Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing


  • NEMANJA

    Čim sam stavio ovaj tekst Vaseljena se poboljšala za 4%, ako je vjerovati Gematriculatoru.
    Hvala Mariju Kopiću i na tome.

    avatar

    23.08.2008. (14:30)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    ovaj zlonamerno shaljivi Gunther malo je toga imao da shvati kod N-a, pa je stoga valjda text tako nishtagovoreci.
    ljudi bi se mogli podeliti u tragaoce i sveshtenike - ovom podelom mnogo ce se dobiti. tragalac trazi pre svega sebe, dok sveshtenik uglavnom sebe deli sa drugima. tragalac chitavog svog zivota trazi sebe, sopstvenu dushu; sveshteniku je njegovo Ja dato od samoga pochetka, kao preduslov svega ostalog. tragaoca svuda prati osecaj nesavrshenosti; sveshtenik je, pak, ubedjen u bitak savrshenstva.

    kada smo vec kod brkova, gledaj sada ovo:

    “Misliš onaj Nogo što nevjerojatno ubjedljivo glumi samog sebe?”

    “Taj. U filmu Leni Rifenštal Hitler igra Hitlera, ali to je sitnica, jer traje dva sata, u poredbi s Nogom koji igra Nogu od 1968. godine. R. P. Nogo u slavnoj ulozi R. P. Noga, rekao bi Haksli. R. P. Nogo piše protestne pjesme R. P. Noge. R. P. Nogo pušta brkove R. P. Noge“.

    “Ne bilo kakve! No brkove koji bude želju da takve sebi kupiš, čak da ga pitaš: gdje ste ih nabavili, ser? Vazda me to fasciniralo: i kad ide ulicom, Nogo je toliko uvjerljivo dočaravao Nogu da si želio viknnuti: pljunuti Nogo!'“

    “Jeste. Nekad je bilo zbilja potresno koliko taj Nogo zna biti sličan Nogi."

    (Marko Vešović - izvodi iz neobjavljene knjige "Mrzitelj")

    avatar

    23.08.2008. (16:59)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    Da se razumemo, prevod je vrstan, ali je text po sebi nekako plitak- gotovo kao i ta razdraganotuzna kada u kojoj se Friedrich tri puta dnevno izvoljevao badati. mislim, losh izgovor da bi se uopshte doticalo Nietzschea u ovako sitnicharskom i indiskretnom razmatranju: BRKOVI, ku'ish? kao da su brkovi bitni....

    uostalom, zashto nam Günther nije potkrepio svoju tvrdnju da sveti otac moderne veruje u vracanje Zlog? vidim kako je podeljen, i na korak do uvazavanja dosledno ludotvorne N-ove jeseni zivota: ali, kako iskreno uvaziti Nietzscheov chin, a i sam ne biti dosledan onome Da-govorecem? dakle, ko nam garantuje da Nietzsche wahnsinn (sifilisom pospeshen) nije inscenirao i iskoristio kao kulisu za jedan Da-govoreci zivot u okviru absolutne realnosti sveta (ne dakle skuchenog u klanac mozdanog fenomena, tj. predstavu o njemu): gde sudbina potvrdjuje pravdu i vice versa.

    avatar

    24.08.2008. (03:36)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    ono ludilo filozofije koju Mario prevodi sa 'pomaknutost' ... mozda bi bilo bolje prevseti sa ischashenost, izmeshtenost ... - ili: pomeshtenje, sada mi se chini najsretnijim reshenjem.

    avatar

    24.08.2008. (03:54)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    i da -
    Vagner je pichka
    sadomozohistichka.

    avatar

    24.08.2008. (04:04)    -   -   -   -  

  • srdelica

    ovo za marka vesovica je tocno. za vagnera djelomicno. a trebate slusati ovog tipa.

    http://www.youtube.com/watch?v=3owYRAAdeNo

    avatar

    24.08.2008. (04:40)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    Tomazseva muzika je ordinarno jebachka.

    avatar

    24.08.2008. (12:14)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    ponukan jutarnjim jazzom i srdelicom (good morning, heartache!) lutao sam malo po titubi- shto inache vrlo retko chinim - pogledajte shta mi je posebno zapalo za oko i penetriralo , Fine & Mellow ..., uho iza uha.

