Ha, ha, to što si rekao više govori o tebi nego o Generaliću, Fukoko i njenom slikarstvu. Srami se! A i prenosi su kasno u noći, užas, gledao sam rukomet do jutra, imbecili, živce su mi popili, a Balić je zaista katalog ozljeda! Sačuvaj nas Bože Frančeza! Fukoko je kraljica, bando jedna, a njeno slikarstvo sadrži onaj kakushi aji koji ti nedostaje u razumijevanju ove suptilne umjetnosti. I šta sad, kad ona bude ovo čitala, sad se ja moram sramiti svojih drugara! Tko je vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.
10.08.2008. (13:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moram priznat da sam isto više imprsionirana njenom pojavom i pričom, nego slikama (osim ako su ogromnih formata, onda povlačim riječ).... zanimljivo je ono što je rekla o majčinstvu...
10.08.2008. (16:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O, da, enormno su ogromnih formata! Jedne od navjećih, ako ne i najveće slike u Japanu. Moraš naime shvatiti da je Japan prenapučena otočka zemlja, i da nema mjesta formatima na kakve smo navikli mi, u Hrvatskoj, čija prostranstva praktički zjape prazna: kod nas se uvriježilo, pogotovo u recentnim radovima suvremenih vodećih kolorista poput Vatroslava Kuljiša i Baneta Milenkovića, ali i kod onih koji inkliniraju monokromiji, kao kod Zoltana Novaka ili Vrkljana, da nema rada ispod dužine 2 i širine 1,5 metara, a onda tek sljede diptisi i triptisi, bez kojih ne može proći niti jedna izložba! Uostalom, sljede ih i ostali; sjeti se samo izložbe Lovre Artukovića prije tri mjeseca na Jezuitskom: nemaš platna manjeg 1,5 x 1 metar! Mali narodi, velike ideje, u ovom slučaju slike. Veliki narodi, u ovom slučaju Japan, pristojne, manje slike. Ja recimo imam problem sa zidovima: trebao bih držati slike po stropu jer nemam više kamo s njima, a sve zbog njihove veličine! U Hrvatskoj će krenuti obnova stropnog slikarstva, kladim se! Tko to počne prvi, taj će napraviti dobar business. Revival fresko-slikarstava! I tu smo onda i na njenim izvorima: renesansa, kao što čitaš. Odlična je Fuyuko, ne cjepidlačite. Mogu samo zamisliti kako to u živo izgleda. Mislim Fuyuko, naravno. Što se tiče majčinstava, jasno da se tako oseća kad nije mene upoznala! Pa neće valjda da radi decu s onim malim Japancima, i to 15 generaciju u istoj kući! Čim bi mene videla, onako, već izdaleka, nešto bi je štrecnulo u predelu maternice. Kao leptirići više...
10.08.2008. (17:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..da je bi shtrecnulo, oshtijaaa....nju, most probably, vec fila o tebi onaj stari bloger/rekorder/ posjetitelj i drug poznatiji kao KitaodOsake ...:)))))))
10.08.2008. (19:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anabaza je uzdizanje, katabaza silaženje. Vjerojatno od grč. baseos - mjesto, stanje, položaj, koliko me sjećanje služi. Znam da je metabaza (metabaseos) prolaz.
11.08.2008. (02:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lečeni, jebemtimater! Verte, evo anabaze: 1989: ‘I have a feeling that if we follow a scent of spring on the air with sufficient eagerness we’ll come to a south without snow more quickly than we think. Thalassa, thalassa. This is what the Greeks called an anabasis.’ They looked at him as if he were barmy. (Burgess, Any Old Iron) Anabaza je put od obale u unutrašnjost; katabaza, obratno. Uzdizanje i silaženje? Hm... Znači poseta Nemanji je anabaza; odlazak od Nemanje katabaza. Cool! No samo da podsetim, ne na Ksenofona, nego na tijek diskusije:
Čovjek-budala koji je sebe shvatio ozbiljno. Tužno ali i dalje smiješno. Jesam li ja u pravu kad tvrdim da riječ abanaza znači lutanje koje završava povratkom na mjesto odakle se krenulo na put? Zapamtio sam je iz Hašekova Švejka. Tko to može provjeriti prije mene? Google ne pomaže. (lečenipravoslavac 09.08.2008. 01:38)
Lažeš, kao i obično! Abanacija je jednogodišnji izgon. Abanaza ne postoji, a ako i postoji, nije mađarska riječ, što mi pokušavaš poturiti cijelo veče! No, mogli bismo se dogovoriti kao da jest, jer je definicija odlična: lutanje koje završava povratkom na početak (mjesto odakle se krenulo na put)! To je inače struktura horrora: vraćamo se onome od čega bježimo; tako je to barem objašnjavao Robin Wood. (Tu je dramaturgija naše traume strukturno vezana uz ambivalentnost monstruma: ono strašno, ono je privlačno; ta je pak sadržana u ambivalentnosti onog jezovitog, onog unheimlich: bliskog, a tuđeg.) Vidiš kud me je dovela tvoja abanaza: na početak! Horror. (NEMANJA 09.08.2008. 02:15)
Lečeni, svako se lutanje završava povratkom na mjesto otkuda se krenulo.
