojega su vijale neke staše. Imao je automat oko vrata i taman kad su na glavnu cestu iz pokrajnoga šora izletjeli dečki u potjeri za Jožinim suborcem, Joža pusti guvernal, nastavi okretati pedale, uzme automat, i tako bez ruku vozeći opali rafal po vrlo neugodno izenađenom zdrugu.
    Moram priznati da su naši dramski pisci kreteni. Recimo, ovakvog prizora nitko se ne bi dosjetio, a već ih je na netu pregršt: na stranicama Zagreb se bori možeš, recimo, pročitati i sljedeću anegdotu:

    12. lipnja 1942. zapaljeno je skladište benzina njemačke vojske u Selskoj cesti. Akciju su, pod rukovodstvom Josipa Manolića i Ivice Kranželića, izveli omladinci Vladimir Radošević i Vladimir Posavec.
    Tom prilikom uništeno je oko 60.000 kilograma njemačkog benzina, nekoliko uskladištenih tenkovskih motora i postrojenja u nekim radionicama vezanim uz skladište.
    Eksplozija je snažno odjeknula gradom.

    Ha, ha, ha, kak je Jožica digao u zrak 60 tona benzina, vidiš ti to! Ne znam zakaj nitko od takvih epizoda ne napravi nekakav film, pa da nam partizanski otpor i borba postanu nekako urbano prisni - zato jer je ono urbano, građansko, buržoasko, zapraf bilo neprijateljsko - u ovoj eri buržoaskog revivala, no, to je već stari problem ovih krajeva: ovdje se sumnja u individuu i njenu moć, ovdje je drama kao sukob pojedinca i svijeta nemoguća, jer, ne bi se štel zamerit, misli uzorita hrvatska individua, pa budući da svjetonazorno drama i nije moguća, onda je nema ni u kazalištu, kao ni na filmu.
    Iako je u stvarnosti ne manjka, kao što pokazuje i tvoja pričica.

    avatar

    03.09.2008. (04:28)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Sećaš li se epizoda iz Šiblove knjige o ilegalcima u Zagrebu. Skojevac beži od agenata, uletava, u zadnji čas, u tramvaj, ošamućen je a svi zure u njega. Čoveku neugodno, zna da nešto nije u redu a i svaki čas isčekuje nastavak potere. A šta je bilo? Iz potiljka mu viri pištoljsko zrno, pogodilo ga maltene slučajno, sasvim izdaleka, pa nije uspelo da probije lobanju. Ja verujem Šiblu. Link na koji upućuješ prava je riznica.

    avatar

    03.09.2008. (05:28)    -   -   -   -  

  • babl

    A pazi ovo, priča koju mi je ispričalo i potvrdilo nekoliko relevantnih osoba. Za vrijeme NDH Njemci su raspisali za Stevom Krajačićem potjernicu i nudili nagradu veću nego za Titom. Pred kraj rata utvrdili su Zagreb, rovovi, bodljikava žica, minska polja, mitraljeska gnjezda, s namjerom da ga brane do posljednjeg čovjeka kako bi se za to vrijeme druge njihove trupe u povlačenju mogle izvući. Zagreb je očekivala sudbina Staljingrada. U tom trenu Stevo Krajačić se uvuče u njemački glavni štab, uđe u kancelariju glavnokomadujućeg Švabe, zatvori vrata za sobom i pristojno se predstavi. Bond! Švaba mu isto tako uljudno kaže: "Vi znate da odavde nećete izaći živi?" Stevo izvadi pištolj i odgovori: "Možda, ali u tom slučaju ni Vi nećete preživjeti". Švabo nastavi: "Dobro, kojim dobrom ste svratili?" Stevo kaže. "Došao sam dogovoriti uvjete PREDAJE Zagreba." I nakon toga se oni lijepo porzagovaraju, gentlmenski dogovore da će Nijemci ukloniti sve mine i ljubazno se povući, a partizani će ih pustiti da odu i tjedan dan neće napadati ni druge njemačke jedinice u povlačenju. Za karj glavni Švaba sredi da Stevu pod osiguranjem prevedu do partizana da može izvjestiti što su se dogovorili. Po toj priči Stevo K. je spasio Zgareb, a priča se nakon rata tajila da ne bi ispao veći frajer od Tita.

    avatar

    03.09.2008. (10:22)    -   -   -   -  

  • odmak

    Čitam, čitam i više se ne čudim.

