...mir ti i dobro!.. Ima jedan dio u ovome tekstu koji me je zamislio i morao sam malo zastati pred njime: "Velika je zabluda misliti da se vrijeme molitve razlikuje od ostalog vremena. Ne. Naloženo nam je da tijekom rada u poslu budemo s Bogom i u vrijeme molitve s molitvom. Moja molitva nije ništa drugo nego misao na Božju nazočnost." - ovo ću kopirati i staviti na svoj radni stol da stoji jedno vrijeme... Često puta mislimo da za Boga moramo odvojiti neko vrijeme ili trenutke tokom dana, a zaboravljamo da smo mi u Bogu dvadesetčetiri sata dnevno...da stalno trebamo biti u mislima s Njime. Ovo me zaista dotaklo, jer često puta "zaboravim" da je svaki trenutak moga života život s Bogom, a ne samo u trenucima posvećenih molitvi i razmatranju...Zar nije to onda na kraju i pravi kontemplativni život: biti stalno u Njegovoj nazočnosti?... Pozdravljam te i blagoslov Kristov neka je s tobom!
29.08.2008. (16:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O Božjoj sveprisutnosti, iz pera Wilfrida Stinissena OCD:
Ne postoji nijedan trenutak kad se Bog ne objavljuje. Čini se kao da se većina toga u našem životu događa slučajno. Od vremena do vremena Bog pokazuje svoju prisutnost vrlo jasno, ponekad vidimo tu crvenu nit i tada Bogu zahvaljujemo. Ali on je uvijek s nama, sve govori o njemu. Postoji stalan kontinuitet Božjeg djelovanja. "Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov." (Ps 121,4) Mi ponajčešće spavamo. Da, naša vjera spava. Ne otkrivamo ništa neobično. A zapravo: sve je neobično i važno. Možda je tajna baš u tome: neki sveci umiru mladi jer su u kratkom vremenu prešli nevjerojatno dug put. Nijedan trenutak u njihovu životu nije bio izgubljen, nijedan događaj uzaludan. Znali su da ih Bog svakog trenutka pogurne nekim događajem i okolnošću, ništa manje ni onim što je izgledalo da upropaštava njihov "duhovni život". Oni su dopustili da ih Bog "gura". Postoji toliko mnogo bjegova u našem nastojanju oko "duhovnog života". Bijeg od konkretne i naizgled banalne stvarnosti, a ispunjene Božjom prisutnošću. Bijeg u umjetni život koji odgovara našim zamislima o pobožnosti i svetosti, ali ne sadržava Boga i nije njime ispunjen. Dokle god sami želimo određivati gdje ćemo naći i susresti Boga, ne trebamo strepiti da ćemo ga susresti. Susrećemo samo sebe, retuširano izdanje sebe samih. Pravi duhovni život počinje tek kad smo spremni umrijeti. Postoji li brži način smrti nego dozvoliti Bogu da iz trenutka u trenutak oblikuje naš život, i neprestano prihvaćati njegovo djelovanje. ("Moj život u tvojim rukama")
K., imaš (g)mail. :-)
29.08.2008. (23:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šarbel
Da to je uistinu velika stvar i zapravo milost Božja biti svjestan Boga u svakom trenutku. Nije li geslo monaškog života moli (neprestano što god da radiš) i radi, ora et labora! Lijepo je to rekao sv. Grgur Nazijanski: '' Valja se Boga spominjati češće nego dišemo!''
Pax
30.08.2008. (15:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šutnja, molitva, lišenost besplodnog brbljanja kojemu često podliježemo, pojednostavljivanje srca i misli, rad svaćen kao naše sukreatorstvo u Božjem stvaranju svijeta... sve to 'pomaže' da ostvarimo ovaj ideal neprestanog zajedništva s Njim! Pomažu i podsjetnici na radnom stolu, kao i ovakve razmjene misli i međusobni poticaji! :-) Mir ti i dobro želim!
@ Timotej: Hvala ti na svemu što si mi posredovao! Sutra popodne ću u miru sve pročitati pa ti prenesem odjeke...
@ šarbel:
Sve više shvaćam kako je monaški život idealan da se to i svakodnevno živi!
