O mila moja.... upravo sam ti poslala mail....i pišem ti u njemu da plačem.... Plačem i za tebe....za Unu........ Koji je to užas u duši......tako silno boli, boli, boli.....
Brišem tvoje suze u mojim mislima.......
Ko utopljenici - neplivači - na sred oceana smo...... željele bi se spasiti, a nitko nikome ne može pomoći..
Palim malenu svijećicu danas za Unu..
28.07.2008. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam što da kažem ! Osupnuta sam i užasnuta...suosjećam s Vašom boli....na današnji dan, na rođendan Vaše kčeri pomolit ću se za nju....strašno mi je žao. Istina je moj je sin hvala Bogu živ i zdrav i na tome sam beskrajno zahvalna sudbini i i Bogu , no i nas smo dvoje prošli svojevrsnu kalvariju tijekom njegove teške bolesti. Opisala sam mali dio toga u svojoj priči " Krijesnica ", objavljenoj prije nekih mjesec dana. Ako imate snage i volje, pročitajte je. Želim Vam od sveg srca mir u duši, koliko je to moguće i toplo Vas grlim !
28.07.2008. (17:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja sada tek vidim koji je datum, jedna svijećica gori za Unu...
28.07.2008. (21:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Mile moje, nisam pisala jer sam sama imala onu krizu o kojoj sam vam pisala, pa jedan ''lijep'' dan, sa jednim trenutkom neke vrste mira, i onda mi je sve došlo na naplatu... Ubija me kada uz svoju bol, za koju se uvjeravam da je lažna jer nema zašto postojati,jer moje djetešce mora biti živo, vidim i vašu bol, shvatim da je sve stvarnost, da smo osakačene majke, da uz svu nadu koju polažemo u to da će nam ih suze vratiti-oni ne dolaze...
Vesna moja mila, nisam ti pisala 28.,ali sam mislima bila uz tebe onoliko koliko sam bila pri sebi, strašni su rođendani, izvor tolikog veselja su nam bili a sve je nestalo, propalo...
Nisam vam pisala na prošli razgovor, o ponosu na svoju djecu-moj sinčić je bio student u Zagrebu, bila sam toliko ponosna što je uspio, dogurao je uz svu bol do jednog vrlo dobrog studenta, živio je, muzika i motor su mu bili na prvom mjestu a fakultet zadnja rupa na svirali ali je davao ispite, imao je puno uspona i padova ali zadovoljavao je one, ipak do neke mjere i oštre kriterije svake majke... Sječam se svađa oko ispita, oko tog slavnog tehničkog crtanja, odnosno posebne vrste crtanja koju je obrađivao na fakultetu, a taj ispit je uvijek iznova padao i padao jer je bio lijen i shvačao to zdravo za gotovo... Kada mi je došao prošle godine iz Zagreba, prvo mi je, cijeli ponosan, dao indeks, i ugledala sam da je sa izvrsnom ocjenom dao taj ispit...Moja sreča bila je beskrajna... Imao je cijelo ljeto na miru, za zabavu sa prijateljima, djevojkom,bratom, i za vrijeme koje su moji dečkići posvečivali meni, što nije baš običaj svih mladića, što mnogoj djeci znači majka?? I danas, jutros, mislim ja o tome,o svom osvrtu na vaše prošle komentare,i stojim u kupaonici,pokušavam oprati zube, ali samo gledam,gledam u zrcalu svoju mizeriju,svaku emociju u osječaju-odnosno izostanak istih...Vidim prazninu, i posebno jaka uspomena mi se vrati u sječanje, i odjednom je zamjeni slika bijelog lijesa kojeg spuštaju u zemlju, dok ja na koljenima vrištim iz petnih žila da želim za njim a moj sin stoji pored mene i gleda u suprotnom smjeru...Nema snage...Nema snage podnjeti da mu brata više nema...I samo se gledam, stisak ruku na pilu sve jači i jači i samo demonski, nezemaljski krik se prolomi iz mene, i gledam se u zrcalo, nije život trebao biti ovakav, i vrištim dok ne ostanem bez zraka, odgurujem se na pod, i ščučurena na podu nastavljam jecati... Dolazim do računala kada se primirim i pišem vam ovo... Ma čemu život, proklet bio ovakav...