    NemanJA (i svi ostali) zashto cutite tako preteci, vrebajuci ... kao da mi spremate zamku? da li sam bilo chime ugrozio nash grandiozni plan?

    avatar

    24.08.2008. (13:13)    -   -   -   -  

  • odmak

    'wahnsinngemäss"-savršena riječ. Proročanska.

    avatar

    24.08.2008. (14:07)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    jebiga, znash i sam da mi je N slaba tachka (svako svoju sam bira - tvoje je G;): ne razumem kako se moze a ne osecati strahoposhtovanje pred kiklopskom Nietzscheovom voljom za istinu (Wille zur Wahrheit), koja se u ochima obichnih smrtnika krunishe katastrofom ludila sto razvodnjava decenijama njivljenu spoznaju filozofa zivota, pretvarajuci je tako u blato za valjanje mnogih nerasta modernog doba.
    sa svojim moralom smernosti i ljubavi prema bliznjima, cudoredju pokora i poslushnosti, hriscanstvo sveukupno u N-ovom poimanju predstavlja pobedu Sklavenmorala (ropskog morala), sa tom posledicom da jake prirode - kojih naravno i dalje ima (144.000 pravednika u belom?) - budu (i bice - niko nam vishe ne moze pomoci!) prisiljene na svakakve moguce kompromise, prepravljanja, skrivanja i neizravnosti u izrazavanju svoje snage. uprkos dionisijskom Da-govorenju Nietzsche jasno vidi sebe kao poklonika njemu tako mrskog asketskog ideala - (asketa je virtuoz ne-govorenja i time mocni anti-Dionis) : tako i sam postaje deo problema koji je pokushao da opishe kao patos distance (Pathos der Distanz). u cepajucoj visheznachnosti on je zivot posvetio saznanju, njegov najjachi motor bila je volja za istinu. ali, da li ta ozloglashena Wille zur Wahrheit, koja se otklanja od spontane zivotne teznje okrecuci se protivu blagotvornih zivotnih iluzija zamrachujuci za njega plodne horizonte - da li, dakle, ta volja za istinom i sama proizlazi iz asketskog duha, koji se useca u zivot?!
    ako se na vrhu ove volje chovek i njegov svet pomeshtaju iz fokusa (kao nebitni), ako nauke rade na samosmanjivanju choveka u kosmosu (Selbstverkleinerung des >Menschen), ako volja za istinu privodi jednom chestitom ateizmu - onda je to strahoposhtovanje nalazuca katastrofa jednog dvehiljadegodishnjeg odgoja (stega) za istinu, koji si na kraju zabranjuje laz u veri u Boga. (...die Ehrfurcht gebitende Katastrophe einer zwietausendjährigen Zucht zur Wahrheit, welche am Schlusse sich die Lüge im Glauben an Gott verbietet). ovaj Zucht je takodje hrishcanski asketizam. Nietzsche zna da je nuzno i sam poslednje zamorche na ovom putu. i tako na kraju Genealogije morala N dolazi do samoga sebe, pitajuci se: kakav bi smisao imalo svo nashe postojanje, ako ne taj, da se u nama ona volja za istinu samoj sebi pojavi kao problem u svesti? (Welchen Sinn hätte unser ganzes Sein, wenn nicht den, dass in uns jener Wille zur Wahrheit sich selbst a l s P r o b l e m zum Bewustsein gekommen wäre?

    avatar

    24.08.2008. (15:14)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    ok - povlachim u nose! (ahahaah)
    (zanose Nietzscheovih rechi u prethodnim unosima, htjedoh rec'). ...kakvo zajebano, otresito prezime imao je Fritz da nosi, ne?)

