teško je to, baš si me zamislila ovim postom, trenutno se baš mučim s jednom osobom koja mi je stala na žulj, ja i mogu oprostiti, ali teško mogu shvatiti neke postupke a najgore je što ja mislim da moram shvatiti zašto me netko tako povrijedio, uvrijedio, naljutio, učinio mi nešto loše a u biti ne moram, trebam pustiti tu osobu da se sama nosi sa sobom , ali teško je to, najteže, slabo zaboravljam...
23.08.2008. (19:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
najbolje se vidi istina iz tvog posta na vlastitoj koži...kad ti netko oprosti za neku stvar koju si učinio...čak i kada ti nekome oprostiš dođe ne neke vrste olakšanja...
24.08.2008. (13:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oprostiti uvijek, ali ne zaboraviti. Tako to kod mene ide. Svatko dobije novu priliku, ali kad se jednom opečem uvijek ostaje oprez i nema više tolikog otvaranja toj osobi... A smatram da je život prekratak da bi se tratio na gluposti, zato uvijek pokušavam iskoristiti maksimalno dan. A kad pretjeram, onda me sam organizam protrese i upozori da je vrijeme za usporavanje... pusa!
24.08.2008. (19:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se s A&D, oprostiti da, ali zaboraviti... tako to ide i kod mene. prošlost triba ostat tamo di joj je i misto - bolje se usmjeriti na budućnost i znati uživati u sadašnjem trenutku. :-)
24.08.2008. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pomirila sam se sama sa sobom i ostavila prošlost tamo gdje je, pokupila ono što je vrijedno i idem dalje no ne mogu tvrditi da sam oprostila svima, postoji jedna osoba kojoj nikako da oprostim, doći će i to vrijeme kad ću moći no sad baš i nisam spremna mada znam da me to muči
25.08.2008. (14:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prastanje izgleda plemenito al plemenitije je ne grijesiti jer prastanje ne rijesava problem necijeg grijeha i necije patnje...o cemu pricam pa recimo o ovome ...ako bi bog na kraju svijeta svima sve oprostio do cega bi to dovelo.??.do besmisla postojanje svega ....dakle to on ne moze ucitniti. jer krivce za neciju patnju i pocinjeno zlo se mora kazniti. ne radi njih samih, njima bi se moglo i opropstiti i ustedit si poso kaznjavanja, al oni nisu prioritet. prioritet su oni koji su zbog njihova zla patili....i radi njih bog ne moze oprostiti nego mora kazniti grijeh....jedino kazna daje smisao svemu ...u protivnom sve bi bilo nevazno ....borba izmedju dobra i zla bi izgubila ikakovu smisao .... dakle ko sto rekoh prastanje je zgodjusno al ono u biti ne daje osobit efekat.... u tvom tekstu pojam prastanje se stavlja u relaciju sa psihicim stanjem onoga koji oprastau svezi kad oprostis oslobodio si sam sebe.... tu bi imao jos jedam detalj za promjetiti a to je da za lako je uociti da dobri ljudi imaju samo jednu opciju u trenutku kada im se pocini nepravda . a to ej da istrpe i gotovo ....nista uciniti ne mogu. jer posto su dobri ne pada im na pamet da se svete i to ej to . ostakje im samo opcija prastanja....u tom kontekstu se i zrcali tvoj post....
25.08.2008. (14:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da me do sada nitko nije toliko povrijedio i uvrijedio da bi to previše utjecalo na moj život, nadam se da će tako i ostati. No bilo je nekih sitnih stvari koje teško zaboravljam, ali ne mogu ne oprostiti, a to je utjecalo samo na moj odnos prema tim osobama, koji se ipak promijenio, što svjesno, što nesvjesno.
