Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing

  • vertebrata

    Hahahaha, koji zakon. Dave Rula!

    avatar

    12.08.2008. (23:16)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Da, da, nevjerojatan je: čudesno je tih u načinu na koji pripremi foru, recimo ova druga rečenica teksta (o hrani kao vrhuncu), ali čim počne izvrtanje nema kraja sve do kraja: I need to locate some immortal herbs, because last night I definitely drank too much at the dragon boat festival.
    Eto, to je razlog zbog kojega ipak patim što život provodim u ovoj pripizdini. Ovdje je takav netko nemoguć. Možeš li zamisliti da Barry dođe sa svojim tekstom u redakciju "Jutarnjeg"? Tamo bi ga poslali na razogovr Tomiću, a on bi kazao da tu nema robe jer nema malicije: kartica i pol teksta, a ni jedne uvrede!? Tek spomen vlade, ali nigdje premijera!
    Pa kakav je to humor?

    avatar

    12.08.2008. (23:36)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    (brishi prethodni, majke mi)

    u interviewima objavljenim u dva belgijska chasopisa (koji mozda odgovaraju razlichitim susretima), Celiné izmedju ostalih pitanja iz chuvenog upitnika MProusta ovako odgovara na to koje mu je omiljeno svojstvo choveka,:

    -Nema ga!... nepotrebno... majmun... "chovekoliki" .... Covek ne postoji ... iluzija coveka ... to je uzasan promasaj ... nijedne dobre osobine .... boga mu!... Homo faber... dobar samo u izmishljanju kako da ode na Mesec... materijalizam, da shta ... materinski nagon ... reprodukcija preovladjuje! Tvrde da su ljudi ... da ... neka vrsta shtetnog majmuna... pohotljivog ..."chovekoliki"... pohotljiv u mladosti, prepreden u starosti ... "chovekoliki" ... da,
    mali moj ... "chovekoliki"... 'Ecce homo' ... ma nemoj mi reci! nihil homo... eto!"

    (ma evo ti josh, zanimljivo je - i bittersweet)

    -Sta bi bila po vama najveca nesreca?
    --Rak na losem mestu ... tacnije- rak grla... To, bogami ... Trideset i pet godina medicine... gadno... Do vraga!

    -Sta biste voleli da ste?
    -Nepoznat i bogat! Uh, fuj ... to je sve ... grubo je.

    -Povodom vashe umetnosti ...
    - E, pa nisam obdaren... To ne... Mnogo koncepata pravim...

    -Shta mislite o ovoj rechenici Zilijena Grina: "Nije vazno ni pisati, ni biti, vec kad covek ima shta da napishe, ono shto vredi truda."
    -Mnogo je zapetljano, vrlo uobrazeno.

    -Vash san o sreci?
    -Da sam bogat, da vishe ne objavljujem, da me zaborave ... ovde je to zamrsheno.

    -Vasha glavna mana?
    -Ne vidim da imam mana ... ne ...ne bavim se drugima ... Pice? Karte? Nishta od toga u mene! Nikada nisam uzeo odmor ... nemam smrtnih grehova

    -Glavna crta Vasheg karaktera?
    -Nekad - privrzenost. Sad?... da me ostave na miru!... povlachenje... Zaduzio sam se zbofg tih svinja!!! Bas me briga... moram da sljakam za izdavaca... Govnarija... Treba mi dobrih 8-9 miliona....

    -Sta najvise cenite kod svojih prijatelja?
    -Nemam ih!... u zatvoru, u celiji, davao sam dokaze prijateljstva, ja!... lopovima, ubicama... Kad je Cezar van zakona, srece samo ubice!...

    -Sta mrzite iznad svega?
    -Buku...

    -Istorijski likovi koje najvishe prezirete?
    -Neke nista vise od drugih... Ljudi... svi "covekoliki"... (vrlo brzo sa nekim izbezumljenim besom) covekoliki....covekoliki... covekoliki!!! Rimski cirkus...eto... vivisekcija... borbe gladijatora... Takav je covek... to mu je u glavi...

    _Kako biste voleli da umrete?
    -Sto je moguce bezbonije... s mojih 35 godina agonije... Da se bez bola izvrnem.

    _Vasi omiljeni pisci prozaisti?
    -Rami, Moran, Rable, Lafonten ...
    _vasi omiljeni pesnici?
    -Ne smeju se ni pomenuti... suvise ih je prostituisao radio, i reklama, i trgovina ...
    -Vasi junaci u stvarnom zivotu?
    -Nema ih, dodjavola.... Shvajcer, folirant ...Opat Pjer ... i on ... odvratno... prostitucija, moj kurac...
    -Vase omiljene junakinje u stvarnom zivotu?
    -Zavisi... nema potrebe za junakinajma! Kad je covek mlad, u redu! Menja se to s godinama... kad je covek mlad... neka lepa zena... da je povalish...
    -Vase istorijske junakinje?
    -Gluposti... Pitanja za zenskice!... umetnost je nagrizena sarlatanstvom.
    -Koje je vahse nachelo?
    -"Cutati!"... Zao mi je sto sam govorio.

