dijalektički proces, negacija negacije, jedinstvo suprotnosti, prožimanje forme i sadržaja... Heraklit i njegova rijeka u koju nikad ne gazimo, a da je ista... ali je još uvijek 'rijeka'. spoznaja koja se širi koncentričnim krugovima jer svijest odgovara svijetu koji spoznaje i samo je pitanje 'vremena' da se ta spoznaja ne proširi sve dok ne budemo znali sve... nikako pomisao da je spoznaja samo segment kruga nekog svijeta po sebi koji nemamo razloga ne pretpostaviti, samo ograničena kriška torte čiji ostatak ostaje s druge strane spoznatljivog, kao ono 'transcedentno'... nikako to ne jer to je ponižavajuće i osuđuje na stalno popravljanje granica tog segmenta jer narod i znanstveniščad hoće još, još i još pa makar ta nova spoznaja bila čista glupost, ravna onoj gluposti 'koncentričnih krugova' iza kojih se dalje ne vidi, ali čini mi se da je mrtva straža... nema upozorenja. 'A da rijeka nije bila rijeka od samog početka i nije nužno da ne bude ponornica do kraja...' - rekao je onaj luđak potpuno sam, okružen uredno poredanim artiljerijskim salvama... odjebavajući temelj dijalektičkog materijalizma vladajuće intelektualne elite praksisovskog humaniziranog marksizma, odjebavajući 'vrijeme' koje se nameće uz duž tog dijalektičkog razvoja, vrijeme koje omogućuje negaciju negacije, suživot suprotnosti u infinitezimalnim ugrizima zmije za svoj mali rep, odjebavajući nešto tako bahato preuzeto kao samorazumljivo... vrijeme bez kojeg se ništa ne može događati i koje se uzdiže na razinu vječnosti - samo je promijena vječna... samo ona... i vrijeme koje joj je ili izraz ili okolnost, svejedno... rijeka vremena suvereno teće. a što se događa kad mrtvi fazani lete, kad mrtvi fazani lete, a ni jedan ne pada... što se događa kad lete mrtve ptice? ništa... oni 'lete' i to je dovoljno... to što ne padaju nije čudno. moj bože, koliko demagogije - kaže on i skoro neprimjetno primjećuje da je istina nepodnošljiva u uvjetima kad nešto i jest i nije, kad se Gavrilo Princip uspio ugurati i od budale postati nužnost povijesnog razvoja. ovo ja o guski... sam na svijetu, baš kao i Štulić... očekujem da svi sruše svoje svijetove i prihvate moj zbog samo meni znanog razloga koji oni tek trebaju saznati na svojoj koži... a moj svijet je potencijalno patološki turoban i mogao bih ga tako lako pretvoriti u devastirajuće defetistički pamflet da bi ljudi povračali od straha dok bi ga čitali... tako lako je to napraviti... i baš zbog te opasnosti svi preferiraju rijeke koje ne poniru i ne zanima ih odakle izviru. ali neću. iz samo meni znanog razloga. ipak je čojstvo braniti druge od sebe, jel' da? kad prvi put vidiš gusku u boci, slomij bocu... boce su lomljive i NEMA zakona koji brani lomljenje boca. and I'll be back :))))))
29.08.2008. (12:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A u pizdu strininu i s reklamama, pola komentara sad ne vidim, pa možda i moj odgovor bude polovičan. Aber doch. Looney dear, vidim da ti ta guska ne ide iz glave (boce). Kako sam radila 10 sati dnevno, uglavnom fizikalije približavam se lagano stanju kada su mi bliski stari blueseri + gospel, satrven čoek, a nadasve žena počinje spontano da pevuši `Were you there when they crusified my love , where you there when they nail him to the cross` i tako dalje i bliže i do Far Far Away pa natrag. Iz ove perspektive Johnny mi se čini kao mnogo talentiran, no do karikature doveden egomanijak sa mesijanskim kompleksom, draži mi je kad pjeva o ženama nego kad tandrče o društvenoj nepravdi . Daj nešto ljudskije, Harvey, može Leonard ? Ovih dana stalno mi se vrti po glavi Borgesova priča `Funes ili pamćenje`. Znaš tu ? Kad si već kod Heraklita, rijeke i `rijeke`. Kaže Borges : ` On je ( Funes), nemojmo to