Komentari

apstinent.blog.hr

Dodaj komentar (35)

Marketing

  • nema me

    hm, mislim da bi trebala malo više koristiti nekog muškarca, možda oca djeteta, u svemu tome iako misliš da imamo drugačiji emotivni sklop, nemamo, ne budali, evo ja sam sve to sasvim pristojno odrađivao kod sve svoje djece, bit će ti ipak lakše i bolje ćeš se osjećati

    avatar

    24.08.2008. (09:35)    -   -   -   -  

  • uhvati trenutak

    Mene si potpuno pogodila sa ovim tekstom jer i sama sam mama dva dječaka,a svaki baš svaki dan zivkam svoju mamu i tražim savjete,opisujem događaje,žalim se i povjeravam.Na trenutke se upitam kad ću prerasti "mamine skute" i sama donijeti neku odluku.U isto vrijeme "prestraši" me činjenica da sam svojoj djeci mama-heroj koja sve zna jer na trenutke mi se čini da nisam dorasla toj ulozi.

    avatar

    24.08.2008. (10:07)    -   -   -   -  

  • Cranberrie

    iako nisam mama, mislim da kužim o čemu pričaš i sve me je strah dana kada ću roditi svoje dijete i kada ćemo ga morati odgajati... čitam razne blogove raznih mama, ali ti jedina pišeš o stvarima koje i mene muče a o kojima nitko drugi ne piše - naime majčinstvo ima i onu drugu manje lijepu stranu - neprospavane noći, nervozu, neznanje...

    avatar

    24.08.2008. (13:37)    -   -   -   -  

  • LA Woman

    kao sto i cranberrie kaze, u nama ne-mamama postoji taj strah od neuspjeha, tj. druge strane medalje. Sjecam se koliko si htjela imati djete, i vidim da ti bit roditelj nije uvijek najlakse, ali sigurna sam da ce proci uskoro period njegova zivota kad je skloniji prehladama i virozama, i kad ces moc malo vise i bolje se odmorit. A, dotad, uzivaj u djetetu koje je dar, i kojeg si toliko zeljela, jer ne moze ni to svaki. Bit roditelj, i moc bit pazljiv roditelj, a cini mi se da to ti ipak jesi.
    Lijep pozdrav :)

    avatar

    24.08.2008. (17:38)    -   -   -   -  

  • missillusion

    iako ne znam kako je to biti roditelj, mogu zaključiti da se čovjek uči tome kao i svemu drugom, iako je to daleko najvažnija zadaća, no nitko se nije rodio kao ekspert niti to postaje kad dobije dijete, važno je što si ti toliko samosvjesna(možda i presamokritična) i uviđaš eventualno neke greške, to je odlika dobrog roditelja, loš ni ne brine ni ne vidi svoje ponašanje a kamoli da ga preispituje..pozdrav!

    avatar

    24.08.2008. (17:58)    -   -   -   -  

  • Brunx

    Hehe, ovo mi ne zvuči nimalo motivirajuće.....
    I ja kao ne-mama (super izraz) nemam pojma što znaće neprospavane noći, neimanje vremena za sebe (što će meni biti skroz čudno) i sve ostaloo što si navela...
    Samo po pričanjima znam koliko je teško i fitički i psihićki biti roditelj, ali ipak vjerujem da je to jedno od najljepših iskustava :)

    avatar

    24.08.2008. (19:14)    -   -   -   -  

  • JagodicaBobica

    Znam tacno o cemu pricas, i meni je nekad strasno kad znam da mom sinu moram da budem uvek tu za njega, nepogresiva,da imam odgovore na sve i uvek dobro raspolozena i strrpljiva. Muza nisi mnogo spominjala u tekstu, stekla sam utisak kao da si vise okrenuta majci. Ja takodje dosta pricam sa majkom, ali mislim da ipak mnogo vecu tezinu imaju razgovori koje vodimo muz i ja o vaspitanju deteta, o zauzimanju zajednickog stava, o daljim koracima. I naravno, kad ja vise nemam snage, kad krenem da brljavim koliko sam umorna, on me zameni cak i kad je stigao sa nocnog dezurstva...Mislim da su muz i zena stub porodice koji treba cvrsto da stoji, a majke(tj.bake) su ovde u drugom planu. http://JagodicaBobica.mojblog.co.yu