    U tom casu LFC je zacutao... Osecam da mu je dosta mojih glupih pitanja. I meni je, uostalom...

    interview je dat Zaku Izoaru, u oktobru 1959.)

    avatar

    13.08.2008. (00:19)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Odlično.
    Zastao sam u jednom trenutku...naime, Celine i ja dali smo na vlast isti odgovor na jedno suštinsko pitanja: Što biste voljeli biti?
    Ja sam odgovorio AB*.
    Anoniman i bogat.
    Kasnije su se Hrvatskom razmilile verzije ovog odgovora u formi: Znate kako kaže ona židovska poslovica, treba biti anoniman, bogat i zdrav.
    Ovdje je svaka mudrost impersonalna. Čim kažeš nešto lucidno, mora da je narodna poslovica!
    Jeb'o takav narod koji pamet nalazi samo u poslovicama.
    (Jergović bi tu dodao: Bolje bi mu bilo da pametno posluje.)
    ______________

    *"Ovo pitanje je u potpunoj suprotnosti suprotnosti s mojom težnjom da postanem »AB« (anoniman i bogat). Potpuno mi je irelevantno hoće li tko, osim moje obitelji i prijatelja misliti na mene, a ne daj Bože pamtiti me." (Imaš to na netu, upiši dio ove rečenice u Google i naći ćeš.)

    avatar

    13.08.2008. (01:15)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Igra, jesi li ti čitao:
    Trice za jedno krvoproliće ( Bagatelle pour un massacre, 1937.)
    Škola za leševe (l'École des cadavres, 1938.)
    Naime, kako stoje stvari s tom njegovom argumentacijom da je WWII plod judeo-marksističke urote?
    Koja je to argumentacija?

    avatar

    13.08.2008. (01:36)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Meni je Žižek antipatičan koliko i vama Jergović. Upoznao sam ga prije desetak godina kad sam ga intervjuirao za Globus u njegovom ljubljanskom stanu a zadnji put me uživo razočarao na ne tako davnom predavanju u KIC-u. Mnogo, brate, šeta, s teme na temu, iz minute u minutu, a stan mu je pun videokaseta, ne knjiga. I to kurčenje s Hegelom kao najskupljom malograđanskom opremom, pih.

    avatar

    13.08.2008. (02:04)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    da, chitao sam Selina:
    igrom sluchaja obreli smo se pred silovitim, premda neochekivanim ukazanjem anarhichnog individualizma koji razara duh, a zajedno sa njim i drushtveno telo, kalup tog duha: samosvesno ukazanje koje zapravo otkriva jednu snaznu lichnost koja konstatuje, ali ne nudi lek; ukazanje koje istovremeno razotkriva i onoga ko ukazuje i ono na shta ukazuje - zbog toga se Celine verovatno i sada kaje shto je ikada ishta rekao, u isti mah zabavan i istinit, nepodnoshljiv i istinit, preteran i istinit - do simbola, istinit do stila ... a to je uvek kapitalni greh, kako god da okrenesh- i za leve i za desne. zato shto je imao 'krizu' zestokog antisemitizma pre rata, ophodili su se prema njemu kao 'kolaborantu' neprijatelja koji je za vreme rata proganjao semite. ali, kada to ne bi bila kleveta... uostalom, da li ideoloshke teznje nekog umetnika treba da se uzimaju u obzir pri procenjivanju njegove uloge i vrednosti na polju estetskog? Celine je u biti anarhista: desnichar samo u inat levici.
    bilo kako bilo, Celiné je uspeshno precutan : mladi Francuzi iz 44-5. nisu znali da je on, po povratku iz zigmaringenskog izgnanstva-robije (za vreme kojih je njegova gradjanska smrt (otto?!) zapechacena oduzimanjem (zapravo najobichnijom kradjom) imovine, zaposedanjem stana i raznesenjem godinama brizno stvarane biblioteke - od strane opshtinskih komunistichkih aparatchika -
    objavio dve - za njega - osrednje knjige koje ipak sadrze vishe zestoke supstancije nego svi Kamiji i sartri zajedno uzeti. prethodna se generacija maglovito secala eksplozije koja joj je nekada u "putovanju..." potresla srce i utrobu.

    za kraj neka Celine chini ono shto je kao zreo i mozda potpun chovek prozreo da bi prezirao- neka govori sam za sebe:

    "Za mene nishta nije sveto. Postoje istine i lazi; i to je sve. A da bih bio siguran da necu zapasti u laz, kao sve moje kolege, ja cu zaci malo s onu stranu istinitog, pojachacu njegove crte. Tako cete, nadam se , shvatiti."

    avatar

    13.08.2008. (02:25)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Georg Wilhelm Friedrich Hegel
    Gesammelte Werke 5
    Schriften und Entwürfe 1799 - 1808.
    gebunden

    Für dieses Produkt wurde noch keine Bewertung abgegeben. Bewertung abgeben
    Jetzt kaufen 278,00 EUR* Versandkostenfrei Sofort lieferbar [Bis 15 Uhr: Gratis-Express über Nacht in die Buchhandlung]

    (2780 Prämienpunkte)

    Jebateled, gotovo tristo evrića. Tuliko taj komunistuš poždere za fruštuk.

    avatar

    13.08.2008. (02:30)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Meni Jergović nije antipatičan - moj stav nema nikakve veze s prethodnom simpatijom ili antipatijom prema Jergoviću, naprotiv, taj je stav posve uravnotežen, racionalan, i plod je analize njegovih djela, bilo književnih, bilo novinarskih uradaka.
    Simpatičan mi je škotski beli terijer (i to interijer), a Jergović je, po mom sudu, amoralan.
    Kad bi prestao biti kalkulant, drukčije bi se razgovarali o toj literaturi. No, tada bi to bila drukčija književnost.
    Žižek sve čini da bude antipatičan: pa vidi što kaže o žalovanju za roditeljima ili o studentima! Žižek se zajebava, i ti si pak hametice žrtvom te zajebancije.
    Tebi Žižek nije antipatičan - antipatičan je Jatogenu, kojemu je neprihvatljiv u cjelosti, ponajprije njegova filozofija. Tebi je sumnjiv njegov lifestyle, što je sumnjiv prigovor: a kaj bi trebao imati osim kaseta i svojih knjiga kad je sve ostalo pročitao? Čovjek si gleda filmove da se relakisra i usput malo zaradi prepričavajući nam svoje viđenje Psiha ili Nostalgije, i onda skoči do Tokya ili Buenos Airesa, održi predavanje, nahrani ego, popravi trezoro, prošeće svoju dugonogu suprugu, i jedino što ga muči to je epohalni neuspjeh Marxove intencije!
    Mislim da ti njemu zavidiš.
    Igra, dobro znam da si čitao Celinea, ali pitam te za određena djela - za ove pamflete. Jesi li to čitao? Ove teze o judeomakrsističkoj zavjeri koja je uzrok II Svjetskom ratu?

