Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • ****cool is life****

    svrati na moj blog
    vraćam komiće
    a sad IDEM !!!!

    avatar

    29.08.2008. (07:55)    -   -   -   -  

  • rU

    svijet je velika pozornica ... na kojoj svi igramo svoje uloge, po scenariju koji pišemo sami, koji nam piše sudbina, ili netko drugi, ako to dopustimo ...

    a glumci na kazališnoj ili filmskoj sceni su svijet za sebe.
    tajanstven nama 'običnim smrtnicima'.
    ponekad se zapitam: kako je biti 'u koži' glumca? pretpostavljam - iscrpljujuće ...
    za gledatelja taj trenutak premošćivanja traje kraće ili dulje, i pošto se zastor spusti.
    no, koliko treba glumcu, da se on 'spusti' nakon predstave?

    glumca doživljavam kao strunu koja trepereći izaziva rezonancu u gledatelju. i uvijek mislim - koliko je to lijepo treperenje bolno, za tu strunu?

    ti ćeš, dinaja, dakako o tomu znati puno više, iz prve ruke ... :-)

    avatar

    29.08.2008. (08:27)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Sjedinivši osjećaje i razum, zavoljet ćemo dan u kojem se budimo i predati tijelo dobročudnom virusu naših kreativnih mogućnosti, koji će nas zaraziti umijećem pokreta i lakoćom postojanja.

    Oduvijek sam se divila glumcima upravo iz tih razloga koje si nam sada tako lijepo razložila iako možda i nesvijesna svih aspekata kojima ti kao stručna osoba barataš.
    Želim ti ugodan dan draga D.

    avatar

    29.08.2008. (08:36)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Lijepo, jedno od mjesta, u ovoj virtualnoj škatuli, gdje treba uključiti i onaj djelić tjela za koga je svojevremeno, jedan naš političar, rekao da se prodaje po kilu.
    Bravo, i lijepi poz.

    avatar

    29.08.2008. (08:43)    -   -   -   -  

  • on.off.lutkica

    sve što je terapijski me like

    avatar

    29.08.2008. (08:45)    -   -   -   -  

  • misko

    Odavno sam primjetio kako se u mnogim jludima sukobljavaju osjećaji i razum i kako su zbog toga nesretni, naprasiti, ...

    Kao da igramo igru, svi plešemo zajednički ples, a svatko od nas ima svoju melodiju ...zato i jest zanimljivo!

    avatar

    29.08.2008. (09:10)    -   -   -   -  

  • Lafica pl. Lafofska

    naime... ovo je psihologija... ima smisla... udješ u temelje onog što te muči, osjećaje itd., zatim ih zamijeniš... nije loše... čini mi se da bi u takvoj priči trebalo ipak imati stručnu osobu odnosno osobe, jer promjene koje si možemo napraviti mogu biti vrlo snažne, čak i ako su pozitivne mogu utjecati da se osoba ne zna nositi s njima... eto to je jedno iskustvo...

    fenomenalan post, edukativno u svakom slučaju!

    LP
    lafica

    avatar

    29.08.2008. (09:41)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    brzinski :)) ... ugodan vikend...

    avatar

    29.08.2008. (10:45)    -   -   -   -  

  • boco san

    Fufufuf kod tebe nam je pozornica kao što je rekla Ru pusu ostavljamo i ugodan dan
    tebi i malom društvu :-)))))

    avatar

    29.08.2008. (11:10)    -   -   -   -  

  • malenimoj

    za sve to potrebno je vrijeme, pronaći dovoljno snage i volje i pogledati strahu, problemu u oči, ne predati se i ne mu biti sluga.... teško je i iscrpljujuće ali donosi neopisive rezultate....
    kaže rU na pozornici igramo po svojem scenariju, u većini slučajeva da, no ponekad te netko gurne na pozornicu i igraš po scenariju koji nisi sama odabrala, ali nemaš mogućnosti izbora)))

    avatar

    29.08.2008. (12:09)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Teatar jest pozornica života, mjesto magije na kom treba učiti od glumca.

