Kako lijepa priča i to priča s pozadinom :) Istina, prava mama bi trebala upravo tako reagirati, međutim, mora postojati mjera. Dijete se tako nauči odmalena, kao što ga, recimo, naučiš da ga se uzme u ruke svaki put kada zaplače i dođe do toga da više neće prestati plakati dokgod ga se ne uzme u naručje. Ili zaspati. Ili jesti. Ili pristati da ga pričuva netko drugi. Jer je mali lukavac inteligentno shvatio da tim plačem može od roditelja dobiti sve što zaželi, a pogotovo pažnju u onim rijetkim trenucima kada ona nije a priori usmjerena na njega. Istina, kada su bebe i ne znaju reći što trebaju, tada im je plač jedini način, ali ovako vrlo lako dođe do toga da na isti način rješava svoje potrebe ili dosadu kao i puno odraslije dijete, jednoga dana. Zbog toga mislim da treba postojati mjera i znati kada se prepustiti majčinskim instinktima i bezuvjetnoj ljubavi, a kada početi već pomalo odgajati bebicu da se ne pretvori u razmaženka :)
10.08.2008. (09:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvarno lijepa priča. Kako nisam mama možda ju ne mogu sagledati iz onog kutka iz kojeg bi trebalo da bi ju se potpuno i skroz razumjelo. U svakom slučaju tvoja percepcija događaja je dirljiva, osjeti se ljubav iz svake riječi. I prema djetetu i prema ženi.
12.08.2008. (11:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pidea
Otkrih te slučajno i pročitala sam cijeli blog, prekrasno pišeš i ne nisam se iznenadila! Zadivljujuće i čudno mi je bilo čitati sve to! Uglavnom, ne mogu a da se ne osvrnem na tvoj davni post o Pideovu kompleksu, stoga što sam i sama u sličnoj situaciji kao i Pid te imam potrebu da komentiram! Materijalna dobra o kojima pišeš da je Pid primio raširenih ruku ne čine mi se velika tim više što živi s majkom u istom stanu, kući ili što već.. Zanima me samo tko bi na to pristao u današnje vrijeme, ako ima drugih mogućnosti, a samim time zaključujem da Ti nisi bio primoran živjeti sa svojima tako da je već tu razlika i ne možeš davati svoje očito pristrane (prema Pideovoj majci) zaključke. Vrlo je teško i jednoj i drugoj strani u takvom suživotu! Svakom je njegova majka naj, naj, najbolja tako da ne možeš govoriti da nije dosadna i naporna alapača, možda ne u toj mjeri kako si izrekao, toj drugoj strani, Pideu i njegovoj ženi! Živjela sam takav život, srećom ne dugo i ne bih poželjela svojoj djeci to isto! Svatko stvara svoju obitelj i proširuje dotadašnju i ni u kom slučaju ne bih dozvolila da se moj muž i ja i moje dijete otuđimo od jedne obitljske strane, jer smatram da moje dijete ima dvije bake koje treba jednako cjeniti i voljeti! Al izgleda u mom slučaju samo ja tako razmišljam. Mama od moga muža prvenstveno ne cijeni isto svoju djecu, da ne govorim o drugome! Sve one stvari koje napravi moj muž nisu dovoljno dobre njegovoj mami!!! I da ne duljim, ja svoju svekrvu cjenim i nikad ne bih rekla riječi protiv nje nikome, al ono što vidim vrijeđa mene, mog muža, a dijete je malo i ne razumije! Al ne, nikad joj ne bi dala do znanja da me uvrijedila, mada znam da i ja sama sigurno nju u mnogo čemu povrijedim jer nisam savršena, al to što uradim sigurno nije namjerno,a nadam se da ni ona ne radi sve što radi namjerno! Ja mogu živjeti ovako, al žao mi je muža jer je u sjeni kod svoje obitelji, koja sve više i više raste, a njega žalosti! Na kraju treba pogledati obe strane i tek onda komentirati!!!