    avatar

    13.08.2008. (02:40)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    6 Werke in zwanzig Bänden von Georg Wilhelm Friedrich Hegel Radovi u dvadeset svezaka, Georg Wilhelm Friedrich Hegel
    Taschenbuch Paperback
    Sofort lieferbar [Bis 15 Uhr: Gratis-Express über Nacht in die Buchhandlung] Dostupan [do 15 sat: Free Shipping noćenje u knjižara]
    249,00 EUR* $ 249,00 *

    Hi-hi! A on valjda kupio divot-izdanje uvezano u svinjsku kožu. Zato je više platio? Fašist-fetišist sa slavensko.anarhističnom bradom. Mali Slovenac u velikom engleskom jezičnom zbunjivaču svijeta. Valjda su ga zapamtili jer mu ne mogu izgovoriti prezime. Oposum. Veleum koji je, odbrecnuvši se na nekog umirovljenog zastavnika u KIC-u, naglasio kako je napisao šest knjiga o Bibliji. Bonaventura je za njega dječja duda. Pih!

    avatar

    13.08.2008. (02:40)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Bio bih mu zavidan da je pjesnik ali budući da je oposum opće prakse - nisam.

    avatar

    13.08.2008. (02:49)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Što opaža Dave Barry u kineskoj operi, to ja opažam u Žižekovim tekstovima: teatralno premjeravanje besmisla.

    avatar

    13.08.2008. (02:53)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    To ti sada zatireš Oca u sebi, ono Slovensko, što li? Ovo je kao nekakva psihomahija, obračun sa samim sobom na turopoljskoj ljevici? Ili si i ti pod dojmom našeg orijentalnog izleta odlučio se za katu, borbu sa zamišljenim protivnikom?
    Tvoj je protivnik zaista zamišljen, a kako i ne bi bio, kad za protivnika ima tebe: zamišljen je nad tobom, jer, Lečeni, tvoje je ponašanje u neskladu s tvojim imenom!
    Kakva vražja svinjska koža, kakav oposum?
    Ako baš želiš, postoje već oprobane, konačne uvrede na njegov račun: on je stand-up filozof, a njegova je supruga, Analia Hounie, intelektualni model.
    Tvoja se zavist spram Žižeka dade svesti na ove motive:
    1. Ono što nedostaje, zjapi! Ne spominješ gospođu Hounie, dakle! Vidiš, Žižek ima sjajnog komada, očito ne zato jer je večan, svečan i lep kao Nemanja, ergo, pičke se na njega pale jer je pametan! To te užasno pogađa: ne samo da ima prekrasnu curu, sada suprugu, nego je to neosporan dokaz njegove pameti!
    2, Nema opsežnu biblioteku, a sve zna! Očito, čovjek puno čita i omnia mea mecum porto! Dakle, i opet: mora da je pametan, kad mu je sve prezentno unatoč skromnim policama.
    3. Putuje po svijetu više no jedan put godišnje, i dalje od Frankfurta. Ne želim to dodatno tumačiti.
    4. Ne mora čitati Jergovića da bi imao mira u životu!
    5. Ne zna tko je Sauron!
    Eto, zato mu zavidiš.

    avatar

    13.08.2008. (02:59)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Šiv, ki je na virtualnem nivoju govorice spojil Slavoja Žižka in 26-letno Argentinko Analio Hounie, se začne v Buenos Airesu, v Muzeju latinskoameriške umetnosti, s predavanjem gospodične Analie, ki si je 27. novembra lani za izhodišče in filozofsko interpretacijo izbrala prav "hitchcockovsko" razpravo znamenitega slovenskega filozofa z naslovom Organs Without Bodies. Pa ne samo to, Analio Hounie najdemo tudi v društvu argentinskih pisateljev, kjer se predstavlja z esejem o zakonih in kategoričnem imperativu, kar je konec koncev v popolni rimi z njeno univerzitetno dejavnostjo. Bolj nenavadno je, da se taista Analia Hounie pojavlja na spisku najbolj priljubljenih argentinskih manekenk, ki jo poleg spletnih predstavitev v sliki in besedi obravnava tudi tamkajšnji rahlo rumeno obarvani tisk, kamor na prvi pogled sodi tudi revija Caras. Tisto, kar konkretni podobi Analie Hounie daje ostrino in rob, pa je dejstvo, da se ob njenem imenu ne odpirajo samo spletne strani akademsko filozofskega profila, ampak predvsem tiste s pornografsko vsebino.

