Komentari

vjeraufanjeiljubav.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Međugorski glas

    Istinitosti onoga što je izrekao Clive Staples Lewis najbolje potvrđuju stariji ljudi u poodmaklim godinama, na kraju zemaljskoga puta. Oni koje je kroz život podupirala vjera, ostaju blagi, dobrostivi i strpljivi, prihvaćaju sve tegobe starosti i oko sebe šire spokoj i toplinu. Suprotnost su im oni koji su se uvijek oslanjali na vlastitu snagu, na uzoholjene sposobnosti, na prepredena umijeća i ispraznu taštinu, oni koji su sve polagali u ljudsku mudrost i priklonili se prolaznom. Na kraju postaju čangrizavi starci, puni nemira i strahova, obilaze liječničke ordinacije u nadi da će produljiti koji dan života, nepomireni i neispovjeđeni, sve dublje tonu u vlastiti očaj i nesanicu. Upoznao sam i prve i druge i mogu primijetiti da su oni prvi danas postali rijetkost, a sve je više očajnih i razočaranih. Zar i to nije znak vremena?

    avatar

    03.08.2008. (06:51)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Kada bi u ovom tekstu riječ "Krist" zamijenio sa riječi "Ljubav", gotovo da bi ga mogao potpisati. Dobro došao nazad u stari dobri virtualni svijet jedinica, nula i sasvim živih ljudi :)

    avatar

    03.08.2008. (16:04)    -   -   -   -  

  • leticia

    Eh kad bih to postigla kroz život, da mogu predati uvijek sve Njemu, ništa zadržati...
    Na mjestu riječi "Krist" ne može stajati ni jedna druga riječ, pa čak niti ljubav, jer On je Riječ, On je Ljubav i mnogo više od toga. Morala sam ovo dodati na Draženov komentar.

    avatar

    03.08.2008. (20:08)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    duboke su ovo riječi...
    ...možemo ih slušati...čitati...upijati godinama...
    ...no ...dok god se dogodi naš stvaran prelazak u slobodu od samih sebe...
    ...djelić nas ostat će vani...
    ,...i borba za taj prelazak...trajat će svo vrijeme ovog putovanja...
    ..no...po iskustvu makar jednog doticaja te slobode....bit ćemo novi...
    ...što znači da ćemo daleko lakše uranjati....daleko lakše ćemo se bacati u Njegov nevidljivi zagrljaj...ispuštajući iz ruku sve što nas sputava....da bismo opet...čim nas spusti na noge...već sabirali oko sebe to što smo ispustili....ono po nama jako dragocjeno...
    ...pa ...kad nam opet to sakupljeno ...postane preteško...iskustvo na lakoću hoda bez tereta...i iskustvo miline trenutka u kom nas podiže k sebi ...praznih ruku....dovoljno je za novo ispuštanje..
    ...tako nekako ja to vidim...i mislim da je najteže to prvo bacanje...prvo odricanje....
    blagoslovlljen i slobodan za Krista budi....

    avatar

    04.08.2008. (06:18)    -   -   -   -  

  • Ana

    Bog živi!
    Evo, pročitah tekst i mogu samo reći da se nećemo izgubiti, ukoliko budemo tražili sebe i svoj život u Kristu, Krist je put, istina i život. Eto, toliko od mene, a sada bježim dalje! Lijep pozdrav i svako dobro!

    pozz! BTB :)

    avatar

    04.08.2008. (15:28)    -   -   -   -  

  • EuM

    Post ti je odličan u svjetlo onoga što je rekao Međugorski glas...Btb...

    avatar

    04.08.2008. (22:30)    -   -   -   -  

  • EuM

    @leticija;
    Kristu možemo predati sve osim svoje slobode, On nam daje a nikada ne uzima slobodu...pa je sloboda dar koji se kao takav ne uzioma natrag...otuda ostaje naša odgovornost za učinjena ili propuštena djela kojima On prašta ili sudi, zato Stvoritelju predajamo sve u času našeg prelaska k Njemu, da bi po sudu primili darove nove...

    avatar

    04.08.2008. (22:40)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Darovana nam je sloboda kojom osjećamo sebe. Slobodom neki i zalutaše. Put znači i trud i odricanje. Bogu hvala ... :)

    avatar

    05.08.2008. (13:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...