13.08.2008. (12:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dok sam čitala post... suze su mi zasjenile oči... prisjetila sam se svih onih besanih noći... kupanja... uspavljivanja... a ti trenutci su tako brzo prošli... moji klinci već idu u školu.... Moja mama me znala koriti zašo ih neprestano mazim i nosim, moj odgovor je uvijek bio: Ja sam jedina osoba u njihovom životu koja ću ih maziti i voljeti bezuvjetno i ne želim im uskratiti ni trenutak pažnje. Koncerti dolaze i prolaze, a odrastanje djeteta je samo jednom... i svaki dan je poseban praznik... Osmjeh ti ostavljam :))
13.08.2008. (17:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
13.08.2008. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pidea
Priča je predivna... Imam malu kćerkicu i naprosto je obožavam, život je dobio sasvim drugi smisao otkad je ona sa nama, i odgovornost i sve što ide uz dijete! Ali, ništa mi nije teško za nju! Toliki strah zbog komplikacija dok se nije rodila, a kasnije ponos i beskrajna sreća što je živa, zdrava i što je moja!!! Duge i besane neprospavane noći kada je bolesna, kada je muče zubići,... a ujutro na posao, ne ništa mi nije teško! Rano sam počela raditi i ostavila je na čuvanje kod bake... tako teško mi je to palo, mada sam znala da joj kod bake ništa neće faliti, dapače! Ipak je bilo rano, ali zbog financijske situacije bila sam prisiljena raditi, jer muževa plaća nije bila dostatna ni upola za obveze koje smo imali, krediti koje smo dobili u nasljedstvo nakon vjenčanja, a za koje nitko nije kriv.....viša sila je tako odlučila, to smo prihvatili, a novac ušteđen vjenčanjem ostavili i gradili svoj kutak! Sada živim u svome domu koji smo sami izgradili, radimo i muž i ja, plaće nam nisu Bog zna velike, kada sve poplaćamo ostaje nam minimalno, osnovno za život, al mi smo zadovoljni! Ništa nam ne fali, roditelji mi pomažu koliko mogu, i previše,... dijete mi ni učemu ne oskudijeva i to mi je naj bitnije!!! Velike mjesečne obveze koje plaćamo danas smo prihvatili bez velikog žala, jer Bogu hvala živi smo i zdravi.... i sretni! I unatoč tome što sam dijete rano ostavila na čuvanje jako je vezana uz mene, inače nije maza osim sa mnom i malo manje s bakom koja je čuva... najdraži dio dana mi je kada dođem s posla umorna, a ona mi veselo dotrči i odmori me razdraganim osmjehom i pusom, a kada dođemo doma kaže : mama amo u vejiki kejet igati sa mnom, i onda legne i čeka da dođem da je ljubim, da joj tepam, da joj pjevušim, da je mazim, a ona me grli svojim ručicama!
14.08.2008. (08:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga Pidea: baš razmišljam kako da ti odgovorim...ne bi trebala moje priče i članke shvaćati osobno...jer ne odnose se ni na koga konkretno...one su samo opservacije na događaje...ne uvijek doslovno prepričane...no, nekako je logično da ako postoji Edipov kompleks...da postoji i Pideov...otuđenje od roditelja suprotnog spola... i jedan i drugi kompleks ima većina ljudi u maloj mjeri...problem je jedino ako se mjera prevrši i to ode u krajnost...na sreću, to se događa jako rijetko u realnom životu...gotovo nikada... moj Pid iz priče nije konkretan čovjek...nego spoj puno ljudi i njihovih osobina...Pid je malo i iskarikiran i preuveličan do krajnosti...ipak je to samo priča...koja je samo inspirirana stvarnim životom, ali ostalo je piščeva mašta...jer ruku na srce, priča ne bi bila efektna da pisac ne preuveliča, doda, nadogradi, oboji... draga Pidea, to što si ti pronašla u ovoj priči nešto što te je dotaklo samo dokazuje koliko je priča univerzalna...može se primijeniti na svakoga...i u tome je njena vrijednost... a ruku na srce, Edip je bio posebna biljčica, incestuozan i lud...krajnost...pa je tako i Pid druga krajnost...a takvi baš ne hodaju po svijetu zar ne?