    Zelo simp(tom)atična miroljubna koeksistenca, vkolikor se navežemo na Žižkovo definicijo, da je simptom "nek element, ki se kot parazit zmerom prilepi zraven in s svojo neznosno prezenco 'kvari igro', toda če ga izničimo, je stvar še hujša in izgubimo vse." Igra pa se je, če gre verjeti govoricam, šele dobro začela. Ali kot v Starih sabljah oče Burgess Meredith reče sinu Jacku Lemmonu: "Mount that woman, son."

    avatar

    13.08.2008. (03:07)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Hi-hi, naivan si ako misliš da ću upasti u tu tvoju nevešto spravljenu zamku. Prvo si izmislio problem, tj. moju zavist, a onda si iz njega izveo pet besmislenih dokaza. Hteo si da me nateraš da se branim od apsurdnih optužbi, točku po točku pa da pritom, točku po točku, sve dublje tonem u vlastitu beznačajnost. Poduzmi štogod učinkovitije.

    avatar

    13.08.2008. (03:31)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    I taj Rus kaj si ga iscitiral piše dosadno i jadno ko Jagna Pogačnik. Di ti je nivo?

    avatar

    13.08.2008. (04:11)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Naravno, riječ je o zamci, i ti, iz tvoje perspektive, imaš potpuno pravo kad kažeš da je nevešto spravljena; pogled sa strane, oblique, otkriva da je zamka pripremljena tako da je uočiš, a za to je trebala izgledati kao da je nevešto spravljena.
    Da bi upao u rupu, sve što je trebalo jest da staneš upravo na mjestu na kojemu si zastao, primjetivši zamku!
    Avaj, lažnu!
    Ona prava sastoji se u njenoj paslici: točno je, ti ne zavidiš Žižeku, i u tome je, točku po točku, tvoj istinski problem!
    1. Iako Žižek ima sjajog komada, djevojku koja je istovremeno manekena i intelekutalka koja raspravlja o kategoričkom imperativu, tebe to ne rajca, ne privlači! Ne zavidiš mu na takvoj curi, hoćeš kazati, drugim riječima: ti se takvih žena, lijepih a pametnih, bojiš! Taj strah od žene, kako pokazuje upravo Žižekov esej o Weiningeru, "svjedoči o strahu od najradikalnije dimenzije subjektivnosti same: praznini koja ‘jest’ subjekt." Strahuješ Lečeni od suočenja sa samim sobom!
    2. Ti mu ne zavidiš na njegovoj intelektualnoj snazi, koja ne zahtjeva potporu neke izvanjske instance, pa makar ta bila naivnodječja alegorija širokih polica osobne biblioteke! Ova je druga dimenzija tvog straha od tebe samoga i fundamentalne ontološke praznine koja priječi naše suočenje sa samima sobom neobično interesantna: biblioteka je za tebe tradicionalni vanosobni Autoritet, veliki Drugi, da skratim, i tvrdnjom da u Žižekovom stanu ništa ne odiše autoritetom Simboličkog Poretka, zapravo gotovo kafkijanski vapiš: Biti i nekom pripadati! Ono za čime žudiš, oslonac je u izvanjskom autoritetu, jer ga ne nalaziš u sebi samome! Kad rezimiramo prvu i drugu točku, shvatit ćemo:
    a) zašto se kloniš lijepih a pametnih žena - zato jer si nesiguran, ne možeš računati na samoga sebe; i
    b) zašto istovremeno tražiš oslonac u Drugome (ne aludiram na M.J., govorim in abstracto) - zato jer kao neubrojiv (ne možeš računati na samoga sebe) tražiš da te sociosimbolički poredak ipak ubroji, da na tebe računa, i da te konačno prihvati!
    Ti si jednostavno, kao pjesnik, preplašen Žene kao idealizirane slike o sebi samome, koju, u trenucima neubrojivosti, ne prepoznaješ, pa usred tjeskobne praznine vapiš za prihvaćenošću. (ne aludiram na Željak Špoljara, koji bi mogao biti primjer suprotnog: općeprihvaćenosti u svom pjesničkom i jebačkom bitku!).
    3. Ti ne zavidiš Žižeku što "putuje po svijetu", što je samo alegorija kozmopolitizma: drugim riječima, ti si se i opet uvukao u samoga sebe, no ja te ne bih olako, kao mnogi, optuživao za nekakvu domobransku ksenofobiju (aludiram na ratni put i nedavne optužbe), nego bih prije rekao da je ovdje riječ o egzistencijalnoj, ne socijalnoj eskapadi - radi se o bijegu od samoga sebe, ne od drugih! Stoga je svaki odlazak u svijet bolan: pročitaj samo svoj putopis iz Frankfurta, u kojem, razračunavajući se s hrvatskim književnicima, zapravo vodiš borbu sa samim sobom. Taj strah, ta agorafobija, logična je posljedica trauma pod 1. i 2., to ne treba posebno tumačiti. Dakle: tamo kozmopolitizaj, bivanje u svijetu kao kod kuće, a ovdje agorafobija, i potpuno alijeniranje onog najvlastitijeg, i rezultat je horror: ono blisko ukazuje se kao ono strano, sve češće i kao onostrano!
    (...)

