Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (37)

Marketing

  • Stelina mama

    Ispričam se svima čiji su komentari izbrisani s ovog posta, ali bilo je prebolno i totalno nepotrebno. Svi su prepisani i spremljeni u knjigicu koju i dalje radim za Stelicu.
    Idemo ispočetka.
    Puno vam hvala na podršci.
    Sandra

    avatar

    01.08.2008. (10:02)    -   -   -   -  

  • damjanicka

    novi početak...to je ljiepo...
    neki komentari nisu bili potreni...
    bili su bolni, istina....dršte se...
    šaljem zagrljaj i pozdrav...
    inače komentiram ko anonimac pod nickom
    "ivana"...voli vas ivana

    avatar

    01.08.2008. (20:51)    -   -   -   -  

  • mama A

    Draga moja i sada sam s tobom u mislima, tako te osjećam, tako teško plivam u ovom moru tuge i boli. Tako bih rado da me nema, pa se onda trznem sjetim Ante, Tine i Kiće. Znam da moram dalje jer im trebam! Još su ptići u gnijezdu!!!
    Danas sam bila i bijesna i ogorčena i povrijeđena dok sam čitala komentare od bešćutne "mame" Anči. To sam ti pisala i u meilu jer u meni se sve u trenu uzburkalo pa sam imala potrebu isti tren biti sa tobom, makar na ovaj način.
    Šaljem ti svoj zagrljaj, draga sestro po boli.

    Mira

    avatar

    01.08.2008. (22:49)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Želim ti od srca da s vremenom pronađeš snagu i mir u duši...Pozdrav !

    avatar

    01.08.2008. (22:50)    -   -   -   -  

  • kizzy

    prvi put sam na tvom blogu, jer sam vidjela tvoj komentar ko lobyM
    čitala sam neke postove i grlo mi se steglo
    strašno je mala riječ za ono što ti se dogodilo
    još mi je grlo stisnuto od emocija koje izviru iz tvoji riječi
    neka ti Bog da snge da sve to izdržiš, jer moraš, jer imaš za koga............

    moga je maloga sa sedam i po godina udrilo auto, jer je izletio na cestu za loptom
    fala Bogu, nema posljedica, ležao je desetak dana dok mu nisu prošle sve poderotine i masnice od udarca auta i leta na asvalt.............
    bezbroj puta zahvalila sam Bogu što nije završilo na koban način................

    toplinu sveg srca ti ostavljam...............;o))

    avatar

    02.08.2008. (07:47)    -   -   -   -  

  • enika36

    Zagrljaj vam šaljem sa sunčanog Jadrana.

    avatar

    02.08.2008. (08:55)    -   -   -   -  

  • Ivana

    Puno toplih pozdrava i zagrljaja šalje vam Ivana... Drago mi je da ste krenuli ispočetka... Sama odluka da krenete ispočetka je za pohvaliti, a sve ostalo će doći s vremenom; malo po malo.... Puno vas volim.... Pusa

    avatar

    02.08.2008. (20:15)    -   -   -   -  

  • tessa

    draga sandra, baš me pogodilo ovo : nikad, nikad, nikad više...strašno je to...ta totalna nemoć i nemogućnost da se nešto promijeni ikada više...do kraja života...
    a balerinkice...ajme, mogu zamisliti kako ti je bilo..njezine male nogice su plesale u njima...slatkica mala kako je samo dobro plesala, kako je imala ritma, k'o velika...sad me ovo k'o podsjetilo na onu pjesmicu kad je govorila kao, a trebala je k'o..a ti si joj nježno i strpljivo objašnjavala...ma, prehrabra si sandra...meni je strašno, ali nekako naslućujem da je zaista najgore dijete izgubiti, mada bol koju opisuješ opisuje i moju u tančine, ali dijete, vjerujem da je to najgore...
    i želim ti ponovo reći da si hrabra, da si mudra, da si krasna osoba ...i ovu svoju užasnu tragediju pretvorila si u nešto najkonstruktivnije što si mogla..pišeš ovaj prekrasan blog i knjigu, pomažeš mnogim ranjenim dušama iako si i sama ranjena...hvala ti na tome...
    žao mi je zbog bolnih komentara koje si dobila...ljudi često misle da ono što bi za njih bilo dobro automatski mora biti i za druge..mada to najčešće nije tako...i to je jedna od stvari na koju si mi ti ukazala...
    pozdravljam te, grlim te jako i želim ti da se malo odmoriš i skupiš snage...za stelicu molim, i tebe, svakako..to je moj način...čuvaj se puno...