14.08.2008. (15:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dakle, curica! dobra priča, super naturalistički stil, koji zavede, pa se čitatelji(ce) poistovjete :))) kroz pitku naraciju vješto je ubačena misao-vodilja, da tkogod propusti Međugorje i Bocellija- nije puno propustio:))) well said Fred!
14.08.2008. (20:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samo mala napomena na početku - dijete bi plakalo i da je naviklo na bočicu, ja nisam imala mlijeka nakon četiri odnosno šest mjeseci, a ipak nisam kasnije mogla ostavljati svoje dječake drugima u večernjim satima jer su bili navikli da ih uspavam, to je psihička, ne fizička vezanost za majku ukoliko dijete ne navikne da ostane samo s nekim drugim, makar to bila i baka :) Nedavno sam pokušala sestri pričuvati dječačića od gotovo godinu dana kad je trebala ići na svadbu prijateljima s mužem, naša mama i ja koje zajedno imamo petero djece nismo uspjele spriječiti taj strašan plač koji nikako nije prestajao, nisam mogla vjerovati, mislila sam da je ipak već dovoljno velik da ga malo pričuvam... Pozdrav veliki i uživajte, bebe jako brzo odrastaju :)
15.08.2008. (07:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moj sin je jako želio ići, ali smo bili ogorčeni da guzonje opet sjede u prvim redovima i slušaju nešto što ne razumiju:((
a tvoja ljubav! i razumijevanje voljene žene! i poštovanje njenoga straha! ti si divan!!! i vratio me na moj prvi doček NG kao novopečene mame. no, kada sam ja zvala moju mamu, ona mi je rekla da je sve OK. ali, kad smo stigli u zoru (i moj muž me donio na leđima, jer su me nažuljale cipelice, i to po debelom snijegu) tek onda nam je mama rekla da je tek zaspao pred naš dolazak i plakao cijelu noć, ali nam nije htjela kvariti noć)
17.08.2008. (18:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tako mi poznato zvuci sve sto pises... moj braco je nedavno postao tata i takodjer, beba spava najmirnije kad je uz mamu. jednom su morali otici nesto obaviti u grad i ostavili bebu kod bake, a maleni nije prepoznavao novi prostor (iliti stan od bake) i plakao je danima, od straha da ga opet ne ostave.
i da, majcinska ljubav je sigurno najjaca. tako i treba biti. :)
21.08.2008. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prvi puta sam se od bebe odvojila nakon 6 tjedana, zbog redovitog ginekološkog pregleda. ne znam je li to trajalo sat vremena, ali se još sjećam iglica na kojima sam sjedila. :)) tek kad su sami počeli pokazivati želju za odvajanjem (a to je došlo oko trće godine života - odlasci na spavanje kod bake ili, godinu-dvije kasnije, s vrtićem na more) ja sam mogla s mirom uzeti trenutak za sebe i takve stvari. razumijem potpuno. uživajte u bebaću
27.08.2008. (00:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Kako lijepa priča i to priča s pozadinom :) Istina, prava mama bi trebala upravo tako reagirati, međutim, mora postojati mjera. Dijete se tako nauči odmalena, kao što ga, recimo, naučiš da ga se uzme u ruke svaki put kada zaplače i dođe do toga da više neće prestati plakati dokgod ga se ne uzme u naručje. Ili zaspati. Ili jesti. Ili pristati da ga pričuva netko drugi. Jer je mali lukavac inteligentno shvatio da tim plačem može od roditelja dobiti sve što zaželi, a pogotovo pažnju u onim rijetkim trenucima kada ona nije a priori usmjerena na njega. Istina, kada su bebe i ne znaju reći što trebaju, tada im je plač jedini način, ali ovako vrlo lako dođe do toga da na isti način rješava svoje potrebe ili dosadu kao i puno odraslije dijete, jednoga dana. Zbog toga mislim da treba postojati mjera i znati kada se prepustiti majčinskim instinktima i bezuvjetnoj ljubavi, a kada početi već pomalo odgajati bebicu da se ne pretvori u razmaženka :)
10.08.2008. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
i ja zadnje vrijeme furam crveno, mada nemam bebicu ;p
10.08.2008. (15:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vitez izgubljenog vremena
Vidio sam ja vas, zaista zanimljiv par :)
pozdrav iz Međugorja
10.08.2008. (17:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kratke...
