Čim sam pročitala naslov, znala sam o čemu je riječ. Drago mi je što si ovoj tužnoj i usputnoj novinskoj vijesti, koja je bila predodređena da se već sutradan zaboravi, na svoj osebujni način udahnuo život. Znam djevojčicu koja je oči isplakala nakon jednog takvog nasilnog rušenja hrasta. Kada je smogla hrabrosti, prišla mu je blizu, pokupila nekoliko žirova, par listova i grančica, a onda je kod kuće u okvir složila neku svoju instalaciju uz koju je zapisala: podsjećaj na najdraži hrast pored moje kuće. Ona je svoju tugu odbolovala na svoj način, a odrastao, umoran čovjek, nažalost, nije više našao dovoljno snage. :( Sumorna je vizija mladosti koja ništa više ne ćuti, ali ja se ipak još uvijek nadam da i za njih ima nade.
23.08.2008. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah Miško, tužna je ova priča, ali nažalost u njoj ima puno, puno istine.........Mi stanujemo u ulici koja se zove Ulica borova i bila je puna borova, a onda su počeli rušiti borove i graditi jednu po jednu kuću.........Danas u cijeloj ulici nema više ni jednog bora, a ulica se još uvijek zove Ulica borova. Tvoje priča je predivno napisana, ti si doista majstor i trebao bi objaviti knjigu..........:-)))))))
23.08.2008. (16:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh, da, srušiti staro stablo, za mene je kao ubistvo čovjeka.
moja je ulica imala drvored breza, sad su ostale dvije pred mojom kućom, i još koja na drugom kraju ulice. svima smeta lišće i korijenje koje diže nogostup ... prije neki dan mi dođoše da potpišem formular zahtjeva za sječu ... sad ih smetaju i breze pred mojom kućom, iako ja pometem i pred njihovima ... ne dam odsjeći ni grančicu, rekoh ... tim istima koji parkiraju svoje limene kante u hladu mojih breza ...
a uz moj faks je prekrasan stari hrast lužnjak, dio nekadašnjeg parka ... svake godine sa strepnjom gledam hoće li prolistati ... taj pamti generacije ...
http://www.youtube.com/watch?v=DTD-aPtxKoo
When the last tree has been taken, the last river has been poisoned caught the last fish from the ocean eat your money then.
23.08.2008. (19:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Osim trčanja, veseli me i asocijacija, to to znači :D
Pred zgradom gdje živim su poslije rata kada nije doista važio zakon napravili ilegalno parkiralište kamiona. Sada je srušeno, ali kada su ga gradili su bezdušno posjekli stoljetna stabla tužnih vrba. Za rasplakat se.
24.08.2008. (01:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osjecaji za bilo koga i bilo sto se, ne samo ne cijene i izbjegavaju, nego izruguju i nastoji se napakostiti svakom tko ih pokaze... .....ali samoubistvo........to je jos jedan hrast-gorostas manje....
24.08.2008. (02:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mogu. Na svoj sasvim uobičajeni način (kako razgovaram s najboljim prijateljem) sva pitanja koja je Suzuki nabrojio su mi smiješna. Na sva imam odgovore. Ne onakve (duhovne) kakve bi htjeli, ali za čovjeka Europljanina ispravne odgovore. Mogu kako ne. Koliko ti teško može biti čuti pljesak jedne ruke? Pljesneš..kako da objasnim..prstima po dlanu. hahaha Čuje se, jako se dobro čuje. Tako smo u srednjoj znali pljeskati u kazalištu ako smo se držali za ruke. :))
24.08.2008. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postoji jer sreća može ići i u samo jednom smjeru, ali prava sreća. Možeš voljeti majku, a izgubiti oca, tako da kažem. Opet, ne bi trebala sreća ostaviti praznine jer ultimativna (i jedina prava pravcata) sreća je ako je jedino veliko što osjećaš. To je i ljubav i osjećaj slobode i sve.
24.08.2008. (12:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malo mi je suludo ubiti se zbog hrasta, ali razumijem cijelu poantu... Još je više suludo rušiti stari hrast, lijepa autobusna stanica mogla bi biti i u hladovini njegove krošnje, ili koji metar isperd ili iza njegova debla.... Ne poštuju ljudi darove prirode, a to se očituje i u takvim, naizgled banalnim, djelima....