25.08.2008. (15:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MIslim da sam već odgovarala kod tebe na temu oprosta... ali nema veze. Osobno ne vjerujem u oprost. Oprostu ne stavljam nasuprot mržnju, bijes i ljutnju. Nakon što nas netko povrijedi, prevari ili nešto treće... odnos više nikada ne može biti isti! Ako te netko prevari - gubi se povjerenje... i prirodno je i normalno da čovjek postaje oprezniji. Znači... mi možemo prijeći preko nekih stvari... ali to ne znači da smo ih oprostili. Oprostiti bi značilo da smo mi tu prevaru (bez obzira o kakvoj se prevari radi) prihvatili, razumijeli, u svojoj svijesti učinili nečim nevažnim... toliko nevažnim da je na kraju zaboravimo. Npr. nekome jamčiš za kredit... i on te prevari. Ti lijepo vratiš njegov kredit... oprostiš mu... hoćeš li mu opet jamčiti? Da li bi to značilo da onaj koji ponovo jamči ima široku dušu... ili je možda malo ograničen pa ga neprestano može u životu veslati tko god poželi? Oprost je riječ koju je izmislila Crkva i na njoj dobro zarađuje kroz cijelu povijest. Jer da nema grešnika, ne bi bilo ispovjedi, oprosta... a sve se to plaća. Kako plaćamo svojom savješću za počinjenje greške... tako vjernici to isto plaćaju svojim vjerskim posrednicima koji im u tome pomažu. Osobno sam prešla preko puno grešaka drugih ljudi. Ali svi ti odnosi su se promijenili... upravo zbog tih grešaka. S nekima sam prekinula odnose zauvijek... ali nikada se nikome nisam svetila, nikoga ne mrzim. U oprost ne vjerujem. Eto... duša mi je sitna... sitna.... :)
25.08.2008. (20:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja nekako nisam bas sklona oprostima, a nit ih ocekujem kad "ubrljam". i neznam uopce koliko ljudi koji oprastaju, to zaista i ucine. lako je oprostiti izjavom ali negdje u nama sve ostaje memorirano. naravno, vrlo je vazno i kolika je tezina "grijeha" za koji se oprost trazi.
26.08.2008. (20:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Opraštanje je obrnuto proporcionalno veličini ljudskog ega i malo nas danas zna reći opraštam ili oprosti. lakše je pomalo pustit da zaborav prekrije razloge za oprost.
26.08.2008. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
.....................................Znam oprostiti,iako ne zaboravit,a tebi...i jedan koktelčić ostaviti :-))
23.08.2008. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
teško je to, baš si me zamislila ovim postom, trenutno se baš mučim s jednom osobom koja mi je stala na žulj, ja i mogu oprostiti, ali teško mogu shvatiti neke postupke a najgore je što ja mislim da moram shvatiti zašto me netko tako povrijedio, uvrijedio, naljutio, učinio mi nešto loše a u biti ne moram, trebam pustiti tu osobu da se sama nosi sa sobom , ali teško je to, najteže, slabo zaboravljam...
23.08.2008. (19:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANCHI, i to je život !
*DIDA moj uzdravlje tvoje i moje...ćin...ćin...
23.08.2008. (20:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malenimoj
lijepo je znati oprostiti....
... i poznat mi je taj osječaj.....
vratilo mi se na najljepši mogući način....pusa Anči....
24.08.2008. (00:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lučica
Život s oprostom puno je lakši.pozdrav
24.08.2008. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DarkMan
najbolje se vidi istina iz tvog posta na vlastitoj koži...kad ti netko oprosti za neku stvar koju si učinio...čak i kada ti nekome oprostiš dođe ne neke vrste olakšanja...
24.08.2008. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Uglavnom opraštam. Sebi najmanje, a to je loše.
24.08.2008. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bitter
Oprostiti uvijek, ali ne zaboraviti. Tako to kod mene ide. Svatko dobije novu priliku, ali kad se jednom opečem uvijek ostaje oprez i nema više tolikog otvaranja toj osobi... A smatram da je život prekratak da bi se tratio na gluposti, zato uvijek pokušavam iskoristiti maksimalno dan. A kad pretjeram, onda me sam organizam protrese i upozori da je vrijeme za usporavanje...
pusa!
24.08.2008. (19:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
macka_u_martama
Slažem se s A&D, oprostiti da, ali zaboraviti... tako to ide i kod mene. prošlost triba ostat tamo di joj je i misto - bolje se usmjeriti na budućnost i znati uživati u sadašnjem trenutku. :-)
24.08.2008. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Njofra
oprost je velika vrlina :))
25.08.2008. (08:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O.K.
