I ja taj simboličan čin paljenja svijeće za našu dječicu radim. I za Antonina ću...zapravo za Andu...da zna da mislimo na nju i da ju razumijemo... Kojeg li užasa obilježavati takve datume, uopće dignuti se na taj dan iz kreveta i reći još prošle godine su bili tu.....ili prije dvije, tri godine....pa i više.... A vidimo i kod onih koji to rade već godinama da nije ništa lakše.....i ne može ni biti...pa to su naša dječica koja su nas trebala nadživjeti..
29.08.2008. (08:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja ću također upaliti još jednu svijeću. Imam osjećaj kao da se svi dani popunjavaju, kao da nas je jako mnogo, a jeza je sve veća i veća. Imam osjećaj kao da više ništa ne primjećujem osim ožalošćenih i nesretnih roditelja, izgubljene djece... Ovaj mjesec mi je izuzetno težak i pokušat ću proćitati bar Hrabre duše, i potražiti svoju slamku ako uspijem
29.08.2008. (21:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::fallen::..
....pozdravljam vas drage mame...... budite hrabre......budite hrabre za vaše anđele.....
30.08.2008. (16:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...
Radost nam je nadohvat ruke. Ona je tu, pored nas, ali mnogi je nikada ne dohvate. Ono što čovjeka oslobađa, a to je preduvjet radosti, jeste Istina. Što je istina?, pitaju mnogi, a bolje je reći: Tko je Istina? Istina oslobađa čovjeka, ali nitko ne može potpuno živjeti po njoj. Sretniji smo što smo joj bliži. Koče nas iskrivljeni nazori, stavovi koji nam diktiraju odnose i ponašanje. Oni su izgrađeni na smjesi naše osobnosti koja sadrži oholost, sebeljublje ali i neznanje. Ove nedjelje mnogi su čuli prispodobu o gospodaru koji je pozivao radnike u svoj vinograd Nitko ne bi otišao raditi a da se ne nada određenoj koristi. Tako su jedni otišli od ranoga jutra pogodivši se s gospodarom za pravednu plaću, druge je gospodar doveo oko podneva, a zadnje je primio uru prije svršetka rada. Kada je stigao trenutak isplate, pobuniše se oni koji od ranoga jutra rade jer im je isplatio isto koliko i onima koji su radili jedan sat. Ovako sebični smo i mi, računamo na svoju pravdu. Ne možemo podnijeti da je drugomu dobro. Tako gubimo radost. Gospodar odgovara: Zar ne mogu činiti sa svojim što mi je volja? Ili: Zar je Vaše srce zlobno što sam doveo izgubljene i dao im radosti? Pravednost je neobuhvatna skromnom ljudskom umu, ali dobrota je iznad pravednosti! Klonite se pravednosti i tragajte za dobrotom! A dobrotu i milosrđe može tražiti samo onaj tko shvati da postoji netko iznad njega. Nismo mogli odabrati da li ćemo se i kada roditi, ne odlučujemo kada ćemo otići s ovoga svijeta. U našem tijelu svakoga se trenutka događa milijun usklađenih procesa, slično kao i u svemiru, a nama je teško povjerovati da postoji Netko iznad nas. (Nešto ne bi moglo biti kreator i aktivni obdržavatelj svega stvorenog.) Ova spoznaja skrivena je umnima a poklonjena malenima i neukima. Život će svakoga od nas brzo proći, ne znamo minute niti sata. Danas mogu otići ja, sutra ti... Da li smo se radovali poklonjenom vremenu? Jesmo li imali potrebu zahvaliti nekomu? Ili očajnički vapimo u prazno jer smo se navezali na nešto što se izmaknulo? Goli i bosi smo ušetali u ovaj svijet, a sada nešto zahtijevamo. Čista sebičnost! Niti jedan čovjek ne može sam nositi svoje teškoće. I zato nam je potreban Bog. Zbog siline kojom prožme onoga koji mu se otvori, svaka bol izgubi razornost. Zadobivamo utjehu, mir i sigurnost, a naš put se oboji smislom.
