Ponekad kao Minotaur Labirintom, lutam Vaseljenom (o čemu je onaj prije mene već napisao priču). Naiđem na sve i sva, zaprepastim se kako se motivi spiralno aliteriraju, ali ne bih pokretao jedan od tih vrtloga. Umjesto toga, nudim scherzo:
U knjižnici: - Dobar dan, imate li možda Kunderinu 'Šalu'? - Nemamo, upravo ju je odnio vrag! (svijet u boci 24.09.2007. 16:30) - Oprostite, a možete li mi kazati kako je taj gospodin izgledao? - Pa, čujte, nije tak' crn kak' izgleda. (NEMANJA 24.09.2007. 20:45)
Meni se ovaj dijalog jako svidio.
30.07.2008. (03:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo zanimljivog isječka iz knjige „Beckett Rememberingh / Remembering Beckett – Uncollected Interviews with Samuel Beckett & Memories of Those Who Knew Him“:
John Kobler* One night in June 1971 [in Paris], as we were strolling after dinner at the Closerie des Lilas, Sam got to talking about how he had worked years ago. When writing Murphy, he had needed a psychiatric clinic upon which to model his own Magdalen Mental Mercyseat. Being a friend of the psychiatric resident at the Bethlem Royal Hospital, near London, that was the institution he chose, visiting frequently between 1935 and 1938.** „I often saw a patient who claimed he had hereditary syphilis and begged doctors to kill him“, Sam recalled. „I finally said to him, 'You have knives and forks at meals. Why don't you…?'“ The madman was furious, as Sam suspected he would be. „No real encounter was wanted“, Sam continued. „Stop the game“. In the novel Murphy, an avid chess player like his author, is a ward supervisor in a madhouse. Mr Endon, his opponent, is a mad man. They make meaningless manoeuvres, the pieces soon returning to their starting position. „Stop the game“, Sam concluded. „No encounter wanted“. I think that's what the chess game in Murphy meant ________________________________ * The quotation from John Kobler (1910-2000), biographer of Al Capone and John Barrymore, among others, and journalist, is borrowed from 'The Real Samuel Beckett: A Memoir by John Kobler', Connoisseur, July 1990, p. 59. Kobler recounted the same story to me [JK] in an intervju, but it is better expressed here. ** Beckett visited the Bethlem Royal Hospital much less frequently and over a shorter period of time than this suggests. Thompson left as Registrar in fact after a nine-month-long appointment which was extended for three months more and in any case Beckett returned to Ireland in December 1935.
31.07.2008. (15:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mene je uznemirio jedan drugi citat; tražio sam po Vaseljeni jedno mjesto kod Cipre - nešto o socijalnom organizmu...- i naišao sam na ove rečenice:
Da li jastvo sebe prihvaća u onome što jest, to je put zapadnog racionalizma i voluntarizma, ili pak odbija da bude to što jest – to je put istočnog, Budhina samoutrnuća vlastite žudnje. Jedno i drugo samo potvrđuje, kako bi Kierkegaard rekao, očaj Jastava u potpunoj napuštenosti od božanskog duha kao njegovog pravog zavičaja. To su povijesni časovi ravnovijesja između da i ne, dobra i zla. To je vrijeme zdvojne tišine povijesnog podneva.
Taj trenutak Cipra naziva meridijalni trenutak.
Hvala dottore što se, pri ovoj sparini i vrućini, gnjavite prepisivanjam. Citat je odličan. I kao kulturnopovijesna referenca, i kao produbljenje smisla motiva o kojem govorimo.
31.07.2008. (19:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ponekad kao Minotaur Labirintom, lutam Vaseljenom (o čemu je onaj prije mene već napisao priču). Naiđem na sve i sva, zaprepastim se kako se motivi spiralno aliteriraju, ali ne bih pokretao jedan od tih vrtloga. Umjesto toga, nudim scherzo:
U knjižnici:
- Dobar dan, imate li možda Kunderinu 'Šalu'?