pomirila sam se sama sa sobom i ostavila prošlost tamo gdje je, pokupila ono što je vrijedno i idem dalje
no ne mogu tvrditi da sam oprostila svima, postoji jedna osoba kojoj nikako da oprostim, doći će i to vrijeme kad ću moći no sad baš i nisam spremna mada znam da me to muči
25.08.2008. (14:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malisa
prastanje izgleda plemenito al plemenitije je ne grijesiti jer prastanje ne rijesava problem necijeg grijeha i necije patnje...o cemu pricam pa recimo o ovome ...ako bi bog na kraju svijeta svima sve oprostio do cega bi to dovelo.??.do besmisla postojanje svega ....dakle to on ne moze ucitniti. jer krivce za neciju patnju i pocinjeno zlo se mora kazniti. ne radi njih samih, njima bi se moglo i opropstiti i ustedit si poso kaznjavanja, al oni nisu prioritet. prioritet su oni koji su zbog njihova zla patili....i radi njih bog ne moze oprostiti nego mora kazniti grijeh....jedino kazna daje smisao svemu ...u protivnom sve bi bilo nevazno ....borba izmedju dobra i zla bi izgubila ikakovu smisao .... dakle ko sto rekoh prastanje je zgodjusno al ono u biti ne daje osobit efekat.... u tvom tekstu pojam prastanje se stavlja u relaciju sa psihicim stanjem onoga koji oprastau svezi kad oprostis oslobodio si sam sebe.... tu bi imao jos jedam detalj za promjetiti a to je da za lako je uociti da dobri ljudi imaju samo jednu opciju u trenutku kada im se pocini nepravda . a to ej da istrpe i gotovo ....nista uciniti ne mogu. jer posto su dobri ne pada im na pamet da se svete i to ej to . ostakje im samo opcija prastanja....u tom kontekstu se i zrcali tvoj post....
25.08.2008. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brunhilda
Mislim da me do sada nitko nije toliko povrijedio i uvrijedio da bi to previše utjecalo na moj život, nadam se da će tako i ostati. No bilo je nekih sitnih stvari koje teško zaboravljam, ali ne mogu ne oprostiti, a to je utjecalo samo na moj odnos prema tim osobama, koji se ipak promijenio, što svjesno, što nesvjesno.
25.08.2008. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
MIslim da sam već odgovarala kod tebe na temu oprosta... ali nema veze.
Osobno ne vjerujem u oprost. Oprostu ne stavljam nasuprot mržnju, bijes i ljutnju.
Nakon što nas netko povrijedi, prevari ili nešto treće... odnos više nikada ne može biti isti!
Ako te netko prevari - gubi se povjerenje... i prirodno je i normalno da čovjek postaje oprezniji.
Znači... mi možemo prijeći preko nekih stvari... ali to ne znači da smo ih oprostili. Oprostiti bi značilo da smo mi tu prevaru (bez obzira o kakvoj se prevari radi) prihvatili, razumijeli, u svojoj svijesti učinili nečim nevažnim... toliko nevažnim da je na kraju zaboravimo.
Npr. nekome jamčiš za kredit... i on te prevari. Ti lijepo vratiš njegov kredit... oprostiš mu... hoćeš li mu opet jamčiti? Da li bi to značilo da onaj koji ponovo jamči ima široku dušu... ili je možda malo ograničen pa ga neprestano može u životu veslati tko god poželi?
Oprost je riječ koju je izmislila Crkva i na njoj dobro zarađuje kroz cijelu povijest. Jer da nema grešnika, ne bi bilo ispovjedi, oprosta... a sve se to plaća. Kako plaćamo svojom savješću za počinjenje greške... tako vjernici to isto plaćaju svojim vjerskim posrednicima koji im u tome pomažu.
Osobno sam prešla preko puno grešaka drugih ljudi. Ali svi ti odnosi su se promijenili... upravo zbog tih grešaka. S nekima sam prekinula odnose zauvijek... ali nikada se nikome nisam svetila, nikoga ne mrzim.
U oprost ne vjerujem. Eto... duša mi je sitna... sitna.... :)
25.08.2008. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neolina
ja nekako nisam bas sklona oprostima, a nit ih ocekujem kad "ubrljam". i neznam uopce koliko ljudi koji oprastaju, to zaista i ucine. lako je oprostiti izjavom ali negdje u nama sve ostaje memorirano.
naravno, vrlo je vazno i kolika je tezina "grijeha" za koji se oprost trazi.
26.08.2008. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PHOENIX II
Opraštanje je obrnuto proporcionalno veličini ljudskog ega i malo nas danas zna reći opraštam ili oprosti.
lakše je pomalo pustit da zaborav prekrije razloge za oprost.
26.08.2008. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...