ljudi često sebe doživljavaju kao 'nekog tko je u njihovu tijelu' ... sjećam se trogodišnje djevojčice koja je, na opći smijeh, rekla da je 'guza njena, zato što je 'na nju pričvršćena' ... i svoje se majčice sjetim koja je jednom u starosti rekla: čini mi se da u tom starom tijelu još uvijek čuči ona mlada magdica ...
i veliki dizdar, u stihovima koje citiraš, o tijelu piše kao o nekoj krletci duše, gotovo kao o zatvoru ... na tijelo se gleda kao na neki 'uteg' koji prizemljava dušu, i narod u pjesmi kaže da se u umiranju 'duša od tijela dijeli', pa joj tek' tada, oslobođenoj tijela, uspjeva poletjeti ...
uz sav današnji kult tijela, na nj se još uvijek ipak gleda s dobrom dozom prijezira, kao na 'meso' ... tijelo najčešće ne poštujemo, ni tuđe ni vlastito ...
čije to stope u snijegu vidi pjesnik nikola šop? svoje vlastite, mislim. dok se u snu čula pjesma anđela, i njegovo je nepokretno tijelo, a ne samo misao, kročilo oko sebe sama, kao oko mrtvog mlina ...
tijelo i duša, tijelo smrtno ... duša vječna ... ipak, čak i krist veli: uskrsnut ćete, i dušom i tijelom ...
a ja mislim kako duša u tijelu i tijelo u duši uspijevaju u nama 'uskrsnuti' , uspijevaju jedno drugo dotaknuti, tek u ljubavi. uskrsavaju i dotiču se u usnama djeteta na materinoj dojci, u ruci učitelja koji vodi ruku djeteta koje uči pisati, u prstima liječnika i njegovatelja koji vidaju rane, uskrsavaju na dlanu ruke pružene neznacu ... ... i u poljupcu ljubavnika ...
31.08.2008. (08:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala ti draga rU da si ovako poetično nadopunila moje misli.........
da tijelo i duša se sjedine u osjećanju osjećaja, ali je se često upitam čije su to ruke koje osjećam pri rukovanju moje ili tvoje, čije su to usne koje osjećam ri poljubcu njegove ili moje..........dodir je ono što budi u nama osjećaj o tijelu, ali to još uvijek nije ona prava svijest o tijelu.......
Picasso je u jednom intervju rekao:"Ja sam davno prestao preslikavati ono što sam vjerovao da moje oči vide. Kada mislim na neki predmet vidim ga mojim unutarnjim očima i on je drugačiji od onoga što vide moje oči kojima vidim ono što i drugi vide".
Ta izjava jednog od najpoznatijih svjetskih slikara me potakla na razmišljanje o metaforama i obnavljanju misaonih slika koje su od samog početka postojanja ljudske vrste utjecale na razvoj uma i nastajanje pojmova koji su stvarali jezik kojim se služim. Picasso je slikao ljudska lica i tijela gledajući ih svojim unutarnjim očima, doživljavajući ih iz perspektive svog utjelovljenog uma u svim njihovim, za stvarno ljudsko oko, skrivenim dimenzijama, slikao je svoju svjesnu spoznaju, a ne reprodukciju onoga što su njegove stvarene oči gledale. Prateći literaturu o razvoju neuroznanosti i istraživanja mozga spoznavala sam veličanstvenost Picassovih djela i otkrivala sve više u tajnovitosti moje svjesne spoznaje. Promatrajući njegove aktove postajala sam njihovim središtem i tako bih se misaono nalazila u čudesnim prostranstvima moga tijela. Zatvorivši oči pokušavala sam gledati samo umom, pa zamišljajući ono već viđeno otkrila da moje unutarnje oči vide tijelo drugačije nego ga moji prozori u svijet vide. U mojoj glavi je nastajala galerija zamišljenih višedimenzionalnih slika u čijem središtu sam uvijek bila ja. Krenuvši na to misaono putovanje postala sam unutarnjim promatračem sebe same, a onda slijedeći novootkrivene znanstvene zakonitosti postavila svoju svjesnu spoznaju u središte zbivanja učinivši je promatračem onoga što se u mom tijelu zbiva.