    avatar

    03.09.2008. (10:25)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Babl, to je posve točna priča. Iako sam je već čuo od tebe, pričao sam je kasnije organizatoru paleža u Selskoj i on misli da je istinita. Što je zanimljivije, čuo sam je iz još jednog izvora na vlas istu! Ha, ipak je taj kit radio Titu osiguranje kad je onomad Rankovića smjenjivalo, dakle, morao je biti velik frajer. Nepravedno je kako se o takvim ljudima kasnije malo zna: naravno, nije to čudno, ali, ipak bi se arhive morale ranije otvarati.
    Odmak, zakaj se čudiš? Pa partizani su bili hrabri ljudi. Da je rekonstruitrati život Josipa Broza Tita do u tančine, Amerikanci na par godina ne bi snimali avanturističke filmove, a Bond bi kao projekt propao. Ozbiljno to mislim.
    Oljušti stvar od ideologije, iako i ideologija, taj marksizam kao emancipacijski pokret oslobođenja čovjeka kao radnika, nije za odbaciti, ali, zbog neugodnih iskustava, je li, manimo se spikice, i osatvimo samo akciju: Tito, recimo - o ovom mi je detalju pričao Ivo Banac, a ako itko kuži te stvari, kuži Banac - dolazi u Istanbul kao Spiridon Mekas. So far, so good. Ali, vidi, iako to svi znamo, nikome na pamet ne pada sitna fora: u tom je trenutku grčki jedan od službenih jezika Porte, i na ulasku u Trusku carinik bi mu se zaisigurno obratio na grčkom! Kako je ušao? Kako je spikao? O čemu se tu zaista radilo, nitko ne zna.
    Da stvar bude bizarnija, na putovnici, kao mjesto rođenja toga Spiridona Mekasa ne piše niti jedno grčko mjesto nego - Karlovac! Sjajno, zar ne! U čemu je stvar, to nitko kasnije nije doznao.
    Ne zna nitko ni kako je Tito izašao: tj. znas se kako, ali ne zašto je donio odluku kakvu je donio, i naglo promijeio smjer putovanja, kao i prometalo. Znao je pokojni Vladimir Velebit, ali on je 2004. umro. O tom izlasku iz Istanbula nešto više ću na kraju, a evo par riječi o Vladi Velebitu,da se vidi kakav je pak to frajer bio, i, simptomatično, da se pokaže kako slučaj odredi cijeli život.
    Njegov je slučaj imena Herta Haas. O njoj sad pak treba cijelu štoriju, ali nemam vremena: Herta Haas, bila je studentica Ekonomske visoke škole u Zagrebu, a posebnom ju je činila okolnosta da je živjela s - Josipom Brozom Titom. Dakle, Velebit upoznaje Hertu Haas, i 1937. napušta sudački poziv i postaje odvjetnik u Zagrebu. Kao kurir prenosi poruke komunistima u inozemstvo. Godine 1939. u Istanbulu sreće generalnog sekretara KPJ Josipa Broza Tita: Wikipedija to ne bilježi, ali Velebit u Stambol Titu donosi putovnicu. Iako, jedna verzija, kaže da je putovnicu kao kurirka nosila Herta Has. Rješenje je ove engime jednostavno: bila su dva putovanja i putovao je i Velebit, ali i Herta! I o tome ću jednom opširnije.(Saša Broz unuka je Herte Has; Mišo je sin. Herta je treća Titova žena: dugo se vremena smatralo druga, no, prije dvije godine otkriveno je sljedeće: Lucija Bauer, dakle, bila je druga Titova "oficijelna" žena (ovo "oficijelno" znači da se Tito s njom vjenčao i da o tome postoje pisani dokumenti). Njezina prethodnica, kao što je otprije poznato, bila je Ruskinja Pelagija Belousova Denisovna, a njezine nasljednice - Herta Haas, Davorjanka Paunović te, kao peta i posljednja u tom nizu, Jovanka Budisavljević.)
    (...)

    avatar

    03.09.2008. (14:55)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Mjesec dana kasnije u Zagrebu Tito ga učlanjuje u KPJ. Velebit surađuje sa Josipom Kopiničem, agentom Kominterne u Zagrebu, što je i opet briljantna okolnost, zna li se tko je pak Kopinič. Nabavlja radioodašiljač kojim je ljeti 1940. iz Zagreba uspostavljena veza s Moskvom, koja je funkcionirala za vrijeme čitavog Drugog svjetskog rata i nikada nije bila otkrivena. (I taj je radioprijemnik - jebiga, ispada da sam lud za partizanima, ali, ovo je stvarno nevjerojatno: sve je tu prepuno briljatnih epizoda - izvor legende koja traje do dan danas: posljednji sam put prije par godina pričao o toj radio stanici, i Manolić se mrštio pametno obarzlažući da nitko, pa ni Krajačić, u uvjetima progona Informbiroovaca ne bi u vlastitoj kući držao link s Moskvom! Za tisuću su puta manju stvar letjele glave, ali, priča se obratno: priča se da je taj radio prijemnik radio desetljećima, i to iz Krajačićeve kuće, o kojoj ima kojekakvih legendi: jedna je da je Stevo svakoga tjedna s mora dovozio cisternu morske vode za bazen!) Vratimo se Velebitu.
    U ožujku 1942. iz Zagreba odlazi u partizane. Radi na organizaciji vojnih sudova u NOV. Od lipnja 1943. postaje oficir za vezu sa stranim vojnim misijama. Boravi u Egiptu i Italiji. Svibnja 1944. u Londonu sastaje se sa Churchillom i obavlja mnoge druge političke razgovore. U koalicijskoj vladi Tito-Šubašić, ožujka 1945, postavljen za ministra inozemnih poslova.
    Sjajno, kaj ne? Sretneš Hertu i zuuuuum, odjednom si s Churchillom i obavljaš konspirativne zadatke najvišeg ranga. Kakvi ljudi!