24.08.2008. (19:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ RB mama Pun pogodak, naravno. Crna mi je kronika nepresušni izvor inspiracije...na sreću ili na žalost, kako se uzme... Lijep pozdrav! @ odmor za umorna srca Tužna i istinita (naravno, malo dotjerana s moje strane)... A za knjigu...pa, vidjeti ćemo, ima vremena. još sam mlad..ha ha ha ... @ rU To i jest slično! Ali mi volimo ubijati, zar ne? @ smisaozivota42 Sve ruše, sve gaze ... pa i nas same. Ali dobrim smo dijelom sami krivi za to ... @ necutako Sve je manje istinskih divova, onih lažnih sve više... @ Brunx Uvijek je suludo ubiti se... @ Koraljka Žao mi je...čuvaj se! :)
24.08.2008. (21:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nadahnuo te događaj iz Zagorja. Čitala sam i razmišljala o tome kako se čovjek veže uz nešto i onda više nema ništa kad mu to oduzmu. Drago mi je da te taj događaj inspirirao, stvarno se može zamisliti nad tim. Pozdrav
25.08.2008. (11:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@smisao života @miško - sreća je nemjerljiva, poput praznine. nečujna, poput tišine. odgovor na koan je prosvijetljenje. odgovor "europskog" čovjeka je ego, strah. Ja ne čujem pljesak jedne ruke, samo kada pljesnu obje. No onaj zvuk što ga napravi jedna za sebe je neobjašnjiv kao i sreća.
najljepši pozdrav
25.08.2008. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ zazen Hvala što učestvuješ i daješ svoj doprinos diskusiji o sreći ... Za mene je sreća ustati ujutro sa spoznajom da odlazim trčati ... i u pravu si, nemjerljiva je, čak je ni ja sam ne mogu izmjeriti, ali je i te kako osjećam!
Možda @smisaoživota čuje pljesak jedne ruke?
Lijep pozdrav! @ Tražeći sebe Čudan je i sam život, zar ne? :)
25.08.2008. (12:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
RB mama
Čim sam pročitala naslov, znala sam o čemu je riječ. Drago mi je što si ovoj tužnoj i usputnoj novinskoj vijesti, koja je bila predodređena da se već sutradan zaboravi, na svoj osebujni način udahnuo život. Znam djevojčicu koja je oči isplakala nakon jednog takvog nasilnog rušenja hrasta. Kada je smogla hrabrosti, prišla mu je blizu, pokupila nekoliko žirova, par listova i grančica, a onda je kod kuće u okvir složila neku svoju instalaciju uz koju je zapisala: podsjećaj na najdraži hrast pored moje kuće. Ona je svoju tugu odbolovala na svoj način, a odrastao, umoran čovjek, nažalost, nije više našao dovoljno snage. :( Sumorna je vizija mladosti koja ništa više ne ćuti, ali ja se ipak još uvijek nadam da i za njih ima nade.
23.08.2008. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
ah Miško, tužna je ova priča, ali nažalost u njoj ima puno, puno istine.........Mi stanujemo u ulici koja se zove Ulica borova i bila je puna borova, a onda su počeli rušiti borove i graditi jednu po jednu kuću.........Danas u cijeloj ulici nema više ni jednog bora, a ulica se još uvijek zove Ulica borova.
Tvoje priča je predivno napisana, ti si doista majstor i trebao bi objaviti knjigu..........:-)))))))
23.08.2008. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
eh, da, srušiti staro stablo, za mene je kao ubistvo čovjeka.
moja je ulica imala drvored breza, sad su ostale dvije pred mojom kućom, i još koja na drugom kraju ulice.
svima smeta lišće i korijenje koje diže nogostup ...
prije neki dan mi dođoše da potpišem formular zahtjeva za sječu ... sad ih smetaju i breze pred mojom kućom, iako ja pometem i pred njihovima ...
ne dam odsjeći ni grančicu, rekoh ... tim istima koji parkiraju svoje limene kante u hladu mojih breza ...
a uz moj faks je prekrasan stari hrast lužnjak, dio nekadašnjeg parka ... svake godine sa strepnjom gledam hoće li prolistati ... taj pamti generacije ...
http://www.youtube.com/watch?v=DTD-aPtxKoo
When the last tree has been taken,
the last river has been poisoned
caught the last fish from the ocean
eat your money then.
23.08.2008. (19:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Osim trčanja, veseli me i asocijacija, to to znači :D
Pred zgradom gdje živim su poslije rata kada nije doista važio zakon napravili ilegalno parkiralište kamiona. Sada je srušeno, ali kada su ga gradili su bezdušno posjekli stoljetna stabla tužnih vrba. Za rasplakat se.