respect!
11.08.2008. (15:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porta Bubble Joan
predivno :)
12.08.2008. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Stvarno lijepa priča. Kako nisam mama možda ju ne mogu sagledati iz onog kutka iz kojeg bi trebalo da bi ju se potpuno i skroz razumjelo. U svakom slučaju tvoja percepcija događaja je dirljiva, osjeti se ljubav iz svake riječi. I prema djetetu i prema ženi.
12.08.2008. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pidea
Otkrih te slučajno i pročitala sam cijeli blog, prekrasno pišeš i ne nisam se iznenadila! Zadivljujuće i čudno mi je bilo čitati sve to! Uglavnom, ne mogu a da se ne osvrnem na tvoj davni post o Pideovu kompleksu, stoga što sam i sama u sličnoj situaciji kao i Pid te imam potrebu da komentiram!
Materijalna dobra o kojima pišeš da je Pid primio raširenih ruku ne čine mi se velika tim više što živi s majkom u istom stanu, kući ili što već.. Zanima me samo tko bi na to pristao u današnje vrijeme, ako ima drugih mogućnosti, a samim time zaključujem da Ti nisi bio primoran živjeti sa svojima tako da je već tu razlika i ne možeš davati svoje očito pristrane (prema Pideovoj majci) zaključke. Vrlo je teško i jednoj i drugoj strani u takvom suživotu!
Svakom je njegova majka naj, naj, najbolja tako da ne možeš govoriti da nije dosadna i naporna alapača, možda ne u toj mjeri kako si izrekao, toj drugoj strani, Pideu i njegovoj ženi!
Živjela sam takav život, srećom ne dugo i ne bih poželjela svojoj djeci to isto!
Svatko stvara svoju obitelj i proširuje dotadašnju i ni u kom slučaju ne bih dozvolila da se moj muž i ja i moje dijete otuđimo od jedne obitljske strane, jer smatram da moje dijete ima dvije bake koje treba jednako cjeniti i voljeti!
Al izgleda u mom slučaju samo ja tako razmišljam. Mama od moga muža prvenstveno ne cijeni isto svoju djecu, da ne govorim o drugome! Sve one stvari koje napravi moj muž nisu dovoljno dobre njegovoj mami!!!
I da ne duljim, ja svoju svekrvu cjenim i nikad ne bih rekla riječi protiv nje nikome, al ono što vidim vrijeđa mene, mog muža, a dijete je malo i ne razumije!
Al ne, nikad joj ne bi dala do znanja da me uvrijedila, mada znam da i ja sama sigurno nju u mnogo čemu povrijedim jer nisam savršena, al to što uradim sigurno nije namjerno,a nadam se da ni ona ne radi sve što radi namjerno!
Ja mogu živjeti ovako, al žao mi je muža jer je u sjeni kod svoje obitelji, koja sve više i više raste, a njega žalosti!
Na kraju treba pogledati obe strane i tek onda komentirati!!!
13.08.2008. (12:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skladateljica snova
Dok sam čitala post... suze su mi zasjenile oči... prisjetila sam se svih onih besanih noći... kupanja... uspavljivanja... a ti trenutci su tako brzo prošli... moji klinci već idu u školu....