    No, dakle, takav kit donosi Titu putovnicu. I, gdje sam ono stao, ah da, Tito u zadnji tren odustaje od puta brodom: već je bio kupio kartu za put iz Genove u Ameriku! Pazite to, to malo ljudi zna: trebao je Tile putovi te 1937. u Ameriku, no, iz nekog razloga naglo mijenja smjer i kreće vlakom, jednostavno silazi s vlaka u Zagrebu i – nikome ništa. Vraga! Na Gibraltaru engleski agenti pretražuju brod, no Tita nema! Kako su znali da će putovati? Tko im je to javio? Zašto su ga tražili? Što je trebao raditi u SAD? Tko je Titu – to je presudno – javio da je otkucan, zbog čega on naglo odustaje od puta za Genovu!? Sve u svemu, strašan siže, kaj ne?

    A Horvati ne znaju napraviti filma!
    E, jebem ti ideologiju i politiku.
    Treba napraviti film poput Građanina Kanea: uzmeš Tita tek kao predtekst, predložak. I pičiš. Onda vele - ma nije moguće, takav frajer ne postoji! Je vraga, kaj ne bi postojal, a najbolje tek slijedi: dolazi 1945. i evo ti ga na bijelom konju! I taj se s horsa nije skinuo do smrti. Kakav drive!

    avatar

    03.09.2008. (14:55)    -   -   -   -  

  • šarli

    Hoćemo još! Ali daj rastavi na manje odlomke, nemrem tak dugo zadržavati dah.
    Koliko je vjerodostojna priča da su putovnicu u Istambul donijeli i Velebit i Herta? Je li Tito stvarno namjeravao u Ameriku? To mi je teško vjerovati. Prije mi se čini da je to bio unaprijed smišljen trik.

    avatar

    03.09.2008. (17:45)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Ako je još živa, a pre godinu i pol je bila, u svojoj vili na Hvaru, Herta Haas broji 94. godinu i možda je spremna da govori za historiju. Znam kako da mogu da pokušam da dođem do nje. Prisetite se ko je bio suprug Saše Broz. E pa Zidarića je Herta Haas jako zavolela a i danas bi na njegov nagovor možda pristala da govori. Pokušat ću, stvarno, pre par godina sam odustao, bio sam u nekakvoj pesničkoj depresiji. Inače, mutno se sećam ali pouzdano znam da je Štulić pominje u jednoj pesmi, onako rastegnuto, šaptom, "heerta-haaass"

    avatar

    03.09.2008. (18:46)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Vrlo je jednostavno doći do nje. Nazovi mene, ja ću ti dati broj Mire Šuvar, a gospođa Šuvar je u stalnom kontaktu s Hertom Has. Inače, Herta je dala nekakvu izjavu Lordanu Zafranoviću, čini mi se. Gospođa Šuvar, inače, napisala je knjigu o Velebitu, pa se odatle može krenuti.

    Šarli, idem po Bančevu knjigu u Vuković-Runjić; 'Acta turcarum. Zapisi s putovanja po Turskoj'; tamo bi cijela zgoda trebala biti protumačena.

    U međuvremenu, evo datuma: 26.11 1939. putuje brodom iz Odese za Stambol; odalzi iz Istambula početkom ožujka, da bi 13. ožujka osvanuo u Grčkoj:
    With a passport on the name of Spiridon Mekas he travels aboard a Turkish steamboat from Odessa to Istambul, where he stays for 17 days (Hotel "Park", II. Floor., room 44, followed by Hotel "Continental", room 31 - until March 8, 1940).

    Čuj, tek ukratko, koliko logika pomaže, jer ja ne volim lupetati kad su činjenice nadohvat ruke, a Banac je, mislim, stvar dostatno izinterpretirao.