zaboraviti, bio skoro nesposoban za opšte, platonske ideje. Ne samo što mu je bilo teško da shvati da opšta oznaka PAS obuhvata toliki broj različitih jedinki i jedinki raznolikih oblika; njemu je smetalo što pas u tri časa i četrnaest minuta (viđen sa strane) ima isto ime kao pas u tri časa i četvrt (viđen s lica)`. U tome je, pooky, nevolja s riječima i djelomičko sa mnom. Svaki ovakav razgovor ako se iole udubiš u njega doći će na pitanje neurolingvistike, do pitanja jezika. Moj apel desno za `izmišljanjem vlastitog bastard vokabulara` dio je pokušaja da se vlastitom subjektivnom iskustvu dodijeli vlastiti subjektivan izraz. I tu je, u ultimativnoj liniji i politički program moje Države. Kako je svaka filozofija u velikoj mjeri stvar apstrahiranja, zajebi priču sa mnom i filozofima, moj nick govori dovoljno o tome gdje ja stojim, kao i tvoj za tebe :) Kako mi ni prošli put, na ajfektu u povodu objave `Guske` nisi replicirao na moje pitanje o jeziku kao formativnom faktoru iskustva, pozabavit ću se njime sama u jednom od idućih postova. X
29.08.2008. (19:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka, zaboravila sam ti reći da sam sanjala neku noć da u Barceloni shevish Victoriu Beckham.Ja sam vas zgranuto gledala, a onda je došao David, pogledao vas na podu u doggiestyle pozi, pa se okrenuo prema meni i rezignirano rekao nešto na latinskom ( Quod alicus gratuose conceditur, trahi non debet aliis in exemplum ? :))))))
29.08.2008. (20:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
http://www.youtube.com/watch?v=eZGWQauQOAQ
cekam te s fotkom na automatiku. kruzoku.xxxx
29.08.2008. (06:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
dijalektički proces, negacija negacije, jedinstvo suprotnosti, prožimanje forme i sadržaja... Heraklit i njegova rijeka u koju nikad ne gazimo, a da je ista... ali je još uvijek 'rijeka'. spoznaja koja se širi koncentričnim krugovima jer svijest odgovara svijetu koji spoznaje i samo je pitanje 'vremena' da se ta spoznaja ne proširi sve dok ne budemo znali sve... nikako pomisao da je spoznaja samo segment kruga nekog svijeta po sebi koji nemamo razloga ne pretpostaviti, samo ograničena kriška torte čiji ostatak ostaje s druge strane spoznatljivog, kao ono 'transcedentno'... nikako to ne jer to je ponižavajuće i osuđuje na stalno popravljanje granica tog segmenta jer narod i znanstveniščad hoće još, još i još pa makar ta nova spoznaja bila čista glupost, ravna onoj gluposti 'koncentričnih krugova' iza kojih se dalje ne vidi, ali čini mi se da je mrtva straža... nema upozorenja. 'A da rijeka nije bila rijeka od samog početka i nije nužno da ne bude ponornica do kraja...' - rekao je onaj luđak potpuno sam, okružen uredno poredanim artiljerijskim salvama... odjebavajući temelj dijalektičkog materijalizma vladajuće intelektualne elite praksisovskog humaniziranog marksizma, odjebavajući 'vrijeme' koje se nameće uz duž tog dijalektičkog razvoja, vrijeme koje omogućuje negaciju negacije, suživot suprotnosti u infinitezimalnim ugrizima zmije za svoj mali rep, odjebavajući nešto tako bahato preuzeto kao samorazumljivo... vrijeme bez kojeg se ništa ne može događati i koje se uzdiže na razinu vječnosti - samo je promijena vječna... samo ona... i vrijeme koje joj je ili izraz ili okolnost, svejedno... rijeka vremena suvereno teće. a što se događa kad mrtvi fazani lete, kad mrtvi fazani lete, a ni jedan ne pada... što se događa kad lete mrtve ptice? ništa... oni 'lete' i to je dovoljno... to što ne padaju nije čudno. moj bože, koliko demagogije - kaže on i skoro neprimjetno primjećuje da je istina nepodnošljiva u uvjetima kad nešto i jest i nije, kad se Gavrilo Princip uspio ugurati i od budale postati nužnost povijesnog razvoja.
