Komentari

mistagogy.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Halil

    Poput lahora... Stoj'mo u Ljubavi!

    avatar

    11.08.2008. (19:51)    -   -   -   -  

  • Halil

    "Vjerovati znači ući u razumijevanje, ući u spoznaju."(Ratzinger) "Iako može biti užasno pasti u ruke živome Bogu, čovjek tek tada nalazi svoj spas." (Soren Kierkegaard) U zadnje vrijeme mislim o pojmu "kenoza", riječi sv. Pavla me upućuju, a 'Kierkegaard' me bio približio pomoću "jedinstva silaženjem"("O, u nevolji je utjeha što patimo krivi, a kako je tek patiti nekriv!"). Iako sad razmišljam o Kierkegaardovom "jedinstvu uspinjanjem"- " Tko shvaća ovo proturječje brige: ne objaviti se znači smrt ljubavi, a objaviti se znači smrt voljenoga.(aluzija na Izl 33, 20)" Nadam se da nije 'prefilozofski' izrečeno, ne znam drugačije opisat molbu.. Možda ti možeš jednostavno to opisat? Ili me uputit' gdje da još tražim! Zahvalna, u čežnji za mirnoćom ljubavi, šutim pred čudom silnih djela Božje ljubavi... Stoj'mo u Ljubavi!

    avatar

    11.08.2008. (20:38)    -   -   -   -  

  • Gospelman

    Jako dobar tekst! Lijepi pozdrav!

    avatar

    11.08.2008. (22:02)    -   -   -   -  

  • don branko

    pozdrav

    avatar

    12.08.2008. (02:17)    -   -   -   -  

  • Skladna

    Ne slažem se s David Wilkersonovom najvećom opasnosti i najvećom poukom. U svakoj kušnji doista postoji opasnost da nas strah obuzme, da ovlada s nama, strah dolazi od Zloga ali on ima i protuvrijednost a to je vjera, a oni ima pak uporište u čistom odnosu čovjeka i Boga. Koliko je naš odnos s Bogom čist a koliko igra skrivačna? Bog, koji nas ljubi, koji nas ne prestaje pozivati neće dozvoliti igru skrivača. Svako sučeljavanje je teško. Bog predvodi bitku, bitku ljubavi. On puno bolje od nas poznaje naše utvrde, jasno je da sve one moraju urušiti. Poznaje on i sva naša oružja. Pritišću nas naši grijesi, grijesi naših predaka, trpimo kazne za naše grijehe, za grijehe naših predaka. Oslobađanje nije ni jednostavno ni lako ali je moguće.

    avatar

    12.08.2008. (09:04)    -   -   -   -  

  • Halil

    Uvijek nanovo se vraćam na Adama i Evu kada se spomene ili dogadja igra skrivača. "Jahve, Bog, zovne čovjeka: 'Gdje si?' reče mu. On odgovori: 'Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih.' Nato mu reče: 'Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" (Post 3, 9 - 11) Koje li neizrecive Božje pedagogije! ...
    Molim Gospodina da me čini poslušnom. Nije lako poslušati kad u isto vrijeme imam tisuću pitanja... Kao kad kažem nećakinji - učini to! - a ona pita - zašto? - ! Odgovaram joj - zato - sad! .. Ponekad poslije objašnjavam da postoje stvari, trenutci, dogadjanja koja ona nije još u stanju razumijet', izbori koje njeni roditelji, i drugi "stariji", bolje razumijevaju, opasnosti koje njene oči nisu u stanju vidjet' (s razlogom), s razlogom kojeg joj ne mogu objasniti, možda tek kad opasnost prodje. Kažem joj, ti vjeruj da mama zna bolje nego ti, jer ima više iskustva. Svako dijete želi samo naučit, i ima slobodu da to i čini..samo mora znat/htjet i poslušat u stvarima gdje volja ide puno dalje od granica razumijevanja . Divnoga li dara, moći zaspati u majčinom krilu, kao i biti krilo u kojem se dijete odmara.. Nije li to povjerenje koje nadilazi razumijevanje.. Kao kad noću Netko pozvoni na vrata, kad pitam - tko je?, osluškujem...čujem poznati glas koji govori: "Ja sam." Otvori mi uši, Oče moj, da čujem tvoj glas i puštam te u "moju" kuću, učini me mjestom gdje Ti živiš! "Ne boj'te! Otvorite širom vrata Kristu!" Pa neće Gospodar na silu ući u svoj dom, nego na vrata. U divljenju molim - ne želim biti kuća sagradjena na pijesku - ruševina koja Vrata nema! Oče, obuci me u Krista, neka On bude moje jedino oružje, i Stijena na koju se oslanjam, i Put kojim hodim!