31.08.2008. (08:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U mene je narušena harmonija uma, tijela i svijeta, ljuta sam na tijelo jer se ozlijedilo i tako me onemogućilo. Znam, nije to dobar način, ali sad drugačije ne mogu, nemam ni volje, ni snage, ni pozitivnih misli.
31.08.2008. (08:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljubiti sebe u vremenu i prostoru, ljubiti sam prostor i vrijeme, sada i uvijek... Ljubiti sve kao dio sebe i sebe kao dio svega...Ljubiti ono Jedno u sebi, tebi, njima svima...Osjećati to Jedno u tijelu i osjećajima i mislima... Ako to uspijemo, uskladit ćemo svoj pokret i dah s Univerzumom. Tada i bol prestaje ili postaje zajednička... Ali ako vjerujemo, da je Univerzum savršen, tada i bol mora nestati, jer je nju "izmislilo" tijelo svojom odvojenom sviješću... Grlim i osmijeh ostavljam ...)))))))))))
31.08.2008. (10:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek sam svoje tijelo shvaćala i doživljavala kao jedinstvenu cijelinu - mene same. Moj um ( misao ) moja duša ( emocije ) i moje tijelo jedno su . moje tijelo uvelike ovisi o mome umu, samospoznaji i mojim emocijama. Otuda valjda i onaj poznati osjećaj da sam danas lijepa, a sutra već se tako ne osjećam. ali moje je tijelo moje Ja , kaš što su to i moje misli i emocije. Jedno ne isključuje drugo.... Pusa dušo ! PS. molim te skokni na blog KATJA ( krasna žena ) imaš kod mene link. Ima trenutno veliki problem, možda kao stručna osoba možeš pomoći.
31.08.2008. (11:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E, mada bi najradije dikod odletit tija, da nisan u tilu svom, da nisam u mislima sa sobom..... Ali to su puste fantazije, jer kakvi bi mi ljudi bili, ako ne sanjamo i fantaziramo. Barem malo. Fala tebi lipa moja šta nam diliš savjete. A mi te "gutamo".....
31.08.2008. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vječno trojstvo svakodnevnice je kao kompilacija CD-a koju slušamo svakoga dana iznova, i uvijek nas iznenadi novim stihom. Opet, draga Dinajo donijela si nam pravi mali štih koji plovi našim umom kao tek ubačena barka.Veselim se novom postu da kao stara krpa mogu upiti svo to silno znanje koje nam daješ. Srdačan pozdrav i ugodna nedjelja :))
31.08.2008. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odavno sam zavoljela Šopa , a nisam pojma imala da je bio oduzet ... Vjerovatno jer mu je misao dosezala zvijezde , kretala se slobodno.. Svojim postovima razbijaš moju duboko ukorijenjenu averziju prema riječi ordinacija .... izlog snova ... lijepo mjesto ... ordinacija .. uglavnom mjesto neugode i boli ...
