Davore, hvala ti na ovim riječima. Ne mogu se ne osvrnuti i reći ti....Svaki križ je dobar, koliko god nam se težak činio. Moj je na trenutke, na dane zaista težak, a na dane me budi na zahvalnost Bogu, jer znam da po trpljenju dolazimo bliže Bogu. Da sam bolja vjernica za to približavanje Bogu trebala bih biti zahvalna onome po kome je trpljenje došlo. Ja sam samo mogla nagađati i nagađati zbog čega je ovo došlo, ali pravu istinu ne znam. Što se tiče patera, mislim da bi bilo najbolje moliti za njegovo ozdravljenje-duše, duha i tijela. Ne bih se uplitala na tvom mjestu i govorila isusovcima o njemu, nego Isusu. I to kroz molitvu. Imaš najbolje namjere, ali mislim ako nas Bog dovede u situaciju da nas nešto zaboli od svećenika, to je Bog prstom pokazao nama za što je potrebo moliti....A trpljenje prikazano može također biti molitva. Nisam ja divna, ni sveta, ni velika, obična sam žena koja bi mogla puno bolje nositi ovo...A kako sam slaba, tako i bol osjećam jače... Pogrešno je mene doživljavati kao nešto bolje, jer već sutra mogu i sama napravit ko zna kakvu pogrešku. U ovoj situaciji nije bilo krivnje na meni, ali mnoge moje krivnje Bog je pokrio, sakrio i oprostio. Ne smijem to zaboraviti. Što se tiče bloga...ma što ima veze, to su samo slova. Bitna su srca...A blogovi, sve je to ionako prolazno. Nije mi bilo žao ugasiti ga, i to nisam učinila iz inata ili ljutnje, nego jer ne želim da se moje sljedeće riječi povezuju s ono mučnom situacijom. Više tamo ne bih mogla pisati iskreno kao prije. Pozdrav tebi i svako dobro od Gospodina.
02.09.2008. (20:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leticia
Davore, hvala ti na ovim riječima. Ne mogu se ne osvrnuti i reći ti....Svaki križ je dobar, koliko god nam se težak činio. Moj je na trenutke, na dane zaista težak, a na dane me budi na zahvalnost Bogu, jer znam da po trpljenju dolazimo bliže Bogu. Da sam bolja vjernica za to približavanje Bogu trebala bih biti zahvalna onome po kome je trpljenje došlo. Ja sam samo mogla nagađati i nagađati zbog čega je ovo došlo, ali pravu istinu ne znam. Što se tiče patera, mislim da bi bilo najbolje moliti za njegovo ozdravljenje-duše, duha i tijela. Ne bih se uplitala na tvom mjestu i govorila isusovcima o njemu, nego Isusu. I to kroz molitvu. Imaš najbolje namjere, ali mislim ako nas Bog dovede u situaciju da nas nešto zaboli od svećenika, to je Bog prstom pokazao nama za što je potrebo moliti....A trpljenje prikazano može također biti molitva. Nisam ja divna, ni sveta, ni velika, obična sam žena koja bi mogla puno bolje nositi ovo...A kako sam slaba, tako i bol osjećam jače... Pogrešno je mene doživljavati kao nešto bolje, jer već sutra mogu i sama napravit ko zna kakvu pogrešku. U ovoj situaciji nije bilo krivnje na meni, ali mnoge moje krivnje Bog je pokrio, sakrio i oprostio. Ne smijem to zaboraviti.
Što se tiče bloga...ma što ima veze, to su samo slova. Bitna su srca...A blogovi, sve je to ionako prolazno. Nije mi bilo žao ugasiti ga, i to nisam učinila iz inata ili ljutnje, nego jer ne želim da se moje sljedeće riječi povezuju s ono mučnom situacijom. Više tamo ne bih mogla pisati iskreno kao prije. Pozdrav tebi i svako dobro od Gospodina.
02.09.2008. (20:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...