    avatar

    13.08.2008. (04:36)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    4. Ne zavidiš mu što ne mora čitati Dvore od oraha da bi imao mira, i privatno i javno, dakle, ti uživaš u zahtjevu koji pred tebe predstavlja društvo u svojoj perverznoj opscenosti: Čitaj Jergovića!, i sve će ići kao po loju! I točno! Sve upravo tako i ide, doslovno podmazano lojem, u ovoj kulturi koja odavno odiše aromom bosanskoga lonca. Upravo se u ovoj točki vidi da MJ zaista nije taj demon koji izdaje naredbu: Uživaj!, nego je umjesto njega izdaje instanca kojoj je samorazumljivo da je u njegovoj literaturi neminovno uživati - jasno, riječ je o Sauronu, Velikom Drugom per se. Njegova je volja naredba, pa i kad glasi: Uživaj! Odavde je posve jasno zašto ne zavidiš Žižeku što on to ne mora činiti: Klasikova je literatura za tebe fetiš, izvor neopisivo opscenog užitka: ona je za tebe kao more Dalmatincu, medij svih medija: zaroniš prst (u bilo koji redak) i u vezi si s cijelim svijetom! Doduše, ne Žižekovim, onim u kojem on predaje, nego ovdašnjim, svijetom po Sauronu! Knjiga MJ-a, uspravljena na tvome radnom stolu, Kubrickov je monolit! Monolit je izvor subjektivnosti i samosvijesti, čiste unutrašnjosti duha, ali izvor koji se pojavljuje kao nešto izvanjsko, kao Drugo. I ovdje, kao i svugdje, vrijedi postavka: "Ono što je samo unutarnje ujedno je i samo vanjsko." Pri tome je odlučujuće da se ne previdi uloga monolita u daljnjoj genezi inteligencije: on nije samo djelatni uzrok već je prije svega postavljen kao svrha, ono čemu duh teži, a to je samospoznaja. Zato se monolitu može pripisati delfski dictum, pa zato putovanje vodi prema van, ali ujedno i prema unutra, što je karakter "Odiseje", ali i svakog pravog putovanja ("Svako pravo putovanje je povratak.") Posljednja sekvenca filma igra se sa motivom prvog susreta – čovjek se zapravo susreće sa samim sobom. Zato su vanzemaljci nevidljiva nazočnost duha, i zato je krajnja točka filma upravo ta samospoznaja: mi jesmo vanzemaljci. Monolit je dakle camera obscura subjektivnosti i duha, pa zato posljednje riječi filma ("Njegovo porijeklo i svrha još uvijek su potpuna misterija") treba shvatiti na taj način: naše porijeklo i naša svrha za nas su još uvijek potpuna misterija. Hotelska soba u koju na kraju dolazi protagonist ima svojstva unutrađnjost duha, jer "iza zavjese pojavnoga moramo ići ne samo zato da bismo vidjeli što se tamo skriva, već da bi tamo uopće i bilo nečega za vidjeti". Objašnjenje koje nudi SF logika predloška sugerira da je soba na kraju filma neka vrsta zvjezdanog zoološkog vrta (zodijak?), okoliš stvoren iz astronautovih sjećanja – izvučen iz njegova duha – da bi se on osjećao kao da je kod kuće. U začudnoj tišini te zatvorene sobe, u koju svjetlo prodire niotkuda, kao da odjekuje neizbježna misao da je spoznaja sjećanje. Jer ta hotelska soba "s one strane beskraja" je mjesto na kojem je umro "građanin" Kane, izgovorivši prethodno riječ koja – barem u svijetu filma – označava zagonetnu šifru čovjekove smrtne sudbine – rosebud. To je mjesto na kojem je Kurtz pogledao u tamu svoga srca – "je li ponovo proživio svoj život u svakoj pojedinosti žudnje, iskušenja i predaje" – i također izdahnuo. To je dakle mjesto istine.
    (...)

    avatar

    13.08.2008. (04:36)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    5. Napokon, jasno da mu ne zavidiš ne zna tko je Sauron, jer, bez Saurona i Vempajr Stejt Tim-Bildinga, nema ovakve procedure:
    Kaj sad svi trabunjate o Bušmanima samo zato jer vam je neugodno početi razgovor o laureatu ovogodišnjeg natječaja JL-a za najbolji roman Socijalističke Republike Hrvatske!?
    Navodno da je Perišić stalno htio poljubiti prošlogodišnje laureata u usta, ali su ga redari i kućni odgoj odvratili od tog rizičnog nauma.“Naš čovjek na terenu" inače je vrsno štivo.
    Pisac u njemu prikazuje ljude. Ti ljudi nažalost dolaze u Zagreb i onda se jako trude ne bi li se prilagodili. Kako kaže sam pisac, "taj trud često postaje nešto kao urbani team building": "U određenim društvima svi su se obavezni držati kao da su od stoljeća sedmog 'urbani', što je dobra prilika za komični tretman." Kao što se vidi, pisac je opasan faker: obratite pažnju na ovu foru urbani team building, do je jebena fora. Perišić bi češće trebao pisati o team buildingu, a ako već ne piše, morao bi pisati o body buildingu, Vempajer Stejt Bildingu ili zgradama općenito. Zato jer on super piše.
    Inače, uz razne likove u romanu se pojavljuju i Čadež, Čuveljak, Zidarić i Šovagović, 'iz fore': "Bez tih imena ti posve sporedni likovi ne bi imali nikakvog smisla," priznaje.
    Vidite kako Perišić i opet vrckavo govori:...iz fore!
    Šteta je jedino što laureat Perišić ne zna dobro pisati kao naš dragi Don Blog:

    Kaj si kaj bolestan kaj tako kaj strašno? Kaj se kaj javlaš kaj iz Vrapča kaj il iz Jankomira kaj? Kaj ne vidiš kaj da se kaj ne vidi kak si kaj još kaj neizlečen! Budi tam još kaj moreš dulje, preporučim ti kaj dr. Jukića koji ni kaj god!
    Bog nek ti se kaj smiluje, posebno da ne sramotiš naš lepi kaj    !

    Jebiga. To je već tradicija.
    Nego, gde ga se denu prošlogodišnji laureat?