Lijep ti dan želim , pun lijepih ostvarenih snova :-))
31.08.2008. (13:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Harmoniju duha i tijela pokušavam postići na vježbama tai-chija - smjer "Unutarnji put". Već je 4 godine od mojih tai chi početaka, prvih plahih koraka na tom mom unutarnjem putu. U počecima sam vjerovala da je bitno kako se krećem, da li uspijevam postići savršene pokrete u formi. S vremenom sam shvatila da se vanjski pokreti forme ne mogu postići bez unutarnjih pokreta. Za unutarnji put postoje posebne vježbe disanja i vizualizacije. Još uvijek mnogo toga nisam postigla, ponekad pomislim da sam uspostavila nekakvu ravnotežu, ali ubrzo opet ispadnem. Moj svakodnevni život, misli, osjećaji, moji bližnji i dalji, prošlost i mnogoštošta još, me odvraćaju od potpune pozornosti i posvećenosti vlastitom unutarnjem putu. Uspjeh je zapravo kad pored sve te svakodnevnice koja odvraća, ipak uspijemo uspostaviti ravnotežu unutarnjeg i vanjskog. Dužina puta ovisi o nama samima, o tome koliko puta ćemo se zamisliti u branju cvijeća i skrenuti sa puta, pratiti nekog vuka i sl. Tema je zaista široka i moglo bi se o tome dugo, dugo pričati. Jako mi se sv idjela pjesma Nikole Šopa i dijelim Rusalkino mišljenje u pitanju-čije su to stope. :-)))
31.08.2008. (15:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Dinaja, da nikada više ne pročitam riječ od tebe, ... Ujutro, kad se budim i kad se ne osjećam sretna opterećena nečim što se još vuče iz prethodnog dana, sjetim se tvojih riječi: "Zavoli dan u kojem se budiš,..." I ja zavolim svoj dan, sebe, svoju situaciju, svoj život. I nije mi lako, ali ja prihvatim sve to kao dio sebe i svog trojstva. Drugačija sam od kada sam na blogu, bogatija, s više snage da ustrajem na svom putu kojeg sam davno spoznala i s kojeg sam često silazila, pa mu se opet vraćala. Sve je tu, u meni. Bogata sam. Hvala ti što mi jutrom dobro jutro želiš. To mi puno znači, jer ljepša su mi jutra uz tvoj blagoslov.
Tvoje riječi vezano uz plač mog djeteta: "njegove neizmjerne želje za tvojim dodirom, tvojom blizinom, toplinom..........". Mislim da može biti trag za istinom. Jer se nikome ne dajem cijela, pa on to osjeća i želi me cijelu. A ja se počinjem truditi da mu se dadem cijela u trenutku kad sam s njim, da ne mislim na prošlost, ni na budućnost, i to je dio onoga što sam spoznala budi sada i tu. Divne li tajne za sretan i ispunjen život.
Veliki poljubac ti ostavljam.
31.08.2008. (15:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce ...
Ovisna sam o citatima ... mislim se, zašto bih pričala PRIČU kad je TO NETKO MUDRIJI već rekao i tako, iz komentara draga Dinaja, cop. paste, riječi Velikog Picassa,
... Ja sam davno prestao preslikavati ono što sam vjerovao da moje oči vide. Kada mislim na neki predmet vidim ga mojim unutarnjim očima i on je drugačiji od onoga što vide moje oči kojima vidim ono što i drugi vide". ...
Lijepu, ispunjenu mirisima zadnjeg otkosa kolovoškog sijena želim ti ovu nedjeljnu noć.
31.08.2008. (22:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moja razmišljanja krenula su istim tokom kao i LobyM. mogu slobodno potpisati njene riječi.... moje tijelo - to sam ja. jednako kao što sam JA moja duša i moj um. ne doživljavam tijelo tek kao ljušturu ili kao oku ugodan okvir za remek djelo zvano duša. kažeš kako smo sigurni u svoje postojanje u tijelu. i doista je tako. ono je ipak ono najopipljivije što imamo. najpreglednije, najsagledanije, najuočljivije... i o njemu treba neprekidno brinuti kao o neprocjenjivoj dragocjenosti. jer ono to jeste. a što smo i tko smo i zašto smo... eh, o tome bi se dale storije pisati, ha,ha,ha... s 15 vjerujemo da znamo tko smo, s 20 odjednom otkrijemo što smo, u 30-ima shvatimo kakvi smo... a onda se negdje s 40 i kojom zagledamo u ogledalo i zavirimo u najskrovitije dijelove duše i uma, i prepoznamo se. i spoznamo se. ponekad se i razočaramo... ali ja sad već debelo skrećem s teme, ha,ha,ha... pa ću ti samo još zaželjeti laku noć... ili dobro jutro... ps. nešto sam posebno vesela danas... lijepe snove sanjam posljednjih dana, pa se to prenosi i u moju budnost...