24.08.2008. (01:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
osjecaji za bilo koga i bilo sto se, ne samo ne cijene i izbjegavaju, nego izruguju i nastoji se napakostiti svakom tko ih pokaze...
.....ali samoubistvo........to je jos jedan hrast-gorostas manje....
24.08.2008. (02:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Mogu. Na svoj sasvim uobičajeni način (kako razgovaram s najboljim prijateljem) sva pitanja koja je Suzuki nabrojio su mi smiješna. Na sva imam odgovore. Ne onakve (duhovne) kakve bi htjeli, ali za čovjeka Europljanina ispravne odgovore. Mogu kako ne. Koliko ti teško može biti čuti pljesak jedne ruke? Pljesneš..kako da objasnim..prstima po dlanu. hahaha
Čuje se, jako se dobro čuje. Tako smo u srednjoj znali pljeskati u kazalištu ako smo se držali za ruke. :))
24.08.2008. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Nekako...nisam u tom svijetu uopće.
24.08.2008. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Postoji jer sreća može ići i u samo jednom smjeru, ali prava sreća. Možeš voljeti majku, a izgubiti oca, tako da kažem. Opet, ne bi trebala sreća ostaviti praznine jer ultimativna (i jedina prava pravcata) sreća je ako je jedino veliko što osjećaš. To je i ljubav i osjećaj slobode i sve.
24.08.2008. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brunx
Malo mi je suludo ubiti se zbog hrasta, ali razumijem cijelu poantu...
Još je više suludo rušiti stari hrast, lijepa autobusna stanica mogla bi biti i u hladovini njegove krošnje, ili koji metar isperd ili iza njegova debla....
Ne poštuju ljudi darove prirode, a to se očituje i u takvim, naizgled banalnim, djelima....
24.08.2008. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Jesam nešto bolje, ali ne dobro, umorna, bezvoljna....
24.08.2008. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
@ RB mama
Pun pogodak, naravno. Crna mi je kronika nepresušni izvor inspiracije...na sreću ili na žalost, kako se uzme...
Lijep pozdrav!
@ odmor za umorna srca
Tužna i istinita (naravno, malo dotjerana s moje strane)...
A za knjigu...pa, vidjeti ćemo, ima vremena. još sam mlad..ha ha ha ...
@ rU
To i jest slično!
Ali mi volimo ubijati, zar ne?
@ smisaozivota42
Sve ruše, sve gaze ... pa i nas same. Ali dobrim smo dijelom sami krivi za to ...
@ necutako
Sve je manje istinskih divova, onih lažnih sve više...
@ Brunx
Uvijek je suludo ubiti se...
@ Koraljka
Žao mi je...čuvaj se! :)
24.08.2008. (21:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
jutro, misko.
i ja kavu pijem, natenane.
a što čeka tvoja već napisana priča, misko tajanstveni?
neki poseban timing?
25.08.2008. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kontesa Nera
Nadahnuo te događaj iz Zagorja. Čitala sam i razmišljala o tome kako se čovjek veže uz nešto i onda više nema ništa kad mu to oduzmu. Drago mi je da te taj događaj inspirirao, stvarno se može zamisliti nad tim.
Pozdrav
25.08.2008. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
@ rU
Vratili smo se...
Priča izlazi u 12:00 ...he he...
@ freya
Malo se njih zamislilo nad tim događajem...
Pozdrav! :)
25.08.2008. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zazen
@smisao života @miško - sreća je nemjerljiva, poput praznine. nečujna, poput tišine. odgovor na koan je prosvijetljenje. odgovor "europskog" čovjeka je ego, strah. Ja ne čujem pljesak jedne ruke, samo kada pljesnu obje. No onaj zvuk što ga napravi jedna za sebe je neobjašnjiv kao i sreća.
najljepši pozdrav
25.08.2008. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
Čudna su pripadanja i životi...ideali za koje smo spremni umrijet i onaj osjećaj da je nakad davno bilo puno bolje
25.08.2008. (11:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
@ zazen
Hvala što učestvuješ i daješ svoj doprinos diskusiji o sreći ...
Za mene je sreća ustati ujutro sa spoznajom da odlazim trčati ... i u pravu si, nemjerljiva je, čak je ni ja sam ne mogu izmjeriti, ali je i te kako osjećam!
Možda @smisaoživota čuje pljesak jedne ruke?
Lijep pozdrav!
@ Tražeći sebe
Čudan je i sam život, zar ne? :)
25.08.2008. (12:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...