O tome sam, kao i o svemu drugom u ovom cikličnom svijetu, već pisao: 8.11.2007. objavio sam sljedeći fragment:
2. POVRATAK NA IZVOR
Naivnost stava da je "sve već rečeno" ogleda se u nepromišljenoj pretpostavci da je jednom prije postojalo vrijeme kada nije bilo tako. Međutim, ukoliko se ta pretpostavka podvrgne ispitivanju, pokazuje se naprotiv da je zapravo sve oduvijek bilo rečeno, pa se post-moderna situacija tako pokazuje kao lažna. Ne radi se o tome da krilatica postmodernizma nije točna, već o tome da je ona uvijek bila točna, pa je zato lažna. Već je i Homer pisao pod pretpostavkom da je sve već rečeno. Ovdje treba biti radikalan: kada se pojavilo pismo, i tada je sve već bilo rečeno, ili, drugačije rečeno, sama je pismenost znak da je sve već rečeno. Uopće se ništa ne bi moglo reći, kada sve već ne bi bilo rečeno. ORIGINALNOST se obično shvaća kao neka produkcija posebnosti i izobličenja, ali to je zapravo put u lošu beskonačnost. Jer što je originalnost? Originalnost je, kao što sama riječ kaže, POVRATAK NA IZVOR, a izvor nam je svima zajednički. To je ishodišna točka tumačenja "Srca tame", jer je protagonistovo putovanje u srce neistraženog kontinenta između ostaloga – i prije svega – i povratak na izvor. "Srce tame" je zato nulta točka pripovijedanja, a sve ostale priče samo varijacije na temu. "Srce tame" je tamna komora subjektivnosti, CAMERA OBSCURA svog djelovanja, ono što samom subjektu mora ostati skriveno da bi on uopće mogao funkcionirati kao subjekt. Budući da je slika stvarnosti u tamnoj komori izokrenuta, cijela metafora dobro korespondira sa Hegelovom tezom da je filozofija "izokrenuti svijet". Nije nikakvo čudo da je Orson Welles prvobitno htio ekranizirati upravo Conradovu novelu, ali je umjesto toga snimio "Kanea". "Kane" je ista priča, samo malo drukčija. Umjesto Kurtza Kane.
11.08.2008. (03:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro, sad kad je i to prošlo, molim te, Nemanjo, da mi objasniš zašto si me naružio rečenicom: "Lažeš, kao i obično!" Mogao si jednostavno,napisati: "Lažeš!" i na toj bi najkrnjoj rečenici mogao ustrajati i pošto ja dopišem: "Ne lažem, zabunio sam se!". Molim te, ljubazno, da pronađeš, na ovom blogu prvenstveno, još mojih laži, kojih bi trebalo biti dovoljno da svatko nepristran može zaključiti da ja lažem toliko da mi je to prešlo u naviku.
11.08.2008. (13:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rijetko kad se posipam pepelom, ali ovaj put rado, uz ritualno udaranje u grudi: mea culpa, mea culpa, mea recherché culpa! Zaista se može shvatiti i doslovno, imaš pravo Lečeni, dragi prijatelju, ali to ti je vrag s pisanom reči: znaš kako počinje film Misija, s onim genijalnim diktandom, koji se navlas ponavlja, pa kad pisar upita u čemu je stvar i što nije valjalo prvi puta, svećenik odgovori: Intonacija! Sve je u intonaciji! Dakle, ja sam mislio da će, kao i obično, biti sasvim razumljivo da se mi dva zevzečimo, i da prekoravanja koja su ovako preterana dovoljno čuvaju prizvuk farse. Zato sam dodao ovo: kao i obično!, zbog prizvuka, zbog te vražje intonacije, da se shvati da se zezam. Avaj! Ispada da su ovde svi gluvi, ako već ne i slepi za ovakve lepote i bravure moga pera. Dakle, Lečeni, ne samo da ti ne lažeš, nego si ti jedan od najiskrenijih ljudi koje ova Vaseljena zna i poznaje: ti prosto ne umeš da lažeš! Ako nešto i kažeš krivo, kao ovo o anabazi i ostalo, sve je to u dobroj nameri: ovde si recimo pokušao da nam podvališ neku navodno mađarsku reč za nešto što je već samo po sebi toliko sumnjivo, da je od samoga početka bilo jasno kako je reč o još jednoj tvojoj pesničkoj licenciji. I, zapravo, lepoj: zašto, zaista, ne bismo imali reč za povratak na početak, nakon dugog bazanja? To te je verovatno podsetilo na anabazu, ta lepa reč bazati, zar ne? Eto, sve smo sada rešili. Živ mi ti! Još jednom - oprosti!
11.08.2008. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
onda je trebala ostat vjerna japanskom duhu i radit minijature ili nano-platna? uglavnom, glasam za obnovu stropnog slikarstva. u međuvremenu izvrni interijer, pa svoje umjetnine počni vješat po fasadi...
11.08.2008. (15:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zanemarimo slobodno umetnost na ovom mestu: jasno je kao dan da je ovde rech o lichnom mitu opsesivnog neurotichara, necenzuriraranog, danas chak i podstaknutog na kreativni izraz sopstva - spontanitet. 17 sec - measure of life
11.08.2008. (22:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Igra, bojim se da imaš pravo, ali, istovremeno se nadam da to tako izgleda nama, koji smo gaijin. Možda ipak samo učitavaš današnju duhovnu situaciju suvremnenog Zapadnjaka i apstrahiraš od činjenice da je ona 14 generacija rođena u istoj kući, hoću kazati: apstrahiraš od Japana koji ona alegorizira, ili, bolje kazano, simbolizira: ona jest to što Japan znači! A ako išta, Japan znači tu posvećenost i predanost koja se nama današnjima čini kao opsesivna neuroza! Jesi li ikada gledao čajnu ceremniju? Jesi li ikada čitao o umjeću japanskih lončara, o proizvodnji grnčarije? Jesi li razmišljao o njihovim kovačima, o proizvodnji mačeva, ili o tkalcima, o tkaninama? Mene recimo fascinira cijeli taj kompleks obrta: tu se vidi ta fascinantna japanska dorađenost, cizeliranost, filigranska istančanost, i bojim se da ono što prepoznaješ kao neurozu jedne 34-godišnje djevojke koja strahuje od majčinstva - mada, velim, ima tu elemenata...- nije drugo do markantna crta jedne kulture koja nam je prilično strana.