    jedna od poslovica pakla glasi: Sve u shta se moze verovati, slika je istine. (WBlake)

    avatar

    25.08.2008. (22:43)    -   -   -   -  

  • markiz

    Varaš se Igra. Mislim da je u redu da ti to priopštim ovako javno, na vaseljeni.
    "Sve u što se može vjerovati, slika je istine"
    je definicija raja...

    avatar

    25.08.2008. (23:53)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Igra, znao si gdje sam danas, dakle, ne za-nosi se. Ahahahahaha...
    Idemo malo, znam ja što tebi fali:
    Na kraju Genealogije morala Nietzsche dolazi do samoga sebe, pitajući se: Kakav bi smisao imalo svo naše postojanje, ako ne taj, da se u nama ona volja za istinu samoj sebi pojavi kao problem u svesti?
    Ha, ha, ha, hoćeš kazati da Nietzsche skončava kao hegelijanac, i to na početku svoga dolaženja samome sebi?
    Pogledaj pažljivije: Volja za istinu samoj sebi pojavljuje se kao problem u svijesti!
    Odlično.
    Slažem se.
    Ha, ha, ha, brkati inverzni, bioplatonički idealist koji naročito voli kupke! Ha, ha, eno ti gore većeg veselja, stipu bona Nietchea, iako ti je ovaj tekst, unatoč nepotrebnoj metaforici, čudesno pregledan: gotovo da nisam vjerovao svojim očima.
    Izuzev izvoda koji se pita je li Volja za Istinu i sama proizvod asketskoga duha: kako opisuješ tu volju - koja se otklanja od spontane zivotne teznje okrecuci se protivu blagotvornih zivotnih iluzija zamrachujuci za njega plodne horizonte ne ostavljaš mjesta sumnji.
    Inače, velim, neobično pregledno. Što se zbiva?

    avatar

    26.08.2008. (00:40)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    William Blake (1757-1827):