    avatar

    03.08.2008. (02:33)    -   -   -   -  

  • Anna

    Hej

    avatar

    03.08.2008. (17:52)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Hvala ti draga Tessa

    Evo saljem vam svima lijepe pozdrave iz daleke Svedske, dok vam ovo pisem drzim u rukama mlu necakinju koja ima tek tri mjeseca...... preslatka je....

    Sandra

    avatar

    03.08.2008. (18:01)    -   -   -   -  

  • @bla,bla,bla@

    Draga gospođo Sandra!!!!

    Lijepo se odmorite u Švedskoj!!Puno mi pozdravite Tinu...Post je prekrasan!!!!Velike pozdrave šalje vam Petra....S vama u mislima!!!Pozdrav!!!

    avatar

    04.08.2008. (09:37)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    DRAGA SANDRA,

    PUNO TE POZDRAVLJAM SA ŽELJAMA DA BAREM MALO SE ODMORIŠ...

    ALLI

    avatar

    04.08.2008. (13:02)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Najdraža moja Sandra,
    pitaš se što bi Stelica radila da vidi malenu Filippu, kako bi veselo skakutala oko nje, pazila ju i mazila, sve to bi joj bilo jako interesantno. Rekla si da je jako voljela male bebe i da je zato željela biti teta u vrtiću kada odraste. Nije nažalost nikada upoznala niti Filippu niti njenog malo stariejg brata Olivera, samo njihovu stariju sestru Danijelu. Sjećam se slike gdje se njih dvije grle na rastanku i to posljednji put, ispred vaše zgrade. Znam da će biti još puno, puno novih stvari, događaja koje Stelica nikada neće doživjeti, ljudi koje Stelica nikada neće upoznati i tebi će biti tada sigurno naročito teško. Gledati sada Olivera i Filippu, a biti svjestan da ih Stelica nikada nije upoznala i nikada i neće je vrlo teško i tužno. A uz sve te nove stvari, tu su i sjećanja, koja iako lijepa, jako, jako bole.

    voli te puno, puno Vesna

    avatar

    05.08.2008. (18:00)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Da, ne prode niti jedan trenutak da ga ne zamislim tako da je i Stelica sada tu s nama kako bi nam bilo ljepse...
    Upravo smo bili u jednom malom zooloskom vrtu, sav je u zatvorenom prostoru i pun je ljudi s djecom jer je vani ruzno vrijeme pa se manje setaju parkovima, a vise su u ovako nekim prostorima. Svi tako uzbudeno gledaju te cudne i egzoticne zivotinje, smiju se, neki i placu, boje se..... a mame ih njezno grle, tjese i kazu da se ne moraju bojati......
    Kako mi sve to nedostaje......jednostavno ne mogu uzivati.....tu sam, gledam to sve......Tina je s Danijelom, vjezba s njom malo jezik... Anna vodi Olivera, Filippa je ostala doma s bakom, a Silvio i ja sami.......
    Jako je tesko i ruzno tako zivjeti... Kao da smo u trenutku ostarili, nemamo nasu malenu djevojcu vise... Tina nam je sve veca i veca..... Kaze da ce ona tu zivjeti jednog dana....