    avatar

    12.08.2008. (18:37)    -   -   -   -  

  • Naš put

    Prijatelju stavio si članke u box. Pa to ispravi, naravno ako hoćeš. Ovog krilatog čudovišta se riješiš tako da pobrišeš cijelu temu i kopiraš je naravno ranije, pa otvoriš novu i zaljepiš. Šteta ovako lijepih komentara.

    avatar

    12.08.2008. (22:04)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @Halil, pokušat ću odgovoriti, a da se ne zapetljam niti filozofski, niti terminološki :).
    Papa Benedikt tu u rečenicu "Vjerovati znači ući u razumijevanje, ući u spoznaju."izrekao kako bi naglasio svoje augustinovsko opredjeljenje, ističući kako stvaranje dolazi iz uma, a da je vjerovanje ključ razumijevanja i ujedno dovršenje stvaranja. Rekao je to nasuprot Tertulijanovoj rečenici: 'Vjerujem jer je apsurdno!' No, nisam siguran da su ove dvije izjave u suprotnosti. Tertulijan govori o razlozima vjerovanja, a Augustin o dosezima te iste vjere. Papa kaže kako Tertulijan voli pretjerivati u formulacijama i da to odgovara sveukupnosti njegovog mišljenja. U nekoliko navrata sam naišao kako Papa ističe njegovu oštru narav , te kako istinski teolog mora biti ponizan čovjek, a to podrazumijeva da je osobno dopustio Riječi da ga preoblikuje i postane živa slika Krista patnika, koji pati zajedno s ljubljenim što ljubav nije ljubljena. To bi zapravo bio taj kenozis (kenoza) kada patimo 'nekrivi'. O tome i sv. Pavao govori kada kaže da bi volio biti proklet za svoj narod samo da on prispije obećanjima Božjim, a sam Gospodin dovodi u vezu s ljubavlju prema 'neprijateljima'. Ljubav prema neprijateljima je jedan od paradoksa u koji treba vjerovati, a tih paradoksa je jako puno. Oni se ogledaju u odnosu na ono što očekujemo, a to u biti, iz Božje perspektive gledanja, nije tako. Ono što nas najviše muči jesu 'naša očekivanja', koja često na bolan način bivaju razbijena, jer svoje uporište imaju u logici svijeta, u reciprotetu uzimanja i davanja, kao da bi se ljubav mogla matematički ili trgovački izraziti. Čak i svijet životinja, u kome važi zakon opstanka, zakon jačeg, nas zna nerijetko iznenaditi i postidjeti, pogotovo kad je riječ o brizi i skrbi za mladunčad. Vidimo da i u tom svijetu u kome vlada zakon jačeg postoje paradoksi. Mi ljudi, stvorenja obdarena razumom, na raspolaganju imamo vjeru po kojoj nam je moguće doprijeti do smisla i razumijevanja, kako vjere po sebi, tako i predmeta vjerovanja. Svjetlo istine (koje dolazi po vjeri) nas oslobađa od brojnih pogrešnih uvjerenja i očekivanja koja iz tih 'laži' proizlaze i mi po toj spoznaji, prije svega, idemo putem 'unutra', putem oslobađanja i pražnjenja ili kako ga ti nazva ka 'jedinstvu silaženja'. A to je proces, koji se ne može odigrati preko noći. On traži naš voljni pristanak… i to u segmentima. Nitko ne postaje niti dobar, niti zao preko noći. Isto tako nitko ne može Boga vidjeti i ostati na životu. Znamo da je Mojsije mogao vidjeti 'odsjaj' slave Božje tek kada je Slava prošla ispred pećine. Zato se Bog objavio u svojoj Riječi koja je tijelom postala, da bismo svi mi koji 'vidimo' Krista vidjeli u njemu Oca. Čak ni Adam i Eva, prije svog pada, koji su bili čisti i savršeni, nisu vidjeli Boga, nego su njegov 'glas' slušali u povečernjem povjetarcu. To je isti onaj govor koji je Ilija upoznao u lahoru. I u tom bi trebala biti naša čežnja.
    Da bi to bilo moguće, u nama treba da utihnu bučni glasovi svijeta, koji sa sobom nose nemir i rastrešenost. Mi smo skloni mišljenju da je hod za Kristom podrazumijeva 'nadogradnju' vlastitih spoznaja. Dolazimo do određenih spoznaja, što više gomilamo ih, a u samom temelju nije Živa Riječ. A temelj bića nije razum, nego srce. Jako smo teološki izobraženi, a u srcu nam je ili kamen ili drač, a na djelu rječeborstvo i strančarenje… Najgore u cijeloj stvari jeste to što mi znamo kako bi trebalo, ali nismo voljni krenuti tim putem pražnjenja, kako bi prispjeli k 'uspinjanju'. Može mene, ili bilo koga drugog, teologija prometnuti u proroka, tako što ću početi teološki drugog privoditi k spoznaji, ali ta svjetlost je poput mjesečeve. Ne daje niti jasnoću, niti snagu, niti život. Ta svjetlost ne preobražava. To nije svjetlost pred kojom spoznaja moje nevrijednosti, te ujedno i milosrđa Božjeg i njegove snage raste, nego upravo suprotno, čini da se osjećam jako vrijednim, pametnim, uspješnim... Ona više ostaje kao trag koji daje nejasne obrise u vremenu odsustva Božje blizine. Kao dva puta; jedan prema mjesecu, a drugi prema suncu. Naš put uspinjanja prema suncu je recipročan našem suobličenju s Kristom.
    Duboko sam uvjeren da nas do tog suobličenja ne može dovesti razumska vjera koja nam osvjetljava istine objavljene o Bogu, nego vjera srca, koja iščekuje i koja djeluje na temelju obećanja Božjih. A do te vjere, tj. do te vrste spoznaje se ne dolazi osim po KREPOSTI POSLUŠNOSTI kako sv. Petar veli u svojoj poslanici kad kaže da vjerom osiguramo krepost, a krepošću spoznaju, te dalje uzdržljivost, postojanost, bratoljublje, ljubav… itd. Mi toliko toga znamo, a niti da prstom maknemo u tom pravcu. Počnimo s poslušnošću Riječi u onom što nam je već dano, jer ćemo tako doći do iskustvene spoznaje. Dakle, krepošću osigurajmo spoznaju… a ne spoznajom krepost. Iskoračimo u vjeri unatoč apsurdu, unatoč nerazumijevanju, ali ne samo kako bih razumio, nego kako bih po kreposti prispio k 'JEDINSTVU', k suobličenju.