    Proverbs of Hell

    In seed time learn, in harvest teach, in winter enjoy.
    Drive your cart and your plow over the bones of the dead.
    The road of excess leads to the palace of wisdom.
    Prudence is a rich, ugly old maid courted by Incapacity.
    He who desires but acts not, breeds pestilence.
    The cut worm forgives the plow.
    Dip him in the river who loves water.
    A fool sees not the same tree that a wise man sees.
    He whose face gives no light, shall never become a star.
    Eternity is in love with the productions of time.
    The busy bee has no time for sorrow.
    The hours of folly are measur'd by the clock; but of wisdom, no clock can measure.
    All wholesome food is caught without a net or a trap.
    Bring out number, weight and measure in a year of dearth.
    No bird soars too high, if he soars with his own wings.
    A dead body revenges not injuries.
    The most sublime act is to set another before you.
    If the fool would persist in his folly he would become wise.
    Folly is the cloak of knavery.
    Shame is Pride's cloke.
    Prisons are built with stones of law, brothels with bricks of religion.
    The pride of the peacock is the glory of God.
    The lust of the goat is the bounty of God.
    The wrath of the lion is the wisdom of God.
    The nakedness of woman is the work of God.
    Excess of sorrow laughs. Excess of joy weeps.
    The roaring of lions, the howling of wolves, the raging of the stormy sea, and the destructive sword, are portions of eternity, too great for the eye of man.
    The fox condemns the trap, not himself.
    Joys impregnate. Sorrows bring forth.
    Let man wear the fell of the lion, woman the fleece of the sheep.
    The bird a nest, the spider a web, man friendship.
    The selfish, smiling fool, and the sullen, frowning fool shall be both thought wise, that they may be a rod.
    What is now proved was once only imagin'd.
    The rat, the mouse, the fox, the rabbit watch the roots; the lion, the tyger, the horse, the elephant watch the fruits.
    The cistern contains: the fountain overflows.
    One thought fills immensity.
    Always be ready to speak your mind, and a base man will avoid you.
    Every thing possible to be believ'd is an image of truth.
    The eagle never lost so much time as when he submitted to learn of the crow.
    The fox provides for himself, but God provides for the lion.
    Think in the morning. Act in the noon. Eat in the evening. Sleep in the night.
    He who has suffer'd you to impose on him, knows you.
    As the plow follows words, so God rewards prayers.
    The tygers of wrath are wiser than the horses of instruction.
    Expect poison from the standing water.
    You never know what is enough unless you know what is more than enough.
    Listen to the fool's reproach! it is a kingly title!
    The eyes of fire, the nostrils of air, the mouth of water, the beard of earth.
    The weak in courage is strong in cunning.
    The apple tree never asks the beech how he shall grow; nor the lion, the horse, how he shall take his prey.
    The thankful receiver bears a plentiful harvest.
    If others had not been foolish, we should be so.
    The soul of sweet delight can never be defil'd.
    When thou seest an eagle, thou seest a portion of genius; lift up thy head!
    As the caterpiller chooses the fairest leaves to lay her eggs on, so the priest lays his curse on the fairest joys.
    To create a little flower is the labour of ages.
    Damn braces. Bless relaxes.
    The best wine is the oldest, the best water the newest.
    Prayers plow not! Praises reap not!
    Joys laugh not! Sorrows weep not!
    The head Sublime, the heart Pathos, the genitals Beauty, the hands and feet Proportion.
    As the air to a bird or the sea to a fish, so is contempt to the contemptible.
    The crow wish'd every thing was black, the owl that every thing was white.
    Exuberance is Beauty.
    If the lion was advised by the fox, he would be cunning.
    Improvement makes strait roads; but the crooked roads without improvement are roads of genius.
    Sooner murder an infant in its cradle than nurse unacted desires.
    Where man is not, nature is barren.
    Truth can never be told so as to be understood, and not be believ'd.
    Enough! or too much.

    avatar

    26.08.2008. (00:43)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    What is now proved was once only imagin'd.
    imash overlook, vjeruj ochima -
    Every thing possible to be believ'd is an image of truth.

    kako da ti kazzem - u pravu si.

    kada kazem da zamrachuje njegove plodne povrshine, milsim na zivot - na njegove. nema sumnje da ne ostavljam mesto sumnji.