11.08.2008. (23:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I jedno i drugo, rekao bih: i "dorađenost, cizeliranost, filigranska istančanost", i strah od majčinstva, ili, točnije, od smrti - štoviše, izolacija tog straha, te potom njegovo "dorađivanje, cizeliranje, filigransko istančavanje". Neuroza mi se ovdje čini tek kao mreža u koju Fuyuko Matsui hvata materiju straha. Jer, ona se ne odaje strahu (nije japanski potpasti pod strah), ona njime ovladava, te ga potom obrađuje. Japanska kultura nam je strana samo ako odlučimo da nam je strana. To je kultura izolacije, ali ne i izolirana kultura. Svi elementi te kulture su nam zapravo imanentni: strah s kojim Fuyuko barata svačiji je strah. Pitanje je tek akorda: kao što se gitaru dade različito uštimati (a bogme i raštimati), tako se i čovjekovi obrasci razmišljanja i djelovanja daju redefinirati. Pogledajte samo kako se Lafcadio Hearn "preštimao" i postao Koizumi Yakumo.
12.08.2008. (00:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo, na TV-u upravo frajer u seriji Kineska plaža izgovara rečenicu "U svakom Žutom čuči Amerikanac koji žudi da se oslobodi". Kakva ružna rečenica, kakva divna jeka!
12.08.2008. (00:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja ne mislim da je kod nje riječ o strahu od smrti. Evo zašto: mislim da poznajem taj tip djevojke, taj tip razmišljanja, taj tip fobije; potonje u mjeri u kojoj muškarac može razumjeti strah o kojem ću kazati riječ, dvije. Prije desetak godina, dakle, upoznao sam djevojku koja je na vrlo rafiniran način, tek sitnim detaljem odjeće, make-upom ili naprosto ponekim stavom svoga svjetonazora oko sebe širila atmosferu gotike. Ne, nije bilo riječi o pomodnom subkulturnom pozerstvu, dapače, ako gotic ima ikakav smisao, ima ga zbog ovih iskrenih mračnjaka koji s majčim mlijekom usišu Sofoklov nauk da je tišina ornament, da bi ih u djetinjstvu susjedi, čim im pozvone na vrata, redovito darivali bombonima. Jedne sam večeri dakle, valjda iz pristojnosti, što ti drugo bilo, poveo razgovor o imenima kao što su Essence, Aura, i Belladonna, dakle o popularnim imenima djevojčica gothic-kulture. Za divno čudo, mojoj sugovornici nisu toliko bila sporna sama imena, koliko činjenica da bi se netko odvažio na - majčinstvo! I, tu sad dolazimo do esencije njenog straha, jer nije bilo govora o racionalnom stavu, nego naprosto o nepatvorenom, iskonskom i iskrenom strahu, koji je zaista saturirao boje i zatamnio atmosferu do optimalne izimaglice grisaillea, a ta se traumatska srž nahodila u strahu od boravka fetusa u njenoj, majčinoj utrobi! Pamtim i danas kako je s grimasom bola na licu govorila o tome da ne može zamisliti da je nešto iznutra izjeda, da se miče, da živi u njoj, neko drugo biće, nešto što nije ona! Nevjerojatno nešto. Užasno, a opet, savršeno. Morbidno, a opet, točno: ako vam je neprihvatljiv koncept majčinstva, onda je zaista riječ o tome da u vama boravi neko drugo biće, alien! I to, možda, ne znam, ali vjerujem, može biti jezovito. Svesti sada ovaj strah na strah od smrti - iako to on in ultima linea jest - značilo bi besprotrebnoga poopćiti, i, uništiti. Valja biti osjetljiv na te nijanse: pogledajte tu ludu ženu koja u ustima nosi maternicu i fetus! To je to! One to, u nekim slučajevima, naprosto tako osjećaju. Što se tiče japanske kulture, ona nam može biti razumljiva, shvatljiva i dohvatljiva do neke mjere; nakon određene granice - ne. Ne radi se tu o empatiji, emotivnoj rezonanci ili razumijevanju masivnih fenomena, kao što je to age tsurau (recimo, o tom sam kulturnom konceptu ovdje već pisao), nego je naprosto riječ o tome da mi nikada ne ćemo imati odnos spram trešnjinog cvijeta kao Japanac: u našoj kulturi ta je vrst odnosa spram nature jednostavno iščezla, i iako bih se osobno mogao zakleti da bih gotovo zaplakao pred prizorom nekog vrta u Kyotu, nisam siguran da bih bio pokrenut istim pogonskim gorivom koje pokreće Japance da te vrtove tako aranžiraju. Iako sam kao klinac izabrao Kinu na račun Japana, jer mi je wing chun bio daleko profinjeniji no shotokan, već sam godinama naprosto opčinjen Japanom. Mislim da bih satima mogao sjediti i držati u ruci Shunken chawan, i vjerujem da bih zadrhtao kad bih neke jeseni, s Muramasinom katanom u ruci, sjedio u Ryoanjiu. No, problem ipak postoji; da bi ta katana imala smisla, trebao bi još jedan život posvećen iai-dou, da bi chawan imao svoju svrhu, trebalo bi...Shvaćaš?