    Put u Ameriku uopće nije nužno fikcija! Naime, pogledaj ove okolnosti: u Moskvi je čovjek zadužen ispred NKVD-a (general major!) Mustafa Golubić, stari solunac i poštovatelj Apisa, konvertit: razočaran Prvim svjetskim ratom, Golubić postaje komunist, i, kažu, Staljinov prijatelj! Izgleda da je bio, tvrdi Dedijer, prvi čovjek NKVD-a za SAD, i da je sudjelovao u organizaciji ubistva Lava Trockog, barem po jednoj liniji! U svakom slučaju ako je Golubić bio u SAD, a brinuo se o Titu još u Moskvi, što ne bi Tito išao za Ameriku?

    Tko ga je mogao poslati? Jedino Kominterna? Tko ga je mogao izdati? Jedino Kominterna!
    Zašto su Britanci zaustavili brod? Ako je bio i njihov agent da ne odaju tu činjenicu Moskvi, ako nije, da zaustave visokog agenta Kominterne na putu za SAD! Čisto k'o suza.
    Konačno, on je samo sišao s vlaka u Zagrebu: nitko nije znao da ne putuje iz Genove!
    Nisu to, izgleda, znali ni britanski agenti koji su brod zaustavili na Gibraltaru!

    Ali, da ne gatamo iz dlana i leta ptica, idem po knjigu, samo za tebe Šarli!
    (Lažem, naravno, umirem od znatiželje; zvao sam Banca, i on mi obećaje stvar ispričati licem u lice, jer je malo opširnija: više je tu boravaka u Istanbulu, više kurira, putuju u Velebit i Herta, a odnosi Tita i Staljina nisu jednoznačni ni postojani. Uostalom, možda je upravo Tito dao da se upije Mustafu onomad kad ga, dok su Nijemci već u Beogradu, Staljin šalje da konsolidira KPJ i, potom, grčke komuniste. Kako je došao tako su ga otkucali, Gestapo ga bezuspješno isljeđuje, ubija, izlaže u Parku pionira, pokapaju ga, a Crvena ga armija nakon rata otkapa i odnosi u Moskvu, gdje ga sahranjuju uz najviše počasti - očito velik frajer, taj Mustafa Golubić! Idem.)

    avatar

    03.09.2008. (19:07)    -   -   -   -  

  • odmak

    Kažem da se ne čudim. Čitala sam o Titu u vrijeme Jugoslavije. Dedijera Biografiju(e) i Prilozi za.. čini mi se. Nećeš vjerovati imam je kući u biblioteci ne da mi se gledati točan naziv. Pa onda je tu i Kopinič prvi drugi dio, imam i to. Čitala, vjeruj mi. Pročitat ću i Banca. Godinama govorim da vjerujem Bancu. U vrijeme kaad je moja desna struja bila pritiv njega, pa i danas kad je lijeva struja protiv njega. Banac je ipak odgojen u zapadnoj demokraciji i usuđuje se reći sve što misli i vjeruje. Kad vidiš popis onog što je pročitao iz raznih arhiva kad je pisao svoje povijesbne knjige jasno ti je da je sustavan. Moža se u dnevnoj politici i događajima ne snalazi posve, ali Bože moj nitko nije savršen.
    Ostalo...?
    Za mene je Tito zločinac, ali život mu je vrlo zanimljiv, skoro nevjerovatna aktivnost i događaji. I slijepom je jasno da nije mogao bez podrške, vjerojatno KGB-ea, ali izigrao je koga je mogao. Tip je jači od James Bonda. I šarmantan je. Nije jedini zločinac koji je šarmantan.
    Inače bila sam u kući u Meksiku gdje je živio i ubijen Trocki.
    Nije mi strana ideja komunizma i posve mi je jasno da je svijet u ono vrijeme tražio izlaze korz ideju komunizma, pa i nacionalsocijalizama .. a sad moram prekinuti jer moja unuka ima poziv njenog školskog prijatelja, rješavaju matematičke zadatke, tako kaže.. sve se bojim da ću joj pod hitno nabaviti računalo i novu liniju, jer inaće nikad neću stizati raditi soje stvari.

    avatar

    03.09.2008. (19:50)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Pročitao sam Nemanjo, Bančev 'Acta turcarum. Zapisi s putovanja po Turskoj'. To je zbirka više onako lirski intoniranih, kratkih putopisa. Opisuje Banac, među ostalim, tu epizodu sa Spiridonom Mekasom ali joj ne iznosi pozadinu. Više je to neka slutnja.

    avatar

    03.09.2008. (20:11)    -   -   -   -  

  • šarli

    Ok, nadam se da se brzo vraćaš. Konačno da dobijemo Banca, ko što bi rekao Štulić, da zablista u onome u čemu je jak.

    avatar

    03.09.2008. (20:30)    -   -   -   -  

učitavam...