Prijatelji nas često zbunjuju, zbog njih ne možemo upoznati sebe. Osim toga, između njih nećemo prepoznati one koji nose Istinu u sebi. Možda će nam biti bliskiji oni koji su u utrobi ubili dijete, možda ćemo ga više cijeniti od onoga koji nije vanjski potpuno usklađen. Između mnoštva prolaznika, samo nam neki žele istinsko dobro, najčešće oni koji nam nisu simpatični. Da ne govorim o (prazno)umnim glavama koje su literaturu, znanost i medije zatrpali beskorisnim i pogrješnim slovom. Poznati njemački filozof je na samrti shvatio da je Bog sve i u svemu. Priznao je da ništa nije istina od onoga što je godinama pisao. Da bismo došli do Istine trebamo se skinuti do gole kože, priznati da smo nitko i ništa i odreći se svega. Biti čista ploča. Možemo li tako nevino stati pred Višim i u srcu reći: Evo me! Stigao sam nakon dugog lutanja. Ja ne znam tko sam. Ono ja koje sam živio, propalo je ! Nikada Te nisam istinski susreo, zbog svoje umišljenosti. Krio sam se u inerciji života. Sada sam bespomoćan i istinski tražim pomoć. Oslobodi me mojega tereta, i daj mi smisao! To je molitva Onome tko je začeo začeće tvoje pramajke, tko ti blistave zvijezde nad glavom slaže, zato ne sumnjaj u djelotvornost ove neopisive snage! Ako si nevjernik, shvati da je to zbog tvoje ravnodušnosti za koju više nemaš mjesta. Iščezavaju i tvoji stariji koji su ti to nenametljivo uglavili, društvo koje više nije isto. A sada ostaješ samo ti koji nisi upoznao niti sebe, niti svoga Stvoritelja. Valja odbaciti prošlost koja nas koči. Ako se suočimo s Istinom, ona će nas strašno protresti, ali nas neće ubiti, dapače, osloboditi će nas nagomilanog štetnog tkiva. Bog uvijek stvara novo. Svakoga dana može biti radosti. I ako patimo, jedino od Njega možemo dobiti barem tračak radosti. Ako smo i jednu minutu u danu sretni, živjeti ćemo i sljedeći dan za nju. Čekati ćemo je ali sa sigurnošću da će doći. Samo Bog nam može dati oslonac, jer je dosta i nit da se za nju možemo zakačiti. Nit predaha, nade i utjehe. A toga možemo imati ne samo minutu, ne dane i godine, već vječnost. No budemo li je opet mjerili ovozemaljskim mjerilom, odbaciti ćemo vlastito spasenje.
30.09.2008. (22:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
Stigla sam konacno kuci, tu sam. Hvala ti Vesna! Hvala vam tuzne majke za svaku upucenu misao i gestu..... Grlim vas.
04.10.2008. (16:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ ... Velike riječi ili tek prepisane riječi? Slažem se u nekim dijelovima ( posebno oko životnih vrijednosti i životnih saznanja) no pitam se, kao i uvijek: TKO JE VIDIO, TKO JE ČUO, TKO JE ISTINSKI OSJETIO - u ovom slučaju boga s velikim "B"? U filmu "Služio sam engleskoga kralja" (čini mi se) J. Menzel kaže kako je katolička crkva najproduktivniji trgovac može i poduzeće; stoljećima prodaje robu na neviđeno. Mislim da je u našem umu onoliko boga koliko smo ga željni nositi. A potom, svatko ima u umu onakvog boga kakav život živi. Bogobojazan, krotki i neprezahtijevni će u svakom slučaju prihvatiti dogmu, hedonist će se prikloniti razmišljanju da je bog sve ovo što ga okružuje i iz čega crpi svoje zadovoljstvo..... ateist da je bog ništa ( i on je vjernik da, da, koji vjeruje u - ništa). Mislim da jesmo neznatni, mislim da jesmo neuki, mislim da jesmo bahati ali imamo samo ovo što poznajemo i ne može nam se zamjeriti. I tko bi nam trebao zamjeriti. Tko može reći drugome : Ja sam u pravu a ti nisi. Tko može reći drugome da on ZNA. I što da ja napravim, kad nemam niti jedan jedini trenutak u ovome životu poslije, ni zrnca radosti? Čemu da se radujem, kome da se radujem, zašto da se radujem? A moram i to priznati, daleko sam od Abrahama.
13.10.2008. (18:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
I ja taj simboličan čin paljenja svijeće za našu dječicu radim. I za Antonina ću...zapravo za Andu...da zna da mislimo na nju i da ju razumijemo...