    avatar

    29.08.2008. (13:03)    -   -   -   -  

  • zvijezda nova

    Draga Dinaja, iz današnjeg tvog posta dodirnule su me riječi: "Oslobodivši želje iz okova zaborava pretvaramo ih u osjećaj ugode, postajemo svjesni neiskrenosti prema sebi samome, lažnosti života u kome živimo i ulazimo u pustolovinu novonastajućeg, ostvarujući ono, što smo mislili da je, nenadoknadivo u nama." Uronut ću u svoja sjećanja i pronaći tamnice u kojima sam zaključala svoje želje, pustiti ih na svjetlo dana, spoznati ih i upoznati i otvoriti im se da se mogu ostvariti.
    ... i
    "Sreća spava u nama." Budi se moja sreća, budi, a ja joj pomažem i čekam je raširenih ruku. Toliko duša dragih blogera pozitivnih emocija, misli i svega onoga što ti puno bolje znaš reći pomaže mi u tome.
    Veliki poljubac ti ostavljam.

    avatar

    29.08.2008. (13:07)    -   -   -   -  

  • necutako

    rodjenje bivamo gurnuti na pozornicu na kojoj se odjednom desava mnogo predstava....mi dolazimo cudeci se......pomalo uplaseni......znatizeljni ........ali ............ entuzijasti od prvog trena...... ucimo svoju ulogu od drugih...... pocinjemo je uciti......isprobavamo......probamo ovako...onako.....pa onda postajemo vjesti....ponekada briljiramo............. i onda nam dosadi......pocinju pitanja.....zasto......moze li drugacije..... koje su alternative....... nista za nas.....izmisljamo svoje verzije stare uloge.....ili nesto sasvim novo.......... .............................ali sve to na toj pozornici sa milion igranih komada u istom trenu...... mi.....bas mi..... zelimo biti drugaciji......... samo svoji...... u samo svom komadu....... glumac i pisac....reziser i statista.......sve smo mi.....
    ...u mojoj ulici jutrima mirise proljece....... priroda zove na budjenje.......
    ....zelim ti lijep dan............:)

    avatar

    29.08.2008. (13:14)    -   -   -   -  

  • predvečerje PROLJEĆA

    KOLJENA se s vremenom priviknu..pozdrav ti

    avatar

    29.08.2008. (15:24)    -   -   -   -  

  • sewen2

    A za popizdit mi je......jer svaki put kad padnem, skroz se spizdim.....
    7-8 dana nakon poraza dođem sebi i onda mislim, ma koji mi je vrag....
    E da san ovako, da san onako......- ne preostaje mi ništa nego pametovati i vidati rane, jer krv se već osušila.....
    Ma, idemo dalje. Šta'š.....

    avatar

    29.08.2008. (16:27)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Pasti znači doživjeti jednu pobjedu nad samim sobom koja je samo jedna u nizu onih životnih agonija koji nas prate tokom čitavog puta.Uistinu mila moja treba znati pasti, i dočekati se na noge svaki put. Pozdrav od mene.

    avatar

    29.08.2008. (18:03)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Glumac je slobodan u interpretaciji, ali ipak u okvirima zadanog lika kojeg glumi. Mora se sasvim stopiti s imaginarnom osobom i udahnuti mu život - ne svoj nego njegov.
    Mi gledatelji uživamo u glumčevom ostvarenju, pa nastavljamo svojim putem. Glumac gotovo uvijek živi tuđe živote...)))

    avatar

    29.08.2008. (18:22)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Sreća spava u nama, nekad u obliku, nekog sjećanja, a nekad se budi ljepotom trenutka. ...

    Ti si draga Dinaja tako lijepo, razumno i osjećajno napisala post da je svaka riječ suvišna !
    Treba samo u tišini otkucaja srca pratiti tijek tvojih misli ...