31.08.2008. (23:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Chitajuchi post sjetih se prelijepe Cohenove pjesme o pokretima koju naprosto obozhavam. I utapam se u njoj dok je slusham. Ali i dok je samo chitam:
"Dance Me To The End Of Love"
Dance me to your beauty with a burning violin Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in Lift me like an olive branch and be my homeward dove Dance me to the end of love Dance me to the end of love Oh let me see your beauty when the witnesses are gone Let me feel you moving like they do in Babylon Show me slowly what I only know the limits of Dance me to the end of love Dance me to the end of love
Dance me to the wedding now, dance me on and on Dance me very tenderly and dance me very long We're both of us beneath our love, we're both of us above Dance me to the end of love Dance me to the end of love
Dance me to the children who are asking to be born Dance me through the curtains that our kisses have outworn Raise a tent of shelter now, though every thread is torn Dance me to the end of love
Dance me to your beauty with a burning violin Dance me through the panic till I'm gathered safely in Touch me with your naked hand or touch me with your glove Dance me to the end of love Dance me to the end of love Dance me to the end of love
Shto je revolucija bez spontanog pokreta. Bez plesa. Ostavljam ti mnogo ljubavi kao i uvijek :))
01.09.2008. (00:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Povezati to trojstvo u skladnu svakodnevnu harmoniju življenja...više nam nije ni potrebno.. I danas sam uživao čitajući te draga dinaja...hvala ti na tome daru:-)) Ugodnu ti večer želim:-))
28.09.2009. (22:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
ljudi često sebe doživljavaju kao 'nekog tko je u njihovu tijelu' ...
sjećam se trogodišnje djevojčice koja je, na opći smijeh, rekla da je 'guza njena, zato što je 'na nju pričvršćena' ... i svoje se majčice sjetim koja je jednom u starosti rekla: čini mi se da u tom starom tijelu još uvijek čuči ona mlada magdica ...
i veliki dizdar, u stihovima koje citiraš, o tijelu piše kao o nekoj krletci duše, gotovo kao o zatvoru ... na tijelo se gleda kao na neki 'uteg' koji prizemljava dušu, i narod u pjesmi kaže da se u umiranju 'duša od tijela dijeli', pa joj tek' tada, oslobođenoj tijela, uspjeva poletjeti ...
uz sav današnji kult tijela, na nj se još uvijek ipak gleda s dobrom dozom prijezira, kao na 'meso' ...
tijelo najčešće ne poštujemo, ni tuđe ni vlastito ...
čije to stope u snijegu vidi pjesnik nikola šop?
svoje vlastite, mislim.
dok se u snu čula pjesma anđela, i njegovo je nepokretno tijelo, a ne samo misao, kročilo
oko sebe sama, kao oko mrtvog mlina ...
tijelo i duša, tijelo smrtno ... duša vječna ...
ipak, čak i krist veli: uskrsnut ćete, i dušom i tijelom ...
a ja mislim kako duša u tijelu i tijelo u duši uspijevaju u nama 'uskrsnuti' , uspijevaju jedno drugo dotaknuti, tek u ljubavi.
uskrsavaju i dotiču se u usnama djeteta na materinoj dojci, u ruci učitelja koji vodi ruku djeteta koje uči pisati, u prstima liječnika i njegovatelja koji vidaju rane, uskrsavaju na dlanu ruke pružene neznacu ...
... i u poljupcu ljubavnika ...
31.08.2008. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
hvala ti draga rU da si ovako poetično nadopunila moje misli.........
da tijelo i duša se sjedine u osjećanju osjećaja, ali je se često upitam čije su to ruke koje osjećam pri rukovanju moje ili tvoje, čije su to usne koje osjećam ri poljubcu njegove ili moje..........dodir je ono što budi u nama osjećaj o tijelu, ali to još uvijek nije ona prava svijest o tijelu.......