12.08.2008. (05:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Igra, vidi što mi je palo na pamet čitajući tvoj blog: Nietzsche je naravno u pravu kada kaze da ne postoji razbojnicko ubistvo (ubistvo sa razbojnistvom). Umorstva radi novca nema. Ali otimacina nije 'dosaptavanje jadnog razuma' ubicinog - ona pripada ubistvu: pljackanje je potpuno ubistvo; ubijeni bi jos uvek imao realitet, kada bi posedovao novac: zbog toga on mora biti opljackan, tj. potpuno ubijen.
U analogiji, mogli bismo kazati da je literarno moroderstvo također suučesništvo u ubojstvu: ubijeni bi još uvijek imao realitet, kad ne bi bio opisan! Mislim da je to funkcija Miljenka Jergovića: on je Narikača: ona dokida realitet žrtve, uključujući je u simbolički poredak svojim profesionalnim opjevanjem! Da bi pjevao, njemu je žrtva neophodna, i to je cinizam njegove literature; budući da je cinizam prosvjećena ideologija, recimo i to gdje se krije ta ideologija u Jergovićevoj literaturi: u hinjenoj neutralnosti/univerzalnosti pozicije "kroničara", bilježnika vremena: do ovog poteza Jergović je sasvim modernistički pisac, jer svoju partikularnu poziciju izdiže na rang opće, potura kao univerzalnu, što je ideološko djelovanje par exellence; no, Jergović naravno zna za laž svoje pozicije, pa je dakle sasvim postmoderno ciničan. Odavno sam tu poziciju prokazivao kao morodersku, sad mi je Otto pomogao da shvatim unutranju logiku i nužnost te pljačke žrtava: njih je neminovno uskratiti upravo za jedini preostali humanitet, opljačkati ih kao žrtve u aktu njihove instrumentalizacije - žrtve nam naime "služe" tek kao izgovor za literaturu - da bismo im dokinuli tu posljednju realnost: spomen na njih, sankcioniravši još jedan povijesni zločin i otpravivši ga u - kronike! Bosanci bi dobro učinili za svoje mrtve kad ne bi učinili ništa - najmanje što mogu učiniti jest prestati tržiti njihovu nesreću u investiranju u vlastite umjetničke karijere.
12.08.2008. (17:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam htio poopćiti taj strah, nego sam htio naglasiti da nije riječ samo o tom / takvom strahu, nego o nečem kudikamo temeljnijem, krajnjem: dovesti se do krajnosti, a zadržati kontrolu nad sobom - eto nečeg specifično japanskog. Što se tiče razlike u "pogonskom gorivu" koja pokreće nas i japance: ona je samo formalna. Za prevladati tu razliku, valja se jednostavno odreći vlastitih političkih oznaka, apstrahirati, izolirati (kultura izlolacije!), odbaciti takva proizvoljna (samo)ograničenja i čovjeku postaje kristalno jasno da je, recimo, haiku moguće ispisati bilo kojim jezikom, bilo kojim pismom, a da isti bude u potpunosti japanski.
12.08.2008. (17:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dottore, otkuda vam Lafcadio Hearn? Dovesti se do krajnosti, a zadržati kontrolu nad sobom, mislim da je jednako svojstveno i nama i njima. Rekao bih da je barokan onaj stil koji svjesno iscrpljuje (ili želi iscrpiti) sve svoje mogućnosti, veli Borges, pa dodaje da stoga graniči s vlastitom karikaturom. O tome sam često ražmišljao u povodu Procesa, Kafke općenito, ali Procesa naročito: univerzum u kojem se realiziraju sve potencije apsurdne premise: Bit će da je Josefa K. netko oklevetao jer su ga jednog jutra uhitili, iako nije učinio nikakvo zlo. Mislim da je Kafka u tom smislu neobično blizak Japanu, što ne mora čuditi, kad se ima na umu recimo iskustvo austrougrske cinične vojne škole mehanicističkog pragmatizma: nije li ona prečica k Japanu? Ili, recimo, institucionalna infrastruktura, taj famozni Kafkin Ured kao model univerzuma, pa to je tako japanski, nije li? Očito je da kulturnocivilizacijski pokazujemo fundametalnu srodnost, upravo na ekscesnim mjestima naših kulturnih koncepata. Ipak, stanovit flavor Orijenta čini mi se neuhvatljiv, ili želim vjerovati da je neuhvatljiv: negative capability, veli Keats. P.S. Ne znam dijele li Japan i austrougarska ostavština podjednako metafiziku Greške: mogućnost da tipfeler u dossieru odluči sudbinu T/Buttlea, dakle svakoga od nas. Ah, to je tako austrougarski, a tako analitično anglikanski: taj Wittgenstein, te teza Die Welt ist alles, was der Fall ist.
12.08.2008. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žavijer
Neloše joj slike a
ona je predivna
10.08.2008. (03:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ha, ha, to što si rekao više govori o tebi nego o Generaliću, Fukoko i njenom slikarstvu.
Srami se!
A i prenosi su kasno u noći, užas, gledao sam rukomet do jutra, imbecili, živce su mi popili, a Balić je zaista katalog ozljeda! Sačuvaj nas Bože Frančeza!