    Da se nadovežem na sebe samoga, ovo je još jedna EPH-ova nagrada u nizu za društvenu satiru: pisac piše o suvremenosti, i k tome je satiričan! Pa di ćeš bolje! Jedino, nagrada je upravo zato, kao i prošle godine, sumnjiva: naime, i dalje je nejasno kako je moguće satirično pisati o hrvatskoj stvarnosti, a ne zajebavati EPH i njegova vlasnika? A ako pak zajebavate EPH i njegova vlasnika, kako je moguće dobiti nagradu "Jutarnjega lista", k tome za satiru? Jer, oni ne znaju za šalu!
    Da bi sve bilo jasnije, evo prošlogodišnje argumentacije:
    1. Jasno da nije Matoš. Ali nije ni Marinković. Pa ni Šoljan. Čak ni Jergović. A koji kurac onda piše? Zamisli da kreneš igrati nogomet. A znaš da nisi Pele. Ali ni Maradona. Pa ni Boban. Čak ni Dudu. A koji kurac onda jesi? Jertec? Tko jebe Jerteca! Gdje taj igra?
    2. Bulinho je napisao satiru? Ne, čekaj, stani, tu nekaj nije u redu: nije moguće da je napisao satiru a da ste mu vi, da mu je EPH, da mu je Sauron dao nagradu! Jer, to je proturječna tvrdnja: da bi EPH dao nagradu tipu koji zajebava EPH! Kako to mislim: Zajebava EPH!? Pa, stari, a kak ti to misliš da je Bubu napisao društvenu satiru, a ne zajebava Saurona? Pa to je tehnički nemoguće, pogleć: politika, mediji, plakati, nekretnine, turizam, marketing, ogalašavanje, PR, tv-produkcija...čekaj malo, stari, pa kako je moguće napisati društvenu satiru a ne zajebavati čovjeka čija fotografija u Enciklopediji Croatici ilustrira Društveni Present Continuous Tense. Ja sam mislio da je to moguće jedino Borisu-a-ha-ha-Dežuloviću, ali, očito, izgleda da je Sauronov zamak stealth! Inače, Vilenjak, Vilenjak, ne može biti svak, je li ti palo na pamet kako Pavičiću ili Tomiću nikada, ali ama baš nikada u životu na pamet nije palo napisati kolumnu o Ninosauronu? Recimo: Ninosaurus Rex, Kralj džungle na asfaltu! A, kakav jebački naslov! Sad je to i Bubi uspio: napisao je knjigu koja je opaka društvena satira a da ne samo ne ujeda za srce vlasnika Koranske Kule Tmina, Tušta i Tma, nego ga elementarna nepogoda Jel Ninho još i nagrađuje! Ma ideš mi u kurac, pa ovih je deset redova Dekalog nekog pijanog bahantskog boga spram tog vašeg seoskog Bubuleje, notara doskočica iz zaleđa. BTW: Kako vama seljacima stalno na pamet pada jedna te ista slika: ide autobus po vrletima kamenjara, šofer frlji turbo-jazz, a vi k'o pretislonac: kiptitie šaljivim idejama, i samo je pitanje tko će ih prvi baciti na papir! Mislim, a da se malo suzdržite, pa ponešto bacite pod jaja, a ne na papir? (Ja tebe volim, kao brata i mistika, pa mi je čudno to tvoje bukoličko snoviđenje i ekstaze firme Krstić).
    3. Krležu se ne vadi iz groba, vampiru nekrofilski, jer je Krleža živ da življi ne može biti: spomenuo sam ga povodom malograđanštine, kao i zbog one legendarne ingeniozne uvodne rečenice u Pilipu: ako netko danas napiše tako pametnu i potmulu uvodnu rečenicu, ja ću istom rastrgnuti košulju, istetovirati njegovo ime na prsima, i krenuti Poeti ususret!
    Krleža je tu, među nama, i, što je bolje: Na našoj je strani!
    (...)

    avatar

    13.08.2008. (04:44)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    4. Jedino što je dobro kod Bulalića to je ta prostodušna iskrenost: on je svoj blog proročki nazvao Pušiona, pa još k tome. Znao je Bule da je sve to pušiona, samo se faze razlikuju: na kraju, čak mi je i simpatičan! Dobio je od Pavića lovicu za nagradicu, pa je sada mogao taksijem do Libma pozvat rundicu za škvadricu! Oprosti, Vilenjak, ali ahahahahahah...jebote, pa to je društvena satira! Na kraju mu je EPH dao 50000 klikova za taksi i rundu u Limbeku, a onda je Pravi Bule otišao na vakumiranu i propisno odležanu Black Angus govedinu iz Argentine, apsolutno senzacionalan “roastbeef”, zapravo ramstek, krvavo-hrskavo pečen, s propisnim naslagama loja na korici, serviran kao lepeza debelo rezanih crvenih šnita posutih crnim tartufima, najukusniji i najsočniji komad govedine koji čovjek, ako nije društveni satiričar, može blagovati u okolici Zagreba, usred nepomućene ataraksije i stupora, zanemarimo li na čas nepretenciozan izbor crnih vina te na način točenja šampanjca. Sauron, u bijelom salonu, s bijelim namještajem i bijelim foteljama, u isto je vrijeme pred crnom Pioneerovom passe plazmom zurio u 'Zuhra light show', ćuteći pritom nekakvu neodređenu prazninu; pomislio je, na tren, da sve, nažalost, teče, i da je možda i sam prolazan. Pod njim se sterao Zagreb. (U kurac se sterao. Sorry, nisam izdržao.) Prepun prilika. Jasno, uz dobar konzalting. Negdje tu, u blizini, na Trnju, svoju je prvu rundu dobio društveni satiričar Bobi, Buli, Bubić...jebemu...zovite mi Velimira...Velja, druže, kako se zove mali kojem smo dali nagradu? Da, da, za satiru...khahahahazahahahastahahan...!