Picasso je u jednom intervju rekao:"Ja sam davno prestao preslikavati ono što sam vjerovao da moje oči vide. Kada mislim na neki predmet vidim ga mojim unutarnjim očima i on je drugačiji od onoga što vide moje oči kojima vidim ono što i drugi vide".
Ta izjava jednog od najpoznatijih svjetskih slikara me potakla na razmišljanje o metaforama i obnavljanju misaonih slika koje su od samog početka postojanja ljudske vrste utjecale na razvoj uma i nastajanje pojmova koji su stvarali jezik kojim se služim. Picasso je slikao ljudska lica i tijela gledajući ih svojim unutarnjim očima, doživljavajući ih iz perspektive svog utjelovljenog uma u svim njihovim, za stvarno ljudsko oko, skrivenim dimenzijama, slikao je svoju svjesnu spoznaju, a ne reprodukciju onoga što su njegove stvarene oči gledale.
Prateći literaturu o razvoju neuroznanosti i istraživanja mozga spoznavala sam veličanstvenost Picassovih djela i otkrivala sve više u tajnovitosti moje svjesne spoznaje.
Promatrajući njegove aktove postajala sam njihovim središtem i tako bih se misaono nalazila u čudesnim prostranstvima moga tijela. Zatvorivši oči pokušavala sam gledati samo umom, pa zamišljajući ono već viđeno otkrila da moje unutarnje oči vide tijelo drugačije nego ga moji prozori u svijet vide.
U mojoj glavi je nastajala galerija zamišljenih višedimenzionalnih slika u čijem središtu sam uvijek bila ja. Krenuvši na to misaono putovanje postala sam unutarnjim promatračem sebe same, a onda slijedeći novootkrivene znanstvene zakonitosti postavila svoju svjesnu spoznaju u središte zbivanja učinivši je promatračem onoga što se u mom tijelu zbiva.
31.08.2008. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
U mene je narušena harmonija uma, tijela i svijeta, ljuta sam na tijelo jer se ozlijedilo i tako me onemogućilo. Znam, nije to dobar način, ali sad drugačije ne mogu, nemam ni volje, ni snage, ni pozitivnih misli.
31.08.2008. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Ljubiti sebe u vremenu i prostoru, ljubiti sam prostor i vrijeme, sada i uvijek...
Ljubiti sve kao dio sebe i sebe kao dio svega...Ljubiti ono Jedno u sebi, tebi, njima svima...Osjećati to Jedno u tijelu i osjećajima i mislima...
Ako to uspijemo, uskladit ćemo svoj pokret i dah s Univerzumom. Tada i bol prestaje ili postaje zajednička...
Ali ako vjerujemo, da je Univerzum savršen, tada i bol mora nestati, jer je nju "izmislilo" tijelo svojom odvojenom sviješću...
Grlim i osmijeh ostavljam ...)))))))))))
31.08.2008. (10:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Uvijek sam svoje tijelo shvaćala i doživljavala kao jedinstvenu cijelinu - mene same. Moj um ( misao ) moja duša ( emocije ) i moje tijelo jedno su . moje tijelo uvelike ovisi o mome umu, samospoznaji i mojim emocijama. Otuda valjda i onaj poznati osjećaj da sam danas lijepa, a sutra već se tako ne osjećam. ali moje je tijelo moje Ja , kaš što su to i moje misli i emocije. Jedno ne isključuje drugo.... Pusa dušo !
PS. molim te skokni na blog KATJA ( krasna žena ) imaš kod mene link. Ima trenutno veliki problem, možda kao stručna osoba možeš pomoći.
31.08.2008. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen2
E, mada bi najradije dikod odletit tija, da nisan u tilu svom, da nisam u mislima sa sobom.....
Ali to su puste fantazije, jer kakvi bi mi ljudi bili, ako ne sanjamo i fantaziramo. Barem malo.
Fala tebi lipa moja šta nam diliš savjete. A mi te "gutamo".....