    avatar

    05.08.2008. (18:55)    -   -   -   -  

  • ivana

    baš mi je drago da vam je ljepo...tina uživa...
    ljepo se provedite i dršte mi se...velik
    zagrljaj šaljem...voli vas ivana

    avatar

    05.08.2008. (19:07)    -   -   -   -  

  • more~snova

    draga stelina mamo, gdje ste u svedskoj? ja sam u göteborgu i ako ste u blizini rado bi vas srela i ugostila.

    avatar

    05.08.2008. (20:10)    -   -   -   -  

  • Ivana

    Draga Sandra, držite mi se... Svakim danom iznova dolazim na vaš blog i čitam ga ponovno i ponovno... Znam da vam je teško uživati u odmoru bez Stelice... Bez nje je nekako pusto... Kao da nedostaje dio vas... I vjerojatno će uvijek biti tako... Gledati druge obitelji, druge roditelje kako provode vrijeme sa svojom djecom je teško i bolno... Slike sjećanja naviru stalno... Stelica je stalno u vašim mislima... Vidite ju pred očima, ali ne možete ju dohvatiti, zagrlit, poljubiti, reći joj koliko ju volite.... To zna biti vrlo bolno... Znam jer meni tako nedostaje kuma... Stalno mi je u mislima, a ne mogu do nje... Tu je u Bistri, par kuća od mene, ali roditelji mi brane da ju vidim... Znam da se to ne može mjeriti s vašom boli jer vi više nikada nećete moći primiti u naručje svoje dijete, a ja vjerojatno ću moć vidjet kumu bar kad navršim 18, ali mi "pomaže" da shvatim kako se vi osjećate... U nedjelju sam se išla nać s kumom... Išle smo u šetnju... Samo što smo krenule, nazvao ju je kum da je tata bio kod njih i da je galamio i zabranio i njima i meni da se viđamo i da imamo kontakt... tako da sam ju vidjela samo na kratko i morala sam se vratit kući... Toliko toga sam joj željela reći, a nisam imala prilike... To me je jako pogodilo... Više o tom sam pisala na blogu... Mogu si misliti kolika je onda vaša bol i tuga za Stelicom... Tako bih voljela da mogu to promijeniti i da mogu umanjiti vašu bol, ali nažalost nije to u mojoj moći... Mnogi se trude kao i ja dati vam bar podršku i razumijevanje, jer jedino to možemo... Dati barem koju toplu riječi... Voljela bih vas zagrliti, reči koliko mi je žao i koliko mi je stalo do vas... Šaljem vam tisuću toplih zagrljaja i pusa... Čuvam svaki vaš mail... I kada mi je teško pročitam svaki iznova... Puno, puno vam hvala na svakoj minuti, riječi koju ste posvetili meni... Hvala

    avatar

    06.08.2008. (00:00)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Mila moja hvala na podršci i ovom tvom anđelu za moga anđela. Znam da misliš na nas i da si i sa nama, jedan udisaj molim te učini i za mene, mođda će novi zrak donijeti nešto dobro. Hvala i pozdravi Tinu i Silvija. Pusi bebicu, oni su smisao života.

    avatar

    06.08.2008. (19:22)    -   -   -   -  

  • kecoland

    Hvala
    Danas sam upravo spomenuo Vaš blog, u svojem postu, čudno i žalosno je da netko može davati savjete tog tipa , ne doživjevši to što su doživjele naše obitelji.
    Ljudi pomisle ako sam nakon 10 godina mraka , 10 godina ne poslušavši nikakovu muziku, počeo se vračati muzici, fešti, i druženju, misle da su rane zacijelele, nemogu oni znati da te rane uvijek ostaju otvorene, da stalno krvare, ali da tim ponašanjem jednostavno skrivam i prikrivam bol i tugu upravo radi njih, jer u takvim druženjima , u pjesmi, u druženjima sa mladima, prikrivam bol , a i zapravo izazivam bol bojeći se da ne postane manja.