Fukoko je kraljica, bando jedna, a njeno slikarstvo sadrži onaj kakushi aji koji ti nedostaje u razumijevanju ove suptilne umjetnosti.
I šta sad, kad ona bude ovo čitala, sad se ja moram sramiti svojih drugara!
Tko je vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.
10.08.2008. (13:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crkotica
moram priznat da sam isto više imprsionirana njenom pojavom i pričom, nego slikama (osim ako su ogromnih formata, onda povlačim riječ).... zanimljivo je ono što je rekla o majčinstvu...
10.08.2008. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
O, da, enormno su ogromnih formata! Jedne od navjećih, ako ne i najveće slike u Japanu. Moraš naime shvatiti da je Japan prenapučena otočka zemlja, i da nema mjesta formatima na kakve smo navikli mi, u Hrvatskoj, čija prostranstva praktički zjape prazna: kod nas se uvriježilo, pogotovo u recentnim radovima suvremenih vodećih kolorista poput Vatroslava Kuljiša i Baneta Milenkovića, ali i kod onih koji inkliniraju monokromiji, kao kod Zoltana Novaka ili Vrkljana, da nema rada ispod dužine 2 i širine 1,5 metara, a onda tek sljede diptisi i triptisi, bez kojih ne može proći niti jedna izložba! Uostalom, sljede ih i ostali; sjeti se samo izložbe Lovre Artukovića prije tri mjeseca na Jezuitskom: nemaš platna manjeg 1,5 x 1 metar! Mali narodi, velike ideje, u ovom slučaju slike. Veliki narodi, u ovom slučaju Japan, pristojne, manje slike. Ja recimo imam problem sa zidovima: trebao bih držati slike po stropu jer nemam više kamo s njima, a sve zbog njihove veličine! U Hrvatskoj će krenuti obnova stropnog slikarstva, kladim se! Tko to počne prvi, taj će napraviti dobar business. Revival fresko-slikarstava! I tu smo onda i na njenim izvorima: renesansa, kao što čitaš. Odlična je Fuyuko, ne cjepidlačite. Mogu samo zamisliti kako to u živo izgleda. Mislim Fuyuko, naravno.
Što se tiče majčinstava, jasno da se tako oseća kad nije mene upoznala! Pa neće valjda da radi decu s onim malim Japancima, i to 15 generaciju u istoj kući! Čim bi mene videla, onako, već izdaleka, nešto bi je štrecnulo u predelu maternice. Kao leptirići više...
10.08.2008. (17:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..da je bi shtrecnulo, oshtijaaa....nju, most probably, vec fila o tebi onaj stari bloger/rekorder/ posjetitelj i drug poznatiji kao KitaodOsake ...:)))))))
10.08.2008. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Milou
Prava slinkarica!
10.08.2008. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Anabaza, u klinac, anabaza je a ne abanaza...
11.08.2008. (02:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
Anabaza je uzdizanje, katabaza silaženje. Vjerojatno od grč. baseos - mjesto, stanje, položaj, koliko me sjećanje služi. Znam da je metabaza (metabaseos) prolaz.
11.08.2008. (02:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Lečeni, jebemtimater!
Verte, evo anabaze: 1989: ‘I have a feeling that if we follow a scent of spring on the air with sufficient eagerness we’ll come to a south without snow more quickly than we think. Thalassa, thalassa. This is what the Greeks called an anabasis.’ They looked at him as if he were barmy. (Burgess, Any Old Iron)
Anabaza je put od obale u unutrašnjost; katabaza, obratno.
Uzdizanje i silaženje? Hm...
Znači poseta Nemanji je anabaza; odlazak od Nemanje katabaza.
Cool!
No samo da podsetim, ne na Ksenofona, nego na tijek diskusije:
Čovjek-budala koji je sebe shvatio ozbiljno. Tužno ali i dalje smiješno. Jesam li ja u pravu kad tvrdim da riječ abanaza znači lutanje koje završava povratkom na mjesto odakle se krenulo na put? Zapamtio sam je iz Hašekova Švejka. Tko to može provjeriti prije mene? Google ne pomaže.
(lečenipravoslavac 09.08.2008. 01:38)
Lažeš, kao i obično! Abanacija je jednogodišnji izgon. Abanaza ne postoji, a ako i postoji, nije mađarska riječ, što mi pokušavaš poturiti cijelo veče! No, mogli bismo se dogovoriti kao da jest, jer je definicija odlična: lutanje koje završava povratkom na početak (mjesto odakle se krenulo na put)! To je inače struktura horrora: vraćamo se onome od čega bježimo; tako je to barem objašnjavao Robin Wood. (Tu je dramaturgija naše traume strukturno vezana uz ambivalentnost monstruma: ono strašno, ono je privlačno; ta je pak sadržana u ambivalentnosti onog jezovitog, onog unheimlich: bliskog, a tuđeg.) Vidiš kud me je dovela tvoja abanaza: na početak! Horror.
(NEMANJA 09.08.2008. 02:15)
Lečeni, svako se lutanje završava povratkom na mjesto otkuda se krenulo.