31.08.2008. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
Vječno trojstvo svakodnevnice je kao kompilacija CD-a koju slušamo svakoga dana iznova, i uvijek nas iznenadi novim stihom. Opet, draga Dinajo donijela si nam pravi mali štih koji plovi našim umom kao tek ubačena barka.Veselim se novom postu da kao stara krpa mogu upiti svo to silno znanje koje nam daješ. Srdačan pozdrav i ugodna nedjelja :))
31.08.2008. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Odavno sam zavoljela Šopa , a nisam pojma imala da je bio oduzet ... Vjerovatno jer mu je misao dosezala zvijezde , kretala se slobodno.. Svojim postovima razbijaš moju duboko ukorijenjenu averziju prema riječi ordinacija ....
izlog snova ... lijepo mjesto ...
ordinacija .. uglavnom mjesto neugode i boli ...
Lijep ti dan želim , pun lijepih ostvarenih snova :-))
31.08.2008. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
zelim ti lijep dan...:)
31.08.2008. (14:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Harmoniju duha i tijela pokušavam postići na vježbama tai-chija - smjer "Unutarnji put".
Već je 4 godine od mojih tai chi početaka, prvih plahih koraka na tom mom unutarnjem putu. U počecima sam vjerovala da je bitno kako se krećem, da li uspijevam postići savršene pokrete u formi. S vremenom sam shvatila da se vanjski pokreti forme ne mogu postići bez unutarnjih pokreta. Za unutarnji put postoje posebne vježbe disanja i vizualizacije.
Još uvijek mnogo toga nisam postigla, ponekad pomislim da sam uspostavila nekakvu ravnotežu, ali ubrzo opet ispadnem. Moj svakodnevni život, misli, osjećaji, moji bližnji i dalji, prošlost i mnogoštošta još, me odvraćaju od potpune pozornosti i posvećenosti vlastitom unutarnjem putu. Uspjeh je zapravo kad pored sve te svakodnevnice koja odvraća, ipak uspijemo uspostaviti ravnotežu unutarnjeg i vanjskog. Dužina puta ovisi o nama samima, o tome koliko puta ćemo se zamisliti u branju cvijeća i skrenuti sa puta, pratiti nekog vuka i sl.
Tema je zaista široka i moglo bi se o tome dugo, dugo pričati.
Jako mi se sv idjela pjesma Nikole Šopa i dijelim Rusalkino mišljenje u pitanju-čije su to stope. :-)))
31.08.2008. (15:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvijezda nova
Draga Dinaja,
da nikada više ne pročitam riječ od tebe, ...
Ujutro, kad se budim i kad se ne osjećam sretna opterećena nečim što se još vuče iz prethodnog dana, sjetim se tvojih riječi: "Zavoli dan u kojem se budiš,..." I ja zavolim svoj dan, sebe, svoju situaciju, svoj život. I nije mi lako, ali ja prihvatim sve to kao dio sebe i svog trojstva. Drugačija sam od kada sam na blogu, bogatija, s više snage da ustrajem na svom putu kojeg sam davno spoznala i s kojeg sam često silazila, pa mu se opet vraćala. Sve je tu, u meni. Bogata sam.
Hvala ti što mi jutrom dobro jutro želiš. To mi puno znači, jer ljepša su mi jutra uz tvoj blagoslov.
Tvoje riječi vezano uz plač mog djeteta: "njegove neizmjerne želje za tvojim dodirom, tvojom blizinom, toplinom..........". Mislim da može biti trag za istinom. Jer se nikome ne dajem cijela, pa on to osjeća i želi me cijelu. A ja se počinjem truditi da mu se dadem cijela u trenutku kad sam s njim, da ne mislim na prošlost, ni na budućnost, i to je dio onoga što sam spoznala budi sada i tu. Divne li tajne za sretan i ispunjen život.
Veliki poljubac ti ostavljam.
31.08.2008. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...i pad je let...
Volim Šopa...
Jako poučan post... Dosta toga sam novoga saznala...
