Komentari

tyche.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • jja

    Uf takve tuzbe je tesko dokazati. U praivlu firma uvijek ima neki cover motiv. A stariji su cesto i mnogo skuplji ;-) to je isto razlog zasto ih ne zele vise drzati. Sve se moderniziralo i zasto na nekom osrednje zahtjevnom poslu ne bi radio jedan od 20 godina za pola place onog 50-godisnjaka. Nepravedno, da.

    avatar

    28.07.2008. (16:56)    -   -   -   -  

  • ...Jani29...

    godine jesu teret, ali mislim da smo zapravo samo mi oni koji si možemo pomoći..stalno raditi na sebi, ali naravno, nije niti to sigurnost..

    avatar

    28.07.2008. (19:29)    -   -   -   -  

  • MojPasSigmund

    Uvijek ima posla...samo treba raditi.;)

    avatar

    28.07.2008. (21:59)    -   -   -   -  

  • fanny

    Ma kako kapitalizam bio ponekad okrutan, jedno je razvijeni kapitalizam tipa Skandinavskog i zapadnoeuropskog, drugo je tranzicijski tipa Češke i Mađarske, treće je naš - divlji balkanski kapitalizam s podlogom na "pljački stoljeća".
    Iskustvo koje dolazi s godinama, ne može se mjeriti s nikakvim talentom i darom mlađe generacije, jer neke stvari moraš doživjeti na vlastitoj koži.
    Ali kad čujem primjere da klinci nauče njemački, gledajući i slušajući crtiće na satelitu, onda si krenem razmišljati - kud će taj doći s 20.
    I još nešto, naša Štaka-baka kupila danas mobitel. Žena je pismena, ineligentna, radila je zahtjevan posao. Ali ima 81 godinu. Danas smo savladale samo - uključivanje aparata s PIN-om, priključivanje na punjač, pozivanje i javljanje na poziv. Baki dosta obuke za slijedeća tri dana :)
    A Zmaja je gledala i slušala, sa strane. Poslije mi kaže - mama, neki dan gledam malog klinca na bazenu, nema više od četiri godine, uzeo mamin mobitel, nazvao tatu, a kad se nije javio, napisao mu poruku i to s prstima obje ruke istovremeno.
    Pozdravček :)))

    avatar

    29.07.2008. (01:36)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Tu postoje 2 perspektive iz koje mogu gledati na problem: perspektiva mene-zaposlenice i perspektiva mene-vlasnice tvrtke.
    Iz prve perspektive, bilo bi logično žaliti se zašto su me otpustili zbog godina, a i dalje učim, imam veliko iskustvo, marljivo radim, znam znanje, neću više ići na porodiljni, sređen mi je život na svim razinama i mogu biti koncentriranija na posao, ozbiljnija sam, ufuranija i sl. Da, sve to stoji.
    Iz druge perspektive, perspektive poslodavca, nije baš tako. Stavimo na stranu sve ove kvalitete mladih ljudi koje si navela, mene zanima nešto drugo. U slučaju državnih firmi, tada bi borba protiv starosne diskriminacije bila opravdana jer u pitanju je država kao poslodavac i njezini građani kao radnici, a ona ne smije biti pristrana, pošto se tu radi i o ulaganju novca poreznih obveznika, a i ti radnici su porezni obveznici. Tu bih očekivala težnju ka ravnopravnosti na svim razinama, bez ikakve diskriminacije.
    Međutim, u privatnoj tvrtci je poslodavac osoba koja bi trebala imati pravo odlučivati koga želi kao svog zaposlenika, a koga ne. Da sam ja poslodavka, ne bih baš smatrala pravednim da me netko pravno goni zato što sam odlučila da u SVOJOJ firmi više ne želim kao radnika tu i tu osobu. Ne samo zbog godina, već općenito, zbog bilo kojeg razloga. Ako se meni više ne sviđa imati ju za svog zaposlenika, ako imam svoje razloge, onda me nitko u tome ne bi smio sprečavati jer, baš tako, radi se o MOM novcu koji mi nitko nije poklonio, već sam ga sama krvavo zaradila i imam pravo slobodno birati osobe pomoću kojih ću taj novac kanalizirati u nove projekte i poslove. Am I right? :)
    E sad, ima tu i mnogo začkoljica. Prvo, starija osoba nije nužno iskustvenija jer možda je toliko tupa da nije previše naučila tijekom dosadašnjih godina rada. Ako i jest puna iskustva, ponekad to nije dovoljno ako, recimo, nije sklona učenju novih stvari i praćenju poslovnih trendova. U drugu ruku, mlađa osoba ne mora uopće biti toliko fleksibilna, da ne spominjem obveze koje ju tek čekaju, poput rađanja djeteta. Osim toga, njoj, eto, iskustvo baš nedostaje, a može se i njoj desiti da se samo želi uvalitina neko mjesto bez mrdanja naprijed jer nije sklona usavršavanju i napredovanju. Sve je to relativno.
    Ja osobno bih kao poslodavka gledala cjelokupnu ličnost radnika, od edukacijskog nivoa, preko osobnosti, sposobnosti, iskustva, snalaženja u novim situacijama pa sve do same volje i entuzijazma te, naravno, lojalnost. Godine bi mi bile bitne samo ako zamijetim da su radniku velika smetnja, inače ne. Zamisli da mi se po nekima od tih crtica, nevezanih uz godine, osoba ne svidi i odlučim da više ne želim da radi za mene, a ona to protumači kao da je zbog godina (iako sam joj navela druge razloge) i tuži me. WTF?
    Ne, kolikogod okrutno bilo, poslodavac bi trebao slobodno raspolagati radnim mjestima u svojoj tvrtci. A to što ima budala koji doista kvalitetnu, na svim poljima, stariju radnicu idu pod svaku cijenu zamjenjivati mlađahnom nezrelkom upitnih kvaliteta, to je već druga priča koja će se navjerojatnije obiti poslodavcu u glavu i dokazati samo jedno: da on nije dobar poslodavac. A to mu je veća sankcija od one koju mu može pružiti pravosuđe. Pogotovo hrvatsko. Eto, to je moje mišljenje :)