    EPH bi stalno htio biti svakom loncu poklopac, tj. demijurg svega što u Hrvatskoj jest, a nije da nije: oni bi birali auto godine, miss ljeta i publicističko štivo sezone, samo da oni određuju kaj je in a kaj out!
    Drže te pretorijanske poluinteligente na honorarima i onda ti samohlaleći krugovi što se suzuju jedan drugom izdaju potvrdu o vrijednosti!
    Stravično.
    Kurcu to ne vrijedi, taj Perišić, kao ni prošlogodišnji long time no see Bulić.
    Lijepo sam rekao još prošle godine da su sada zajebali čovjeka time što spram sebe samoga ima obvezu nastaviti život kao književnik, iako je dečko trivijalni bloger-komercijalist, nešto kao Porto, jedino s boljim mobitelom i lap-topom. Doduše, Porto bar ima neviđen entuzijazam, obrnuto razmjeran talentu: taj bi baš ono kaj nemre, jebiga, tak je to u ljudskoj prirodi, ali vratimo se laureatima, jebeš Porta.
    Dakle, zajebali su Bulića i sad kaj, čovjek umjesto da radi u računovodstvu Brukete i Žukete pokušava natandrkati nekaj kaj načelno ne funkcionira: književno djelo; ne funkcionira načelno, jer on i nije dobio nagradu kao književnik, nego kao sezonski pisar-satirik društvene realnosti. Važno je naime da se po Hrvatskoj drka, pa makar i iz pera Perišića ili Bulića.
    Dogodine će valjda nekaj napisati i Dežulović, a onda smo svi o(t)pisani!
    (...)

    avatar

    13.08.2008. (04:45)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Nevjerojatno je, također, kako je nesuptilan taj EPH-ov žiri. Pročitajmo uvod u jedan tipičan prikaz Perišićevog štiva:
    Upravo je sadašnjost ono što Perišića najviše intrigira. Sadašnjost njegovog najnovijeg romana 'Naš čovjek na terenu' prikazuje ljude koji dolaze u Zagreb i onda se jako trude ne bi li se prilagodili.
    A evo dakle što ja pišem godinu prije:
    Kako vama seljacima stalno na pamet pada jedna te ista slika: ide autobus po vrletima kamenjara, šofer frlji turbo-jazz, a vi k'o pretislonac: kiptite šaljivim idejama, i samo je pitanje tko će ih prvi baciti na papir! Mislim, a da se malo suzdržite, pa ponešto bacite pod jaja, a ne na papir?
    Zaista mi je već dirljivo čitati dojdeke kako ironiziraju dojdeke!
    Recimo, taj njihov rodonačelnik, herr Tomić, Antoan - evo mu danas komentiralo članak na portalu Jutarnjeg:
    Tomić mi pari ka ovi protestanti na Cvjetnom trgu u Zagrebu: da bi Hrvatska ispala uljuđenom demokratskom zemljom, dalekom od svake nedajbožje diktature, za dolaska Đorđa dablju Buša u Rvacku neophodno je bilo organizirati i tomićantebušovske prosvjede. Prosvjednici, njiih svih dvadeset, par su se dana prije javili Bianki! Ne bi čovik virova, ali jesu! Bjanka, zadužena za protokol, u skedjul je daklem ubacila i antibušovske demonstracije, od 12 - 16.30 na Cvjetnome trgu, tradicionalnom stjecištu građanskih demonstranata, koji su za ovu prigodu naumili Bušu iz protesta uručiti razglednice! Jebiga, malo ih je omeo Bandić, jer, čuj, ti, demnostrant, ne buš se ti zajebaval u mome gradu dok je Buš na sceni, i tako su demonstranti ostali i bez klasičnih oblika i sredstava građanskoaktivističkog rekvizitarija, kao što su vidi-vol i slično. Ha, ha, ha, genijalno: sustav je toliko besprijekoran da involvira čak i moment svoga osporavanja! Demonstranti ne samo da su dopušteni, nego su čak i poželjni: bez demontranata, kao i bez Tomića, netko bi mogao kazati da hrvatskom hara jednoumlje! Dakle, eto, to je Tomićeva funkcija: on se malko našalio, u okviru društvenopoželjne antibušovske huncutarije. Zapravo, čudo jedno da ga Stipe nije pozvao da na večeri u Kamenoj dvorani osobno priča viceve na broukn-inglišu: Yu nou, idu tu Englez, Rus i Moujo...itd.itd. Moj Tomiću, moj Tomiću, koji si ti šeret! Pravi razredni clown. No, ipak ima nešto ozbiljno, vrijedno komentara u ovoj pizdariji od Tomićeve pisanije: zidari iz Bugojna. Nevjerojatno je kako Tomić jezdi Srbijom i Gučom za vreme trubačkih natjecanja, onomad s Rajkom Grlićem, i četnička mu ikonografija biva jedva etnografskim kuriozitetom: vidi on to, bilježi, ali nema problema, to je više nekakav etno-kuriozitet, te kokarde i ocila. Sad pak nema islamizacije Sarajeva i Bosne, iako bi čovjek otao zaprepašten, pri posjeti Sarajevu, svim onim arapskim napisima koje u tom drevnom bliskoistočnom gradu ispisuju marljive ruke turističkih kaligrafa. Čudno je, hoću kazati, kako Tomić nigdje ne vidi ništa neobičnog, nikakve aberacije ili neku berem minimalnu sociopatologiju, a Srbijom buja radikalizam, dok se Bosna zeleni k'o Saudijska Arabija. Dakle: ne smeta mene što Tomić vidi u Hrvatskoj kojekakva zla i anomalije; problematično je jedino to što ih vidi jedino i samo u Hrvatskoj i u Hrvata. Zato je valjda i napisao roman o Domagoju, Krešimiru, Zvonimiru, Branimiru, Mutimiru, Tugi i Bugi. Nikako ne razumijem tog duboko amoralnog čovjeka: biti konzekventan, naime, u njegovom slučaju značilo bi - emigrirati! Ovako, zaista je amoralan. Jer, koji kurac radi u zemlji koja je toliko odvratna, kakva je Hrvatska u Tomićevoj viziji? A ovaj tekstuljak, ovo...to je zajebancija dostojna srednjoškolca. Takav je i tip i mehanizam humora: u razred uđe profesorica matematike, a razredni clown napravi grimasu i svi padnu u cerek! Umjesto profesorice ubacite Buša, i, to vam je to: cerečenje imbecila pred autoritetom koji im, kao autoritet, ulijeva strah. Nedoraslo, ukratko. Ali, s jasnom društvenom fukncijom: Tomić je programirani, benigni seronja. Zna on svoju granicu, naime. A ona je - visina honorara. I to je sve.