O tome sam, kao i o svemu drugom u ovom cikličnom svijetu, već pisao: 8.11.2007. objavio sam sljedeći fragment:
2. POVRATAK NA IZVOR
Naivnost stava da je "sve već rečeno" ogleda se u nepromišljenoj pretpostavci da je jednom prije postojalo vrijeme kada nije bilo tako. Međutim, ukoliko se ta pretpostavka podvrgne ispitivanju, pokazuje se naprotiv da je zapravo sve oduvijek bilo rečeno, pa se post-moderna situacija tako pokazuje kao lažna. Ne radi se o tome da krilatica postmodernizma nije točna, već o tome da je ona uvijek bila točna, pa je zato lažna. Već je i Homer pisao pod pretpostavkom da je sve već rečeno. Ovdje treba biti radikalan: kada se pojavilo pismo, i tada je sve već bilo rečeno, ili, drugačije rečeno, sama je pismenost znak da je sve već rečeno. Uopće se ništa ne bi moglo reći, kada sve već ne bi bilo rečeno.
ORIGINALNOST se obično shvaća kao neka produkcija posebnosti i izobličenja, ali to je zapravo put u lošu beskonačnost. Jer što je originalnost? Originalnost je, kao što sama riječ kaže, POVRATAK NA IZVOR, a izvor nam je svima zajednički. To je ishodišna točka tumačenja "Srca tame", jer je protagonistovo putovanje u srce neistraženog kontinenta između ostaloga – i prije svega – i povratak na izvor. "Srce tame" je zato nulta točka pripovijedanja, a sve ostale priče samo varijacije na temu. "Srce tame" je tamna komora subjektivnosti, CAMERA OBSCURA svog djelovanja, ono što samom subjektu mora ostati skriveno da bi on uopće mogao funkcionirati kao subjekt. Budući da je slika stvarnosti u tamnoj komori izokrenuta, cijela metafora dobro korespondira sa Hegelovom tezom da je filozofija "izokrenuti svijet". Nije nikakvo čudo da je Orson Welles prvobitno htio ekranizirati upravo Conradovu novelu, ali je umjesto toga snimio "Kanea". "Kane" je ista priča, samo malo drukčija. Umjesto Kurtza Kane.
11.08.2008. (03:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Dobro, sad kad je i to prošlo, molim te, Nemanjo, da mi objasniš zašto si me naružio rečenicom: "Lažeš, kao i obično!" Mogao si jednostavno,napisati: "Lažeš!" i na toj bi najkrnjoj rečenici mogao ustrajati i pošto ja dopišem: "Ne lažem, zabunio sam se!". Molim te, ljubazno, da pronađeš, na ovom blogu prvenstveno, još mojih laži, kojih bi trebalo biti dovoljno da svatko nepristran može zaključiti da ja lažem toliko da mi je to prešlo u naviku.
11.08.2008. (13:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Rijetko kad se posipam pepelom, ali ovaj put rado, uz ritualno udaranje u grudi: mea culpa, mea culpa, mea recherché culpa! Zaista se može shvatiti i doslovno, imaš pravo Lečeni, dragi prijatelju, ali to ti je vrag s pisanom reči: znaš kako počinje film Misija, s onim genijalnim diktandom, koji se navlas ponavlja, pa kad pisar upita u čemu je stvar i što nije valjalo prvi puta, svećenik odgovori: Intonacija! Sve je u intonaciji!
Dakle, ja sam mislio da će, kao i obično, biti sasvim razumljivo da se mi dva zevzečimo, i da prekoravanja koja su ovako preterana dovoljno čuvaju prizvuk farse. Zato sam dodao ovo: kao i obično!, zbog prizvuka, zbog te vražje intonacije, da se shvati da se zezam. Avaj! Ispada da su ovde svi gluvi, ako već ne i slepi za ovakve lepote i bravure moga pera.
Dakle, Lečeni, ne samo da ti ne lažeš, nego si ti jedan od najiskrenijih ljudi koje ova Vaseljena zna i poznaje: ti prosto ne umeš da lažeš! Ako nešto i kažeš krivo, kao ovo o anabazi i ostalo, sve je to u dobroj nameri: ovde si recimo pokušao da nam podvališ neku navodno mađarsku reč za nešto što je već samo po sebi toliko sumnjivo, da je od samoga početka bilo jasno kako je reč o još jednoj tvojoj pesničkoj licenciji. I, zapravo, lepoj: zašto, zaista, ne bismo imali reč za povratak na početak, nakon dugog bazanja? To te je verovatno podsetilo na anabazu, ta lepa reč bazati, zar ne?
Eto, sve smo sada rešili. Živ mi ti! Još jednom - oprosti!
11.08.2008. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Postidela me tvoja isprika, nisam je zasluzio.
11.08.2008. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crkotica
onda je trebala ostat vjerna japanskom duhu i radit minijature ili nano-platna?
uglavnom, glasam za obnovu stropnog slikarstva. u međuvremenu izvrni interijer, pa svoje umjetnine počni vješat po fasadi...
11.08.2008. (15:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crkotica
Abanacija je ime za mačku. Čupavu, lijenu, kućnu mačku.
11.08.2008. (15:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
zanemarimo slobodno umetnost na ovom mestu: jasno je kao dan da je ovde rech o lichnom mitu opsesivnog neurotichara, necenzuriraranog, danas chak i podstaknutog na kreativni izraz sopstva - spontanitet.