    avatar

    29.07.2008. (09:27)    -   -   -   -  

  • Mila

    previše je perspektiva iz kojih se ova problematika da sagledati, daleko je složenije od samoga posta i nemoguće je dati komentar ili odgovor u par rečenica. Iz mog kuta i iskustva znam za nekoliko primjera kada su stariji zaposlenici (48. godina i 54.) izričito rekli da oni nemaju volje za usvajanjem potrebnih novih vještina i znanja, da to nije za njih. Sto napraviti s takvima? U ovom slučaju, oni su ostali na svojim radnim mjestima, a za odrađivanje konkretnog posla uzet je vanjski suradnik. Pošteno prema, na samo mlađima, nego onima koji su spremni učiti? Nije.
    Koliko god se pričalo da društvo i poslovni sektor nisu pravedni prema starijim ljudima, to u HR i nije baš u potpunosti tako. Osobno, znam za nekoliko slučajeva u državnim firmama, posebno u školama i bolnicama, kada stariji zaposlenici ne odlaze u mirovinu kada ispune uvjete za mirovinu nego ostaju na tom radnom mjestu jos nekoliko godina jer ljepše je primati punu plaću nego mirovinu. Ne znam kako, ne znam postoji li zakon koji određuje maksimalni, ne samo potrebni minimalni radni staz za mirovinu. Ako zakon i postoji, on se ne provodi. I stoga kažem da je, bar u HR, taj problem daleko složeniji, kao i sve drugo uostalom.

    avatar

    29.07.2008. (11:09)    -   -   -   -  

  • tyche

    Moram nadodati @Mila i @ Kinky - imam i konkretan primjer - u mojoj bivsoj firmi, u poslovnici svojedobno doslo je doba da se mora uciti raditi u Wordu i Excelu. Djelatnica ( starija ) jednostavno kaze - NECU! Ja nisam INFORMATICAR nego bankovna sluzbenica ! NECU pa taman mi dali otkaz!!! Naravno - ona zapravo uopce ne misli to sto kaze, i boji se otkaza - ali zna da joj ( u datom trenutku ) moze biti da tako tjera svoje !!! I druge joj naravno daju potporu, a ona glasnogovornik.
    I onda se ona tuzi mojoj direktorici i tvrdi da ja VRSIM MOBBING nad njom jer je silim da uci raditi na racunalu ! I da lako je meni njih maltretirati kad ja ZNAM raditi na racunalu i kad ja to VOLIM! I onda je direktorica blagonaklono uzme pod zastitu jer - iako je izvstan manager i zbilja strucna i kvalitetna u svemu - i ona sama jedva da zna skuckati nesto u editor i ima razumijevanja za sve te sirotice koje su joj se vec dotad pozalile da ih se mimo zbilja pretrpanog rasporeda jos zlostavlja i s dodatnim poslom. Pa nek ja malo prikocim u opteredbi istih kojecime nebitnime!