    avatar

    26.08.2008. (00:54)    -   -   -   -  

  • pooka

    william Blake, ha ha ha... koja suprotnost Ničeu... koji originalni luđak i koji genij koji je stvorio svoju mitologiju, svoj 'filozofski' sustav, sve to izrazio beskrajno nepojmljivo lijepom engleskom jeziku i onda sve to još i nacrtao tehnikom uzastupnih otisaka iluminantnih boja... čovjeka koji je cijeli život volio samo jednu ženu koju je naučio da piše i da čita i koja mu je pomagala u izradi grafika, koja mu je bila jedini žensko model, koja je ostala uz njega do smrti iako su svi vjerovali da je bio potpuno lud i izgubljen slučaj spiritualno-kvaziumjetničkog šarlatana... kako kaže onaj grgić ili Grčić... 'Čovjek koji bi ugrijao promrzlog Isusa loženjem cjepanica napravljenih od križa.'... čovjek koji nije dopuštao kontaminaciju božjeg u čovjeku svođenjem istog na išta manje od čuda, onog svetog koje je takvo samim tim što je živo, dijelom svijeta koji nije sredstvo nego svrha baš kao što ni drugi čovjek nije sredstvo nego uvijek i samo svrha... bog kojeg je Isus oborio i stavio u svakog tko je dovoljno siromašan duhom da mu iluzija naslijeđenog i onog tako primamljivo sigurnog pred izazovom straha nije nešto čemu ne može odoljeti već vidi u životu (svijetu) i čovjeku onu svetost čuda, beskraj i vječnost u zrnu pijeska na dlanu kojem ne postoji jednak u cijelom univerzumu. Moć koju tako beskompromisno propagira Blake nije nemoralna, ona je samo odbijanje samosažaljenja i samosakaćenja koju ljudima nude pod lažnim nazivom 'krepkosti'... Blakeovo 'janje' i njegov 'tigar' su nerazdvojni u svakom čovjeku i snaga i strahom puna simetrija pojave tigra koju je 'framed' besmrtna ruka i oko, snaga je koja pevazilazi snagu svog kreatora jer se Blake pita 'What immortal hand or eye DARED to frame thy fearfull symetry', baš kao što i 'janje' nije puki i ponizni materijal za klanje već ljudska osobnost da prizna svoje sudjelovanje u svijetu u kojem mu je ponekad namjenjena i uloga janjeta, onog koji će se iz poštovanja sebe predati i sudjelovati u svetosti života. Blake je neko vrijeme štovao određenog Svedeborga, poznatog mistika kojeg je Kant demontirao sa užitkom... bili su suvremenici njih dvoje, Blake i Kant... teško da je moguće zamisliti dvije različite osobnosti, Blake je bio smatran totalnim luđakom od strane svih svojih susjeda, Kant je molio nekog čovjeka da skrati jablane jer su mu vremenom spriječili pogled na zvonik u kojem je uživao svaki dan... i čovjek ga je bez razmišljanja poslušao. Blake je kasnije odjebao Svedeborga i njegov sustavni poredak anđela na nebu. Ali osim volje za moći ravnom onoj božanskoj koju su i jedan i drugi dijelili evo jedan Kantov citat koji bi bez imalo problema mogao proći kao Blakee-ov... ' Out of timber so crooked man is made of that no straight line can be found in it.' ... ili 'Čovjek je napravljen od tako čvorastog drveta da je nemoguće iz njega izvući niti jednu ravnu crtu.' Toliko o Kantovoj rigidnosti. Kant nije bio umjetnik iako je njegova 'reflektivna spoznajna moć' iz 3. kritike osnov cjelokupne suvremene umjetnosti prebacivanjem 'umjetnosti' sa objekta u onog koji 'promatra' i iznova i iznova razumom pokušava probaviti ono 'umjetnički lijepo' i baš taj beskrajni niz neuspjeha tjera ga i mami ga na daljnje uživanje u 'lijepom'. Ma koliko puta pročitali 'Tyger' nećete je moći pripitomiti... Blake je to napisao, Kant je objasnio kako ste ušli u svijet štovanja svetog kroz umjetnost... drugi stavak sedme Beethovenove simfonije, 129. Shakespearov sonet, igra života, vjere i 'redemtion' je engleska riječ u obitelji Karamazovih stavljena između korica knjige... 'Yossarian jumped. Nately's whore was hiding just outside the door. The knife came down, missing him by inches, and he took of.'... moć je ljepota života svetosti svijeta, dobrota je moć uživanja u toj ljepoti svetosti bez da se šteta koju smo naslijedili i kojoj smo skloni ne povećava već smanjuje... onaj prijelaz u psalmu 22... iz bezizlaznosti užasne sudbine u čistu pobjedu vjere u slobodu... kakvo očajanje zbog ostavljenosti? kakav trenutak ljudske slabosti? 'Be thou not far, my Lord... my STRENGHT haste thee to help me...' Moć je nezamislivost samosažaljenja i strijeljanje svih onih, a posebno Hajdagera koji ju propovjedaju jer nacizam je imao onaj 'Crazy Ivan' manevar, iz čiste i aktivne agresije kojoj se suprotstavlja zdrav razum i pristojnost koji je osuđuju, prelazi se u maskiranu i pasivnu agresiju, u ulogu žrtve koja ima pravo da svoj jadni položaj osveti aktivnom agresijom... ništa 'moćno' nije bilo u nacizmu... puki fetišistički manirizam.

    avatar

    29.08.2008. (00:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...