02.08.2008. (19:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Draga magdalena, u ovaj blog prostor zalutala sam sasvim slučajno ili mi se tada samo činilo a ostala, kada malo bolje promislim, ne svojom voljom. Puno sam toga ne naučila nego saznala: da moji dragi katolici, jer katolkinja sam po rođenju i po majci i po ocu, bježe od svega što je Božje: Božjeg jezika (molitve)... izvrću ju na mali milion načina, bježe od stege - poniznosti i poslušnosti stvarajuči vlastiti prostor u kojem će štovati Boga na svoj način, post kao da je đavolje sredstvo, ... o tome govoriti bilo bi ravno ...tražim pravu riječ... ne nalazim ju jer i kao dijete bilo mi je draže promatrati moju baku kako bez puno riječi ali s puno vjere korbačom odnosno štapom pravi znak križa ispred zaprežnih kola prije nego ova krenu i prvo što se dijete, u mom kraju u to vrijeme (kažem u to vrijeme, jer ovo je vrijeme mode a ne vjere...i možete me pobijati koliko god hoćete, ja ću reći slijepi ste jer nemate vjere imate samo svoju vjeru...tu ne mislim na vas osobno ili samo na vas), naučilo bilo je: napravi čast Bogiću, to bi značilo sklopi rukice u čast Bogu, to je bilo prvo što sam ja naučila. Naučila sam puno toga u svojoj obitelji, danas još više znam, razumijem posljedice nazirem uzroke i to ne umovanjem nego molitvom, postom, poštovanjem Božjeg dostojanstva... unutarnjim prosvijetljenjem. Što bih, Bože moj, mogla napisati a da ti to već nije poznato, što bih to trebala otkriti a da Ti za to ne znaš, Tebi kome je poznato i ono prije i ovo sada i ono što će biti,... što bih trebala reći kako bih opravdala tvoje povjerenje podareno mi, kojim sredstvima poslužiti se a da bih postigla učinak koji Ti želiš, jer i ovih riječi ne bi bilo da nije bilo onoga prije, a ovo bi mogli biti samo obrisi onoga sutra...ove misli su posljedica osjećaja koji nije ni tuga ni radost ali i jedno i drugo...možemo li mi svojim riječima vjerodostojno govoriti o prošlosti, dostojanstveno o sadašnjosti, sa strahopoštovanjem o budućnosti, što mi to možemo, možemo samo smiješno govoriti o stvarima o kojima malo znamo, o okolnostima koje površno dotičemo, o onostranosti u koju smo zagazili kao da smo snjom na ti, o svetim stvarima... pa svetost se živi a ne govori... I ova bujic riječi je izazvana...doprinos je to Istini, to je jedini put koji poznajem jer je moj, put Isusa Krista, put mojih predaka i sve činim da to bude i put mojih potomaka očišćen od grijeha, utjecaja Zloga. Molim za ustrajnost u molitvi: Neka vode ozdravljenja poteku u prošlost po majčinu i očevu rodu mom i neka očiste moje obiteljsko stablo od svakoga grijeha i utjecaja Zloga. Dolazim pred Tebe, Oče, i molim Te da oprostiš meni, članovima moje obitelji, mojoj rodbini i precima, svakome od njih koji se predao Tebi protivnim moćima, koji nije častio Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju, u Sveto Ime Isusovo ja sada vraćam svako područje koje je Sotona uzeo i vraćam ga pod Gospodstvo Isusa Krista. To je samo jedna od molitvi u nizu molitvi koje molim da bismo po milosti Božjoj ja i svi članovi moje obitelji bili postavljeni iznad svakoga Zla, oslobođeni. Nismo li svi mi radi toga u ovoj suznoj dolini, koju smo pretvorili u kazalište raznovrsnih predstava, ali predstava i ničeg više od toga. Dragi moji blogeri ovom bujicom riječi opraštam se od svih vas koje sam na bilo koji način dotaknula. Tuga, radost, sreća... prvo prelazi u drugo, drugo oblikuje treće... da sretna sam, sreću želim svakom čovjeku... vrata tog Puta bila svakom otvorena.
02.08.2008. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Lijepo rečeno, poz.... i Btb...