- Nemamo, upravo ju je odnio vrag! (svijet u boci 24.09.2007. 16:30)
- Oprostite, a možete li mi kazati kako je taj gospodin izgledao?
- Pa, čujte, nije tak' crn kak' izgleda. (NEMANJA 24.09.2007. 20:45)
Meni se ovaj dijalog jako svidio.
30.07.2008. (03:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijet u boci
I logičan nastavak:
-Pa dobro, a kad će se vratiti?
-A vrag bi ga znao!
30.07.2008. (12:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Nemanja, brine me tvoj interes za marginalije dok moj inbox glede zadatka kojeg sam uspješno obavio, čami čekajući.. ;))
30.07.2008. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Evo zanimljivog isječka iz knjige „Beckett Rememberingh / Remembering Beckett – Uncollected Interviews with Samuel Beckett & Memories of Those Who Knew Him“:
John Kobler* One night in June 1971 [in Paris], as we were strolling after dinner at the Closerie des Lilas, Sam got to talking about how he had worked years ago. When writing Murphy, he had needed a psychiatric clinic upon which to model his own Magdalen Mental Mercyseat. Being a friend of the psychiatric resident at the Bethlem Royal Hospital, near London, that was the institution he chose, visiting frequently between 1935 and 1938.** „I often saw a patient who claimed he had hereditary syphilis and begged doctors to kill him“, Sam recalled. „I finally said to him, 'You have knives and forks at meals. Why don't you…?'“ The madman was furious, as Sam suspected he would be. „No real encounter was wanted“, Sam continued. „Stop the game“. In the novel Murphy, an avid chess player like his author, is a ward supervisor in a madhouse. Mr Endon, his opponent, is a mad man. They make meaningless manoeuvres, the pieces soon returning to their starting position. „Stop the game“, Sam concluded. „No encounter wanted“. I think that's what the chess game in Murphy meant
________________________________
* The quotation from John Kobler (1910-2000), biographer of Al Capone and John Barrymore, among others, and journalist, is borrowed from 'The Real Samuel Beckett: A Memoir by John Kobler', Connoisseur, July 1990, p. 59. Kobler recounted the same story to me [JK] in an intervju, but it is better expressed here.
** Beckett visited the Bethlem Royal Hospital much less frequently and over a shorter period of time than this suggests. Thompson left as Registrar in fact after a nine-month-long appointment which was extended for three months more and in any case Beckett returned to Ireland in December 1935.
31.07.2008. (15:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Mene je uznemirio jedan drugi citat; tražio sam po Vaseljeni jedno mjesto kod Cipre - nešto o socijalnom organizmu...- i naišao sam na ove rečenice:
Da li jastvo sebe prihvaća u onome što jest, to je put zapadnog racionalizma i voluntarizma, ili pak odbija da bude to što jest – to je put istočnog, Budhina samoutrnuća vlastite žudnje. Jedno i drugo samo potvrđuje, kako bi Kierkegaard rekao, očaj Jastava u potpunoj napuštenosti od božanskog duha kao njegovog pravog zavičaja. To su povijesni časovi ravnovijesja između da i ne, dobra i zla. To je vrijeme zdvojne tišine povijesnog podneva.
Taj trenutak Cipra naziva meridijalni trenutak.
Hvala dottore što se, pri ovoj sparini i vrućini, gnjavite prepisivanjam. Citat je odličan. I kao kulturnopovijesna referenca, i kao produbljenje smisla motiva o kojem govorimo.
31.07.2008. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Svijet u boci:
- Nitko ništa ne zna, krhko je znanje., promrmlja kupac, onako, više sebi u bradu. (Ne, molim te da sad ne širimo temu na Yogine!)
31.07.2008. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..narocito ne sada, kad je u Vas poceo turisticki Fearragosto !
01.08.2008. (11:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Idem na godišnji. Neka se na ovom blogu ništa ne piše dok se ne vratim. Jel' jasno?
01.08.2008. (14:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..frka na Pilama, haa, Hero ?
01.08.2008. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...