Puno znači kad vidiš da nisu zaboravljeni, ali poslije toga dana za nas opet započinje novi ciklus bola, tuge i jada. Započinje još jedan životni krug kojeg sada mjerimo od dana kad su posljednji puta bili ovdje jer je od toga dana naš život podvučen posebnom crtom, onom istom koja nam ne dozvoljava, da nam se smiju oči, da se radujemo života radi, da se radujemo radi njih.
22.08.2008. (22:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni je jako puno značilo kad sam ih vidjela taj dan. Moje srce makar taj dan je ponovno živnulo. Možda ni sami nisu bili svjesni koliko nam to znači, ali ja sam im neizmjerno zahvalna na tome. Cijeli dan smo se družili, pričali, bili na grobu, čak sam se i nasmijala s njima. Toliko su divni mladi ljudi. Bilo ih je odasvud, neki su doputovali iz Zagreba, D, Miholjca, Splita, Našica, Sl. Broda, a ovih iz okolnih mjesta ni sama neznam. Svi su se predstavili, ali ja od uzbuđenja i pomiješanih emocija nisam uspjela zapamtiti. Cijelo sam vrijeme razmišljala da li bi Josip bio zadovoljan da ovo vidi, da li se smije odnekuda, ali sam isto tako očekivala da se pojavi, onako nasmijan i ponosan... Oni su učinili i ove dane puno lakšima.... iako se ništa ne može zaboraviti.
22.08.2008. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne prođe ni jedan dan da vas sve ne obiđem, tako sam i tu bila još jučer i vidjela nove riječi, novi post, ali sam samo nijemo gledala u sliku i nisam imala snage ništa ti napisati. Ni sada ne znam što reći, drago mi je da su ti Josipovi prijatelji došli i olakšali bar malo te teške dane...
23.08.2008. (10:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija, draga moja, ja bih ( kao i ti i sve mi vjerojatno) da apsolutno NIKOGA ne vidim cijeloga života samo da su oni...samo da su oni ...samo da su oni ...živi. U vrijeme mog odsustva iz Umaga ( to je bilo samo 17 dana) Zlatko mi je rekao da je jedan dan zatekao 20 svijeća na njezinom ...ha, mjestu. Možda su bile cure iz srednje škole, ne znam. Ali to me istodobno nije učinilo sretnom ili ne znam, eto razmišljam, zadovoljnom što je ne zaboravljaju. Ja samo želim da mi se moje dijete vrati. Samo to. I kivna sam na sve ostalo i na sve ostale. Ali ću ti reći i ovo: pročitaj onu knjigu, ima nešto u njoj, ima nešto smirujuće, nešto smislenoga. Danas, tamo kod Une, bila sam smirena, samo sam ponavljala: " Una, to je bio deal, zar ne, samo deal, moj i tvoj?"
23.08.2008. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Puno znači kad vidiš da nisu zaboravljeni, ali poslije toga dana za nas opet započinje novi ciklus bola, tuge i jada. Započinje još jedan životni krug kojeg sada mjerimo od dana kad su posljednji puta bili ovdje jer je od toga dana naš život podvučen posebnom crtom, onom istom koja nam ne dozvoljava, da nam se smiju oči, da se radujemo života radi, da se radujemo radi njih.
22.08.2008. (22:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Meni je jako puno značilo kad sam ih vidjela taj dan. Moje srce makar taj dan je ponovno živnulo. Možda ni sami nisu bili svjesni koliko nam to znači, ali ja sam im neizmjerno zahvalna na tome. Cijeli dan smo se družili, pričali, bili na grobu, čak sam se i nasmijala s njima. Toliko su divni mladi ljudi. Bilo ih je odasvud, neki su doputovali iz Zagreba, D, Miholjca, Splita, Našica, Sl. Broda, a ovih iz okolnih mjesta ni sama neznam. Svi su se predstavili, ali ja od uzbuđenja i pomiješanih emocija nisam uspjela zapamtiti. Cijelo sam vrijeme razmišljala da li bi Josip bio zadovoljan da ovo vidi, da li se smije odnekuda, ali sam isto tako očekivala da se pojavi, onako nasmijan i ponosan... Oni su učinili i ove dane puno lakšima.... iako se ništa ne može zaboraviti.
22.08.2008. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Ne prođe ni jedan dan da vas sve ne obiđem, tako sam i tu bila još jučer i vidjela nove riječi, novi post, ali sam samo nijemo gledala u sliku i nisam imala snage ništa ti napisati.
Ni sada ne znam što reći, drago mi je da su ti Josipovi prijatelji došli i olakšali bar malo te teške dane...
23.08.2008. (10:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Marija, draga moja, ja bih ( kao i ti i sve mi vjerojatno) da apsolutno NIKOGA ne vidim cijeloga života samo da su oni...samo da su oni ...samo da su oni ...živi.
U vrijeme mog odsustva iz Umaga ( to je bilo samo 17 dana) Zlatko mi je rekao da je jedan dan zatekao 20 svijeća na njezinom ...ha, mjestu. Možda su bile cure iz srednje škole, ne znam. Ali to me istodobno nije učinilo sretnom ili ne znam, eto razmišljam, zadovoljnom što je ne zaboravljaju. Ja samo želim da mi se moje dijete vrati. Samo to. I kivna sam na sve ostalo i na sve ostale.
Ali ću ti reći i ovo: pročitaj onu knjigu, ima nešto u njoj, ima nešto smirujuće, nešto smislenoga. Danas, tamo kod Une, bila sam smirena, samo sam ponavljala: " Una, to je bio deal, zar ne, samo deal, moj i tvoj?"
23.08.2008. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
Marija draga,ostavljam vam svoje pozdrave i mislim puno na vas.
27.08.2008. (23:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...