Kojeg li užasa obilježavati takve datume, uopće dignuti se na taj dan iz kreveta i reći još prošle godine su bili tu.....ili prije dvije, tri godine....pa i više....
A vidimo i kod onih koji to rade već godinama da nije ništa lakše.....i ne može ni biti...pa to su naša dječica koja su nas trebala nadživjeti..
29.08.2008. (08:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
I ja mislim da je sve teže jer kako vrijeme ide, zapravo saznanje o istini prodire u mozak .
29.08.2008. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Ja ću također upaliti još jednu svijeću. Imam osjećaj kao da se svi dani popunjavaju, kao da nas je jako mnogo, a jeza je sve veća i veća. Imam osjećaj kao da više ništa ne primjećujem osim ožalošćenih i nesretnih roditelja, izgubljene djece... Ovaj mjesec mi je izuzetno težak i pokušat ću proćitati bar Hrabre duše, i potražiti svoju slamku ako uspijem
29.08.2008. (21:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..::fallen::..
....pozdravljam vas drage mame......
budite hrabre......budite hrabre za vaše anđele.....
30.08.2008. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...
Radost nam je nadohvat ruke. Ona je tu, pored nas, ali mnogi je nikada ne dohvate.
Ono što čovjeka oslobađa, a to je preduvjet radosti, jeste Istina.
Što je istina?, pitaju mnogi, a bolje je reći: Tko je Istina?
Istina oslobađa čovjeka, ali nitko ne može potpuno živjeti po njoj. Sretniji smo što smo joj bliži.
Koče nas iskrivljeni nazori, stavovi koji nam diktiraju odnose i ponašanje. Oni su izgrađeni na smjesi naše osobnosti koja sadrži oholost, sebeljublje ali i neznanje.
Ove nedjelje mnogi su čuli prispodobu o gospodaru koji je pozivao radnike u svoj vinograd
Nitko ne bi otišao raditi a da se ne nada određenoj koristi. Tako su jedni otišli od ranoga jutra pogodivši se s gospodarom za pravednu plaću, druge je gospodar doveo oko podneva, a zadnje je primio uru prije svršetka rada. Kada je stigao trenutak isplate, pobuniše se oni koji od ranoga jutra rade jer im je isplatio isto koliko i onima koji su radili jedan sat.
Ovako sebični smo i mi, računamo na svoju pravdu.
Ne možemo podnijeti da je drugomu dobro. Tako gubimo radost.
Gospodar odgovara: Zar ne mogu činiti sa svojim što mi je volja?
Ili: Zar je Vaše srce zlobno što sam doveo izgubljene i dao im radosti?
Pravednost je neobuhvatna skromnom ljudskom umu, ali dobrota je iznad pravednosti!
Klonite se pravednosti i tragajte za dobrotom! A dobrotu i milosrđe može tražiti samo onaj tko shvati da postoji netko iznad njega.
Nismo mogli odabrati da li ćemo se i kada roditi, ne odlučujemo kada ćemo otići s ovoga svijeta.
U našem tijelu svakoga se trenutka događa milijun usklađenih procesa, slično kao i u svemiru, a nama je teško povjerovati da postoji Netko iznad nas.
(Nešto ne bi moglo biti kreator i aktivni obdržavatelj svega stvorenog.)
Ova spoznaja skrivena je umnima a poklonjena malenima i neukima.
Život će svakoga od nas brzo proći, ne znamo minute niti sata. Danas mogu otići ja, sutra ti...
Da li smo se radovali poklonjenom vremenu? Jesmo li imali potrebu zahvaliti nekomu?
Ili očajnički vapimo u prazno jer smo se navezali na nešto što se izmaknulo?
Goli i bosi smo ušetali u ovaj svijet, a sada nešto zahtijevamo. Čista sebičnost!
Niti jedan čovjek ne može sam nositi svoje teškoće. I zato nam je potreban Bog.
Zbog siline kojom prožme onoga koji mu se otvori, svaka bol izgubi razornost. Zadobivamo utjehu, mir i sigurnost, a naš put se oboji smislom.
Prijatelji nas često zbunjuju, zbog njih ne možemo upoznati sebe. Osim toga, između njih nećemo prepoznati one koji nose Istinu u sebi. Možda će nam biti bliskiji oni koji su u utrobi ubili dijete, možda ćemo ga više cijeniti od onoga koji nije vanjski potpuno usklađen.