    avatar

    14.08.2008. (10:41)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @Naš put, razmatranje "Bog se objavljuje u prirodi" sam stavio u pokretni box zbog njegove dužine, a budući se pokretom 'miša' na njega zaustavlja hod boxa, što omogućuje 'stajanje' teksta, na taj način sam omogućio preglednost i postova ispod tog.
    Krilato čudovište nisam odmah makao odmah jer nisam imao vremena posjetiti svoj blog i pogledati komentare. Nije bilo potrebe brisati cijelu temu, nego samo izbrisati Slavenov komentar, jer je uz njega vezao taj spam.

    @Slaven, molio bih te da ne spamaš više, jer ću u buduće biti primoran staviti zabranu komentiranja s tvog bloga.

    @Gospelman, hvala na pozdravu i komentaru. Posjetio sam tvoj blog. Ima dosta zanimljivih stvari. Do gledanja :)

    @don Branko, pozdrav

    @Skladna, Tamna noć duše (vrijeme kad se Bog osjetno 'povlači') je isto tako 'skrivanje' Božje, u kome duša jača i raste u vjeri odolijevajući suprotnoj ponudi, kada svoju ljubav potvrđuje vjernošću unatoč odsustvu duhovne utjehe.
    A što se tiče grijeha naših predaka kao kazne koju mi ispaštamo... to je već malo diskutabilno. To je jedno od prijepornijih pitanja u Katoličkoj Crkvi.

    avatar

    14.08.2008. (11:57)    -   -   -   -  

  • Naš put

    30 GODINA OD SMRTI PAVLA VI itd. Si stavio u box, ovo je jasno što si rekao ali ovo mi nije jasno zašto nije u textovima već u boxu. To premjesti slike su prevelike i razvaljuju blog. Textovi su u boxovima.. Umjesto u textovima ili

    avatar

    14.08.2008. (16:49)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @Naš put, hvala ti. Upravo sam provjerio kod još jedne osobe, koja mi kaže isto što i ti. Izgleda da se problem pojavljuje kad se otvara u Fire fox-u, a ne u exploreru. Kod mene je sve ok. Probat ću preraditi tekst o Nedjeljnom razmatranju. Vjerujem da će onda biti ok. Hvala još jednom.