30.07.2008. (11:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro da si se javila Danira, kako god bilo teško i užasno, lakše mi je kad te "čujem". I tebe uz ostale. Bila sam ovih par dana malo po blogovima drugih ali kad vidim o čemu se sve piše, oko "čega" se sve ljudi ne okupljaju, dođe mi muka. Znam da je to normalno, da život nije stao za druge i da ja nisam među vama i ista kao i vi, možda bi mi sve bilo manje čudno, možda ne bih ni bila po blogovima, ovako me samo boli još i više, jer kako god okrenemo, i koliko god danas mladi pogibali, mi smo ipak samo ( prokleta) MANJINA. Ništa se ne mijenja u mom životu protekom vremena, i da, ogledalo je poseban neprijatelj. Prakticiram uletiti tamo i brže bolje obaviti pred njim što treba, samo da mi ne padne pogled na sebe samu, na oči, OČI. Kao da u tim svojim očima vidim svo prokletstvo koje me stiglo, i tamo se izljevaju moje rijeke bola.Tamo najviše.
30.07.2008. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samo da pozdrave ostavim.... Htjela sam napisati da se nadam da si mozda malo uspjela odmoriti dusu, ali onda samo trebam zaviriti u svoje srce i znam da je to jako tesko..... Ja sam sad vec nekako predugo odsutna... Razmisljam je li danas netko otisao zapaliti Stelici novu svijecu... Tako mi nedostaje. S.
10.08.2008. (20:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
UNA
prvo žao mi je zbog Une, i znam da sam prekasno došla na ovaj blog a drugo i moje je ime Una i ja sam u horoskopu lavica. Čudno je to, kada nađete na internetu blog o osobi istog imena, istog horoskopa, a te osobe više nema. Znam ja puno je Una na ovom svijetu, ali..... gubim se, neznam šta da napišem, to mi se uvijek dešava, kada pišem nešto važno..... Rekla bi da Una sada živi sa anđelima, da joj je fino, ali to bi bilo ''mlaćenje u prazno'' jer šta, šta ako živi sa anđelima, ako je nema tu, da se smije, ili plače, da bude vesela ili tužna, zašto Bog uzima one koji su nam važni, oni nestaju blijede, zašto??.......
17.08.2008. (04:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@tamnobijelo....Hvala Ti za posjetu, hvala ti na riječima i hvala ti što si me upravo ti usmjerila na odluku da otvorim svoj blog. Zahvaljujući tvojoj poruci, preporuci i podršci u tim (prvim) teškim trenucima postoji ovaj blog, postoje moje riječi, postoji ..ona
17.08.2008. (15:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
O mila moja....
upravo sam ti poslala mail....i pišem ti u njemu da plačem....
Plačem i za tebe....za Unu........
Koji je to užas u duši......tako silno boli, boli, boli.....
Brišem tvoje suze u mojim mislima.......
Ko utopljenici - neplivači - na sred oceana smo......
željele bi se spasiti, a nitko nikome ne može pomoći..
Palim malenu svijećicu danas za Unu..
28.07.2008. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Ne znam što da kažem !
Osupnuta sam i užasnuta...suosjećam s Vašom boli....na današnji dan, na rođendan Vaše kčeri pomolit ću se za nju....strašno mi je žao.
Istina je moj je sin hvala Bogu živ i zdrav i na tome sam beskrajno zahvalna sudbini i i Bogu , no i nas smo dvoje prošli svojevrsnu kalvariju tijekom njegove teške bolesti.
Opisala sam mali dio toga u svojoj priči " Krijesnica ", objavljenoj prije nekih mjesec dana. Ako imate snage i volje, pročitajte je.
Želim Vam od sveg srca mir u duši, koliko je to moguće i toplo Vas grlim !
28.07.2008. (17:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
riječi tišine
O Bože, što reći? Može li bol biti jača, neznam...
Pustit ću suzu za sve majke koje tako pate, za VAS:..
Teško je, odlazim u tišini...
28.07.2008. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Draga moja sada tek vidim koji je datum, jedna svijećica gori za Unu...
28.07.2008. (21:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Mile moje, nisam pisala jer sam sama imala onu krizu o kojoj sam vam pisala, pa jedan ''lijep'' dan, sa jednim trenutkom neke vrste mira, i onda mi je sve došlo na naplatu... Ubija me kada uz svoju bol, za koju se uvjeravam da je lažna jer nema zašto postojati,jer moje djetešce mora biti živo, vidim i vašu bol, shvatim da je sve stvarnost, da smo osakačene majke, da uz svu nadu koju polažemo u to da će nam ih suze vratiti-oni ne dolaze...
Vesna moja mila, nisam ti pisala 28.,ali sam mislima bila uz tebe onoliko koliko sam bila pri sebi, strašni su rođendani, izvor tolikog veselja su nam bili a sve je nestalo, propalo...