Između mnoštva prolaznika, samo nam neki žele istinsko dobro, najčešće oni koji nam nisu simpatični. Da ne govorim o (prazno)umnim glavama koje su literaturu, znanost i medije zatrpali beskorisnim i pogrješnim slovom. Poznati njemački filozof je na samrti shvatio da je Bog sve i u svemu. Priznao je da ništa nije istina od onoga što je godinama pisao.
Da bismo došli do Istine trebamo se skinuti do gole kože, priznati da smo nitko i ništa i odreći se svega. Biti čista ploča.
Možemo li tako nevino stati pred Višim i u srcu reći: Evo me! Stigao sam nakon dugog lutanja. Ja ne znam tko sam. Ono ja koje sam živio, propalo je !
Nikada Te nisam istinski susreo, zbog svoje umišljenosti. Krio sam se u inerciji života.
Sada sam bespomoćan i istinski tražim pomoć. Oslobodi me mojega tereta, i daj mi smisao!
To je molitva Onome tko je začeo začeće tvoje pramajke, tko ti blistave zvijezde nad glavom
slaže, zato ne sumnjaj u djelotvornost ove neopisive snage!
Ako si nevjernik, shvati da je to zbog tvoje ravnodušnosti za koju više nemaš mjesta. Iščezavaju i tvoji stariji koji su ti to nenametljivo uglavili, društvo koje više nije isto. A sada ostaješ samo ti koji nisi upoznao niti sebe, niti svoga Stvoritelja.
Valja odbaciti prošlost koja nas koči. Ako se suočimo s Istinom, ona će nas strašno protresti, ali nas neće ubiti, dapače, osloboditi će nas nagomilanog štetnog tkiva.
Bog uvijek stvara novo. Svakoga dana može biti radosti. I ako patimo, jedino od Njega možemo dobiti barem tračak radosti. Ako smo i jednu minutu u danu sretni, živjeti ćemo i sljedeći dan za nju. Čekati ćemo je ali sa sigurnošću da će doći. Samo Bog nam može dati oslonac, jer je dosta i nit da se za nju možemo zakačiti. Nit predaha, nade i utjehe. A toga možemo imati ne samo minutu, ne dane i godine, već vječnost. No budemo li je opet mjerili ovozemaljskim mjerilom, odbaciti ćemo vlastito spasenje.
30.09.2008. (22:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
Stigla sam konacno kuci, tu sam.
Hvala ti Vesna!
Hvala vam tuzne majke za svaku upucenu misao i gestu.....
Grlim vas.
04.10.2008. (16:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
@ ... Velike riječi ili tek prepisane riječi? Slažem se u nekim dijelovima ( posebno oko životnih vrijednosti i životnih saznanja) no pitam se, kao i uvijek: TKO JE VIDIO, TKO JE ČUO, TKO JE ISTINSKI OSJETIO - u ovom slučaju boga s velikim "B"? U filmu "Služio sam engleskoga kralja" (čini mi se) J. Menzel kaže kako je katolička crkva najproduktivniji trgovac može i poduzeće; stoljećima prodaje robu na neviđeno. Mislim da je u našem umu onoliko boga koliko smo ga željni nositi. A potom, svatko ima u umu onakvog boga kakav život živi. Bogobojazan, krotki i neprezahtijevni će u svakom slučaju prihvatiti dogmu, hedonist će se prikloniti razmišljanju da je bog sve ovo što ga okružuje i iz čega crpi svoje zadovoljstvo..... ateist da je bog ništa ( i on je vjernik da, da, koji vjeruje u - ništa). Mislim da jesmo neznatni, mislim da jesmo neuki, mislim da jesmo bahati ali imamo samo ovo što poznajemo i ne može nam se zamjeriti. I tko bi nam trebao zamjeriti. Tko može reći drugome : Ja sam u pravu a ti nisi. Tko može reći drugome da on ZNA.
I što da ja napravim, kad nemam niti jedan jedini trenutak u ovome životu poslije, ni zrnca radosti? Čemu da se radujem, kome da se radujem, zašto da se radujem? A moram i to priznati, daleko sam od Abrahama.
13.10.2008. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...