    avatar

    24.08.2008. (22:01)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    kako lijepo napisan post. i koliko istine u njemu. iako nisam imala mamu kao sto je tvoja, i sigurnost koju ona nudi, pokusavam to mojoj djeci biti. sa malim nije lako jer i na svadje i na suze reagira upravo kako ti opisujes. a na svoje male nevolje u drustvenom prilagodjavanju - tugom ali i agresijom koju je tesko rjesavati :(

    avatar

    24.08.2008. (22:16)    -   -   -   -  

  • tri puta to prošla

    bez daljnjega da se moraš naučiti kontrolirat svoje emocije ,al da moraš biti savršena - to ne . dijete treba viditi i mane svojih roditelja , ne misliti da je njihov roditelj savršen ,jer to svakako nije . niko nije uspio odgojit dijete bez muke,neko veće,neko manje,što ovisi i o samom djetetu,roditelju,zdrastvenoj,materijalnoj .... situaciji

    avatar

    24.08.2008. (22:36)    -   -   -   -  

  • ¤I love my life ¤

    super je blog......
    neka to budu savjeti drugim curama i meni....( mislim o djeci)
    pussa........

    avatar

    24.08.2008. (22:48)    -   -   -   -  

  • Ne reci više od onog što bi trebao..

    biti mama je u isto vrijeme nešto prekrasno,ali i veoma teško,,,iza mene je 17 godina majčinstva..i danas se zapitam možda sam nešto trebala drugačije,,,no tada pogledam svoju kćer...ponosna,jer nas dvje smo sve prošle same...neprospavane noći..prehlade..razbijena koljena..prvi dan vrtića,škole...prve ljubavi..pms...i bit će toga još...i lijepoga i manje lijepoga...tek sada razumijem sve muke moje mame...no prekrasno je biti mama...

    avatar

    24.08.2008. (23:23)    -   -   -   -  

  • The Sims 3 Sapunica

    Roditeljstvo je najteži posao na svijetu. To je kao da radiš na jednom prevažnom projektu koji bi trebao biti uspješan toliko da se o njemu govori stoljećima. Moći učiniti dijete u uspješnu osobu, usaditi mu moralna načela, da bude dobra i tolerantna osoba - mislim da nema ničega ljepšega od toga. Znati da ste dobro učinili. Da će vaše dijete biti dobro. To je tvoja majka učinila s tobom. To ćeš svom djetetu raditi. Dijete treba prirodnu atmosferu, a ti se potrudi da mu sve to pružiš. Nekada je potrebno zatomiti svoje bijese i iskaliti ih jedino kada se nađeš sama unutar 4 zida. Nemoj da to stvori nesigurnost u tvog djeteta kao što je i meni. Da, imao sam takve roditelje. ;-)

    avatar

    24.08.2008. (23:33)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Prvo poruka svim ne-mamama: opet pročitajte uvodnu napomenu prije nego što vas ovakvi postovi odgovore od rađanja. :))) Dijete je ipak daleko veće veselje nego briga, samo treba malo stisnuti zube. Ne želim biti kriva za dodatni pad nataliteta u Hrvatskoj i šire. :)))
    @creativa - naravno da očevi igraju važnu ulogu (a o tome sam dala svoje mišljenje i tamo gdje sam pisala o braku). Po principu dualnosti, vjerujem da ipak postoje neke uloge koje su više namijenjene majkama i one koje su više namijenjene očevima (ne isključivo već pretežno). Tako mislim da je za oblikovanje/uništavanje emocionalne osobnosti čovjeka ipak u najvećoj mjeri zaslužna majka, s time da je kod sinova otac uzor. Pojednostavljeno, recimo da od mame nauči osnovna pravila osjećaja, koje u praksi čitav život uspoređuje s tatom i prema tome korigira naučene lekcije.
    @uhvati trenutak - dobro je što imamo takve mame. Zamisli da nikoga ne možemo zvati... :)
    @missilusion - hvala ti na lijepom razmišljanju sa kojim bih se složila. I ja se nadam da ću samokritičnošću zapravo najviše postići jer me ono tjera da stalno ispravljam svoje greške
    @Dominic - kada smo ovoga ljeta bili u Makarskoj, na plaži su imali one vreče za boks koje umlatiš, pa broje snagu udarca. Možda jednu nabavim za vrt. :)) Šalim se, ali slažem se da definitivno agresiju moram drugdje ispucati.