30.08.2008. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FRANJEVAČKI PUT
...mir ti i dobro!.. Ima jedan dio u ovome tekstu koji me je zamislio i morao sam malo zastati pred njime: "Velika je zabluda misliti da se vrijeme molitve razlikuje od ostalog vremena. Ne. Naloženo nam je da tijekom rada u poslu budemo s Bogom i u vrijeme molitve s molitvom. Moja molitva nije ništa drugo nego misao na Božju nazočnost." - ovo ću kopirati i staviti na svoj radni stol da stoji jedno vrijeme... Često puta mislimo da za Boga moramo odvojiti neko vrijeme ili trenutke tokom dana, a zaboravljamo da smo mi u Bogu dvadesetčetiri sata dnevno...da stalno trebamo biti u mislima s Njime. Ovo me zaista dotaklo, jer često puta "zaboravim" da je svaki trenutak moga života život s Bogom, a ne samo u trenucima posvećenih molitvi i razmatranju...Zar nije to onda na kraju i pravi kontemplativni život: biti stalno u Njegovoj nazočnosti?... Pozdravljam te i blagoslov Kristov neka je s tobom!
29.08.2008. (16:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
O Božjoj sveprisutnosti, iz pera Wilfrida Stinissena OCD:
Ne postoji nijedan trenutak kad se Bog ne objavljuje. Čini se kao da se većina toga u našem životu događa slučajno. Od vremena do vremena Bog pokazuje svoju prisutnost vrlo jasno, ponekad vidimo tu crvenu nit i tada Bogu zahvaljujemo. Ali on je uvijek s nama, sve govori o njemu. Postoji stalan kontinuitet Božjeg djelovanja. "Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov." (Ps 121,4) Mi ponajčešće spavamo. Da, naša vjera spava. Ne otkrivamo ništa neobično. A zapravo: sve je neobično i važno. Možda je tajna baš u tome: neki sveci umiru mladi jer su u kratkom vremenu prešli nevjerojatno dug put. Nijedan trenutak u njihovu životu nije bio izgubljen, nijedan događaj uzaludan. Znali su da ih Bog svakog trenutka pogurne nekim događajem i okolnošću, ništa manje ni onim što je izgledalo da upropaštava njihov "duhovni život". Oni su dopustili da ih Bog "gura".
Postoji toliko mnogo bjegova u našem nastojanju oko "duhovnog života". Bijeg od konkretne i naizgled banalne stvarnosti, a ispunjene Božjom prisutnošću. Bijeg u umjetni život koji odgovara našim zamislima o pobožnosti i svetosti, ali ne sadržava Boga i nije njime ispunjen. Dokle god sami želimo određivati gdje ćemo naći i susresti Boga, ne trebamo strepiti da ćemo ga susresti. Susrećemo samo sebe, retuširano izdanje sebe samih.
Pravi duhovni život počinje tek kad smo spremni umrijeti. Postoji li brži način smrti nego dozvoliti Bogu da iz trenutka u trenutak oblikuje naš život, i neprestano prihvaćati njegovo djelovanje. ("Moj život u tvojim rukama")
K., imaš (g)mail. :-)
29.08.2008. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šarbel
Da to je uistinu velika stvar i zapravo milost Božja biti svjestan Boga u svakom trenutku.
Nije li geslo monaškog života moli (neprestano što god da radiš) i radi, ora et labora!
Lijepo je to rekao sv. Grgur Nazijanski: '' Valja se Boga spominjati češće nego dišemo!''
Pax
30.08.2008. (15:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OCSO
@ FRANJEVAČKI PUT:
Šutnja, molitva, lišenost besplodnog brbljanja kojemu često podliježemo, pojednostavljivanje srca i misli, rad svaćen kao naše sukreatorstvo u Božjem stvaranju svijeta... sve to 'pomaže' da ostvarimo ovaj ideal neprestanog zajedništva s Njim! Pomažu i podsjetnici na radnom stolu, kao i ovakve razmjene misli i međusobni poticaji! :-)
Mir ti i dobro želim!
@ Timotej: Hvala ti na svemu što si mi posredovao! Sutra popodne ću u miru sve pročitati pa ti prenesem odjeke...
@ šarbel:
Sve više shvaćam kako je monaški život idealan da se to i svakodnevno živi!
30.08.2008. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...