    avatar

    14.08.2008. (19:05)    -   -   -   -  

  • Halil

    Hvala. Budi pozdravljen!

    avatar

    14.08.2008. (19:16)    -   -   -   -  

  • Halil

    Nije "to" izrekao kao Papa, mislim da je to u onoj knjizi "Sol zemlje", ili(i) "Bog i svijet"? Nije da je nevažno.
    Negdje sam pročitala, da, kod patera Luke.."Ljubiti, znači vjerovati u vjernost onog kog ljubiš." (p. Luka Rađa, DI , Za Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije, 5, 2002.) Mogao bi biti sv. Augustin, ne znam... jer on progovara dobro nam znano - "Vjerujem da bih spoznao!..", Toma "Ja vjerujem!", a Tertulijan "Vjerujem jer je apsurdno!" Slažem se s tvojom nesigurnošću što se tiče suprotnosti (mislim da je tertulijanov "sud" čak pretpostavka) , ali nikako da nadjem to mjesto ponovo. ? Je li to bio neki Papin govor, u svibnju2008, ili prije?
    Gdje je ovo - "ističući kako stvaranje dolazi iz uma, a da je vjerovanje ključ razumijevanja i ujedno dovršenje stvaranja" ?
    "Mi toliko toga znamo, a niti da prstom maknemo u tom pravcu. Počnimo s poslušnošću Riječi u onom što nam je već dano, jer ćemo tako doći do iskustvene spoznaje. Dakle, krepošću osigurajmo spoznaju… a ne spoznajom krepost. Iskoračimo u vjeri unatoč apsurdu, unatoč nerazumijevanju, ali ne samo kako bih razumio, nego kako bih po kreposti prispio k 'JEDINSTVU', k suobličenju."
    Kako je lijepo...
    Papa Ivan Pavao II. govori o tome kako "prijeći prag nade", jel'da? Daj mi snage, Gospodine, da vjerujem u "nadu protiv svake nade"!

    avatar

    14.08.2008. (20:26)    -   -   -   -  

  • blade777

    Drago mi je da ulazite dubokim promišljanjem do same srži, no pravi je odgovor tako
    jednostavan. Da bismo razumjeli jednostavnost moramo pravilno tumačiti SVETO PISMO. U Spasiteljevim riječima je sažeta sva filozofija od postanka do kraja života u ovakvom obliku svih pripadnika ljudske vrste, u njegovim riječima je za nas smrtnike nedostižna filozofija, upravo zato što On jest Sin Božji . U kristu su dvije naturae ili essentiae, a jedna osoba ili hipostaza. Upravo suvišnom filozofijom unosi se nejasnoća u Svete Kristove riječi:"Gdje je vjera vaša?
    Zato je potrebno potpuno čitanje SVETOG PISMA: Oluja na jezeru. U jedan dan uziđe on sa svojim učenicima u lađicu i reče im: Otplovimo na drugu stranu jezera. I otploviše na pučinu morsku. Dok su plovili, on zaspa. I podiže se silna bura na jezeru, i lađica se punila valovima, i bijahu u pogibli. Zato pristupivši probudiše ga govoreći: Učitelju, učitelju, izgibosmo! On ustade, zaprijeti vjetru i valovima morskim, i smiriše se, i posta tišina,. A njima reče: Gdje je vjera vaša? Oni se uplašiše i stanu se čuditi govoreći jedan drugomu: Tko je dakle ovaj da i vjetrovima i valovima zapovijeda i slušaju ga! Upravo u tim Svetim riječima: Gdje je vjera vaša, satkani su svi odgovori na ovako opširna razlaganja.

    avatar

    14.08.2008. (23:52)    -   -   -   -  

  • blade777

    Kada jednom osjetite djelovanje Božanske sile na Vas, onda ćete imati spoznaju da on jest Bog i da Isus Krist jest vaš Spasitelj. vjera se nadalje odnosi na to ostajete dostojni i pravedni i da će te nakon doživljene spoznaje obavljati zadaće čime ćete zadobiti Božju milost i zaslužiti vječni život.
    Pozdrav

    avatar

    15.08.2008. (00:13)    -   -   -   -  

  • duhovnamisao

    Jako lijep blog! Pozdrav iz Osijeka od DonBranka!

    avatar

    15.08.2008. (10:26)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...