17 sec - measure of life
11.08.2008. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Igra, bojim se da imaš pravo, ali, istovremeno se nadam da to tako izgleda nama, koji smo gaijin. Možda ipak samo učitavaš današnju duhovnu situaciju suvremnenog Zapadnjaka i apstrahiraš od činjenice da je ona 14 generacija rođena u istoj kući, hoću kazati: apstrahiraš od Japana koji ona alegorizira, ili, bolje kazano, simbolizira: ona jest to što Japan znači! A ako išta, Japan znači tu posvećenost i predanost koja se nama današnjima čini kao opsesivna neuroza! Jesi li ikada gledao čajnu ceremniju? Jesi li ikada čitao o umjeću japanskih lončara, o proizvodnji grnčarije? Jesi li razmišljao o njihovim kovačima, o proizvodnji mačeva, ili o tkalcima, o tkaninama? Mene recimo fascinira cijeli taj kompleks obrta: tu se vidi ta fascinantna japanska dorađenost, cizeliranost, filigranska istančanost, i bojim se da ono što prepoznaješ kao neurozu jedne 34-godišnje djevojke koja strahuje od majčinstva - mada, velim, ima tu elemenata...- nije drugo do markantna crta jedne kulture koja nam je prilično strana.
11.08.2008. (23:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
I jedno i drugo, rekao bih: i "dorađenost, cizeliranost, filigranska istančanost", i strah od majčinstva, ili, točnije, od smrti - štoviše, izolacija tog straha, te potom njegovo "dorađivanje, cizeliranje, filigransko istančavanje". Neuroza mi se ovdje čini tek kao mreža u koju Fuyuko Matsui hvata materiju straha. Jer, ona se ne odaje strahu (nije japanski potpasti pod strah), ona njime ovladava, te ga potom obrađuje.
Japanska kultura nam je strana samo ako odlučimo da nam je strana. To je kultura izolacije, ali ne i izolirana kultura. Svi elementi te kulture su nam zapravo imanentni: strah s kojim Fuyuko barata svačiji je strah. Pitanje je tek akorda: kao što se gitaru dade različito uštimati (a bogme i raštimati), tako se i čovjekovi obrasci razmišljanja i djelovanja daju redefinirati. Pogledajte samo kako se Lafcadio Hearn "preštimao" i postao Koizumi Yakumo.
12.08.2008. (00:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Evo, na TV-u upravo frajer u seriji Kineska plaža izgovara rečenicu "U svakom Žutom čuči Amerikanac koji žudi da se oslobodi". Kakva ružna rečenica, kakva divna jeka!
12.08.2008. (00:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Mene ova umjetnica nuka na to da slažem kako je ona izvanbračno dijete Dimitrija Popovića. Od matere je naslijedila talent a od oca sve ostalo. Pih.
12.08.2008. (01:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
znash i sam da ja iskljuchivo gledam slike ....
12.08.2008. (02:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ja ne mislim da je kod nje riječ o strahu od smrti. Evo zašto: mislim da poznajem taj tip djevojke, taj tip razmišljanja, taj tip fobije; potonje u mjeri u kojoj muškarac može razumjeti strah o kojem ću kazati riječ, dvije.
Prije desetak godina, dakle, upoznao sam djevojku koja je na vrlo rafiniran način, tek sitnim detaljem odjeće, make-upom ili naprosto ponekim stavom svoga svjetonazora oko sebe širila atmosferu gotike. Ne, nije bilo riječi o pomodnom subkulturnom pozerstvu, dapače, ako gotic ima ikakav smisao, ima ga zbog ovih iskrenih mračnjaka koji s majčim mlijekom usišu Sofoklov nauk da je tišina ornament, da bi ih u djetinjstvu susjedi, čim im pozvone na vrata, redovito darivali bombonima.
Jedne sam večeri dakle, valjda iz pristojnosti, što ti drugo bilo, poveo razgovor o imenima kao što su Essence, Aura, i Belladonna, dakle o popularnim imenima djevojčica gothic-kulture. Za divno čudo, mojoj sugovornici nisu toliko bila sporna sama imena, koliko činjenica da bi se netko odvažio na - majčinstvo!
I, tu sad dolazimo do esencije njenog straha, jer nije bilo govora o racionalnom stavu, nego naprosto o nepatvorenom, iskonskom i iskrenom strahu, koji je zaista saturirao boje i zatamnio atmosferu do optimalne izimaglice grisaillea, a ta se traumatska srž nahodila u strahu od boravka fetusa u njenoj, majčinoj utrobi! Pamtim i danas kako je s grimasom bola na licu govorila o tome da ne može zamisliti da je nešto iznutra izjeda, da se miče, da živi u njoj, neko drugo biće, nešto što nije ona!
Nevjerojatno nešto. Užasno, a opet, savršeno. Morbidno, a opet, točno: ako vam je neprihvatljiv koncept majčinstva, onda je zaista riječ o tome da u vama boravi neko drugo biće, alien! I to, možda, ne znam, ali vjerujem, može biti jezovito.
Svesti sada ovaj strah na strah od smrti - iako to on in ultima linea jest - značilo bi besprotrebnoga poopćiti, i, uništiti. Valja biti osjetljiv na te nijanse: pogledajte tu ludu ženu koja u ustima nosi maternicu i fetus! To je to! One to, u nekim slučajevima, naprosto tako osjećaju.
Što se tiče japanske kulture, ona nam može biti razumljiva, shvatljiva i dohvatljiva do neke mjere; nakon određene granice - ne. Ne radi se tu o empatiji, emotivnoj rezonanci ili razumijevanju masivnih fenomena, kao što je to age tsurau (recimo, o tom sam kulturnom konceptu ovdje već pisao), nego je naprosto riječ o tome da mi nikada ne ćemo imati odnos spram trešnjinog cvijeta kao Japanac: u našoj kulturi ta je vrst odnosa spram nature jednostavno iščezla, i iako bih se osobno mogao zakleti da bih gotovo zaplakao pred prizorom nekog vrta u Kyotu, nisam siguran da bih bio pokrenut istim pogonskim gorivom koje pokreće Japance da te vrtove tako aranžiraju.