Osmijeh ti ostavljam i zahvaljujem na posjeti... :)
31.08.2008. (16:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prostranstvo beskonacnosti
Slazem se...veoma poucan post.....
Kao i svi tvoji tekstovi,draga prijateljice :)))
pozdravljam te i osmijeh ostavljam
31.08.2008. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Sveto taostičko trojstvo: život, oblik, funkcija.
31.08.2008. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
Ljepota naših pokreta je izraz našega umijeća koje proizlazi iz skladnog djelovanja uma i tijela s univerzumom.
Veliki Ti osmijeh šaljem i učim:))
31.08.2008. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce ...
Ovisna sam o citatima ... mislim se, zašto bih pričala PRIČU kad je TO NETKO MUDRIJI već rekao i tako, iz komentara draga Dinaja, cop. paste, riječi Velikog Picassa,
... Ja sam davno prestao preslikavati ono što sam vjerovao da moje oči vide.
Kada mislim na neki predmet vidim ga mojim unutarnjim očima i on je drugačiji od onoga što vide moje oči kojima vidim ono što i drugi vide". ...
Lijepu, ispunjenu mirisima zadnjeg otkosa kolovoškog sijena želim ti ovu nedjeljnu noć.
31.08.2008. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
moja razmišljanja krenula su istim tokom kao i LobyM. mogu slobodno potpisati njene riječi....
moje tijelo - to sam ja. jednako kao što sam JA moja duša i moj um. ne doživljavam tijelo tek kao ljušturu ili kao oku ugodan okvir za remek djelo zvano duša. kažeš kako smo sigurni u svoje postojanje u tijelu. i doista je tako. ono je ipak ono najopipljivije što imamo. najpreglednije, najsagledanije, najuočljivije... i o njemu treba neprekidno brinuti kao o neprocjenjivoj dragocjenosti. jer ono to jeste.
a što smo i tko smo i zašto smo... eh, o tome bi se dale storije pisati, ha,ha,ha...
s 15 vjerujemo da znamo tko smo, s 20 odjednom otkrijemo što smo, u 30-ima shvatimo kakvi smo... a onda se negdje s 40 i kojom zagledamo u ogledalo i zavirimo u najskrovitije dijelove duše i uma, i prepoznamo se. i spoznamo se. ponekad se i razočaramo...
ali ja sad već debelo skrećem s teme, ha,ha,ha... pa ću ti samo još zaželjeti laku noć... ili dobro jutro...
ps. nešto sam posebno vesela danas... lijepe snove sanjam posljednjih dana, pa se to prenosi i u moju budnost...
31.08.2008. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duh jedinstva
Chitajuchi post sjetih se prelijepe Cohenove pjesme o pokretima koju naprosto obozhavam. I utapam se u njoj dok je slusham. Ali i dok je samo chitam:
"Dance Me To The End Of Love"
Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in
Lift me like an olive branch and be my homeward dove
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Oh let me see your beauty when the witnesses are gone
Let me feel you moving like they do in Babylon
Show me slowly what I only know the limits of
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the wedding now, dance me on and on
Dance me very tenderly and dance me very long
We're both of us beneath our love, we're both of us above
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the children who are asking to be born
Dance me through the curtains that our kisses have outworn
Raise a tent of shelter now, though every thread is torn
Dance me to the end of love
Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic till I'm gathered safely in
Touch me with your naked hand or touch me with your glove
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Shto je revolucija bez spontanog pokreta. Bez plesa. Ostavljam ti mnogo ljubavi kao i uvijek :))
01.09.2008. (00:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
nije li to trojstvo koje ćini jedinstvo......
kod tebe uvijek tako lijepo i toplo...kod tebe uvijek uživam.....:-)))
26.05.2009. (10:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Z.OKI
Povezati to trojstvo u skladnu svakodnevnu harmoniju življenja...više nam nije ni potrebno..
I danas sam uživao čitajući te draga dinaja...hvala ti na tome daru:-))
Ugodnu ti večer želim:-))
28.09.2009. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...