Komentari

topsicret.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • missillusion

    naježih se dok sam čitala, iako je +35, ta nostalgija, mala ranka, grad, učiteljica, kao da sam čitala dobar roman, ne blog...jesi što objavio? ako nisi, trebao bi, izvrsno pišeš...pozdrav!

    avatar

    30.07.2008. (23:05)    -   -   -   -  

  • koliko tuge u ovome svijetu

    Odlično, svaka čast!

    avatar

    31.07.2008. (01:55)    -   -   -   -  

  • Šima

    odlična priča!

    avatar

    31.07.2008. (11:00)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    I ja se slažem-zaista odlična priča kojoj osmjeh ostavljam :-)))

    avatar

    31.07.2008. (14:19)    -   -   -   -  

  • symphonical

    odlično pišeš..jednostavno a tako upečatljivo...
    djeca su ponekad okrutna, jako okrutna a da ni sama ne znaju koliko povrijede neke osobe..no to valjda mora biti tako...sastavni ružni dio života...koji vodi, nadam se odrastanju i ljepšem ponašanju i karakteru...

    avatar

    31.07.2008. (17:02)    -   -   -   -  

  • pisaljka

    I ja kada se nedjeljom idem voziti biciklom po gradu,svratim do svoje bivše
    osnovne škole,i onda navrnu sjećanja....
    Ima tu i strogih učiteljica i ružnih pačeta i ruganja i druženja.
    Ja većinom znam tko je gdje i šta je tko što se mog razreda,a i drugih učenika tiče.
    Nisam još nigdje otišla,još živim u svom gradu,pa se srećemo.

    I da odgovorim na tvoj komentar,a čuj,znam da bi mogla i češće pisat,stalno
    mi se motaju razne teme i priče po glavi,i previše,i onda na kraju to ne natipkam.
    Treba mi vremena da posložim rečenice.Potrudit ću se.

    avatar

    31.07.2008. (18:35)    -   -   -   -  

  • Cura

    Ko ti je stvotil taj glupi blog ???
    i nepismena si jer se na engleskom piše TOP SECRET a ti si našvrakala TOP SICRET !!!!!!!!

    ŽIRAFO NEPISMENA

    avatar

    31.07.2008. (19:31)    -   -   -   -  

  • Mama u alarmu

    Pitanje je tko je više povrijedio djevojčicu: djeca koja su se smijala ili učiteljica koja nije rekla ništa. Nekad nas potpuna ravnodušnost boli više nego svo zadirkivanje ovog svijeta:(

    avatar

    01.08.2008. (10:54)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    djeca jesu okrutna ali i beskrajno iskrena....poslije iz njih mozda nastanu podmukli ljudi, ak vec nisu zlocesti :). a i mama u alarmu ima pravo. i ravnodusnost boli. evo, i ja trenutno patim zbog ravnodusnosti tj. izostanka bilo kakve reakcije :D

    avatar

    02.08.2008. (00:36)    -   -   -   -  

  • catcher

    ovo je izvanredno...

    avatar

    02.08.2008. (09:25)    -   -   -   -  

  • happywedding

    cura:naslov bloga je ironičan i stoga namjerno nazvan topsicret...žirafa je jedna vrlo lijepa životinja, moram priznati...

    avatar

    02.08.2008. (21:34)    -   -   -   -  

  • Decy

    samo pozdravček:)
    dok skuham kavicu pa sjedam pred moju omiljenu knjigu: 'topsicret';)

    avatar

    03.08.2008. (17:56)    -   -   -   -  

  • fleurdelis

    ...eh, da nam je i danas više takve djece sa vizijama letećih maca!! Da nam barem više njih hoće uzviknuti: car je gol!
    Puno je okrutne djece - strojeva naoružanih samo ružnim riječima i još ružnijim postupcima...ali nisu djeca kriva...pogledajmo i njihove roditelje!!
    A o okrutnosti učitelja...puno bi se i tu dalo reći...ja si, onako, sanjarski, dajem za pravo reći da ima i nas kojima je stalo...

    avatar

    04.08.2008. (16:59)    -   -   -   -  

  • stroke

    toga je uvijek bilo i bit će burazeru. jedino što možeš učiniti je da dijete za kojeg uvidiš da je zlobno natjeraš da na vlastitoj koži osjeti kako je to kada mu se drugi rugaju. jedino tako može shvatiti. zato djecu od malih nogu treba educirati o toleranciji prije svega.

    avatar

    04.08.2008. (20:26)    -   -   -   -  

  • Decy

    i ja sam pred koji dan šetala pored svoje škole i zaključila da borovi mnogo brže rastu od djece i mogu zapravo narasti mnogo više.
    moja škola je bila nova ( bila sam prva generacija) a i danas je. prelijepa. ali, tamo su sada neka druga djeca.
    i baš kao što sam kod http://dinaja.blog.hr/ komentirala, mnogi smo izgleda ovih dana prošli ulicama djetinjstva i tuga nas je prožela.
    no, zato 'pozdravimo' današnje prosvjetare i njihovo beskrajno strpljenje da shvate mnogo više od onoga što je vizualno na djetetu.

    avatar

    04.08.2008. (20:27)    -   -   -   -  

  • Nemo

    pretpostavljam da svaki aspekt našega života ostavi na nama nekakav trag
    nešto kao zapis vodom u pijesku, prije ili kasnije većinu toga zaboravimo
    sebe kakvi smo tada bili zaboravimo
    često je tako i bolje...
    promjene su dobre, novi ljudi koji postajemo iz dana u dan su dobri
    no, katkad nas neki trenuci, neki ljudi obilježe, kao stoku što je žigosana
    i ostave u nama duboko svoje prljave tragove kao rane što ne zacijeljuju
    duboke brazde u nama samima, stvari koje ne možemo, ne želimo zaboraviti
    često loše stvari ne zaboravimo...
    remember the compliments, forget the insults
    and, if you succeed in this, please tell me how
    pozdrav =)

    avatar

    05.08.2008. (20:36)    -   -   -   -  

  • cruce

    Sjećanja počesto žestoko zabole... znam i razumijem to. Netko je jednom rekao da je najteže vratiti se doma... Slažem se s tim. Lijep ti pozdrav!

    avatar

    06.08.2008. (00:09)    -   -   -   -  

  • u4me

    Prelijepa priča. Hoćeš li pisati nastavak? Mislim da bi iz ovog nastala najpopularnija knjiga na ovim prostorima.

    avatar

    11.12.2008. (17:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...