    U svakom druženju u svakoj fešti, zapravo doživljavam njegovo prisustvo kao da je ti i organizirano za njega, za njegove prijatelj, znam da su to zavaravanja, ali tako sam naučioi dušu i tijelo da se nosim sa time, uživam kada osjetim bol što nije sa nama , upravo zato
    svaku stvar smo sačuvali. ne nosimo se svi isto sa takovim tragedijama i boli, samo zato priznajem savjet samo onih koji su na nesreću doživjeli istu ili sličnu sudbinu samo oni
    mogu razumjeti koliko nam nedostaju naši najmiliji koji nema fizički među nama, ali svakog djelića sekunde su u nama i sa nama-

    Hvala! Sandra!

    avatar

    07.08.2008. (22:10)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Draga Sandra,

    tijelo ozdravi, ali duša nikad ne zacijeli svoje ožiljke:) I što kažeš kao da preko noći ostariš, sve se promijenilo...

    avatar

    11.08.2008. (07:23)    -   -   -   -  

  • Danijela

    Draga Sandra nije me bilo malo duze bila sam u Hrvatskoj kod mojih na odmoru. Vidim da ste u Svedskoj nadam se da se ljepo provodite mada je meni puno draza moja Hrvatska, tudina je uvijek tudina a u njoj te uvijek gledaju kao stranca mada se s godinama covijek na sve mora priviknuti.
    Ovaj Vas tekst s belerinkama me kao i svaki drugi jako dirnuo i svaki put se pitam zasto je zivot tako nepravedan ali to su samo pitanja na koje nikad necemo imati odgovore.
    Znajte da sam u mislima uvijek uz vas. Veliki zagrljaj od Danijele iz Svedske
    www.danijelamagdalena.blogg.se

    avatar

    11.08.2008. (20:30)    -   -   -   -  

  • Ivana

    Samo vam želim reći da sutra idem na kontrolu u Kukuljevićevu i ostaviti vam tople pozdrave... Ako imate vremena, svratite na moj blog... Pusa Ivana

    avatar

    11.08.2008. (23:45)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Predugo smo predaleko...zvijezdice nasa mala.....

    avatar

    13.08.2008. (13:27)    -   -   -   -  

  • Ivana

    Evo samo da kažem da sam tu uz vas... držite mi se...pusa

    avatar

    13.08.2008. (20:26)    -   -   -   -  

  • sara...

    draga gospođo strasno me pogodila vasa prica pa sam odlucila napisati vam jednu prikladnu pjesmicu...za malu stelu naseg anđela...nisam autor pjesme al ko je svaka mu cast pjesma je super...i uvjek uz nju placem jel me podsjeti na nekoga...postoji i glazba samo sto ja mogu napisati samo rijeci glazbu je ne moguce...

    evo pjesme:
    sada kad je otisla,s
    ovog svjeta k tebi,,,
    ti je primi boze u svoje narucje...

    bila je ko ljetni cvjet,,,
    nosila je srecu svima...
    a sad negdje na nebu,
    s anđelima igra se...

    BOZE PRIMI JE...
    U SVOJ ZAGRLJAJ...
    ZIVOT JOS NIJE NI UPOZNALA...
    A VEC JE TEBI OTISLA...

    cuvaj seeeee anđeleeeeee....
    mi se za te molimo...
    srest cemo se...jednom na nebu...
    slatki mali anđele

    SREST CEMO SE JEDNOM NA NEBU...
    SLATKI MALI ANĐELEEE...

    draga gospođo ne znam ni sama zasto sam ovu pjesmu napisala...
    sta me potaklo...valjda vasi postevi...vjerujem da ce vas ova pjesma rasplakat...
    ali...ne znam danas kad sam ju ponovno slusala nisam mogla da ju ne napisem...
    ne znam sta jos da vam kazem...drzite se gospođo i javite mi jel vam se pjesma sviđa...

    avatar

    13.08.2008. (23:11)    -   -   -   -  

učitavam...