Zaista daje nam na razmišljanje. Ostavljaju li sjene iz prošlosti na nama neizbrisiv trag? Utvrđuju li našu odluku da ostanemo dobri, unatoć svemu što smo proživjeli? Ili pak, samo našu želju da se uzdignemo iznad svih propusta naših predaka. pozzz!
17.08.2008. (14:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hej,u strašnoj sam gužvi jer čekam kupca za kola, ali samo da ti kažem da si nevaljalica koja se trebala javiti, stanujem pet minuta od Opatije, šmrc....
17.08.2008. (16:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postoje riječi koje ostaju čvrsto urezane u nama - poput stepenica u kamenu - još dugo, dugo nakon što neke daleke ruke spuste slušalicu. Čak i onda kad s druge strane više nema nikoga tko bi ju podigao... Pusa skitnici-jurilici...s pogledom na Opatiju ;-)))!
17.08.2008. (16:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, starci... Pamtim samo jedno ljeto kad su došli, unatoč tome što imamo klimu u stanu i u autu. A mogli su se kuhati u svom stanu s pogledom na zapad... Mama mi dolazi tek na jesen, kad "popusti vrućina". Da nemam školarke koje vole njene kulinarske specijalitete, pitanje jel bi uopće i došla. Teško podnose putovanja stari ljudi... :))) Gavrilovićeva pašteta i paradajz, ihaaaa! Koliko gušta u tom jednostavnom obroku.
17.08.2008. (19:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ta sjećanja na djetinjstvo i neka sasvim druga vremena, kako si ih ti lijepo nazvala , pitoma , zaista gode i unose toplinu u ovaj sve hladniji svijet. Kuća pored mora, moj je san, papa !
18.08.2008. (12:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prostranstvo beskonacnosti
ah...
zaista krasna prica....
drago mi je da si opet tu..
pozdravljam te
17.08.2008. (00:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
To bi bilo nesto kao "zivot je prosao kraj nje..."
Ja bih ga ipak radije zivjela. I osjetila na vlastitoj kozi. Pa makar je voda neki put hladna.
17.08.2008. (00:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
tate i kćeri...
posebna veza ...
i ja ću po svojega za koji dan ... odmetnuo se i probećario hihih
šala s natruhom istine , ali mi nedostaje :-))
Drago mi je da si tu mada se nekako neprekidno mimoilazimo ... sad još malo , pa odoh opet ja hihihihihih
17.08.2008. (01:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
lijepa prica ...:)
17.08.2008. (02:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Lijepa priča o neveselom djetinjstvu, a neka sjena ni sada ne dozvoljava da se
počne živjeti punim plućima...
Dobro je, što si opet s nama..)))))))))
17.08.2008. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Zaista daje nam na razmišljanje. Ostavljaju li sjene iz prošlosti na nama neizbrisiv trag? Utvrđuju li našu odluku da ostanemo dobri, unatoć svemu što smo proživjeli? Ili pak, samo našu želju da se uzdignemo iznad svih propusta naših predaka.
pozzz!
17.08.2008. (14:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
...e da bar je neka kamera.....ali ide ponekada....ako je dobra svjetlost...:)
17.08.2008. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Hej,u strašnoj sam gužvi jer čekam kupca za kola, ali samo da ti kažem da si nevaljalica koja se trebala javiti, stanujem pet minuta od Opatije, šmrc....
17.08.2008. (16:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MiniMaxine
Postoje riječi koje ostaju čvrsto urezane u nama - poput stepenica u kamenu - još dugo, dugo nakon što neke daleke ruke spuste slušalicu.
Čak i onda kad s druge strane više nema nikoga tko bi ju podigao...
Pusa skitnici-jurilici...s pogledom na Opatiju ;-)))!
17.08.2008. (16:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
očevi ...
e, da. u duši ostanemo njihove njihove dobre djevojčice. ili im barem ostavimo iluziju da to još uvijek jesmo ...
17.08.2008. (17:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Vratila si se...:)
17.08.2008. (18:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
S radošću čitam tvoje priče.
Sjećanja nosimo kao kufere, sa sobom !
Opet, bez NJIH, tko ili što bi bili ?
Lijepo ti želim ovu toplo kolovoško veče.
17.08.2008. (19:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pjesma o jednoj mladosti
Eh, starci... Pamtim samo jedno ljeto kad su došli, unatoč tome što imamo klimu u stanu i u autu. A mogli su se kuhati u svom stanu s pogledom na zapad... Mama mi dolazi tek na jesen, kad "popusti vrućina". Da nemam školarke koje vole njene kulinarske specijalitete, pitanje jel bi uopće i došla. Teško podnose putovanja stari ljudi... :)))
Gavrilovićeva pašteta i paradajz, ihaaaa! Koliko gušta u tom jednostavnom obroku.
17.08.2008. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
ostvaren san....koji bi možda dobio na vrijednosti da je on ipak jednom došao...pozdrav, deci:)))))))))
17.08.2008. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pozegana
lijepa prica, da me pozove, ja bi dosla s veseljem ,
pozdrav ostavljam :)
17.08.2008. (23:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
dobro doüla u ovaj čudesni svijet koji je uvijek malo prazniji bez tvojih prekrasnih priča......:-))))))))
18.08.2008. (07:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuzayok
povratnicka,lagana,morska:))
dobrodosla natrag
18.08.2008. (08:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
ta sjećanja na djetinjstvo i neka sasvim druga vremena, kako si ih ti lijepo nazvala , pitoma , zaista gode i unose toplinu u ovaj sve hladniji svijet. Kuća pored mora, moj je san, papa !
18.08.2008. (12:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...