Iako sam kao klinac izabrao Kinu na račun Japana, jer mi je wing chun bio daleko profinjeniji no shotokan, već sam godinama naprosto opčinjen Japanom. Mislim da bih satima mogao sjediti i držati u ruci Shunken chawan, i vjerujem da bih zadrhtao kad bih neke jeseni, s Muramasinom katanom u ruci, sjedio u Ryoanjiu. No, problem ipak postoji; da bi ta katana imala smisla, trebao bi još jedan život posvećen iai-dou, da bi chawan imao svoju svrhu, trebalo bi...Shvaćaš?
12.08.2008. (05:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Igra, znam. Uzbuđuju li te?
12.08.2008. (05:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Igra, vidi što mi je palo na pamet čitajući tvoj blog:
Nietzsche je naravno u pravu kada kaze da ne postoji razbojnicko ubistvo (ubistvo sa razbojnistvom). Umorstva radi novca nema. Ali otimacina nije 'dosaptavanje jadnog razuma' ubicinog - ona pripada ubistvu: pljackanje je potpuno ubistvo; ubijeni bi jos uvek imao realitet, kada bi posedovao novac: zbog toga on mora biti opljackan, tj. potpuno ubijen.
U analogiji, mogli bismo kazati da je literarno moroderstvo također suučesništvo u ubojstvu: ubijeni bi još uvijek imao realitet, kad ne bi bio opisan!
Mislim da je to funkcija Miljenka Jergovića: on je Narikača: ona dokida realitet žrtve, uključujući je u simbolički poredak svojim profesionalnim opjevanjem! Da bi pjevao, njemu je žrtva neophodna, i to je cinizam njegove literature; budući da je cinizam prosvjećena ideologija, recimo i to gdje se krije ta ideologija u Jergovićevoj literaturi: u hinjenoj neutralnosti/univerzalnosti pozicije "kroničara", bilježnika vremena: do ovog poteza Jergović je sasvim modernistički pisac, jer svoju partikularnu poziciju izdiže na rang opće, potura kao univerzalnu, što je ideološko djelovanje par exellence; no, Jergović naravno zna za laž svoje pozicije, pa je dakle sasvim postmoderno ciničan.
Odavno sam tu poziciju prokazivao kao morodersku, sad mi je Otto pomogao da shvatim unutranju logiku i nužnost te pljačke žrtava: njih je neminovno uskratiti upravo za jedini preostali humanitet, opljačkati ih kao žrtve u aktu njihove instrumentalizacije - žrtve nam naime "služe" tek kao izgovor za literaturu - da bismo im dokinuli tu posljednju realnost: spomen na njih, sankcioniravši još jedan povijesni zločin i otpravivši ga u - kronike!
Bosanci bi dobro učinili za svoje mrtve kad ne bi učinili ništa - najmanje što mogu učiniti jest prestati tržiti njihovu nesreću u investiranju u vlastite umjetničke karijere.
12.08.2008. (17:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Nisam htio poopćiti taj strah, nego sam htio naglasiti da nije riječ samo o tom / takvom strahu, nego o nečem kudikamo temeljnijem, krajnjem: dovesti se do krajnosti, a zadržati kontrolu nad sobom - eto nečeg specifično japanskog.
Što se tiče razlike u "pogonskom gorivu" koja pokreće nas i japance: ona je samo formalna. Za prevladati tu razliku, valja se jednostavno odreći vlastitih političkih oznaka, apstrahirati, izolirati (kultura izlolacije!), odbaciti takva proizvoljna (samo)ograničenja i čovjeku postaje kristalno jasno da je, recimo, haiku moguće ispisati bilo kojim jezikom, bilo kojim pismom, a da isti bude u potpunosti japanski.
12.08.2008. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Dottore, otkuda vam Lafcadio Hearn?
Dovesti se do krajnosti, a zadržati kontrolu nad sobom, mislim da je jednako svojstveno i nama i njima.
Rekao bih da je barokan onaj stil koji svjesno iscrpljuje (ili želi iscrpiti) sve svoje mogućnosti, veli Borges, pa dodaje da stoga graniči s vlastitom karikaturom.
O tome sam često ražmišljao u povodu Procesa, Kafke općenito, ali Procesa naročito: univerzum u kojem se realiziraju sve potencije apsurdne premise:
Bit će da je Josefa K. netko oklevetao jer su ga jednog jutra uhitili, iako nije učinio nikakvo zlo. Mislim da je Kafka u tom smislu neobično blizak Japanu, što ne mora čuditi, kad se ima na umu recimo iskustvo austrougrske cinične vojne škole mehanicističkog pragmatizma: nije li ona prečica k Japanu? Ili, recimo, institucionalna infrastruktura, taj famozni Kafkin Ured kao model univerzuma, pa to je tako japanski, nije li? Očito je da kulturnocivilizacijski pokazujemo fundametalnu srodnost, upravo na ekscesnim mjestima naših kulturnih koncepata. Ipak, stanovit flavor Orijenta čini mi se neuhvatljiv, ili želim vjerovati da je neuhvatljiv: negative capability, veli Keats.
P.S.
Ne znam dijele li Japan i austrougarska ostavština podjednako metafiziku Greške: mogućnost da tipfeler u dossieru odluči sudbinu T/Buttlea, dakle svakoga od nas.
Ah, to je tako austrougarski, a tako analitično anglikanski: taj Wittgenstein, te teza Die Welt ist alles, was der Fall ist.
12.08.2008. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...