02.08.2008. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Draga magdalena, u ovaj blog prostor zalutala sam sasvim slučajno ili mi se tada samo činilo a ostala, kada malo bolje promislim, ne svojom voljom. Puno sam toga ne naučila nego saznala: da moji dragi katolici, jer katolkinja sam po rođenju i po majci i po ocu, bježe od svega što je Božje: Božjeg jezika (molitve)... izvrću ju na mali milion načina, bježe od stege - poniznosti i poslušnosti stvarajuči vlastiti prostor u kojem će štovati Boga na svoj način, post kao da je đavolje sredstvo, ... o tome govoriti bilo bi ravno ...tražim pravu riječ... ne nalazim ju jer i kao dijete bilo mi je draže promatrati moju baku kako bez puno riječi ali s puno vjere korbačom odnosno štapom pravi znak križa ispred zaprežnih kola prije nego ova krenu i prvo što se dijete, u mom kraju u to vrijeme (kažem u to vrijeme, jer ovo je vrijeme mode a ne vjere...i možete me pobijati koliko god hoćete, ja ću reći slijepi ste jer nemate vjere imate samo svoju vjeru...tu ne mislim na vas osobno ili samo na vas), naučilo bilo je: napravi čast Bogiću, to bi značilo sklopi rukice u čast Bogu, to je bilo prvo što sam ja naučila. Naučila sam puno toga u svojoj obitelji, danas još više znam, razumijem posljedice nazirem uzroke i to ne umovanjem nego molitvom, postom, poštovanjem Božjeg dostojanstva... unutarnjim prosvijetljenjem. Što bih, Bože moj, mogla napisati a da ti to već nije poznato, što bih to trebala otkriti a da Ti za to ne znaš, Tebi kome je poznato i ono prije i ovo sada i ono što će biti,... što bih trebala reći kako bih opravdala tvoje povjerenje podareno mi, kojim sredstvima poslužiti se a da bih postigla učinak koji Ti želiš, jer i ovih riječi ne bi bilo da nije bilo onoga prije, a ovo bi mogli biti samo obrisi onoga sutra...ove misli su posljedica osjećaja koji nije ni tuga ni radost ali i jedno i drugo...možemo li mi svojim riječima vjerodostojno govoriti o prošlosti, dostojanstveno o sadašnjosti, sa strahopoštovanjem o budućnosti, što mi to možemo, možemo samo smiješno govoriti o stvarima o kojima malo znamo, o okolnostima koje površno dotičemo, o onostranosti u koju smo zagazili kao da smo snjom na ti, o svetim stvarima... pa svetost se živi a ne govori... I ova bujic riječi je izazvana...doprinos je to Istini, to je jedini put koji poznajem jer je moj, put Isusa Krista, put mojih predaka i sve činim da to bude i put mojih potomaka očišćen od grijeha, utjecaja Zloga. Molim za ustrajnost u molitvi:
Neka vode ozdravljenja poteku u prošlost po majčinu i očevu rodu mom i neka očiste moje obiteljsko stablo od svakoga grijeha i utjecaja Zloga. Dolazim pred Tebe, Oče, i molim Te da oprostiš meni, članovima moje obitelji, mojoj rodbini i precima, svakome od njih koji se predao Tebi protivnim moćima, koji nije častio Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju, u Sveto Ime Isusovo ja sada vraćam svako područje koje je Sotona uzeo i vraćam ga pod Gospodstvo Isusa Krista. To je samo jedna od molitvi u nizu molitvi koje molim da bismo po milosti Božjoj ja i svi članovi moje obitelji bili postavljeni iznad svakoga Zla, oslobođeni. Nismo li svi mi radi toga u ovoj suznoj dolini, koju smo pretvorili u kazalište raznovrsnih predstava, ali predstava i ničeg više od toga.
Dragi moji blogeri ovom bujicom riječi opraštam se od svih vas koje sam na bilo koji način dotaknula. Tuga, radost, sreća... prvo prelazi u drugo, drugo oblikuje treće... da sretna sam, sreću želim svakom čovjeku... vrata tog Puta bila svakom otvorena.
02.08.2008. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...