Moja mama me znala koriti zašo ih neprestano mazim i nosim, moj odgovor je uvijek bio: Ja sam jedina osoba u njihovom životu koja ću ih maziti i voljeti bezuvjetno i ne želim im uskratiti ni trenutak pažnje.
Koncerti dolaze i prolaze, a odrastanje djeteta je samo jednom... i svaki dan je poseban praznik...
Osmjeh ti ostavljam :))
13.08.2008. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
još jedna prekrasna priča, zbilja si talentiran
13.08.2008. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pidea
Priča je predivna... Imam malu kćerkicu i naprosto je obožavam, život je dobio sasvim drugi smisao otkad je ona sa nama, i odgovornost i sve što ide uz dijete!
Ali, ništa mi nije teško za nju! Toliki strah zbog komplikacija dok se nije rodila, a kasnije ponos i beskrajna sreća što je živa, zdrava i što je moja!!!
Duge i besane neprospavane noći kada je bolesna, kada je muče zubići,... a ujutro na posao, ne ništa mi nije teško! Rano sam počela raditi i ostavila je na čuvanje kod bake... tako teško mi je to palo, mada sam znala da joj kod bake ništa neće faliti, dapače!
Ipak je bilo rano, ali zbog financijske situacije bila sam prisiljena raditi, jer muževa plaća nije bila dostatna ni upola za obveze koje smo imali, krediti koje smo dobili u nasljedstvo nakon vjenčanja, a za koje nitko nije kriv.....viša sila je tako odlučila, to smo prihvatili, a novac ušteđen vjenčanjem ostavili i gradili svoj kutak!
Sada živim u svome domu koji smo sami izgradili, radimo i muž i ja, plaće nam nisu Bog zna velike, kada sve poplaćamo ostaje nam minimalno, osnovno za život, al mi smo zadovoljni!
Ništa nam ne fali, roditelji mi pomažu koliko mogu, i previše,... dijete mi ni učemu ne oskudijeva i to mi je naj bitnije!!!
Velike mjesečne obveze koje plaćamo danas smo prihvatili bez velikog žala, jer Bogu hvala živi smo i zdravi.... i sretni!
I unatoč tome što sam dijete rano ostavila na čuvanje jako je vezana uz mene, inače nije maza osim sa mnom i malo manje s bakom koja je čuva... najdraži dio dana mi je kada dođem s posla umorna, a ona mi veselo dotrči i odmori me razdraganim osmjehom i pusom, a kada dođemo doma kaže : mama amo u vejiki kejet igati sa mnom, i onda legne i čeka da dođem da je ljubim, da joj tepam, da joj pjevušim, da je mazim, a ona me grli svojim ručicama!
14.08.2008. (08:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
REGISTRIRAJ SE
DOĐI NA NAŠ FORUM I REGISTRIRAJ SE!
KLIK!
14.08.2008. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
happywedding
draga Pidea: baš razmišljam kako da ti odgovorim...ne bi trebala moje priče i članke shvaćati osobno...jer ne odnose se ni na koga konkretno...one su samo opservacije na događaje...ne uvijek doslovno prepričane...no, nekako je logično da ako postoji Edipov kompleks...da postoji i Pideov...otuđenje od roditelja suprotnog spola...
i jedan i drugi kompleks ima većina ljudi u maloj mjeri...problem je jedino ako se mjera prevrši i to ode u krajnost...na sreću, to se događa jako rijetko u realnom životu...gotovo nikada...
moj Pid iz priče nije konkretan čovjek...nego spoj puno ljudi i njihovih osobina...Pid je malo i iskarikiran i preuveličan do krajnosti...ipak je to samo priča...koja je samo inspirirana stvarnim životom, ali ostalo je piščeva mašta...jer ruku na srce, priča ne bi bila efektna da pisac ne preuveliča, doda, nadogradi, oboji...
draga Pidea, to što si ti pronašla u ovoj priči nešto što te je dotaklo samo dokazuje koliko je priča univerzalna...može se primijeniti na svakoga...i u tome je njena vrijednost...
a ruku na srce, Edip je bio posebna biljčica, incestuozan i lud...krajnost...pa je tako i Pid druga krajnost...a takvi baš ne hodaju po svijetu zar ne?