    avatar

    25.08.2008. (06:37)    -   -   -   -  

  • hmmm

    ovaj tvoj post uz nekoliko puta pročitanu uvodnu napomenu i dalje djeluje kao kontracepcijsko sredstvo.

    avatar

    25.08.2008. (07:37)    -   -   -   -  

  • uzburkano more

    U svima nama čuči ono dijete a ponekad se javi kad bi to najmanje željeli. Pred djecom ne treba skrivati osječaje pa tako niti suze, jer time im dajemo lažnu sliku.Nekako u tvom postu isčitavam puno straha, da nečeš uspjeti djetetu dati ono što mu treba, ne trebaš se bojati zbog ponekog lošeg raspoloženja nisi lošija majka, svi mi imamo uspone i padove to je sastavni dio života, a time ne postaješ loša majka, pozdrav

    avatar

    25.08.2008. (07:56)    -   -   -   -  

  • sredozemna medvjedica

    Jako lipo napisan post, stvaran i realan.... razumijem svaku njegovu rič, rečenicu..... jer i sama sam mama dvoje djece koje već neko vrime odgajam sama....... a ti nemaš razloga brinit se hoćeš li bit dobra mama svom sinu jer samim tim što razmišljaš tako kako si napisala pokazuješ da si na pravom putu da mu budeš "savršena" mama. Shvatila si ono što mnoge mame ne shvaćaju. Želim vam puno sriće i puno lipih trenutaka..... pozdrav

    avatar

    25.08.2008. (08:31)    -   -   -   -  

  • JUNIOR-2008

    Post ti je super! Pronađoh se! Imam sinčića i naravno da je teško zar je neko rekao da će biti lako. Ne nije. Ali zato blogovi drugih koji pišu ovakve i slične postove pokazuju da nismo sami olakšavaju nam i pružaju podršku. Svi mi ponekad pucamo po šavovima i nismo sigurni dali ispravno postupamo. Pozdrav!

    avatar

    25.08.2008. (09:17)    -   -   -   -  

  • NoNamePerson

    Procitala post. i moram priznat da se ne slazem sa nekim stvarima.. prije svega mislim da muskarci nemaju drugačiji emotivni sklop kako si ti to rekla.. ili ga imaju jer ih mi tako ogranicimo u stilu ti si musko sto ti znas..ja sam svom dragom pustila da se sam snade ali i pronade u ulozi roditelja i nisam mu zamjerala neke sitnije greskice.. sad i on i ja podjednako razumjemo djecu,njihov plac odnosno koji ton placa sto znaci..a drugo zasto ne bi svom djetetu pokazala da si covjek i zaplakala kad ti je tesko..sad je mozda jos mali ali kad navrsi oko 2 god vec ce te itekako razumjet i kad se rasplaces iz bilo kojeg razloga mozes sjest pored njega i objasnit mu zasto places.. ako se drzis kao stijena postavljas mu nadljudske ciljeve.. on nikad ne smije plakat on mora bit cvrst.. zasto??? to je i tebi majka kolko vidim u postu napravila..uvjek se drzala cvrsto i sad ti to sama ocekujes od sebe.. ja svojoj djeci ( imam 2 sina) pokazujem svoju ljudsku stranu bez suzdrzavanja..i izvicem se i isplacem kad osjetim potrebu ali im to i objasnim.. sjednem pored njih i objasnim im da je mama ljuta ili umorna zbog toga ili onoga i ako sam vikala "..oprosti nisi ti kriv ali eto bila sam lose volje.." i oni to itekako razumju pogoto stariji od tri i pol god..bas neki dan sam se bez veze povisila ton a moj klinjo je ljepo dosao do mene zagrlio me i rekao " Mama ti si umorna zar ne? Ja znam da ti zato vices a ne zato sto si ljuta na mene" .. Ne kazem da sad trebas vikat i pekmezit se sto put na dan ali ne trebas se ni previse suzdrzavat... Moja djeca su svjesna da sam ja samo covjek sa svim svojim vrlinama i manama i isto tako znaju da ja ne ocekujem nista vise ni manje od njih samih..