    I to bi bilo to, nije li?

    opera finis

    avatar

    13.08.2008. (04:45)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Lečeni, jesi zadovoljan odgovorom?
    Ispričavam se što sam možda bio preštur, no vidiš i sam da sam u ovo kratko vrijeme imao prilično toga za obraditi, a nisam Obrad Kosovac.
    Ostalo ćemo sutra.
    Znam da ti je sad pao mrak na oči, pa - laku noć!

    avatar

    13.08.2008. (04:47)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    '...Fire is beautiful -someday it will be usefull i think.'
    The Diaries Of Adam & Eve, Mark Twain

    '...I was curious to know what the pink dust was. Suddenly the name of it occurred to me, though I had never heard of it before. It was FIRE! I was as certain of it as a person could be of anything in the world. So without hesitation I named it that--fire.

    I had created something that didn't exist before; I had added a new thing to the world's uncountable properties; I realized this, and was proud of my achievement, and was going to run and find him and tell him about it, thinking to raise myself in his esteem-- but I reflected, and did not do it. No--he would not care for it. He would ask what it was good for, and what could I answer? for if it was not GOOD for something, but only beautiful, merely beautiful--

    So I sighed, and did not go. For it wasn't good for anything; it could not build a shack, it could not improve melons, it could not hurry a fruit crop; it was useless, it was a foolishness and a vanity; he would despise it and say cutting words. But to me it was not despicable; I said, "Oh, you fire, I love you, you dainty pink creature, for you are BEAUTIFUL--and that is enough!" and was going to gather it to my breast. But refrained. Then I made another maxim out of my head, though it was so nearly like the first one that I was afraid it was only a plagiarism: "THE BURNT EXPERIMENT SHUNS THE FIRE."

    I wrought again; and when I had made a good deal of fire-dust I emptied it into a handful of dry brown grass, intending to carry it home and keep it always and play with it; but the wind struck it and it sprayed up and spat out at me fiercely, and I dropped it and ran. When I looked back the blue spirit was towering up and stretching and rolling away like a cloud, and instantly I thought of the name of it--SMOKE!--though, upon my word, I had never heard of smoke before.

    Soon brilliant yellow and red flares shot up through the smoke, and I named them in an instant--FLAMES--and I was right, too, though these were the very first flames that had ever been in the world. They climbed the trees, then flashed splendidly in and out of the vast and increasing volume of tumbling smoke, and I had to clap my hands and laugh and dance in my rapture, it was so new and strange and so wonderful and so beautiful!

    He came running, and stopped and gazed, and said not a word for many minutes. Then he asked what it was. Ah, it was too bad that he should ask such a direct question. I had to answer it, of course, and I did. I said it was fire. If it annoyed him that I should know and he must ask; that was not my fault; I had no desire to annoy him. After a pause he asked:

    "How did it come?"

    Another direct question, and it also had to have a direct answer.

    "I made it."

    The fire was traveling farther and farther off. He went to the edge of the burned place and stood looking down, and said:

    "What are these?"

    "Fire-coals."

    He picked up one to examine it, but changed his mind and put it down again. Then he went away. NOTHING interests him.

    But I was interested. There were ashes, gray and soft and delicate and pretty--I knew what they were at once. And the embers; I knew the embers, too. I found my apples, and raked them out, and was glad; for I am very young and my appetite is active. But I was disappointed; they were all burst open and spoiled. Spoiled apparently; but it was not so; they were better than raw ones. Fire is beautiful; some day it will be useful, I think.

    FRIDAY.--I saw him again, for a moment, last Monday at nightfall, but only for a moment. I was hoping he would praise me for trying to improve the estate, for I had meant well and had worked hard. But he was not pleased, and turned away and left me. He was also displeased on another account: I tried once more to persuade him to stop going over the Falls. That was because the fire had revealed to me a new passion--quite new, and distinctly different from love, grief, and those others which I had already discovered--FEAR. And it is horrible!--I wish I had never discovered it; it gives me dark moments, it spoils my happiness, it makes me shiver and tremble and shudder. But I could not persuade him, for he has not discovered fear yet, and so he could not understand me. '

    avatar

    13.08.2008. (04:55)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Igra, u kakvoj je to vezi s prethodnim? (Imaš dva maila!)
    Idem spat. Čuvajte mi Vaseljenu!

    avatar

    13.08.2008. (05:02)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    ili znash, ili znash, umstveni putniche.... dovoljno je da otvorish eyes, dreams, lips

    sta mari moj ponos shto mi budalasta gomila laska!... bice da je to jedan stih g.de Voltera, na nekom mestu, ne znam gde; ali to je ono sto treba sebi ponavljati... stalno radovano.
    lijepo si sve to Lijechenom poochigledio - tako da se sve jos pushi - u odajama srca i drushtvenog tela, od podruma do tavana destilovana misao - i, ne zaboraviti nuznike - narochito ne njih!

    Fire is beautiful; some day it will be useful, I think.

    ja sam odavno nauchio shtovati Zizeka - stoga jer je kao vatra, i zna da voli i najsporedniji (najcudoredniji, dakle) simptom sopstva samoga. a voleti znachi besposhtedno analizirati muku udesa, sve dok ne postane Oblik Ispunjene Zelje.

    avatar

    13.08.2008. (05:25)    -   -   -   -  

učitavam...