14.08.2008. (15:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall
dakle, curica! dobra priča, super naturalistički stil, koji zavede,
pa se čitatelji(ce) poistovjete :)))
kroz pitku naraciju vješto je ubačena misao-vodilja,
da tkogod propusti Međugorje i Bocellija-
nije puno propustio:))) well said Fred!
14.08.2008. (20:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Radionica Snova - Humanitarne akcije
Imaš mail!!! :-)
14.08.2008. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Samo mala napomena na početku - dijete bi plakalo i da je naviklo na bočicu, ja nisam imala mlijeka nakon četiri odnosno šest mjeseci, a ipak nisam kasnije mogla ostavljati svoje dječake drugima u večernjim satima jer su bili navikli da ih uspavam, to je psihička, ne fizička vezanost za majku ukoliko dijete ne navikne da ostane samo s nekim drugim, makar to bila i baka :) Nedavno sam pokušala sestri pričuvati dječačića od gotovo godinu dana kad je trebala ići na svadbu prijateljima s mužem, naša mama i ja koje zajedno imamo petero djece nismo uspjele spriječiti taj strašan plač koji nikako nije prestajao, nisam mogla vjerovati, mislila sam da je ipak već dovoljno velik da ga malo pričuvam... Pozdrav veliki i uživajte, bebe jako brzo odrastaju :)
15.08.2008. (07:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slaven178
nisu htjeli sevku tamo?
15.08.2008. (14:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
moj sin je jako želio ići,
ali smo bili ogorčeni da guzonje opet sjede
u prvim redovima
i slušaju nešto što ne razumiju:((
a tvoja ljubav! i razumijevanje voljene žene!
i poštovanje njenoga straha!
ti si divan!!!
i vratio me na moj prvi doček NG kao novopečene mame.
no, kada sam ja zvala moju mamu,
ona mi je rekla da je sve OK.
ali, kad smo stigli u zoru
(i moj muž me donio na leđima,
jer su me nažuljale cipelice,
i to po debelom snijegu)
tek onda nam je mama rekla
da je tek zaspao pred naš dolazak
i plakao cijelu noć,
ali nam nije htjela kvariti noć)
17.08.2008. (18:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majta
tako mi poznato zvuci sve sto pises...
moj braco je nedavno postao tata i takodjer, beba spava najmirnije kad je uz mamu. jednom su morali otici nesto obaviti u grad i ostavili bebu kod bake, a maleni nije prepoznavao novi prostor (iliti stan od bake) i plakao je danima, od straha da ga opet ne ostave.
i da, majcinska ljubav je sigurno najjaca. tako i treba biti. :)
21.08.2008. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
prvi puta sam se od bebe odvojila nakon 6 tjedana, zbog redovitog ginekološkog pregleda. ne znam je li to trajalo sat vremena, ali se još sjećam iglica na kojima sam sjedila. :))
tek kad su sami počeli pokazivati želju za odvajanjem (a to je došlo oko trće godine života - odlasci na spavanje kod bake ili, godinu-dvije kasnije, s vrtićem na more) ja sam mogla s mirom uzeti trenutak za sebe i takve stvari.
razumijem potpuno. uživajte u bebaću
27.08.2008. (00:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divan -skitnje
Zgodna priča iz života.
28.08.2008. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Odmor je zavrsio i ja se vratio. Lijepa crtica, da ne velim novela.
Pozdrav od jednog koji rado slusa Bocellija,
Bocaccio
03.09.2008. (17:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...