    avatar

    25.08.2008. (12:33)    -   -   -   -  

  • hm

    ti meni zvucis kao najbolja mama na svijetu

    avatar

    25.08.2008. (12:43)    -   -   -   -  

  • Diabetes Slatki Život

    Znam kako ti. Moj privi sin nije spavao ni po danu ni po noći. Ni kad je bio bolestan ni kad je bio zdrav. Kao beba nije bio previše zahtjevan, ali što je bio stariji sve teže smo podnosili besane noći. To je trajalo do njegove četvre godine kad je konačno počeo spavati po noći da bi sad sa šest godina obolio od diabetesa pa se moram dizati po noći i mjeriti mu šećer jer bojim se damu šećer ne padne da mi ne bi pao u nesvjest. Karlo je bio dobra beba i spavao je i po danu i po noći, sad imamo problema sa mokrenjem po noći jer odvikavamo se pelena pa se često puta još pomokri u krevet pa ni sanjime često puta ne spavam. Šta reći na dan spavam po par sati i još se cijeli dan moram boriti sa njima i ostalim poslovima kojih na imanju na kojem ja živim ima pregršt. Najgore je kad su bolesni - kad su bolesni istodobno obadva i tu je još i Gabrielov šećer pomislim da ću poludjeti. Po cijele noći znam juriti od sobe do sobe i pokušati im pomoći,jer tako su mali i krhki kad su u pitanju bolesti. Ja kad poludim i kad više ne mogu zovem u pomoć svog muža. U takvim trenucima on je moja snaga i oslonac. Uostalom nisam samo ja tu djecu pravila nek se i on malo brine za njih. Mislim da je njemu kao muškarcu ipak lakše - nema toliko kućanskih poslova i još k tome radi kao zaštitar i po cijele dane samo sjedi na poslu dok se ja u štali, na polju i u kući dobro narintam. Nadam se da će biti lakše dok budu malo veće. Mislim da hoće jer je mojoj sestri puno lakše sad kad su joj djeca veća.

    avatar

    25.08.2008. (13:32)    -   -   -   -  

  • tarantula_hr

    hej...danas...kada svi gledaju samo na sebe...kada su se izgubile prave
    vrijednosti...kada se sve vise djece nalazi u popravnim domovima...
    velika je utjeha procitati ovakav post....Djeca se sve vise zanemaruju, jer
    su roditelji prezaposleni gradenjem karijere da njihov kolega slucajno ne
    bi bio bolji od njih...a sve frustracije i komplekse ljece na vlastitoj djeci,
    koja se jos izgraduju kao osobe..i nisu toliko cvrsta u svojim stavovima,
    pa krenu krivim putem.....

    Mali MIhovil je jedan od rijetkih sretnika koji imaju tako divnu mamu... :-)

    avatar

    25.08.2008. (15:28)    -   -   -   -  

  • idesbeba

    Moram priznati da sam ostala dirnuta ovim postom i oduševljena u isto vrijeme. Tako jezgrovito opisani osjećaji majke. Nešto što samo one mogu. Strepim nad sutrašnjim danom jer moju bebu čeka prvo cijepljenje i ko zna kakva noć a niti ova 3 mjeseca nisu bila laka, pogotovo njemu izmučenom kolikama a niti mami s njim u tim trenucima. Ipak, Bog je dao da bebe odmah poslije takve boli navuku najljepši osmijeh na svijetu i "kupe" mamu da i ona lakše podnese teške trenutke.

    avatar

    25.08.2008. (16:00)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    ok...jel utjeha ako velim..proći će?:) a s druge strane- ne teži savršenstvu..pokaži da si osoba koja je umorna ,koja je nervozna, koja se ponekad baš i ne snalazi..a poslije mu objasni jednostavnim rječima zašto je bilo tako kako je bilo..i da.. naravno, aktiviraj muža češće, više..ali čim si svjesna svega, već si riješila večinu problema..glavu gore:DDD

    avatar

    25.08.2008. (16:16)    -   -   -   -  

  • istrijanac

    POZDRAV

    Ciao kako si danas?čitam često blog,ljep je jako..imaš super teme..
    Slažem se upotpuno nije lako bit mama..
    Poznata mi je ova tema..
    Inače sam muškarac:-D
    pozdrav mihovilu:-D imaš lipog sina..
    cujemo se:-D pozzzz
    andrej iz rovinja

    avatar

    25.08.2008. (19:21)    -   -   -   -  

  • Naposletku...

    nisam mama al sma se pronasla u dosta tvojih recenica jer cesto posmatram reakcije mame i divim joj se i pitams e hocu li uspjeti biti kao ona...

    avatar

    25.08.2008. (21:31)    -   -   -   -  

učitavam...