Nisam vam pisala na prošli razgovor, o ponosu na svoju djecu-moj sinčić je bio student u Zagrebu, bila sam toliko ponosna što je uspio, dogurao je uz svu bol do jednog vrlo dobrog studenta, živio je, muzika i motor su mu bili na prvom mjestu a fakultet zadnja rupa na svirali ali je davao ispite, imao je puno uspona i padova ali zadovoljavao je one, ipak do neke mjere i oštre kriterije svake majke... Sječam se svađa oko ispita, oko tog slavnog tehničkog crtanja, odnosno posebne vrste crtanja koju je obrađivao na fakultetu, a taj ispit je uvijek iznova padao i padao jer je bio lijen i shvačao to zdravo za gotovo... Kada mi je došao prošle godine iz Zagreba, prvo mi je, cijeli ponosan, dao indeks, i ugledala sam da je sa izvrsnom ocjenom dao taj ispit...Moja sreča bila je beskrajna... Imao je cijelo ljeto na miru, za zabavu sa prijateljima, djevojkom,bratom, i za vrijeme koje su moji dečkići posvečivali meni, što nije baš običaj svih mladića, što mnogoj djeci znači majka??
I danas, jutros, mislim ja o tome,o svom osvrtu na vaše prošle komentare,i stojim u kupaonici,pokušavam oprati zube, ali samo gledam,gledam u zrcalu svoju mizeriju,svaku emociju u osječaju-odnosno izostanak istih...Vidim prazninu, i posebno jaka uspomena mi se vrati u sječanje, i odjednom je zamjeni slika bijelog lijesa kojeg spuštaju u zemlju, dok ja na koljenima vrištim iz petnih žila da želim za njim a moj sin stoji pored mene i gleda u suprotnom smjeru...Nema snage...Nema snage podnjeti da mu brata više nema...I samo se gledam, stisak ruku na pilu sve jači i jači i samo demonski, nezemaljski krik se prolomi iz mene, i gledam se u zrcalo, nije život trebao biti ovakav, i vrištim dok ne ostanem bez zraka, odgurujem se na pod, i ščučurena na podu nastavljam jecati... Dolazim do računala kada se primirim i pišem vam ovo... Ma čemu život, proklet bio ovakav...
30.07.2008. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Dobro da si se javila Danira, kako god bilo teško i užasno, lakše mi je kad te "čujem". I tebe uz ostale.
Bila sam ovih par dana malo po blogovima drugih ali kad vidim o čemu se sve piše, oko "čega" se sve ljudi ne okupljaju, dođe mi muka. Znam da je to normalno, da život nije stao za druge i da ja nisam među vama i ista kao i vi, možda bi mi sve bilo manje čudno, možda ne bih ni bila po blogovima, ovako me samo boli još i više, jer kako god okrenemo, i koliko god danas mladi pogibali, mi smo ipak samo ( prokleta) MANJINA.
Ništa se ne mijenja u mom životu protekom vremena, i da, ogledalo je poseban neprijatelj. Prakticiram uletiti tamo i brže bolje obaviti pred njim što treba, samo da mi ne padne pogled na sebe samu, na oči, OČI. Kao da u tim svojim očima vidim svo prokletstvo koje me stiglo, i tamo se izljevaju moje rijeke bola.Tamo najviše.
30.07.2008. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
whiteflesh
Draga, draga Vesna... Mislim na vas. I nikad nisam prestala.
04.08.2008. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Samo da pozdrave ostavim....
Htjela sam napisati da se nadam da si mozda malo uspjela odmoriti dusu, ali onda samo trebam zaviriti u svoje srce i znam da je to jako tesko.....
Ja sam sad vec nekako predugo odsutna...
Razmisljam je li danas netko otisao zapaliti Stelici novu svijecu...
Tako mi nedostaje.
S.
10.08.2008. (20:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
UNA
prvo žao mi je zbog Une, i znam da sam prekasno došla na ovaj blog
a drugo i moje je ime Una i ja sam u horoskopu lavica.
Čudno je to, kada nađete na internetu blog o osobi istog imena, istog horoskopa, a te osobe više nema. Znam ja puno je Una na ovom svijetu, ali..... gubim se, neznam šta da napišem, to mi se uvijek dešava, kada pišem nešto važno.....
Rekla bi da Una sada živi sa anđelima, da joj je fino, ali to bi bilo ''mlaćenje u prazno''
jer šta, šta ako živi sa anđelima, ako je nema tu, da se smije, ili plače, da bude vesela ili tužna, zašto Bog uzima one koji su nam važni, oni nestaju blijede, zašto??.......
17.08.2008. (04:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
@tamnobijelo....Hvala Ti za posjetu, hvala ti na riječima i hvala ti što si me upravo ti usmjerila na odluku da otvorim svoj blog. Zahvaljujući tvojoj poruci, preporuci i podršci u tim (prvim) teškim trenucima postoji ovaj blog, postoje moje riječi, postoji ..ona
17.08.2008. (15:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...