    Elem - doslo doba pa stigla direktiva odozgor da se MORA nauciti raditi na racunalu (mimo krajnje user friendly paketa bancinog programa) - savladati osnove MS Office paketa, znati poslati mail i tako to ...
    Pa se organizira interna obuka, pa se organizira nakon toga testiranje.

    Nas poslodavac nije imao niti milosti niti sluha za one koji nisu bili skloni uciti i napredovati. Onda odredenim ljudima vise nije moglo biti da se inate i tvrdoglavo ustraju na gluposti-pa su naucili! Jer su u protivnom mogli racunati na OTKAZ!

    Pa je kokosama koje su vec prije bile zlostavljane i ipak ponesto uspjele nabrati u glavu bilo puuuuuuuuno lakse savladati tu strasnu i preslozenu materiju nego drugima ! Pa su onda bile zericu sretne i odahnule.

    A onda su se navukle na tablice u Excelu koje sam slozila za odredene poslove i koje su im isprva bile "smrt" (jer je bilo lakse onako kako su navikle raditi jedan posao pol sata rucno na zbrajalici nego nauciti nesto novo - ovo sto sam slozila to naravno sve automatski radi u trenu), pa kad sam otisla iz poslovnice i nova voditeljica nije bas jasila na tome i vratilo se na staro - shvatile su koliko vise vremena trose na budalastu rucnu obradu podataka.
    Pa su SAME trazile da im se vrate "tablice" jer im je to dnevno stedilo pola sata do 45 minuta vremena ... Eh !

    avatar

    29.07.2008. (11:46)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Znam po mom mužu, on je prošao kritične godine i završio na cesti. Sad, to bi bila tragedija jer je u Njemačkoj poprilično teško naći dobro plaćen posao, a nećeš uzeti slabo plaćen za toliko godina radnog iskustva i sve bi se vrtilo u krug, da slučajno nije naišao lovac na glave i za tren mu našao posao u odličnoj američkoj firmi. Zato samo jer Amere nije briga koliko ti imaš godina, bitno im je znanje i sposobnost samostalnog funkcioniranja. Mislim da je njighov sistem puno fleksibilniji od evropskog, tu si hebao ježa sa 5 banki ako nisi vrstan u svom poslu, čim nekaj malo ne štima možeš dobiti otkaz ko iz praćke.
    Isto tako u Americi možeš tužiti i dobiti parnicu, tu možeš tužakati do preksutra ali velike firme uvijek imaju zadnju riječ...ili skoro uvijek...

    avatar

    29.07.2008. (13:31)    -   -   -   -  

  • levant

    moj je problem što nisam ponizna. jebat ga. no ima nešto u tome što se tiče starijih zaposlenika. u vezi IT. ne svi ali većina neće više učit. evo primjer koji sam upravo naišla pred 5 minuta. naime nudi se u mojoj firmi ECDL program svim zaposlenicima. škola će se održati tu kod nas. da ne pričam da već 10 godina imamo informatiku i da bi već svi trebali znat sve jer 10 godina je puno vremena pa ako dosad nisi naučio osnove onda nešto s tobom ne štima. no dobro. nudi se i jedna uporno odbija. sa rečenicom "meni to ne treba". što sam sama sebi rekla da odsad kad me bude zvala da joj nešto pomognem reći ću joj "vama to ne treba". i sad sam išla po kavu i tamo gledaju nešto na internetu. i kaže jedna drugoj "pa to si mi ti poslala". ova koja neće učit kaže "ja? ja to neznam poslat". stojim tamo i mislim "kako te nije sram?" i još mislim "moš naučit, a nečeš povraća mi se od tebe". stvar je u tome da oni zovu nas!!! ja trčim ko budala da im pokažem ono što oni trebaju znat. toj osobi sam 4 godine pomagala sve misleć, ma boji se, strah ju je, naučit će ona. poslije sam shvatila da je lijena da joj se neda i da neće. e neću ni ja trčat više mislila sam, te sad kad me nazove ja kažem "ne mogu sad, doći ću kasnije" i ne dođem. neka se snalazi. a još odbija učit. pa ti reci. čeka penziju i lijena je eto to je. takve bi i ja na cestu. neću radit dupli posao. i njen i svoj. neću i bok.

    avatar

    29.07.2008. (14:21)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Imam trideset i osam; osjećam se kao da imam 30 :)))), radim i trudim se kao da imam dvadeset...:))) Mislim da godine nisu nikakva prepreka - samo možda opet samo dio naših ukorijenjenih predrasuda...Ja bih, kao poslodavac, zadržala savkog zaposlenika koji je spreman raditi i usavršavati se - nevezano za godine....Pusa, pozdrav od Luki :)))

    avatar

    29.07.2008. (22:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...