    Lijep ti želim kraj ovog radnog tjedna.

    avatar

    29.08.2008. (18:39)    -   -   -   -  

  • teuta

    Ljudi smo, pa je normalno da ćemo se ponekad spotaknuti i pasti. No, tada nije kraj, treba samo skupiti snagu i dignuti se...u početku će biti dovoljno i na koljena.
    Život je zaista ponekad jedna velika pozornica. Smijeh je tu jako bitan...dakle, gledajmo komedije i lekše ćemo se dignuti.
    Pozdravček draga Dinaja. Cmokkkk.

    avatar

    29.08.2008. (21:58)    -   -   -   -  

  • Decy

    "...na vrhu uvijek ima mjesta,
    ako se krene sa dna..."

    avatar

    29.08.2008. (22:30)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    Jako mi se svidjeLo ovo o teatru, gLummcima, ozhivljavanju boLnih iskustava i rjesavanju sukobba unutar sebe. I nakon svega o stvaranju svijeta ugode. Budem nastavila kad a se prebacim na drugi komp.

    avatar

    29.08.2008. (22:56)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    SUTRA, KAD ME VISHE NE BUDE

    "Sutra, kad me visHe ne bude, ni slavuji necHe pjevati pjesmu,
    Ni cvijecHe nece mirisati kao jucHr, kada sam jos bila tu, u toj kucHici, na kraju
    mosta, gdje sam zHivjela svoj san, i gdje mi nitko smetao nije, i nisam mislila na
    sutra, kad me visH ne bude... A josH jucHer sam se nadala boljem sutra, i da cHu
    konacHno biti sretna, ali nisam znala da me SUTRA NECHE BITI...
    Zato, kad me sutra vise ne bude, nek slavuji nastave pjevati pjesme, jos ljepsHe
    nego prije, i neka cvijecHe mirisi jos ljepse nego prije, nego jucHer, dok
    sam josH bila tu... Jer to sam samo ja, ja sam otisla u drugu kucHicu na
    kraju mosta i tamo mi pjevaju drugi slavuji, i drugo mi cvijece raste, a neka
    tamo gdje sam jucHer bila tako bude i sutra, samo bez mene, jer moje je sutra na
    na nekom drugom mjestu..."

    Prijatelj (onaj ANTE) me SAD cHeka vanni pa leTTTimmmmmm... Kizz :))

    avatar

    29.08.2008. (23:08)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Zaista, u prošloj noći vibracije na temu "Želje" su bile vrlo snažne.
    Još jutros sam pratila tvoj link i došla do tvog posta. Moram priznat da sam zbog dužine teksta, čitanje ostavila za kasnije, a tek sad je došlo to kasnije.
    Ali, jutros sam rado pročitala tvoj 1. post i vrlo mi se svidjela tema i kako si je obradila s naglaskom na Pitijinu izreku "Čovječe, spoznaj sebe samoga." Slabo poznajem filozofe i njihove živote, ali ti si mi to približila i ukazala koliko je ta misao stara i koliko je zapravo vječna, i koliko je zapravo nepogodna za vladajuće istance (bilo državu, crkvu i sl.)
    Vratila bi se na upravo pročitani tvoj zadnji post i posljednju rečenicu, jer ona je zaključak svega, a također je jako povezana i sa samospoznajom.
    Vidim da ću kod tebe imati dosta za naučiti, i drago mi je da si ostavila svoj trag kod mene. :-))))

    avatar

    29.08.2008. (23:56)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Dugo sam izbivala ...
    Nedostajala si.. kod tebe zanimljivo i lijepo kao i uvijek ..
    volim osluškivati tišinu teatra ... uživjeti se u neki drugi, drugačiji svijet ..
    Osmijeh i pozdrav , Dinajo :-))

    avatar

    30.08.2008. (00:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...