ovo ja o guski... sam na svijetu, baš kao i Štulić... očekujem da svi sruše svoje svijetove i prihvate moj zbog samo meni znanog razloga koji oni tek trebaju saznati na svojoj koži... a moj svijet je potencijalno patološki turoban i mogao bih ga tako lako pretvoriti u devastirajuće defetistički pamflet da bi ljudi povračali od straha dok bi ga čitali... tako lako je to napraviti... i baš zbog te opasnosti svi preferiraju rijeke koje ne poniru i ne zanima ih odakle izviru. ali neću. iz samo meni znanog razloga. ipak je čojstvo braniti druge od sebe, jel' da?
kad prvi put vidiš gusku u boci, slomij bocu... boce su lomljive i NEMA zakona koji brani lomljenje boca. and I'll be back :))))))
29.08.2008. (12:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Catma
A u pizdu strininu i s reklamama, pola komentara sad ne vidim, pa možda i moj odgovor bude polovičan.
Aber doch.
Looney dear, vidim da ti ta guska ne ide iz glave (boce).
Kako sam radila 10 sati dnevno, uglavnom fizikalije približavam se lagano stanju kada su mi bliski stari blueseri + gospel, satrven čoek, a nadasve žena počinje spontano da pevuši `Were you there when they crusified my love , where you there when they nail him to the cross` i tako dalje i bliže i do Far Far Away pa natrag.
Iz ove perspektive Johnny mi se čini kao mnogo talentiran, no do karikature doveden egomanijak sa mesijanskim kompleksom, draži mi je kad pjeva o ženama nego kad tandrče o društvenoj nepravdi . Daj nešto ljudskije, Harvey, može Leonard ?
Ovih dana stalno mi se vrti po glavi Borgesova priča `Funes ili pamćenje`. Znaš tu ?
Kad si već kod Heraklita, rijeke i `rijeke`.
Kaže Borges :
` On je ( Funes), nemojmo to zaboraviti, bio skoro nesposoban za opšte, platonske ideje. Ne samo što mu je bilo teško da shvati da opšta oznaka PAS obuhvata toliki broj različitih jedinki i jedinki raznolikih oblika; njemu je smetalo što pas u tri časa i četrnaest minuta (viđen sa strane) ima isto ime kao pas u tri časa i četvrt (viđen s lica)`.
U tome je, pooky, nevolja s riječima i djelomičko sa mnom.
Svaki ovakav razgovor ako se iole udubiš u njega doći će na pitanje neurolingvistike, do pitanja jezika. Moj apel desno za `izmišljanjem vlastitog bastard vokabulara` dio je pokušaja da se vlastitom subjektivnom iskustvu dodijeli vlastiti subjektivan izraz. I tu je, u ultimativnoj liniji i politički program moje Države.
Kako je svaka filozofija u velikoj mjeri stvar apstrahiranja, zajebi priču sa mnom i filozofima, moj nick govori dovoljno o tome gdje ja stojim, kao i tvoj za tebe :)
Kako mi ni prošli put, na ajfektu u povodu objave `Guske` nisi replicirao na moje pitanje o jeziku kao formativnom faktoru iskustva, pozabavit ću se njime sama u jednom od idućih postova.
X
29.08.2008. (19:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Catma
pooka, zaboravila sam ti reći da sam sanjala neku noć da u Barceloni shevish Victoriu Beckham.Ja sam vas zgranuto gledala, a onda je došao David, pogledao vas na podu u doggiestyle pozi, pa se okrenuo prema meni i rezignirano rekao nešto na latinskom
( Quod alicus gratuose conceditur, trahi non debet aliis in exemplum ? :))))))
29.08.2008. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...